REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Psp-53/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] str. 25, pod 2. UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] str. 25, pod 3. ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] str 25, svi zastupani po punomoćniku OT, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Ljubičiću, odvjetniku u OD Ljubičić, Vrdoljak& Partneri, radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno te punomoćnice tuženika, 12. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik u periodu od 1. listopada 2021.g., pa do 21. travnja 2022.g., zasmetao tužitelje ad1), ad2) i ad3) u mirnom suposjedu kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa]., na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima kuće, iz stana na drugom katu i stana u potkrovlju koji je orijentiran južno iznio dio namještaja tužitelja ad1), ad2) i ad3), čime ih je smetao u posjedu ovih stanova, te istog odložio u stanu položenom na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] na petom katu, u zgradi anagrafske oznake A. Starčevića 24, čime im je oduzeo i suposjed ovog stana, pa se nalaže tuženiku da uspostavi posjedovno stanje kakovo je bilo prije smetanja, tako da tužiteljima ad1), ad2) i ad3) preda ključ ulaznih vrata za kuću anagrafske oznake [adresa], a namještaj odnesen iz stanova iz iste kuće vrati iz stana položenog u zgradi na petom katu sve anagrafske oznake Ante Starčevića 24., te se tuženiku zabranjuje takovo i slično smetanje tužitelja ad1), ad2) i ad3) u buduće u posjedu opisanih nekretnina, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe. "

II/ Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu 1.231,18 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 13. travnja 2022. tužitelji navode da inače žive u [adresa], ali često dolaze u Republiku Hrvatsku pa su tako u 2021. godini cijelo ljeto bili u Splitu, te su neometano koristili kuću koja je bila u vlasništvu oca tužitelja pod 1 i tuženika. Bili su u neometanom posjedu tog stana na drugom katu kuće i jednog stana u potkrovlju, a nakon njihovog odlaska u Njemačku u razdoblju od 1. listopada do 21. travanja 2022. tuženik je promijenio bravu na ulaznim vratima kuće koja se nalazi na adresi [adresa] AT 8, Split. Kako je tužitelj pod 1. bio u posjedu stana na drugom katu i stana u potkrovlju tuženik mu je opisanim činom zasmetao posjed zbog čega traži od suda da se utvrdi nastalo smetanje, te naloži tuženiku uspostavu prijašnjeg stanja i predaju tužiteljima ključa od ulaznih vrata.

2. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako je u isključivom posjedu predmetne kuće i to kroz više desetljeća, a tužitelji nikada nisu bili u posjedu kuće na adresi [adresa], već žive u [adresa], a kada dolaze u Split boravili bi u stanu na adresi [adresa].

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom priložene dokumentacije uz tužbu i uz odgovor na tužbu, a koja će biti analizirana u daljnjem tijeku obrazloženja presude, pregledom spisa predmeta Općinskog suda u Splitu poslovnih brojeva P- 604/2022, P-613/2022 i P-4669/2022, saslušanjem parničnih stranaka (list 109-119 spisa), saslušanjem svjedoka ŽT, NT, RT i ŠT (list 127-134 spisa), saslušanjem svjedoka OT (list 140-143 spisa), saslušanjem svjedoka LT (list 154-156 spisa), saslušanjem svjedoka ET (list 222-224 spisa).

3.1. Sud nije izvodio predloženi dokaz očevida na licu mjesta uz prisutnost vještaka drvodjelca, a na okolnost koje je sve stvari tuženik odnio iz stana tužitelja jer nije jasno koja bi se činjenica bitna za razjašnjenje predmeta spora mogla utvrditi predloženim dokazom, odnosno takav dokazni prijedlog je neprikladan, niti je proveden očevid uz prisutnost vještaka mjernika jer iz iskaza stranaka jasno proizlazi što je predmet spora, a to je smetanje posjeda kuće koja se sastoji od 4 stana, a tužitelji tvrde da su bili u posjedu stana na drugom katu i stana u potkrovlju, južno orijentiranog. Ujedno nisu izvedeni svi oni dokazi koje tužitelj predlaže nakon zaključenja prethodnog postupka, a koje je mogao do tada podnijeti, pa tako tužitelj dostavlja opoziv Ugovora o darovanju zbog nezahvalnosti obdarenika (list 230 spisa).

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite kuće, odnosno stana na drugom katu kuće na adresi [adresa] i manjeg stana u potkrovlju kuće južno orijentiranog te odnošenje stvari tužitelja iz opisanih nekretnina.

