Poslovni broj: Pn-2954/2023-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužiteljice TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Iva Vukelić, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 3. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja te punomoćnika tuženika LK, **.**.2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici 13.493,65 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od

- 146,45 eura od 16. travnja 2022

- 374,94 eura od 1.srpnja 2022.

- 12.972,26 eura od 12. ožujka 2026.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica potražuje 821,40 eura sa zateznim kamatama te za zatezne kamate na iznos od 12.972,26 eura koje bi tekle prije 12. ožujka 2026.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici 2.984,40 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 12. ožujka 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je 15. travnja 2022. vozilom tužiteljice reg. oznake [registarska oznaka] upravljao njezin suprug Vinogradskom cestom koje je naletjelo na vozilo osiguranika tuženika vozačice RK i koje se uključivalo na tu cestu kod kbr. 27 bez da je pritom propustila vozilo tužiteljice koje je zadržavalo smjer kretanja. Tužitelj se obratio tuženiku povodom odštetnog zahtjeva koji je tuženik odbio. Šteta iznosi 13.272,28 eura na autu, tužitelj je morao podmiriti šlepu, odnosno prijevoz svoga vozila AUTOKLUBU Siget u visini 146,45 eura te ležarinu i uslugu servisa-demontaže vozila AUTO EVOLUTION d.o.o. u iznosu 374,94 eura. Kao dokaze je predložila saslušanje tužitelja, svjedoka MK, svjedoka RK, policu osiguranja te opće uvjete osiguranja po toj polici iz predmetnog štetnog događaja, obavezni prekršajni nalog, presliku prometne dozvole, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, spis od MUP, PUZ, II PPP Zagreb sa skicom mjesta događaja, fotodokumentacijom te zapisnikom o očevidu, zapisnik i kompletan izvid štete s fotodokumentacijom, izvid štete, prometno vještačenje s očevidom na licu mjesta na okolnost dinamike štetnog događaja i visine štete, račun AUTOKLUB Siget, račun AUTO EVOLUTION d.o.o. 0116-01-01. Tužbenim zahtjevom je zatražila 13.793,66 sa zateznim kamatama i to na iznos od 13.272,28 eura od 16.4.2022., na iznos od 374,94 eura od 1.7.2022., a na iznos od 146,45 eura od 16.4.2022. te troškove postupka. Na pripremnom je ročištu povukla prijedlog svog saslušanja i predložila kao dokaze račune za servis i demontažu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, ali osporava visinu i osnovu zahtjeva, odnosno prigovora isključivoj i/ili djelomičnoj odgovornosti tužiteljice nastanku predmetne prometne nesreće. Ističe da je osiguranica tuženika RK osporila svoju odgovornost za predmetnu prometnu nezgodu, navodeći da kada se već poravnala sa vozilom u prometnoj traci na koju se uključila, zadobila je jaki udarac u stražnji desni dio, sa suvozačeve strane, vozila s kojim je upravljala. Tuženik je stava da je vozač vozila tužiteljice u isključivo i/ili u pretežitom dijelu odgovoran za nastanak prometne nezgode, jer se vjerojatno kretao brzinom koja nije bila prilagođena uvjetima i stanju na cesti. Tuženik osporava štetu preko iznosa obračunate totalne štete od 7.697,92 eura. Ne osporava trošak vuče vozila prema priloženom računu u iznosu od 146,45 eura, dok osporava trošak po računu Auto Evolution kako za trošak ležarine za 42 dana/30kn dnevno, tako i trošak demontaže vozila. Navodi kako je dužnost oštećenika poduzeti sve mjere da smanji nastalu štetu pa tako i zbrinuti vozilo uz što manji trošak, što se zasigurno ne može smatrati trošak za ležarinu u trajanju od čak 42 dana. Osporava tijek kamata na štetu na vozilu prije datuma presude u ovom postupku. Suglasan je s dokaznim prijedlozima tužiteljice uz koje još predlaže policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 016245999820, presliku Uvjeta za obvezno oisguranje od automobilske odgovornosti 1884 i saslušanje AK. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je pročitao prometnu dozvolu (str 5-6 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova (7), obvezni prekršajni nalog za RK (8-9) s potvrdom pravomoćnosti (29), izvid štete tuženika (10-11), račun HAK-a (12-13), račun Auto-Evolutiona (14), odgovor tuženika na odštetni zahtjev (15), policu osiguranja tuženika (23), Opće uvjete osiguranja (24-26), potvrdu MUP-a (27-28), prijavu štete (32-34), procjenu štete (35-44), dokumentaciju MUP-a vezano uz prometnu nesreću (59-63) pregledao je fotografije (48-49 i 64), saslušao svjedoke MK i RK te je proveo prometno vještačenje (str. 90-98 i 114).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Sud nije provodio novo prometno vještačenje na okolnost visine štete iz razloga jer je provedenim vještačenjem sud utvrdio sve okolnosti potrebne za određivanje visine štete niti je saslušavao svjedoka AK za kojeg, nakon što mu sud nije uspio dostaviti poziv na adresu, nijedna stranka nije ponovila da ustraje na njegovom saslušanju, nisu dostavili adresu na koju mu se može dostaviti poziva, a sve činjenice sud je utvrdio i bez navedenog svjedoka za kojeg je procijenjeno da svojim iskazom ne bi mogao dovesti u sumnju zaključke utvrđene vještačenjem te preostalim dokazima.

