K-900/2025-19
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split, Gundulićeva 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Lovorki Kraljević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lane Šušnjar, u kaznenom postupku protiv okrivljenog MLF zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-604/2025 od 18. lipnja 2025., nakon javne rasprave održane 15. prosinca 2025., 8. siječnja 2026. i 9. ožujka 2026., u prisutnosti okrivljenika i savjetnice ODO-a u Splitu ILF, **.**.2026. objavio je i
p r e s u d i o
OKRIVLJENIK: MLF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ML i ĆLF, djevojački M, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, novinar, zaposlen u trgovačkom društvu „Imperij“ j.d.o.o., s mjesečnim primanjima od 1.000,00 eura, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, bez imovine, neodlikovan, bez čina, kazneno osuđen,
k r i v j e
I. što je početkom mjeseca ožujka 2025., u Splitu, u nakani da je ustraši, sestri IL sa svog mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] na njen mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona] putem aplikacije „WhatsApp“ poslao više poruka koje se odnose na njihovu majku ALF sadržaja: „Bolje da si plenkovica isla dirat moje veze ce vas zatuc. Ma necu ja sudjelovat da me se krade sve sto napravi. Izvrsit cu zlocin. U kuci ce pasti krv. Udarila me vise puta pred svjedokom. Doce do klanja povjedit. Ili ce država ili klanje rjesiti ovo. Unistit cu joj zivot i nezalim. Nista bog ni djava neće rjesit. Ja cu napravit nezapamcen zlocin za svo zlo. Samo cu ti rec desiti ce se zlocin reka sam psihijatrima. Zaklat cu je za prevaru. Zaklati i sebi presudit“,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njemu blisku osobu usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
II. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano u čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ/11), a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.
III. Stoga se okrivljeni MLF, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11,
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
IV. Nakon toga se okrivljenom MLF, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče
UVJETNA OSUDA
s tim da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako on u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju čl. 54. KZ/11, okrivljeniku se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme lišenja slobode od 3. svibnja 2025. do 4. svibnja 2025.
VI. Na temelju čl. 70. KZ/11, okrivljenom MLF se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se izvršavati u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu (čl. 58. st. 5. KZ/11).
VII. Na temelju čl. 148. st. 6. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26, dalje: ZKP/08) okrivljeni MLF djelomično se oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka, tako da je dužan u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude podmiriti trošak kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 300,00 (tristo) eura, dok se oslobađa obveze da naknadi trošak psihijatrijskog vještačenja.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-604/2025 od 18. lipnja 2025. protiv okrivljenog MLF zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11. Navedena optužnica potvrđena je rješenjem broj Kov-430/2025-9 od 22. srpnja 2025.
2. Na raspravi održanoj 15. prosinca 2025., prilikom očitovanja o optužbi, okrivljeni MLF izjavio je da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, nakon čega je iznio svoju obranu, a zatim je pročitan zapisnik PUSD, I Policijske postaje Split o ispitivanju okrivljenika od 29. svibnja 2025. (listovi 158-159a spisa) te je reproducirana audio-video snimka tog ispitivanja (omot 160 spisa).
3. U dokaznom postupku, na raspravi su ispitane svjedokinje ALF i žrtva IL.
4. Na temelju čl. 431. st. 3. i 4. ZKP/08, iz spisa su kao nezakoniti dokazi izdvojene službene zabilješke I Policijske postaje Split o obavljenim obavijesnim razgovorima s IL (list 24 spisa) i s ML (list 30 spisa), koji materijali će se nakon pravomoćnosti rješenja o izdvajanju zatvoriti u poseban omot i predati sucu istrage radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti koristiti u postupku. Navedene službene zabilješke sastavljene su na temelju obavijesti policije dobivenih od građana, a na takvim obavijestima ne može se temeljiti sudska odluka.
5. Na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, suglasnošću stranaka, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Nikole Sikirice od 18. svibnja 2025. (listovi 115-123 spisa).