4.1. Među strankama nije sporno da bi tužitelji dolazili povremeno u kuću na adresi [adresa] i boravili u stanu na drugom katu sporno je da li je taj posjed bio samostalan i da li je onemogućavanjem ulaska tužitelja u spomenutu kuću ili iznošenjem stvari zasmetan posjed tužitelja te je sporno koje su stvari odnesene, tko ih je iznio i gdje su ostavljene.

5. U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZVDSP).

5.1. Člankom 10. stavkom 1. ZVDSP -a propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, a člankom 21. propisano je da pravo na zaštitu posjeda ima osoba koju drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo.

5.2. Tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

6.1. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. 80/22., 114/22.), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su pregledom dostavljene dokumentacije utvrđene su slijedeće činjenice:

-pregledom izjave od 10. listopada 2022. utvrđuje se da u istoj da ŽT iskazuje kako je njegov sin PT potpuno neometano koristio kuću na adresi AT, a čitavo ljeto 2021. su njegov sin i supruga bili u kući kao i njegovi sinovi i koristili su baš stan na drugom katu i stan u potkrovlju koji je južno orijentiran, a čiji je potpis ovjeren od strane javnog bilježnika Gorana Čolaka pod brojem Ov-9282/2022

-Pregledom lokacijske dozvole Uporabnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje Grada Splita poslovnog broja KLASA: UP/I 350-05/08- 01/0702, Ur.broj: 2181/01-03-3/12-0009 od 25. svibnja 2009. godine utvrđeno je da je DT podnio zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole

-iz zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da je DT upisan kao vlasnik nekretnine za cijelo.

-iz dozvole Vodovoda i kanalizacije d.o.o. od 10. svibnja 2002. godine razvidno je da je DT podnio molbu 25. travnja 2002. za priključak na glavnu kanalizacijsku mrežu, a ujedno iz računa 02/13-5762 od 30. lipnja 2002. razvidno je isti glasi na DT, tuženika.

-iz zapisnika o potvrđivanju-posvjedočenju od 21. travnja 2022. sastavljenog u obliku javnobilježničkog akta od strane javnog bilježnika Maje Radovani razvidno je da je ista bila u prisutnosti tužitelja pod 2 i 3 kada nisu mogli sa ključevima otvoriti ulazna vrata u kuću na adresi [adresa] u [adresa], a sastavni dio zapisnika predstavlja i fotografije ključa kojim tužitelj pod 3. nije mogao ući u spornu kuću.

7. Tužitelj pod 3. ĐT navodi kako živi i studira u Saveznoj Republici Njemačkoj, te jednom godišnje boravi u [adresa] i to od jednog do tri mjeseca. Do kada im tuženik nije zasmetao posjed prilikom boravka u Splitu bio je u stanu kojeg njegova obitelj ima u kući na adresi [adresa]. Njegova je obitelj posjedovala dva ključa od ulaznih vrata koja je promijenjena misli 21. travnja 2022. U kući su bili u posjedu dva stana i boravili su u ovom većem kojeg su opremili 2018. godine namještajem iz trgovine Bauhaus, a dio je dosta stariji namještaj. Fotografirao se sa dnevnom novinom u stanu nakon što im je tuženik prijetio da će im promijeniti bravu od ulaznih vrata. U ovom stanu bi ostavljao svoju odjeću kako ne bi morao uvijek nositi veću prtljagu. Dakle u kući postoje četiri stana, u jednom živi tuženik, a u drugom njegov sin, dok su preostala dva stana u vlasništvu njegovog oca. Zakupnina od poslovnog prostora se misli da se dijelila na tri dijela i pretpostavlja da bi njegov otac trebao primati novac s osnove zakupnine. Djed je bio vlasnik cijele kuće, ali više ne zna na koji način je on raspolagao jer je bio neodlučan što se tiče podjele.

7.1. Tužitelj pod 2. PTNČ navodi kako od 2014. pa nadalje boravi na adresi [adresa] kada iz Savezne Republike Njemačke dođe u Split, a zadnji put je boravio u tom stanu od lipnja do kolovoza 2021. godine nakon što je tuženik zaprijetio njegovom bratu i ocu da će promijeniti bravu, posljednji put je boravio na adresi [adresa] u rujnu ili listopadu 2022. Rekao im je da će promijeniti bravu čim oni odu u Njemačku, a oni su bili sigurni da će stric to učiniti. Tuženik je iz stana na adresi [adresa] odnio manje vrijedne strani dok je one vrijednije poput kuhinje, kauča, kuhinjskog stola zadržao. Prenesena je njegova sva zimska i ljetna odjeća koju bi ostavio u stanu kako ne bi svaki put morao nositi iz Njemačke svu odjeću. Odmah po dolasku u zračnu luku otišao je sa odvjetnikom OT provjeriti da li je tuženik zaista promijenio bravu. Nije mu poznato da li je stric imao ključeve od svih stanova.