6. Među strankama nije sporno da je 15. travnja 2022. vozilom tužiteljice reg. oznake [registarska oznaka] upravljao njezin suprug Vinogradskom cestom koje je naletjelo na vozilo osiguranika tuženika vozačice RK, da je nastala šteta na vozilu, da se tužiteljica obratila odštetnim zahtjevom tuženiku koji je odbio nadoknaditi štetu, nije sporan niti trošak vuče vozila prema priloženom računu u iznosu od 146,45 eura. Nije sporno ni da je RK prekršajno kažnjena zbog izazivanja predmetne nesreće.

7. Sporna je osnova, visina štete preko 7.697,92 eura, tijek kamate i trošak ležarine.

8. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne, a dokumentaciju na kojoj se temeljilo vještačenje, sud je ocjenjivao u odnosu procjene je li vještačenje provedeno stručno i pravilno.

9. U svom je iskazu svjedok MK naveo da je, kad se dogodio ovaj štetni događaj, vozio Vinogradskom ulicom kad je Mercedes koji je išao u rikverc udario u njegovo vozilo. S desne strane su bila parkirana vozila i ona je izletjela između njih, a svjedok je vozio po procjeni 40 km/h, a nije ni mogao voziti brže jer je bio gust promet, pješaci i neki radovi na cesti. Sjeća se da je poslije toga bila s desne strane skela i da je lijevo bila gospođa s malim djetetom te uoči štetnog događaja je više gledao u njih tako da je automobil gđe RK vidio tek kad ju je udario, imala je suvozača. Na pitanje zašto je auto dugo ležao u Autoevolution d.o.o navodi da je CROATIA osiguranje d.d. trebalo jako dugo da utvrde štetu. Oni su došli brzo, al im je trebalo jako dugo da im pošalju dokumente, mjesec do dva. Auto nije ni popravljan nego je prodan. Nije dobio prekršajni nalog povodom ovog događaja. Navodi da nije bilo vozila iz suprotnog smjera u trenutku štetnog događaja, već samo pješaci. Pod gust promet navodi da je pri tome mislio na pješake.

