Poslovni broj 83 P-1892/2025-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba Opatija

Maršala Tita 4

51 410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja IO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anite Vrkić i Ive Vrkić, iz Rijeke, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Andrei Šeša odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja Ive Vrkić odvjetnice iz Rijeke, zamjenice punomoćnika tuženika Josipe Šarlija Čorić odvjetnice iz Zagreba te objave 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9013118386 sklopljenog 28. rujna 2007.g. između Privredne banke Zagreb d.d., IO kao korisnika kredita i EO kao založnog dužnika sadržana:

- u članku 12. toč. 3. Ugovora pod naslovom Završne odredbe kojom je navedeno da se Korisnik kredita obavezuje, prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kuna.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati:

- iznos od 929,06 € sa zateznim kamatama od 15. listopada 2007.g. do isplate;

po stopi od 15 % godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g.; od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena; od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.079,64 Eur sa zateznim kamatama od 12. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu na iznos od 620.500,00 kn za kupovinu nekretnine s rokom otplate od 10 godina. Ugovorom da je ugovoreno da tužitelj plaća naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1,50% od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kn. Tužitelj navodi da je ulazna naknada ugovorena suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (ZOO) te predlaže da sud utvrdi ništetnost ugovorne odredbe koja se plaća za naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, te obveže tuženika na isplatu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, osporava da bi tužitelj bio potrošač, a u odnosu na ugovorenu naknadu za obradu kredita ističe da je ista jasna i transparentna te da ista nije ništetna jer je tužitelju bila lako razumljiva i uočljiva. Poziva se na Pravilnik o naknadama za potrošačke kredite kojom odredbom čl. 3. je dopušteno obračunavati i naplatiti naknadu za obradu kredita. Poziva se i na presudu suda EU posl.br. C-621/17 od 3. listopada 2019. Ukoliko sud nađe osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja tuženik ističe da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri te da tužitelj zbog toga nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe te predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka proveden je uvid u ugovor o kreditu zaključen između stranaka 28. rujna 2007., plan otplate kredita, nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Tomislava Prpića i saslušanjem tužitelja.

4. Iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka razvidno je da je u čl. 12. točka 3. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,50% od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kn. Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika 10. listopada 2007.

5. Stranke su na raspravi održanoj 28. siječnja 2026. učinile nespornim da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 926,06 Eur 15. listopada 2007. te je tužitelj zatražio citirani iznos sa zateznom kamatom od 15. listopada 2007.

6. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare jer je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. donesen zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom slučaju tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koja se odnosi na naknadu za obradu kredita pa zastarni rok još nije počeo teći stoga je neosnovan istaknuti prigovor zastare tuženika.

7. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je ugovor o kreditu pripremila banka i da o pojedinim odredbama ugovora nije mogao pregovarati te je bio doveden pred gotov čin da bi mogao dobiti kredit. Nije mu objašnjeno koje troškove banke obuhvaća ulazna naknada, već mu je osobna bankarica rekla da tako posluje banka i da to mora platiti. Nije mu objašnjeno od čega zavisi visina ulazne naknade od 1,50%. Sredstva iz ugovora o kreditu da je koristio za stanovanje u nekretnini u kojoj živi i danas koju nikada nije iznajmljivao podstanarima i turistima niti je imao registrirani obrt, OPG ili trgovačko društvo. Troškove javnog bilježnika da je tužitelj platio.

8. Prihvaćajući iskaz tužitelja kao objektivan sud sukladno odredbi čl. 295. ZOO ocijenio je predmetni ugovor formularnim (tipskim) jer sadržava opće uvjete ugovora ili se na njih poziva, a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova.

9. Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati znači, da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.

10. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama Općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, pravilnom primjenom odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), odredba o ulaznoj naknadi je prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP ništetna.

11. Naime, plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od čak 1,50 % iznosa kredita očito prouzročuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Neosnovani su stoga navodi tuženika da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita jasna i razumljiva budući da je prethodno ta odredba bila unaprijed tipski formulirana od strane kreditora i da s o njoj po prirodi stvari nije moglo pojedinačno pregovarati već je ugovor bio paket i tužitelj je mogao pristupiti zaključenju ugovora koji je tuženik unaprijed pripremio ili odustati od zaključenja ugovora.

12. Tužitelj je, protivno navodima tuženika u tijeku postupka dokazao da je potrošač, da je sredstva iz ugovora o kreditu koristio za rješavanje stambenog pitanja, da u toj nekretnini koju je kupio živi i danas, te da nekretninu nikada nije iznajmljivao turistima ili podstanarima, odnosno u njoj obavljao trgovačku djelatnost.

13. Obzirom da je citirana odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo već je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a radi se o odredbi koja je nepoštena u smislu čl. 82. podtočka 11. ZZP, a tuženik nije dokazao da se je o toj naknadi pojedinačno pregovaralo što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP, to je utvrđeno da je ova odredba ništetna te je tuženik obvezan na isplatu iznosa od 929,06 Eur koji iznos su stranke učinile nespornim da je tužitelju naplaćen 15. listopada 2007. Na ovaj iznos ulazne naknade tužitelju je dosuđena zatezna kamata od dana kada je taj iznos tužitelju naplaćen 15. listopada 2007. u visini kako je to propisano odredbom čl. 21 ZOO-a.

14. U odnosu na tijek kamate ističe se da je ista dosuđena od dana kada je tužitelju naplaćena jer se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, a ništetnost nastaje na temelju Zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla. Tužitelj je nesavjesni stjecatelj te je dužan platiti zateznu kamatu od 15. listopada 2007. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

15. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, tuženiku naložiti da naknadi parnični trošak tužitelju. Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 Eur, zastupanje na dva ročišta po Tbr. 9/1 za svako ročište 200,00 Eur, sastav podneska kojim tužitelj odgovara na navode odgovora na tužbu tuženika u iznosu od 200,00 Eur, što ukupno iznosi 800,00 Eur, te je priznat PDV od 25% u iznosu od 200,00 Eur. Nadalje su tužitelju priznati troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 25,55 Eur i presudu 53,09 Eur, što ukupno iznosi 1.079,64 Eur, Preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan primjenom odredbe čl. 155. st. 1.a ZPP-a a odnosi se na sastav podneska od 13. studenog 2025. i pristup na ročište za objavu presude jer ovi troškovi nisu bili nužni za vođenje parnice.

U Opatiji, 12. ožujak 2026.

Sudac:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz pristojbu na presudu 53,09 Eur

2. Pun. tuženika