7.2. Tužitelj pod 1. PT navodi kako je cijela kuća na adresi [adresa] građena na način da se može podijeliti između njega i brata DT. Od 2014. godine kada dolazi u Split boravi u stanu u kući [adresa] kojeg je njegova supruga opremila sa namještajem. Otac mu je jasno rekao da njemu pripada polovina kuće, a nije znao da je otac ugovorom o darovanju iz 2019. predao bratu i tu drugu polovinu kuće. Otac mu je pojasnio da mu je DT obećao da će tu polovinu darovati ĐT, tužitelju pod 3. Nadalje navodi kako su se režijski troškovi kuće podmirivali iznajmljivanjem stanova koji su trebali pripasti njegovom dijelu obitelji, kao i iznajmljivanjem poslovnog prostora. Osobno nikad nije plaćao režijske troškove u početku je to činio otac u njegovo ime. Kuća je etažirana svaka ima svoje brojilo za struju i vodu. Veći stan koji pripada njegovoj obitelji nije iznajmljivan od 2013., 2014., 2015. i 2016. godine. Poznato mu je da je u ovom manjem stanju uz njegovo prethodno odobrenje kao najmoprimac živio liječnik anesteziolog iz KBC Split. Kada bi on boravio u [adresa] ključ od njegovog manjeg stana uvijek bi se nalazio sa vanjske strane te je stan bio opremljen potrebnim namještajem prije tog liječnika u stanu je živjela jedna problematična obitelj kojima on isto tako nije predao ključeve od stana jer su isti ušli s ključem koji se uvijek nalazio u bravi sa vanjske strane. Tuženik bi prije svakog iznajmljivanja morao tražiti njegovu suglasnost. Pretpostavlja kako je tuženik imao pristup svim stanovima u kući, ali u odnosu na ova dva stana on i obitelj su imali neposredan i samostalan posjed.

7.3. Tuženik navodi kako je 1990. godine zajedno sa ocem kupio zemljište i započeo sa gradnjom kuće, te su prizemlje i prvi kat dovršili 1992. godine. Zajedno sa svojim ocem od 15-te, odnosno 16-te godine obavlja poslove električara te su zajedno zarađivali uz redovit postao u HEP-u. Otac je bio upisan kao vlasnik kuće, ali u njoj nikada nije boravio. Kuća je dovršena 2010. godine i sastoji se od četiri stana i jednog poslovnog prostora. Njegov brat odnosno tužitelj pod 1. preselio se u Saveznu Republiku Njemačku 1990- te, te bi povremenog dolazio u Split kada bi boravio u stanu njegove supruge na adresi [adresa]. Samo su jedne prilike nećaci koristili stan na adresi [adresa], te im je dopustio da ostanu zbog Ultra festivala. Njegov brat je bio u stanu tijekom 2021. godine, a poznato mu je da je tražio od oca da promijeni odluku i da ga je čak udario. To se dogodilo u sedmom mjesecu i nakon toga je odlučio da im neće više omogućiti pristup stanu, ali cijelo to ljeto tijekom 2021. stalno je netko boravio u tom stanu kako on ne bi promijenio bravu na tim vratima. Poznato mu je da je odvjetnik OT njegovog oca više puta vodio u javnog bilježnika radi potpisivanja raznih izjava. Isključivo on posjeduje ključeve od svih stanova i prostorija u ovoj kući, a tužitelji su se uvijek morali najaviti i za korištenje stana na adresi [adresa]. Nikada nisu koristili ovaj manji stan. Tužitelji uvijek po odlasku u Njemačku vrate ključ od stana i ulaznih vrata, ali ne zna da li su u međuvremenu izradili dodatni primjerak tih ključeva.