10. Svjedokinja RK je navela da je predmetnog dana izlazila iz dovorišta u Vinogradskoj 27 autom u rikverc. Inače na tom dijelu je problem s prometom jer ima mnogo pješaka i tu uvijek izlazi kao puž, sporo, da da mogućnost i autima na cesti odnosno vozačima na cesti da je uoče. Inače tu je prije bio stan u njenom vlasništvu i u to vrijeme je često tamo bila. U pitanju je dvorište i izlazi se kroz haustor, preko pločnika na cestu. Tog dana je izlazila sporo na ulicu kao i uvijek, promet je bio rijeđi nego inače, vjerojatno jer je bio Veliki petak popodne. Prilikom izlaska na ulicu njen suvozač, AK joj je rekao "možeš ići, pušta te" pri čemu je mislio na gospodina koji se netom nakon toga zabio u njen auto. Udarac je bio izrazito jak, do udara je došlo kad je svojim vozilom već zauzela kompletnu traku po kojoj se vozio gospodin MK. Jedno vrijeme su raspravljali tko je kriv a onda je svjedokinja pozvala policiju iz razloga jer zna da osiguravajuća društva vole imati policijski zapisnik. Protiv nje je izdan prekršajni nalog, nije prigovarala već je platila propisane 2/3 kazne. Već je bila na cesti kad joj je suvozač rekao da je drugo vozilo pušta. Nije bilo vozila na cesti iz smjera suprotnog od vozila koje ju je udarilo. Imala je upaljena sva 4 žmigavca. Nije vidjela da je vozilo pušta već joj je to rekao suvozač. U to vrijeme je predmetna cesta bila dvosmjerna. Navodi da je bio oštećen njen desni bočni kraj vozila, najviše kod blatobrana iznad kotača. Ne može uvijek iz tog dvorišta izaći na prednji kraj jer to ovisi o popunjenosti dvorišta, broju vozila i mogućnosti za okretanje. Misli da je odmah uz nju bio parkiran auto s desne strane, to su invalidska mjesta, ali ne može se sjetiti u potpunosti.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ovom štetnom događaju vozilo tužiteljice s prednjim više desnim dijelom naletjelo na stražnji desni bočni dio vozila osiguranika tuženika, u predjelu stražnje desne bočne stranice i stražnjeg desnog kotača. Mjesto sudara se nalazilo u zapadnoj prometnoj traci kolnika Vinogradske ulice kojom se kretalo vozilo tužiteljice, kod kbr. 27 i oko 0,1 m do 0,4 m od središnje linije kolnika. U trenutku štetnog događaja vozilo osiguranika tuženika je vršilo radnju uključivanja na kolnik Vinogradske ulice vožnjom unatrag. Ovu radnju, vozačica je mogla vršiti s prosječnom brzinom od oko 5 do 10 km/h, dok je brzina vozila tužiteljice neposredno prije i u trenutku štetnog događaja iznosila oko 40 km/h. S obzirom na parkirana vozila s desne strane vozila tužiteljice, nije moguće utvrditi trenutak kada je vozač vozila tužiteljice mogao prvi puta ugledati vozilo osiguranika tuženika. Analiza je pokazala da se vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno vremenski oko 1,4 s, a prostorno oko 2,8 m do 3 m od mjesta sudara kada je vozač vozila tužiteljice mogao najkasnije ugledati vozilo osiguranika tuženika. U tom trenutku bio je udaljen oko 15,5 m od mjesta sudara. Da je u tom trenutku vozač vozila tužiteljice i poduzeo radnju intenzivnog kočenja ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja bi došlo. Naime, on je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od oko 15,5 m dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio je oko 16m. Na ovom raspoloživom putu od oko 15,5 m vozač vozila tužiteljice bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara, i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 39 km/h. Da je osiguranica tuženika radnju uključivanja na kolnik Vinogradske ulice vožnjom unatrag vršila pažljivije i da se prije prolaska stražnjeg dijela svog vozila uz istočni bok parkiranog vozila zaustavila i propustila vozilo tužiteljice koje je imalo prednost prolaska, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Daljnjom radnjom ulaska u zapadnu prometnu traku Vinogradske ulice, vozilo osiguranika tuženika je presjeklo put kretanja vozilu tužiteljice. U ovom štetnom događaju na vozilu tužiteljica nastala je totalna šteta, koja svedena na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi 12.972,26 eura.