6. Na temelju čl. 430. u vezi s čl. 329. ZKP/08 pročitane su isprave, i to potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00254774 od 3. svibnja 2025. (list 17 spisa), zapisnik I Policijske postaje Split o privremenom oduzimanju predmeta od 3. svibnja 2025. (list 19 spisa), ispis poruka (listovi 25-29 spisa), nalaz hitnog prijema KBC Split, Klinike za psihijatriju od 3. svibnja 2025. za okrivljenika (list 31 spisa), specijalistički nalaz KBC Split, Klinike za psihijatriju od 29. listopada 2025. (list 276 spisa), zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split od 21. listopada 2025. (listovi 277-278 spisa) i pravomoćni spis ovog suda broj K-770/2019.
7. Na kraju dokaznog postupka, pročitani su potvrda iz prekršajne evidencije od 5. ožujka 2026. (listovi 290-291 spisa) i uvjerenje iz kaznene evidencije od 5. ožujka 2026. (list 292 spisa) za okrivljenika.
8. Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljeni MLF počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, na način opisan u izreci.
9. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak. Kvalificirani oblik ovog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11 postoji ako je ono počinjeno, među ostalim, prema bliskoj osobi.
9.1. Prema čl. 87. st. 9. KZ/11, bliska osoba je i član obitelji, a prema odredbi čl. 87. st. 8. KZ/11, članovi obitelji su, među ostalim, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja. Brat i sestra su srodnici u pobočnoj lozi u drugom stupnju.
10. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik početkom mjeseca ožujka 2025., u Splitu, u nakani da je ustraši, sestri IL sa svog mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] na njen mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona] putem aplikacije „WhatsApp“ poslao više poruka koje se odnose na njihovu majku ALF sadržaja: „Bolje da si plenkovica isla dirat moje veze ce vas zatuc. Ma necu ja sudjelovat da me se krade sve sto napravi. Izvrsit cu zlocin. U kuci ce pasti krv. Udarila me vise puta pred svjedokom. Doce do klanja povjedit. Ili ce država ili klanje rjesiti ovo. Unistit cu joj zivot i nezalim. Nista bog ni djava neće rjesit. Ja cu napravit nezapamcen zlocin za svo zlo. Samo cu ti rec desiti ce se zlocin reka sam psihijatrima. Zaklat cu je za prevaru. Zaklati i sebi presudit“.
11. Ovo proizlazi kako iz obrane koju je okrivljenik iznio na raspravi, tako i iz drugih dokaza izvedenih u postupku, a posebno iz iskaza svjedokinje žrtve IL te ispisa inkriminiranih poruka.
12. Naime, iznoseći svoju obranu na raspravi (listovi 273-274 spisa), okrivljenik je priznao počinjenje kaznenog djela. Naveo je da priznaje da je napisao poruke za koje ga se tereti optužnicom, ali on u tim porukama ne prepoznaje sebe, te poruke nisu opis njega. Njemu je monstruozno kad čita što je napisao jer za njega je majka svetinja, ona ga je rodila. U vrijeme kada je napisao te poruke nije uzimao propisanu terapiju, nije je uzeo sigurno 3- 4 dana jer je u to vrijeme njegov otac imao teški moždani udar, liječnici su se borili za njegov život, jedva je preživio. Tada je razmišljao i o suicidu. On i majka nisu se mogli nositi s tom situacijom, bili su nemoćni. Njegova sestra IL živi u [adresa] tako da su on i majka bili prepušteni sami sebi i pokušao je pronaći način da razgovara sa sestrom o novonastaloj situaciji u kojoj su samo majka i on brinuli o ocu i o njegovom velikom psu. Pisanje tih poruka pripisuje svojim bolestima, PTSP-u i emocionalnom graničnom poremećaju, zbog kojih doživotno pije terapiju. Naglasio je da je zgrožen vijestima da se u Hrvatskoj ubijaju žene, po njegovom mišljenju femicid zaslužuje smrtnu kaznu.