7.4. Svjedok ŽT, otac tužitelja pod 1. i tuženika, u svom iskazu navodi da je zemljište u Dragovodama kupio 1989. zajedno sa svojom suprugom, a zajedno su i financirali izgradnju kuće. Sin DT pomogao mu je pri samoj izgradnji i vođenju gradilišta, ali nije financirao izgradnju kuće. Nakon što je kuća izgrađena dogovor je bio da prvi kat kuće pripada DT, a drugi kat kuće PT. Polovinu je darovao sinu DT, a ovu drugu polovinu koja je trebala pripasti sinu PT nije mu darovao zbog opasnosti da mu jedna osoba ne oduzme svu imovinu pa je on i tu drugu polovicu darovao sinu DT koji mu obećao da će tu polovicu vratiti obitelji PT kada to bude moguće. Živi u Domu za starije i nemoćne te o njemu, kao i o kući brine sin DT. Ključeve od stana koje pripadaju PT imali su sin PT i sin DT. Želi da mu se vrati ova polovica koju je darovao sinu DT, a što pripada sinu PT pa će on odlučiti kome će što pripasti. Financirao je i opremanje stane koje bi trebao pripasti sinu PT. Svjedok navodi kako se na njegov račun uplaćivala najamnina za stan u kući dok u daljnjem dijelu iskaza navodi kako je sve najamnine ubirao DT, te da on ne prima istu. Svjedoku je i prezentirana izjava koja se nalazi na listu 32 spisa, te navodi kako ga je na potpisivanje te izjave odveo sin DT.

7.5. Svjedok NT navodi kako je prijatelj sa PT preko 40 godina koji bi tijekom ljeta znao boraviti u kući na adresi [adresa], te bi ga vozio sa aerodroma do kuće. PT se nije nikome trebao najavljivati jer je imao svoje ključeve, a poznato mu je da je financirao kupnju namještaja za ovaj veći stan koji su kupovali u trgovačkom centru Lesnina. Za ovaj stan kupljen je cjelokupni namještaj i to kuhinja, sobni ormari, sobni kreveti i stolovi i to tijekom 2016/2017.

7.6. RT navodi kako u ovoj kući živi od 1992. odnosno kada je izgrađena, a daljnja gradnja financirana je iznajmljivanjem poslovnog prostora. Stan na drugom katu nije iznajmljivan već je jedno vrijeme ustupila stan suprugu od svoje sestre kada je ona išla raditi u Zagreb. Tu je živio mjesec ili dva dana i platio je režijske troškove njenom suprugu. PT i njegova obitelj od 2015. kada bi dolazili u Split boravili bi u ovoj kući gdje su ih oni ugostili, oni bi najavili svoj dolazak, a njen suprug bi im predao ključeve. Posljednji put su bili u ovoj kući 2021. jer je tada PT napravio incident i napao svog oca ŽT ispred Doma za starije i nemoćne. Njen suprug plaća sve režijske troškove za cijelu kuću i drži ključeve od svih stanova i prostorija.

7.7. ŠT, sin tuženika navodi kako je stan na drugom katu kuće površine 100 m2 trenutno prazan, a on trenutno živi na trećem katu koji je površine 50 m2 i kojeg je u cijelosti renovirao i uredio. Kada bi njegov stric i rođaci dolazili u Split i boravili u ovoj kući uvijek bi se prethodno najavili i predao ključeve, a najčešće je boravio PTNČ, a to je bilo svega četiri ili pet puta u 10 godina i boravio bi od pet dana pa do dva ili tri tjedna. Nakon što je došlo između sukoba između njegovog strica PT i djeda ŽT u Domu za starije i nemoćne otac više nije dopuštao stricu i rođacima da koriste kuću, a o postojanju sukoba mu je rekla zaposlenica Doma za starije i nemoćne.

7.8. U svojstvu svjedoka saslušan je i OT koji je izjavio da PT uredno boravi u ovom stanu na adresi [adresa] kada dođe u Split, imao je svoje ključeve, a on bi ga znao dovesti sa automobilom od zračne luke pa do kuće. Ujedno su njegovi sinovi boravili u stanu na drugom katu. Nisu trebali tražiti odobrenje od DT za ulazak u kuću jer je to bio njihov stan i imali su svoje ključeve. Do svađe je došlo kada DT nije htio vratiti ovu polovinu kuće koju mu je otac darovao. Poznato mu je da se DT žali kako mora obavljati sve poslove redovne uprave za stambenu zgradu umjesto PT, a nije mu poznato na koga su glasili računi za režijske troškove sporne kuće.