12. U usmenom izlaganju vještak je naveo da prilikom izračuna udaljenosti na koju je vozač vozila tužiteljice prvi put mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika uzeo je u obzir da je vozilo tužiteljice vozilo s povišenom konstrukcijom. Prosječna brzina kretanja vozila, prilikom vožnje unatrag iznosi 5-10 km/h. Prema opsegu i intenzitetu nastalih oštećenja na oba vozila sudarna brzina vozila tužiteljice iznosila je oko 40 km/h, što odgovara iskazu vozača ovog vozila. Iz prethodno navedenog proizlazi da vozilo tužiteljice prije sudara nije bilo kočeno. Prema iskazu osiguranice tuženika njen suvozač je vidio nailazak vozila tužiteljice i o tome su razgovarali, tako da je ona znala za njegovo kretanje iako ga osobno možda nije vidjela. Okolnost da je vozač vozila tužiteljice gledao pješake s lijeve strane ceste na pločniku objašnjava izostanak reakcije od strane ovog vozača u svrhu izbjegavanja predmetnog štetnog događaja. Prema pravilima prometne struke visina štete na vozilu se utvrđuje na dan štetnog događaja koji je sveden na dan isplate štete. Ako šteta nije isplaćena onda se utvrđuje na dan štetnog događaja koji je sveden na dan izrade nalaza (prema cijenama na dan izrade nalaza). Kako iz spisa proizlazi da šteta na vozilu nije isplaćena onda se utvrđuje na dan izrade nalaza. Budući da je u trenutku štetnog događaja vozilo tužiteljice bilo staro oko 10 godina i devet mjeseci prilikom izrade nalaza i mišljenja nije mogao uzeti u razmatranje cijene vozila proizvedenih 2011. godine jer bi se radilo o vozilima starosti 14 godina, već vozila proizvedenih 2014. Iz nalaza i mišljenja je vidljivo da je prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti vozila uzeo u obzir amortizaciju vezanu za starost vozila, broj prijeđenih kilometara kao i na stanje na tržištu rabljenih vozila. Rabljenu vrijednost vozila s internetskih portala je koristio samo kao kontrolu. Stoga tržišnu vrijednost vozila tužitlejice u trenutku štetnog događaja svedenu na dan izrade nalaza u iznosu od oko 19.972,26 eura smatra realnom. Vrijednost ostatka vozila u iznosu od 8.892,43 eura tj. 44,5 % tržišne vrijednosti vozila je previsoka i nerealna te takva nije prihvatljiva. Na pitanje iz kojeg razloga nije mogao uzeti za vrijednost vozilo proizvedeno 2011. iskazuje da bi u tom slučaju u trenutku pisanja nalaza to vozilo bilo staro oko 14 godina a što je više od starosti vozila tužiteljice u trenutku štetnog događaja, a sve prema pravilima prometne struke. Na poseban upit pun tuženika iskazuje da je tehnički teško utvrditi trenutak kada je vozačica vozila osiguranika tuženika mogla samostalno vidjeti nailazak vozila tužiteljice. Međutim iz njenog iskaza je vidljivo da je prema viđenju suvozača znala za nailazak vozila tužiteljice prije predmetnog štetnog događaja. Na poseban upit pun tuženika iskazuje da tehničkim putem nije moguće utvrditi trenutak kad je vozač vozila tužiteljice mogao prvi put ugledati vozilo osiguranika tuženika zbog parkiranih vozila sa svoje desne strane.

13. Sud vjeruje iskazu svjedoka MK jer je u skladu s dokumentacijom, provedenim vještačenjem i životnom iskustvom. Naime, svjedok je vozio manje od 40km/h po cesti pokraj bolnice gdje je bilo mnogo pješaka i gužva, što proizlazi i iz vještačenja. Dakle, vozio je oprezno i provjeravao je što se nalazi na cesti i pokraj ceste (pješaci) kad mu je RK oduzela prednost izlazeći vozilom unazad. Sud ne vjeruje iskazu RK da nije skrivila ovu nesreću. Naime, svjedokinja je kažnjena prekršajnim nalogom, a nije osporavala kaznu, već ju je platila. Za očekivati je, da smatra da nije kriva, da bi prigovorila u prekršajnom postupku. Nadalje, očito je da je RK oduzela prednost vozilu tužiteljice te su neosnovani prigovori da MK nije pratio situaciju na cesti. Naime, vozač koji vozi i ima pravo prednosti ne treba pretpostaviti da će mu netko oduzeti prednost, već osoba koja nema pravo prednosti treba poduzeti sve potrebne mjere da se uvjeri da može izaći na cestu prije nego li to učini. RK je i sama rekla da je bila na cesti kad joj je suvozač rekao da je drugo vozilo pušta, odnosno, proizlazi da je izašla na cestu bez da se uvjerila da to može učiniti. Iz navedenog proizlazi da nema doprinosa nastanku štetnog događaja na strani vozača tužiteljičinog automobila.