12.1. Te njegove poruke su očito uznemirile njegovu sestru, a zapravo se radilo o porukama koje je napisao u stanju bespomoćnosti. On nikome u životu nije učinio nikakvo zlo. Nikada ne bi naudio svojoj majci i sestri, niti kome drugome. Dovoljno je razuman da zna što je zabranjeno. On samo traži pomoć, traži da mu država pomogne. Naime, njegov otac je i danas teško bolestan, oduzet je i nepokretan i potpuno ovisan o njegovoj i majčinoj pomoći. Majka je također bolesna, a u takvom stanju mora brinuti o ocu. Smatra da je državno odvjetništvo u postupku trebalo razgovarati s njegovom sestrom, on s njome ima korektan odnos i normalno komuniciraju, oni su oboje temperamentni. Priznaje da burnije reagira. Žao mu je što je napisao te poruke, to ga strašno muči, a majka i sestra ga tješe da nije ništa strašno učinio. One su razgovarale s njegovim psihijatrom dr. Damirom Mrassom koji je kazao da on nije u stanju počiniti nikakav zločin. On vapi za tuđom pomoći. On i majka imaju vrhunski odnos, međusobno si pomažu i dopunjuju, a imaju pomoć Hrvatskog zavoda za socijalni rad jer otac prima inkluzivni dodatak.
12.2. Izjašnjavajući se o svojim osobnim, obiteljskim i imovinskim prilikama, okrivljenik je naveo da stanuje u obiteljskoj kući u kojoj žive njegovi roditelji, živi u zasebnom stanu, ali svakodnevno boravi u stanu svojih roditelja i brine koliko god može o ocu. Radi kao urednik na portalu Imperij.com u sklopu djelovanja udruge Imperij ljubavi koja pomaže osobama koje se bore s ovisnošću i imaju mentalne poteškoće. Tu je jako senzibiliziran jer je osobno proživio zlostavljanje, ali radilo se o klero zlostavljanju, nije bio žrtva obiteljskog nasilja. Materijalno pomaže svojim roditeljima jer majka zapravo živi od očeve mirovine i inkluzivnog dodatka, a briga o ocu iziskuje prilično visoke troškove, zbog čega su on i majka bili prisiljeni prodati očev stan kako bi mogli financirati njegove lijekove te plaćati njegovatelje i privatne fizioterapeute.
13. Priznanje okrivljenika potkrijepljeno je i drugim izvedenim dokazima (odlomci 3. 5. i 6.) pa ga sud prihvaća kao istinito i vjerodostojno. Stoga se sud nije upuštao u daljnje obrazlaganje činjenica kojima se ostvaruju obilježja inkriminiranog kaznenog djela (čl. 417.a st. 4. ZKP/08).
14. Svjedokinja ALF, okrivljenikova majka, navela je da je njezin odnos sa sinom dobar, da su riješili nesuglasice, da se okrivljenik dosta posvetio brizi oko oca, bavio se administracijom vezano za ostvarivanje očevog prava na inkluzivni dodatak, pronašao mu je terapeute i patronažnu sestru. Ona i okrivljenik su doslovno bili prepušteni sami sebi brinući o njezinom mužu. Navela je da ne osjeća strah od svog sina jer on nije nasilna osoba, on ni prema njoj ni prema bilo kome drugome nikada nije ispoljio nasilje. Kao dijete je bio dosta bolestan, proživio je traume i mora posjećivati psihijatra, čega je on sam svjestan i redovito odlazi na kontrole kod dr. Mrassa.
15. Svjedokinja žrtva IL, okrivljenikova sestra, navela je da ona i brat imaju korektan odnos. Prije 2 i pol godine njihov otac doživio je teški moždani udar zbog kojeg je nepokretan i potpuno je ovisan o tuđoj pomoći. Brigu o ocu najviše je preuzela majka ALF, a u tome joj pomaže njezin brat koji je inače jako emotivna osoba i on kao i majka teško proživljava očevu bolest. MLF ima dijagnosticiran borderline poremećaj i zbog toga mu je propisana terapija. Njezin brat nije nasilna osoba, on nikada prema nikome nije bio fizički nasilan. U međuvremenu je u nekoliko navrata razgovarala s I vezano za predmetne poruke i on joj je rekao da ih je poslao u stanju kad je bio izvan sebe, priznao je da u to vrijeme nije uzimao lijekove. MLF je plakao i stekla je dojam da mu je iznimno teško što je poslao te poruke, a posebno zato što je on jako vezan uz njihovu majku i ne dolazi u obzir da bi joj učinio ikakvo zlo, ne samo njoj nego bilo kome. Ne bi voljela da se protiv njezinog brata vodi ovaj postupak. Jedina joj je želja da se MLF odredi obveza po kojoj je dužan kontinuirano odlaziti na kontrole kod psihijatra i uzimati redovito svoju terapiju. On ima poremećaj iz spektra depresije i u jako stresnim situacijama njegovo ponašanje može oscilirati pa je tako dovelo do ove situacije u kojoj joj je poslao navedene poruke. Sigurna je da njezin brat nije u stanju nikome nauditi. Ona se ne smatra žrtvom, njezin brat se prema njoj i drugima najnormalnije ponaša kada uzima lijekove, osjećajan je čovjek i smatra da mu je jedino potrebna liječnička pomoć.
16. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, na način opisan u izreci, pri čemu je navedeno djelo počinio prema svojoj sestri koja kao član obitelji predstavlja blisku osobu u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11.
17. Odredbom članka 23. KZ/11 propisano je da je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.
18. Vezano za ubrojivost okrivljenika, tijekom postupka je provedeno vještačenje psihijatrijskim pregledom okrivljenika po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju dr. Nikoli Sikirici iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja u bitnom proizlazi da je okrivljeniku dijagnosticiran granični poremećaj ličnosti. Vještak je mišljenja da je u konkretnom slučaju došlo do generiranja afektivne tenzije, što se u konačnici manifestiralo impulzivnom reakcijom koja odstupa izvan granica društveno prihvatljivog ponašanja. Okrivljenik je u vrijeme počinjenja terećenog kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv u manjem stupnju i postoji opasnost manjeg stupnja od počinjenja sličnog ili težeg kaznenog djela ovog tipa. Vještak je preporučio izricanje okrivljeniku mjere obveznog psihosocijalnog tretmana. Okrivljenik je raspravno sposoban.
18.1. Sud ovakav nalaz i mišljenje vještaka dr. Nikole Sikirice ocjenjuje pouzdanim, stručnim i vjerodostojnim i kao takvog ga prihvaća.
19. Sud je zaključio da je okrivljeni MLF kazneno djelo prijetnje počinio s izravnom namjerom jer kada je svojoj sestri IL poslao inkriminirane poruke čiji je sadržaj reproduciran u izreci presude bio je svjestan svih obilježja tog kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje.
20. Pored ubrojivosti i oblika krivnje, kod okrivljenika je ujedno postojala i svijest o protupravnosti takvog njegovog postupanja, odnosno on je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. Sama svijest o protupravnosti svodi se zapravo na zahtjev da počinitelj kaznenog djela mora biti svjestan društveno-opasnog značenja svojih radnji, čega je okrivljenik nesumnjivo bio svjestan kao odrasla poslovno sposobna osoba.
21. Na strani okrivljenika nije utvrđeno da bi on postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, što znači da nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.
22. Stoga je okrivljeni MLF kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci presude.
23. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela – Kazneni zakon (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), pri čemu naknadne izmjene i dopune tog propisa nisu za okrivljenika blaže pa ih nije trebalo primjenjivati.
24. Nakon što je utvrđeno da je okrivljeni MLF počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, trebalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 te pritom ocijeniti sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja i stupanj povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život i njegove osobne prilike.
25. Kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio njegovo priznanje kaznenog djela čime je u znatnoj mjeri pridonio utvrđivanju činjeničnog stanja u ovom postupku i skraćivanju njegovog trajanja, zatim iskazano žaljenje koje sud ocjenjuje iskrenim i koje ukazuje na okrivljenikovu samokritičnost, okrivljenikovu smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela, okolnost da žrtva IL nije zainteresirana za kazneni progon okrivljenika, o kojem se žrtva pozitivno izjasnila opisujući ga kao jako osjećajnu i nenasilnu osobu. Sud je kao olakotne okolnosti cijenio i okrivljenikovo korektno držanje pred sudom te njegove osobne i obiteljske prilike – okrivljenik je kao dijete proživio zlostavljanje te brine o teško bolesnom ocu koji je nepokretan i potpuno ovisan o tuđoj pomoći.