7.9. LT, sin tuženika navodi kako njegov otac vlasnik kuće i u posljednja dva tri mjeseca brat ŠT živi u stanu na drugom katu, a prije nitko nije boravio jer se stan trebao renovirati, a otac je uvijek predavao rođacima i tužiteljima ključeve kada bi boravili na adresi [adresa]. Njegov brat je uredio stan na drugom katu kuće. Tužitelji nisu nikada ostavljali svoju odjeću, pa bi se vraćali u Njemačku. Ponekad bi zaboravili ponijeti manje odjevne predmete. Jedno ljeto tužitelj je doveo sa sobom jednog prijatelja iz Njemačke za što nije prethodno tražio očevo dopuštenje.

7.10. Svjedok HT navodi da poznaje ĐT sa Sveučilišta u Njemačkoj, a u rujnu 2021. ljetovao je u Republici Hrvatskoj, pa je tjedan dana bio sa prijateljem ĐT. ĐT je boravio u jednom stanu u [adresa], koji se nalazi u blizini trgovačkog centra Mall of Split. Ne zna ništa o korištenju ovog stana u kući, jer mu ĐT nije ništa o tome pričao. Prije niti poslije ovog boravka u Splitu nije bio u predmetnom stanu.

8. Provedenim dokaznim postupkom nesporno je utvrđeno da su tužitelji dolazili od 2015. pa sve do 2021. godine u kuću [adresa], u [adresa] i boravili u stanu na drugom katu kuće pa su tada jasno bili u posjedu stana u kojem su boravili, ali nije utvrđeno da bi taj posjed bio samostalan. Tužitelji tvrde da je tuženik trebao prenijeti na njih pravo vlasništva na spomenuta dva stana, ali da to nije učinio u 2021. godini zbog čega je nastao sukob. Do tada da su nesporno bili u posjedu i držali se kao vlasnici spomenutih stanova. Navode da je pok. ŽT samo iz formalnih razloga prenio na tuženika ½ dijela nekretnine koja je trebala pripasti tužitelju pod 1., ali da to nije učinjeno jer je protiv tužitelja vođeno više postupaka prisilne naplate. Takvo obrazloženje nije utemeljeno jer sada pok. ŽT nije trebao na tuženika prenijeti preostalu ½ dijela vlasništva kuće te od njega tražiti da ga prenese na tužitelja pod 1. kada ovaj riješi te pravne probleme već je mogao sačekati i neposredno tužitelju prenijeti to pravo vlasništva ili da to eventualno bude riješeno u ostavinskom postupku iza njegove smrti. Iznijete tvrdnje u svom iskazu ponovio je sada pok. ŽT koji je u vrijeme davanja iskaza imao 90 godina.

8.1. Inače iskaz osobe koja je blizak srodnik jedne i druge parnične strane ima posebnu dokaznu vrijednost koju sud na takav način i cijeni, ali iskaz imenovanog je većim dijelom kontradiktoran i nije moguće na temelju takvog iskaza donositi valjane zaključke. Naime, imenovani je u jednom dijelu izjavio kako prima najamnine za stan koji je pripadao PT i to na svoj račun, u daljnjem dijelu svog iskaza navodi kako DT ubire najamninu za stanove u kući. Naime, najamninu da mu je plaćao suprug od Damirove sestre koje je tamo živio svega mjesec ili dva kao što to proizlazi iz sadržaja spisa. U iskazu navodi da se slaže sa izjavom na listu 32 spisa za koju ga je do javnog bilježnika vodio sin DT, tuženik, što je očito netočno jer je ta izjava dana za potrebe tužbenog zahtjeva. U tom istom iskazu svjedok navodi kako cijelo ovo vrijeme sin DT brine o njemu i kući, a iz sadržaja cjelokupnog spisa predmeta proizlazi da je sada pok. ŽT opozvao ugovor o darovanju sinu DT zbog grube nezahvalnosti. Osim toga, tuženik s ocem radi od svoje 15-16 godine privatne poslove te su dobro zarađivali, a zajedno su i gradili prvi kat kuće u kojoj pok. ŽT nikada nije živio.

8.2. Iz postupanja tužitelja i sadržaja dijela dokaznih prijedloga jasno proizlazi da su se unaprijed pripremali za parnični postupak radi smetanja posjeda, a navedeno se potvrđuje i činjenicom što je punomoćnik tužitelja ujedno i prijatelj tužitelja pod 1. te je na okolnost posjedovanja i smetanja posjeda saslušan u svojstvu svjedoka tijekom ovog postupka. Izneseno se potvrđuje i time da je nemogućnost ulaska u zgradu tužitelja pod 2. i 3. utvrđena zapisnikom sastavljenom u obliku javnobilježničkog akta s fotografijama u prilogu. Samostalnost posjeda tužitelji dokazuju i izjavom pok. ŽT u kojoj navodi da njegov sin PT neometano koristi kuću u [adresa], a da to isto čine i njegovi sinovi te da su čitavo ljeto u 2021. godini njegov sin i supruga bili u kući, a koju izjavu potpisuje osoba koja 10 godina boravi u Domu za starije i nemoćne Zenta i koja nikada nije živjela u kući [adresa] niti se sjeća kada je tamo bila u goste sinu PT, a u svom iskazu navodi da ga je na potpisivanje odveo sin DT, tuženik.

