REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-635/2019-41

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliju, odvjetniku iz [adresa] protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473 zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave 5. veljače 2026. održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. ožujka 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 2.1. Ugovora o namjenskom kreditu broj ugovora 3205033722, broj kreditne partije 7102779207 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 24.06.2005., a koja glasi:

« u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.... »

te u odredbi čl. 7.2. koja glasi:

«…sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora »,

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora 3205033722, broj kreditne partije 7102779207 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 24.06.2005., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi:

« prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke . »,

u odredbi čl.2.1. koja glasi:

« po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. » te u odredbi čl.7.1. koja glasi:

« po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. »

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova preplaćene kamate i valute CHF isplati iznos od 15.001,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 14,58 eur od 15.11.2007. do isplate,

- na iznos od 14,58 eur od 15.12.2007. do isplate,

- na iznos od 14,58 eur od 15.01.2008. do isplate,

- na iznos od 14,58 eur od 15.02.2008. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.03.2008. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.04.2008. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.05.2008. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.06.2008. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.07.2008. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.08.2008. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.09.2008. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.10.2008. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.11.2008. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.12.2008. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.01.2009. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.02.2009. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.03.2009. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.04.2009. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.05.2009. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.06.2009. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.08.2009. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.09.2009. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.11.2009. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.01.2010. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.02.2010. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.03.2010. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.04.2010. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.05.2010. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.06.2010. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.07.2010. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.08.2010. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.09.2010. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.01.2011. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.03.2011. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.05.2011. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.06.2011. do isplate,

- na iznos od 35,99 eur od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos od 32,50 eur od 15.08.2011. do isplate,

- na iznos od 32,50 eur od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.01.2012. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.02.2012. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.03.2012. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.04.2012. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.05.2012. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.06.2012. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.07.2012. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.08.2012. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.09.2012. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.12.2012. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.01.2013. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.02.2013. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.03.2013. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.04.2013. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.05.2013. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.06.2013. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.07.2013. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.08.2013. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.09.2013. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.12.2013. do isplate,

- na iznos od 21,70 eur od 15.01.2014. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur od 15.02.2014. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur od 15.03.2014. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur od 15.04.2014. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur od 15.05.2014. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur od 15.06.2014. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur od 15.07.2014. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur od 15.08.2014. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur od 15.09.2014. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur od 15.10.2014. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur od 15.11.2014. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur od 15.12.2014. do isplate,

- na iznos od 3,64 eur od 15.01.2015. do isplate,

- na iznos od 454,96 eur od 15.01.2015.do isplate,

- na iznos od 0,71 eur od 15.08.2005. do isplate,

- na iznos od 5,99 eur od 15.09.2005. do isplate,

- na iznos od 2,21 eur od 15.10.2005. do isplate,

- na iznos od 4,41 eur od 15.11.2005. do isplate,

- na iznos od 5,72 eur od 15.12.2005. do isplate,

- na iznos od 3,71 eur od 15.01.2006. do isplate,

- na iznos od 21,42 eur od 15.01.2009. do isplate,

- na iznos od 21,79 eur od 15.02.2009. do isplate,

- na iznos od 9,96 eur od 15.03.2009. do isplate,

- na iznos od 12,67 eur od 15.04.2009. do isplate,

- na iznos od 13,21 eur od 15.05.2009. do isplate,

- na iznos od 8,54 eur od 15.06.2009. do isplate,

- na iznos od 9,36 eur od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 5,59 eur od 15.08.2009. do isplate,

- na iznos od 10,64 eur od 15.09.2009. do isplate,

- na iznos od 5,03 eur od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 8,66 eur od 15.11.2009. do isplate,

- na iznos od 8,08 eur od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 17,88 eur od 15.01.2010. do isplate,

- na iznos od 24,17 eur od 15.02.2010. do isplate,

- na iznos od 22,80 eur od 15.03.2010. do isplate,

- na iznos od 29,05 eur od 15.04.2010. do isplate,

- na iznos od 40,15 eur od 15.05.2010. do isplate,

- na iznos od 42,96 eur od 15.06.2010. do isplate,

- na iznos od 56,42 eur od 15.07.2010. do isplate,

- na iznos od 55,97 eur od 15.08.2010. do isplate,

- na iznos od 83,88 eur od 15.09.2010. do isplate,

- na iznos od 67,62 eur od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 71,38 eur od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 89,04 eur od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 90,61 eur od 15.01.2011. do isplate,

- na iznos od 84,33 eur od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 88,13 eur od 15.03.2011. do isplate,

- na iznos od 88,33 eur od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 99,93 eur od 15.05.2011. do isplate,

- na iznos od 124,59 eur od 15.06.2011. do isplate,

- na iznos od 152,66 eur od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos od 181,79 eur od 15.08.2011. do isplate,

- na iznos od 133,82 eur od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 114,69 eur od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 115,74 eur od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 117,91 eur od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 131,48 eur od 15.01.2012. do isplate,

- na iznos od 135,56 eur od 15.02.2012. do isplate,

- na iznos od 131,11 eur od 15.03.2012. do isplate,

- na iznos od 130,44 eur od 15.04.2012. do isplate,

- na iznos od 132,70 eur od 15.05.2012. do isplate,

- na iznos od 136,61 eur od 15.06.2012. do isplate,

- na iznos od 131,73 eur od 15.07.2012. do isplate,

- na iznos od 130,38 eur od 15.08.2012. do isplate,

- na iznos od 118,40 eur od 15.09.2012. do isplate,

- na iznos od 128,73 eur od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 133,54 eur od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 130,34 eur od 15.12.2012. do isplate,

- na iznos od 126,51 eur od 15.01.2013. do isplate,

- na iznos od 125,19 eur od 15.02.2013. do isplate,

- na iznos od 123,82 eur od 15.03.2013. do isplate,

- na iznos od 133,36 eur od 15.04.2013. do isplate,

- na iznos od 119,33 eur od 15.05.2013. do isplate,

- na iznos od 117,03 eur od 15.06.2013. do isplate,

- na iznos od 118,40 eur od 15.07.2013. do isplate,

- na iznos od 116,96 eur od 15.08.2013. do isplate,

- na iznos od 122,10 eur od 15.09.2013. do isplate,

- na iznos od 125,42 eur od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos od 127,04 eur od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 132,83 eur od 15.12.2013. do isplate,

- na iznos od 126,99 eur od 15.01.2014. do isplate,

- na iznos od 128,28 eur od 15.02.2014. do isplate,

- na iznos od 131,73 eur od 15.03.2014. do isplate,

- na iznos od 128,73 eur od 15.04.2014. do isplate,

- na iznos od 124,42 eur od 15.05.2014. do isplate,

- na iznos od 125,35 eur od 15.06.2014. do isplate,

- na iznos od 128,43 eur od 15.07.2014. do isplate,

- na iznos od 130,88 eur od 15.08.2014. do isplate,

- na iznos od 131,51 eur od 15.09.2014. do isplate,

- na iznos od 134,14 eur od 15.10.2014. do isplate,

- na iznos od 137,92 eur od 15.11.2014. do isplate,

- na iznos od 138,63 eur od 15.12.2014. do isplate,

- na iznos od 139,19 eur od 15.01.2015. do isplate,

- na iznos od 5.527,47 eur od 15.01.2015. do isplate, po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po kamatnoj stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 5,2 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.430,50 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

VI Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 4. lipnja 2019. u bitnome navodi da su 24.06.2005. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili su Ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora 3205033722, broj kreditne partije 7102779207, kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 73.980,00 CHF. Ugovor sadrži ugovorenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi a koja kamatna stopa je bila promjenjiva sukladno odluci banke. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 13. lipnja 2014.god. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača. Navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Obzirom je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoreno da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje Odlukom banke, o čemu se u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe temeljem kojih se promjena kamatne stope vršila jednostranom odlukom banke. Obzirom je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke sa učinkom ex tunc, to su bez pravnog učinka i sve odluke banke — tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita sa istim pravnim učinkom.

1.1. Temeljem ugovora o kreditu banka je odobrila tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 73.980,00 CHF-a prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita Ugovorom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 623,93 CHF prema srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na dan sklapanja predmetnog ugovora (24.06.2005.) srednji tečaj CHF-a prema tečajnoj listi HNB —a iznosio je 4,745393 Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17 od 14.06.2018.god., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te posl.br. Pž- 6632/17 od 14.06.2018., koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača a kojom se utvrđuje. - ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope, - ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita veže za valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Sve opisane odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli protivni su kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača). Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa, te tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja predmetnog ugovora (24.06.2005.) bio važeći prema tečajnoj listi HNB-a — 4,745393 obzirom su jedino navedeni parametri tužitelju bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope, tužitelj smatra da je predmetni kredit znatno preplatio za određeni novčani iznos, no kako mu tužena banka nije dostavila dokumentaciju potrebnu za izradu izračuna, tužitelj u ovom trenutku ne može postaviti točno određenu visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate.

1.1. Nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, tužitelj je podneskom od dana 16. svibnja 2025. uredio tužbeni zahtjev za isplatom s osnova ništetene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti na način kako je to navedeno u točki III izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da u cijelosti osporava istaknuti tužbeni zahtjev, kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koje tužitelj potražuje od tuženika. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Što se tiče same valutne klauzule tužitelj je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. ugovora gdje je vidljivo da je kredit sklopljen u CHF. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Tako je suđeno u svim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Isto tako, nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 4,50%. Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021. ZOO, je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Banka nije znala niti mogla i morala znati za rast tečaja CHF. Tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB „štiti" tečaj kune prema EUR, tako i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF. Prema tome, činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske centralne banke za stabilnost navedene valute. Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Tužitelj navodi kako "nije bio informiran, nije bio upozoren na rizike i posljedice, čak štoviše tvrdi da je tuženik prikazao kreditni proizvod s CHF valutnom klauzulom kao povoljniji, te nije transparentno prikazao izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR pa nije mogao donijeti informiranu odluku. Standard dužne pažnje i informiranosti „prosječnog potrošača" kako ga postavlja Sud Europske unije zasigurno ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice-guverner HNB-a i to u trenutku kada donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svome životu - uzimanje kredita. Tuženik je o navedenoj okolnosti informirao tužitelja u okviru primjene obveznih smjernica za informiranje klijenata i u skladu s edukacijom koju su osobni bankari prošli u pripremi za uključivanje kredita u CHF u kreditnu ponudu. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Tuženik ističe kako je bio posljednja banka koje je u svoju ponudu uvela kredite u švicarskim francima, te kako navedene kredite nije reklamirala niti nudila ništa više nego što je nudila kredite u EUR i kunama. Dapače, tuženik je destimulirao korisnike da uzimaju kredite u švicarskim francima time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Iz svega navedenog proizlazi kako na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja, dapače, kako je banka imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te kako je banka tužitelja u samom ugovoru upozorila valutni rizik. Proizlazi da je odlučna činjenica u ovom predmetu znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja, pri čemu tužitelj nije ničime dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF. Tijekom postupka tuženik je istakao prigovor aktivne legitimacije obziorm iz prometa po računu nije vidljivo tko je vršio pojedine uplate te prigovor radi prijeboja s osnova tzv. negativnih razlika za iznos od 525,98 eur. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku pročitani su Ugovor o namjenskom kreditu, otplatni plan, nalaz i mišljenje vještaka Ručević vještačenja d.o.o., očitovanje vještaka Ručević vještačenja d.o.o. te je saslušan tužitelj kao parnična stranka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Tuženi se podneskom od 27. svibnja 2025. usprotivio preinaci tužbe učinjenoj podneskom tužitelja od 16. svibnja 2025. te istakao prigovor zastare.

6. Prema članku 190. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Nadalje, prema članku 186.b stavku 3. ZPP-a u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građansko-pravnoga odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavkom 4. istoga članka propisano je da je tužitelj dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

6.1. Tužitelj je u tužbi postavio tužbeni zahtjev u skladu s člankom 186.b stavkom 3. ZPP-a navodeći da će zahtjev precizirati nakon izvedenog financijskog vještačenja. Po provedenom financijskom vještačenju tužitelj je uredio tužbeni zahtjev zahtijevajući isplatu iznosa od 15.006,68 eur osnova promjene tečaja CHF i s osnove promjenjive kamatne stope pa je takva preinaka dopuštena, jer je tužitelj nije mogao učiniti prije nego što je izveden dokaz financijskim vještačenjem, a i svrsishodna je za konačno uređenje odnosa između stranaka.

7. Među strankama ovoga postupka nije sporno da su dana 24. lipnja 2005. zaključile Ugovor o kreditu za iznos kredita od 73.980,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu iznosila 4,50% godišnje. Iz članka 6. Ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita bila kupnja stana.

8. Među strankama je sporno da li su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka ništetne i bez pravnog učinka za ugovorne strane, a vezano uz navedeno valja utvrditi i je li tuženi obvezan (i u kojem iznosu) isplatiti tužitelju novčane iznose koje potražuje. Također, sporno je i da li se presude Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12, VTS-a Pž-7129/13 i presuda Vrhovnog suda RH Revt-249/14 mogu primijeniti u ovom postupku odnosno da li je istima odlučeno o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva tužitelja, obzirom tuženi i dalje osporava ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom sa tužiteljem. Isto tako je sporno da li je primjenjiva odluka Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17 od 14.06.2018. u pogledu ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe prema kojoj je glavnica kredita vezana uz tečaj švicarskog franka dakle ugovorena valutna klauzula. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, zastara potraživanja i osnovanost prigovora radi prijeboja.

9. U postupku je utvrđeno da je tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjana te da se u tijeku otplate kredita kontinuirano mijenjao i tečaj CHF.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je, između ostalih, i ovdje tuženi u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštitit potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10.1. Istom presudom utvrđeno je da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda je trajala i u trenutku donošenja predmetne presude, tuženi povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10.2. Navedena presuda je, u pogledu odluke o promjenjivoj kamati, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. je odbijena revizija protiv te odluke. U pogledu valute presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a revizija protiv te presude odbijana je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

10.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače. Pri tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske uzeo u obzir da su takvi ugovori, iako tipizirani, pisani stručnom terminologijom, nerazumljivom i nepoznatom prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora o kreditu objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja. Ocijenio je da su jedino na taj način potrošači mogli spoznati ekonomske učinke koji će za njih u budućnosti proizlaziti iz osporenih ugovornih odredaba. Vrhovni sud Republike Hrvatske je prihvatio i bitno stajalište o relevantnosti i primjenjivosti na ovaj slučaj stajališta koje je Sud Europske unije prihvatio u presudi poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, prema kojem se članak 4. stavak 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način „da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.“ Sud je zaključio da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih proizvoda, dužne maksimalno odgovorno pristupati svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

10.4. Odlukom Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske je prihvatio razloge drugostupanjske presude u pogledu ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u vezi s čime je utvrđeno da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka, pa između ostaloga i tuženice iz ovog postupka, bile nerazumljive za klijente jer da im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi za klijente kao potrošače, da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima te da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

11. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju članka 502.a – 502.h ZPP-a. Prema članku 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. istog Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da su one proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štite udruge za zaštitu potrošača koji su podnijeli tužbu.

12. Ugovor o kreditu od 24. lipnja 2005. sklopljen je u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Tužitelj je nesporno potrošač pa se u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz te presude i presuda suda višeg stupnja prema kojima su povrijeđeni njegovi interesi time što su na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule u CHF vršene isplate većih anuiteta u odnosu na početno ugovorene. Pritom je nebitno što se u odredbi članka 502.c ZPP-a spominju parnice radi naknade štete, jer je jasno da se odredba odnosi na slučajeve kakav je predmetni kada potrošač otklanja posljedice primjene nepoštenih ugovornih odredbi.

13. Stoga nije bilo osnove da u ovoj parnici sud ponovo izvodi dokaze na okolnost osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva odnosno ništetnosti osporenih ugovornih odredbi, kako je predlagala tuženica. Takvo stajalište jasno proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019., jer bi „drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.“ Isto stajalište Vrhovni sud ponovio je i u rješenju poslovni broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020. Tvrdnju iz odgovora na tužbu da „ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača“ tuženica nije ničim potkrijepila odnosno dokazala pa je ostala na razini paušalnog navoda, a s obzirom na zakonske učinke presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na tuženici je bio teret dokaza da konkretni ugovor odstupa od onih razmatranih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

13.1. Međutim, opreza radi, a rukovodeći se shvaćanjima Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. sud je prema dokaznom prijedlogu tužitelja saslušao tužitelja.

13.2. Tužitelj je u iskazu naveo da je kredit uzeo za kupnju stana kojeg je prodao 2017. godine. Kredit je uzeo kod tuženika jer je dugogodišnji klijent banke. Kredit je uzeo u valuti chf jer mi je od tri nuđene opcije u tom trenutku kredit u chf bio najpovoljniji. Prilikom sklapanja ugovora nisu ga upozorili na rizik sklapanja ugovora u chf, upoznat je sa pojmom valutne klauzule, nije mu ni pojašnjeno kako će se mijenjati kamatna stopa. I prije je imao kredite ali u njima rata nije varirala više od 50,00 kuna. Ugovor o kreditu sastavila je banka. Početna rata bila je oko 2.500,00 kuna da bi narasla na oko 7.000,00 kuna i tada je odlučio zatvoriti kredit, Ugovor o konverziji nije sklopio. Ugovor o kreditu je pročitao i vidio ono što ga zanima, a to je rata i rok otplate i to mu je bilo jasno. Kredit je vračao on. U stanu nije obavljao nikakvu gospodarsku djelatnost. Nije niti pokušao pregovarati sa bankom oko odredbi ugovora o kreditu, dobio je ugovor ispred sebe u kojem je bila rata i rokovi koje su dogovorili. Kredit su otplaćivali supruga i on obzirom su zajedno živjeli. Nije se informirao o kretanju tečaju chf prije nego je potpisao ugovor. I prije ovoga je imao, ponavlja kredit sa promjenjivom kamatnom stopom u kojima rata nikada nije značajno varirala, zato nije ni sumnjao u ponudu koju je dobio od banke da bi mu se moglo ovakvo nešto dogoditi. Znao je da rata ovisi o tečaju chf kao što mi je u drugim kreditima ovisila o tečaju eura. Ni u banci nitko nije rekao da je valuta euro štićena od strane HNB-a, a da chf to nije.

13.3. Iskaz tužitelja sud prihvaća, jer je iskazivao iskreno i uvjerljivo, a njegovi su navodi realni i proizlaze iz dokumentacije koja je dostavljena u spis. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima, pa tako niti s tužiteljem, niti je tužitelju dano objašnjenje valutne klauzule i načina promjene kamatne stope.

13.4. Iz predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da osporene odredbe konkretnog Ugovora o kreditu, o kojima se nesporno nije pojedinačno pregovaralo, odgovaraju sadržaju odredbi koje su analizirane i utvrđene ništetnima u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

14. Odredbom članka 81. stavka 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora o kreditu („Narodne novine“ broj 96/03., dalje: ZoZP/03), bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 84. Zakona o zaštiti potrošača bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a stavkom 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe. Nadalje, prema članku 324. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Predmetni ugovor može opstati i bez ništetnih odredaba prema kojima se redovne kamatne stope mijenjanju sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora te kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF.

15. Ništetni dio odredbi Ugovora, koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci banke, ima se načelno smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. To konkretno znači da se visina kamate stope u konkretnom slučaju za utuženo razdoblje mora odrediti prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Isto vrijedi za ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF Ugovora o kreditu za koju valja uzeti kao da nije ugovorena.

16. Naplatom kamate u utuženom razdoblju po stopi višoj od 4,50% i kunske protuvrijednosti anuiteta po tečaju većem od važećeg tečaja na dan isplate kredita dio imovine tužiteljice je bez valjane pravne osnove prešao u imovinu tuženice. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Člankom 1111. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

17. Radi utvrđivanja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević Vještačenja d.o.o. čiji je zadatak bio utvrditi preplaćenu razliku između iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju predmetnog Ugovora o kreditu i iznosa koji je rezultat primjene početno ugovorene kamatne stope i kunske protuvrijednosti srednjeg tečaja CHF na dan realizacije kredita.

17.1. U nalazu i mišljenju vještak navodi da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 24. lipnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205033722 (u daljnjem tekstu: Ugovor), za iznos kredita kunske protuvrijednost od 73.980,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, rok otplate od 156 mjeseci, te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,50 % godišnje, dospijeće prve obveze bilo je 1. kolovoza 2005., a sljedećih svakog prvog dana u mjesecu, utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja. U razdoblju otplate kredita kamatna stopa više puta je mijenjana, te je iznosila 4,50 % godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 1. listopada 2007., 5,15 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. studenoga 2007. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. veljače 2008., 5,80 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. ožujka 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. srpnja 2009., 6,30 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. kolovoza 2009. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. srpnja 2011., 6,05 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. kolovoza 2011. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. rujna 2011., 5,25 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. listopada 2011. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. siječnja 2014., 3,23 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. veljače 2014. do konačne prijevremene otplate 15. siječnja 2015. U Tabeli 1 dan je otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u razdoblju od isplate kredita do konačne prijevremene otplate kredita (15. siječnja 2015.), kao i usporedni otplatni plan prema sljedećim elementima:

• glavnica u iznosu od 73.980,00 CHF,

• fiksna kamatna stopa od 4,50 % godišnje ,

te se usporedbom iznosa iz tih dvaju otplatnih planova iskazuju razlike u visini obveza, i to:

• prvo se iskazuju razlike u visini anuiteta koje proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate (stupac 'm' Tabele 1),

• zatim se te razlike iskazuju u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, primjenom ugovorenog srednjeg tečaja HNB-a na dan korištenja kredita (stupac 'p' Tabele 1), • konačno, iskazuju se razlike po osnovi promjene tečaja (stupac 's' Tabele 1), na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'd' Tabele 1) pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita). Zaključno u mišljenju vještak navodi da ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.8.2005.) do konačne prijevremene otplate (15.1.2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 4.074,95 CHF, odnosno 2.557,25 EUR, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.8.2005.) do konačne prijevremene otplate (15.1.2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 12.444,59 EUR.

Ukoliko se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni prebijeno), tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.8.2005.) do konačne prijevremene otplate (15.1.2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 4.074,95 CHF, odnosno 2.557,25 EUR, a razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.8.2005.) do konačne prijevremene otplate (15.1.2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 11.904,67 EUR.

17.2. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik istome prigovorio u podnesku od 27. svibnja 2025. u kojem je naveo kako vještak tečajnu razliku računa temeljem anuiteta utvrđenog po promjenjivoj kamatnoj stopi umjesto prema početnoj ugovorenoj.

17.3. S obzirom na primjedbe tuženika zatraženo je očitovanje vještaka koji u očitovanju navodi da tuženik prigovara iz razloga što vještak tečajne razlike računa na temelju anuiteta utvrđenog po promjenjivoj kamatnoj stopi umjesto prema početno ugovorenoj. U odgovoru na navedeno, ističe kako predmet ovog sudskog postupka nema veze s promjenom kamatnih stopa u razdoblju otplate kredita, već ima veze jedino i isključivo s promjenom tečaja. Naime, anuitet kako ga je tuženik tužitelju obračunavao u valuti CHF nije sporan, a tečajne razlike računaju se na način da se nesporni anuitet kojeg je tuženik tužitelju obračunao množi razlikom tečajeva (stvarno primijenjenog s jedne strane i početnog tečaja s druge strane). Nema nikakvih dijelova tečajnih razlika koje bi trebalo isključiti. Slijedom iznesenoga, u cijelosti se ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.

17.4. Nakon očitovanja nalaza i mišljenja vještaka stranke na istoga nisu imale primjedbi, a istoga prihvaća i ovaj sud kao objektivnog i izrađenog u skladu s pravilima struke i nalogom suda.

18. Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, kako je propisno člankom 1115. ZOO-a. Tuženica je u konkretnom slučaju nepošteni stjecatelj, što jasno proizlazi iz prethodnih utvrđenja ove presude i pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi, pa je tužiteljici dužna vratiti preplaćene iznose od plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa.

19. Tuženica je istaknula prigovor zastare. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o institutu stjecanja bez osnove, primjenjuje se opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a. Člankom 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim dijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema članku 245. stavku 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a prema stavku 3. istoga članka kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan. Po stajalištu ovoga suda, u konkretnom slučaju došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. kada je podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/12, a ponovo je počela teći u pogledu zahtjeva za restituciju vezano za ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 13. lipnja 2014., a u pogledu zahtjeva za restituciju vezano za ništetno ugovaranje valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018. Takvo stajalište proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. Kako je tužba u ovome predmetu podnesena 04. lipnja 2019. to je prigovor zastare neosnovan.

20. Slijedom navedenoga, prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu, odnosno onih ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF te za isplatu iznosa od 15.001,48 eur po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, sa zateznim kamatama koje teku od uplate svakog pojedinog iznosa (kao datuma dospijeća tražbine tužitelja prema tuženiku) do isplate, a kako je to navedeno u izreci presude.

20.1. Tužiteljev je zahtjev za isplatom s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odbijen za iznos od 5,2 eura obzirom je tužitelj za srpanj 2005. zatražio isplatu iznosa od 5,35 eur, dok je nalazom utvrđena pretplata u iznosu od 0,71 eur te za rujan 2013. zatražio isplatu iznosa od 125,98 eur, dok je nalazom utvrđena pretplata u iznosu od 125,42 eur.

21. Na dosuđene iznose tuženica je dužna platiti i zatezne kamate po stopi propisanoj čankom 29. stavkom 2. ZOO-a, čija je visina precizirana u izreci presude, i to od dana kada je navedene iznose primila.

22. Prigovor radi prebijanja, glede tražbine tuženika od 539,93 eur specificirano u podnesku od 27. svibnja 2025. sa zateznim kamatama, na ime tečajne razlike zbog koje je tužitelj u pojedinim periodima plaćao niže anuitete od početno ugovorenih, nije osnovan.

22.1. Naime, Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača (ovdje tužitelja), ali ne ukoliko takve ugovorne odredbe potrošaču idu u korist. Ništetnost ugovornih odredbi u kolektivnom sporu utvrđena je u korist potrošača, odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe ništetne iz razloga koji se mogu pripisati samo bankama kao profesionalcima, ne i potrošačima. Upravo zbog postupanja banaka došlo je do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga banka ne može tražiti isplatu primjenom instituta stjecanja bez osnove, jer takvog stjecanja na strani potrošača nije bilo.

22.2. Dakle, tužitelj ima pravo na povrat samo više plaćenih novčanih iznosa (tzv. pozitivnu preplatu), a tužena nema pravo umanjivati te pozitivne preplate tzv. negativnim preplatama ili ih eventualno staviti u prijeboj, jer nije tužitelj stekao nešto od tužene, već upravo suprotno, tužena je stekla od tužitelja dio imovine (novac) primjenjujući na ratu kredita povećani tečaj, a takvo postupanje tužene utvrđeno je ništetnim u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača.

22.3. Osim toga, odredba čl. 323. st. 2. ZOO/05, koja propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora (tako i Županijski sud u Varaždinu poslovni broj Gž-391/2021-2 od 14. srpnja 2021.).

23. U odnosu na istaknut prigovor promašene aktivne legitimacije, sud istoga nalazi u cijelosti neosnovanim. Naime, tužitelj je izvršio svoju ugovornu obvezu uplate mjesečnih anuiteta, a je li uplata izvršena osobno od strane tužitelja ili pak neke treće osobe nije odlučno, jer su uplate izvršene na ime obveze tužitelja za otplatu kredita. U konačnici, kada se uzme u obzir osnovno načelo obveznog prava da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovara za njeno ispunjenje, a tužitelj je svoju ugovornu obvezu nesporno ispunio i time je dokazao svoju aktivnu legitimaciju u ovom postupku, dok će tužitelj sa trećim osobama međusobno razrješavati eventualno njihova potraživanja.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavak 5. i čl. 155. („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.). Visina troškova odmjerena je prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 12/24. dalje: Odvjetnička tarifa).

24.1. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe 250 bodova, za sastav podneska od 10. veljače 2020. i 16. svibnja 2025., za zastupanje na ročištu 17. siječnja 2025., 6. lipnja 2025. i 3. veljače 2026. za svaku radnju po 250 bodova, za sastav podneska od 6. svibnja 2020. u visini od 50 bodova, što ukupno iznosi 1500 bodova što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur i uvećano za PDV iznosi 3.750,00 eur.

24.2. Tužitelju je priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 180,50 eura te trošak predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 500,00 eur.

24.3. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 17. veljače 2025. i 20. listopada 2025. jer sastav istih nije bio nužan za vođenje ovoga postupka.

24.4. Slijedom navedenoga, tužitelju su priznati troškovi postupka u iznosu od 4.430,50 eur.

24.5. Na dosuđene troškove postupka tužitelju su priznate zatezne kamate od donošenja odluke, na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a.

U Puli, 12. ožujka 2026.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženoj po punomoćnicima