26. Kao otegotnu okolnost na strani okrivljenika sud je cijenio da je okrivljenik pravomoćnom presudom ovog suda broj K-770/2019 od 8. rujna 2023., pravomoćnom 23. siječnja 2024., osuđen zbog stjecaja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 te mu je izrečena uvjetna osuda uz kaznu zatvora od 4 mjeseca i rok provjeravanja od 2 godine. Prema tome, okrivljenik je predmetno kazneno djelo počinio kršeći rok provjeravanja koji mu je određen citiranom presudom.
27. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina), a osobito olakotne okolnosti na strani okrivljenika koje su po ocjeni suda dominantno izražene i pretežu nad onim otegotnima, a odnose se na okrivljenikovo priznanje djela, izraženo žaljenje, njegove osobne i obiteljske prilike, nezainteresiranost žrtve IL za njegov kazneni progon i okrivljenikovo korektno držanje na raspravi, sud je zaključio da se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika može postići i bez izvršenja kazne.
28. Stoga je okrivljeni MLF na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a zatim mu je prema odredbi čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako on u roku provjeravanja od 2 godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
29. Iako je državni odvjetnik predložio da se okrivljeniku opozove uvjetna osuda iz naprijed citirane presude broj K-770/2019, stajalište je suda da je okrivljeniku bilo primjereno izreći uvjetnu osudu uz kaznu zatvora od 6 mjeseci i rok provjeravanja od 2 godine i pritom mu ne opozvati raniju uvjetnu osude iz citirane presude, jer se u konkretnom slučaju radi o fakultativnom opozivu uvjetne osude (čl. 58. st. 2. KZ/11), a s obzirom na sve naprijed izložene olakotne okolnosti (navedene u odlomku 25.), a osobito okrivljenikovo priznanje djela, izraženo žaljenje, njegove osobne i obiteljske prilike te nezainteresiranost žrtve za njegov kazneni progon, sud ocjenjuje da će se izrečenom sankcijom u dostatnoj mjeri izraziti individualizirana i zakonom predviđena društvena osuda i moralni prijekor za počinjeno kazneno djelo te jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenog MLF, kao i na druge, da ne čine kaznena djela. U tom kontekstu, ocjena je suda da bi se opozivanjem uvjetne osude i izricanjem okrivljeniku bezuvjetne kazne zatvora pretjerano naglasila retributivna sastavnica svrhe kažnjavanja.
30. Na temelju čl. 54. KZ/11, okrivljeniku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme lišenja slobode od 3. svibnja 2025. do 4. svibnja 2025.
31. Na temelju čl. 70. KZ/11, okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se izvršavati u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu (čl. 58. st. 5. KZ/11).
31.1. Naime, prema čl. 70. st. 1. KZ/11 ovu sigurnosnu mjeru sud će izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo. U konkretnom slučaju je riječ upravo o kaznenom djelu s obilježjem nasilja (prijetnja bliskoj osobi), a postojanje opasnosti od ponavljanja djela utvrđeno je provedenim psihijatrijskim vještačenjem okrivljenika (odlomak 18.) i vještak je preporučio izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, a takvu preporuku prihvaća ovaj sud.
32. Sukladno čl. 70. st. 4. KZ/11 sud će o ovoj presudi obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima.
33. Na temelju čl. 148. st. 6. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08, sud je okrivljenog MLF, koji je radno sposoban i ostvaruje prihode, djelomično oslobodio obveze da naknadi troškove kaznenog postupka, tako da je dužan u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude podmiriti trošak kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 300,00 eura, koja je određena uzevši u obzir trajanje i složenost sudskog postupka, dok je oslobođen obveze da naknadi trošak psihijatrijskog vještačenja jer je sud zaključio da bi plaćanjem cjelokupnog troška postupka, i to onog koji se odnosi na provedeno vještačenje, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, imajući u vidu da okrivljenikov mjesečni prihod iznosi 1.000,00 eura i da nema druge imovine. Po pravomoćnosti ove presude okrivljeniku će posebnim podneskom biti dostavljene upute za plaćanje navedenog troška.
Split, 12. ožujka 2026.
SUTKINJA
Lovorka Kraljević
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
- Općinsko državno odvjetništvo u Splitu
- okrivljeni MLF
- žrtva IL (po pravomoćnosti)
- u spis