14. Što se tiče visine štete, vještak je detaljno obrazložio da budući da je u trenutku štetnog događaja vozilo tužiteljice bilo staro oko 10 godina i devet mjeseci prilikom izrade nalaza i mišljenja nije mogao uzeti u razmatranje cijene vozila proizvedenih 2011. godine jer bi se radilo o vozilima starosti 14 godina, već vozila proizvedenih 2014. Iz nalaza i mišljenja je vidljivo da je prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti vozila uzeo u obzir amortizaciju vezanu za starost vozila, broj prijeđenih kilometara kao i na stanje na tržištu rabljenih vozila. Sud prihvaća takvo obrazloženje jer bi inače tužiteljica bila oštećena kad bi se za vozilo starosti nepinih 11 godina, uzimala vrijednost od 14 godina starosti, sve kako je obrazložio vještak. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u potpunosti prihvatio kao objektivan, stručan i potpun, a na koji nalaz tužiteljica nije imala primjedbi dok ga tuženik nije prihvatio niti nakon dopunskog očitovanja vještaka na raspravi te je predložio novo prometno vještačenje koje je ovaj sud odbio budući da smatra da svojim primjedbama tuženik ničim nije doveo u pitanje utvrđenje prometnog vještaka te da je vještak argumentirano obrazložio svoj nalaz i mišljenje čime je otklonio stavljene primjedbe.

15. Članak 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Članak 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti.

16. Zbog navedenog je tuženiku naloženo nadoknaditi vrijednost automobila tužiteljici, odnosno platiti 12.972,26 eura po toj osnovi. Također mu je naloženo platiti 146,45 eura za vuču vozila, koja visina nije sporna među strankama. Nadalje, naloženo mu je platiti ležarinu i uslugu servisa-demontaže vozila u iznosu 374,94 eura.

17. Što se tiče posljednje navedenog iznosa za ležarinu, svjedok MK je na pitanje zašto je auto dugo ležao u Autoevolution d.o.o naveo da je tuženiku trebalo jako dugo da utvrde štetu. Odnosno, tužiteljica je dokazala da je ležarina trebala plaćati ležarinu, a što se tiče njenog trajanja, učinila je opravdanim dužinu tog trajanja. Stoga je teret dokaza da ležarine nije bila potreba u tom trajanju prešlo na tuženika koji nije dokazao suprotno.

18. Što se tiče zateznih kamata na visinu štete za vrijednost vozila, one teku tek od utvrđenja vrijednosti vozila, odnosno od presuđenja u ovom postupku jer tuženik u trenutku podnošenja tužbenog zahtjeva nije raspolagao podatkom o iznosu štete niti joj je stoga mogao udovoljiti.

19. Članak 154. stavak 1. ZPP-a propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

20. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarife), i to na temelju br. 52/3 Tarife koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. S obzirom na odnos odbijenog i usvojenog dijela tužbenog zahtjeva, smatra se da tužiteljica nije uspjela s neznatnim dijelom zahtjeva.

21. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura prema br. 7. t. 1 Tarife. Nadalje, pripada mu za pristup na ročišta 23. rujna 2024., 17. ožujka 2025. i 3. veljače 2026. iznos od 500,00 eura prema br. 9. t. 1. Tarife. Navedeno zajedno iznosi 2.000,00 EUR što s PDV-om iznosi 2.500,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR. Tome treba pridodati trošak pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 92,20 eura za svako. Ukupno je riječ o 2.984,40 eura koliko je troškova tuženiku naloženo platiti tužiteljici.

22. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 31. ožujka 2021. budući da je njime samo sudu dostavio potvrdu o plaćanju sudske pristojbe na tužbu.

23. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku po pun.