8.3.

Na okolnost opremanja stana na drugom katu saslušan je svjedok NT koji je izjavio da je bio prisutan tijekom 2018. godine kada je birao namještaj za stan tužitelja u trgovačkom centru Lesnina pa tako navodi da je kupljen cjelokupan namještaj i to kuhinja, sobni ormari, sobni kreveti i stolovi. Za razliku od svjedoka tužitelj navodi da je namještaj kupljen u trgovini Bauhaus, ali pritom ne navodi koji je sve namještaj kupljen. Jasno je da bi kuhinju, sobne ormare, krevete i tome slično za određeni stan kupovao isključivo njegov vlasnik ili osoba koja se tako drži, ali o tome tužitelj ne dostavlja nikakvu materijalnu dokumentaciju, odnosno račune o tim kupljenim pokretnim već fotografije o dijelovima nekog namještaja koje je tužitelj navodno odnio u stan na adresi NT [adresa], a među kojim se ne nalazi nova kuhinja iz 2018., kreveti ili tome slično. Na okolnosti što je odneseno iz stana na adresi [adresa] u stan na adresi ST tužitelji su predložili da se izvede dokaz po vještaku drvodjelcu, a koji dokazni prijedlog je neprikladan za dokazivanje takve činjenice jer da bi se mogao identificirati namještaj tužitelj mora specificirati točno koji, a i tada je upitno za dokazat gdje se taj namještaj prije nalazio i tko je bio u njegovom posjedu. Tužitelj pod 2. u svom iskazu navodi da mu je prenesena ljetne i zimska odjeća iz stana, ali pritom ne specificira koja dok s druge strane iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi u Splitu boravio zimi pa se postavlja pitanje zbog čega je tu odjeću nosio iz Njemačke i ostavljao u Splitu.

8.4. Isto tako nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelji do 2015. godine kada bi dolazili u Split boravili u stanu na adresi u [adresa], a da od tada borave u stanu u spornoj kući, a da pok. ŽT nikada nije živio u kući na adresi [adresa]. Dakle iz navedenog proizlazi da je do 2015. godine nesporno isključivo tuženik bio posjednik nekretnine što znači da im je on trebao predati posjed dijela kuće što tijekom postupka nije utvrđeno. Logično je da tužitelji za vrijeme dolaska iz Savezne Republike Njemačke u Split borave u praznom stanu koji drži njihov brat, odnosno stric i da će im za potrebe korištenja tog stana predati ključeve i da u taj stan mogu dovesti i prijatelja, kao što je i bio svjedok HT, ali time su zapravo izvršavali faktičnu vlasti DT. Navedene ključeve kojima nisu mogli ući u kuću tužitelji su mogli umnožiti bilo kada.

8.5. Kako tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da su bili samostalni posjednici dva stana u kući na adresi [adresa] niti su dokazali koje su im stvari iznesene iz stana pa da im je na taj način ometan posjed potrebno je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP- a.

9.1. Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa) pa prema to Tbr. 7. t. 2. tuženiku pripada jednokratna nagrada u vrijednosti od 250 bodova za odgovor na tužbu od 7. lipnja 2022., za sastav podneska od 13. lipnja 2023., za pristup ročištu od 16. lipnja 2023. i 19. srpnja 2023., te temeljem Tbr. 7.t. 2. alineje 5 Tarife po 50 bodova za pristup ročištu od 20. rujna 2023., 11. ožujka 2024., 18. srpnja 2024., 19. studenog 2025., što ukupno iznosi 450 bodova, odnosno 900,00 eura, a s obračunatim PDV-om 1.125,00 eura čemu je potrebno pridodati zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu i odluku od po 53,09 prema vrijednosti predmeta spora što sveukupno iznosi 1.231,18 eura, a na koji iznos nisu zatražene zatezne kamate.

10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 12. ožujka 2026.

S U D A C:

Branko Karaman

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis.