REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj P-302/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Tihani Rečić Vujčić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Grada Slavonskog Broda, Vukovarska 1, Slavonski Brod, OIB: 580'07872049, zastupanog po punomoćnici ĆO, mag.iur. nakon održane glavne i javne rasprave 3. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika i rasprave održane 12. ožujka 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ŠO iz [adresa], vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] garaža Jelas površine 16 m[2] što je tuženik Grad Slavonski Brod, Vukovarska 1, Slavonski Brod dužan priznati te tužitelju izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini, u roku 15 dana, a koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Slavonskom Brodu, Vukovarska 1, Slavonski Brod tužitelju ŠO iz [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.349,48 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva.

1.1. U tužbi je navedeno da je z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] garaža u Naselju Jelas površine 16m[2] upisan je kao vlasnik i posjednik Grad Slavonski Brod. Međutim stvarni vlasnik i posjednik je tužitelj koji garažu koristi od 21. svibnja 1995. kada je istu kupio od pokojne RO. Naime, pokojna Mara Martić 1985. od Skupštine općine Slavonski Brod, Komisije za građevinsko zemljište ishodila je rješenje temeljem kojeg joj se na korištenje daje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu za izgradnju garaže i to k. č. br. [katastarska čestica] sa 16 m[2] , grunt.čestica 1223/28, upisane u z.k.ul.br. NOVI k. o. [katastarska općina] jer je ista na natječaju za davanje na korištenje građevinskog zemljišta bila najpovoljniji ponuditelji. 1986. pokojna RO ishodila je od Komiteta za građevinarstvo, stambeno-komunalne poslove i prostorno planiranje Općine Slavonski Brod posebno rješenje kojim se pokojnoj RO odobrava izgradnja garaže na prethodno navedenoj čestici. Pokojna RO i njen suprug Jure Martić 1986. su navedenu garažu izgradili vlastitim sredstvima te bili u posjedu iste sve do 1995. kad su ju prodali tužitelju. Navedeni su garažu tužitelju prodali temeljem kupoprodajnog ugovora za 3.800,00 DEM, a isplata kupoprodajne cijene je izvršena pred svjedokom LO iz [adresa]. Kako tuženik do sada nije dao tužitelju ispravu potrebnu za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini navedenoj u točki I. tužbe, radi usklađenja zemljišnoknjižnog i faktičnog stanja nekretnina predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi pravo vlasništva presudom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže sudu nakon provedenog postupka odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim. Tužbenim zahtjevom traži se stjecanje prava vlasništva na nekretnini, na kč. br. [katastarska čestica] - garaža u Naselju Jelas u Slavonskom Brodu u površini od 16,00 m[2] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U tužbenom zahtjevu tužitelj iznosi kako je u posjedu predmetne nekretnine po zaključenju ugovora sa RO iz [adresa], te u nastavku iznosi kako je ista rješenjem Općine Slavonski Brod od 11. prosinca 1985. godine izabrana kako najpovoljniji ponuditelj za istu, te kako joj je 1985. godine Skupština Općine Slavonski Brod dala na korištenje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu za izgradnju garaže. U odnosu na dokazni materijal na koji se tužitelj poziva u ovoj pravnoj stvari, a to su rješenje Općine Slavonski Brod od 11. prosinca 1985. godine u kojemu je pok. RO iz [adresa] izabrana kako najpovoljniji ponuditelj za korištenje građevinskog zemljišta, te rješenje Skupštine Općine Slavonski Brod iz 1985. godine, iz istih se ne može utvrditi niti sa sigurnošću dokazati da je pok. RO iz [adresa] ispunila svoju obvezu da je dužna uplatiti iznos od 66.656,00 dinara Općini Slavonski Brod kao najpovoljniji ponuditelj, kako je jasno definirano u oba rješenja. Stoga, kako na tužitelju leži teret dokazivanja na navedene okolnosti, to se predlaže od Naslovnog suda da naloži tužiteljskoj strani dostavu dokaza o istome, odnosno da je njegova prednica izvršila obvezu isplate po gore navedenim rješenjima, te se predlaže od Naslovnog suda da naloži tužiteljskoj strani dostavu dokaza o istome. No, kako iz rješenja Općine Slavonski Brod od 1985. godine toč. 3. istoga proizlazi da je između [adresa] i RO iz Sav. Broda trebao biti zaključen ugovor o međusobnim pravima u svezi izgradnje garaže, to se također predlaže od Naslovnog suda da naloži tužiteljskoj strani dostavu dokaza o istome. Nadalje, uvidom u dostavljeni kupoprodajni ugovor može se utvrditi kako nije ovjeren od nadležne institucije, što stavlja na sumnju njegovu vjerodostojnost. Tužitelj stoga ne bi mogao steći pravo vlasništva na temelju pravnog posla jer RO iz Sav. Broda nije mogla na tužitelja prenijeti više prava nego što ih je sama imala kada nikada nije bila knjižni vlasnik nekretnine. U nastavku, tuženik napominje da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva ni dosjelošću na nekretnini, jer je potrebno da pored sposobnosti stjecatelja, sposobnosti stvari da bude u vlasništvu, kao i posjed određene kvalitete ( što ovdje nije slučaj) , i vrijeme određeno zakonom ,jer je sukladno odredbi čl. 159.st.4. ZV propisano da je potrebno dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i st.3. navedenog članka, što znači da je u odnosu na predmetne nekretnine potreban neprekinuti nesmetan posjed kroz razdoblje od 40 godina, što ovdje nije slučaj. Tuženik također kao bitno napominje da tužitelj tuženiku za predmetnu nekretninu ne plaća za komunalnu naknadu, a ni niti naknadu za uređenje voda, čim je dodatno otpala osnova ovog tužbenog zahtjeva.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Kupoprodajni ugovor iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen između tužitelja kao kupca i RO kao prodavateljice 21.04.1995. jedne garaže u naselju Jelas za iznos od 3.800,00 DEM (str. 5 spisa). Uvidom u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je vidljivo da je pod brojem 81 nakč.br. 3723/19 upisana Garaža Jelas sa 16 m[2] i da je kao vlasnik upisan Grad Slavonski Brod (str. 6 do 10 spisa). U posjedovni list 6330 k. o. [katastarska općina] je upisan Grad Slavonski Brod na kč. br. [katastarska čestica] oranica Jelas (str. 12 do 41 spisa). Uvidom u rješenje Općine Slavonski Brod od 11. prosinca 1985. je vidljivo da je RO utvrđena kao najpovoljniji sudionik natječaja za davanje na korištenje građevinskog zemljišta za izgradnju garaža u naselju Jelas na kč. br. [katastarska čestica] u površini od 16m[2] (str. 42 spisa). Uvidom u rješenje Komisije za građevinsko zemljište općine Slavonski Brod je vidljivo da je RO dano na korištenje građevinsko zemljište društveno vlasništvo za izgradnju garaže na kč. br. [katastarska čestica], nije navedeno kojeg datuma, nego je navedeno da je 26. ožujka 1986. to rješenje postalo pravomoćno. (str. 43 spisa). Iz Posebnog izvješća Komiteta za građevinarstvo, stambeno-komunalne poslove i prostorno planiranje od 27. ožujka 1986. je vidljivo da je RO odobrena izgradnja garaže na kč. br. [katastarska čestica] (NI 3723/19) u [adresa],85 x 5,50 ml (str. 45 do 46 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, svjedoci GO, MO, SO, OO, LO, su dali svoje iskaze. Provedeno je vještačenje po vještaku Marku Smolčiću.

3.1. Iz iskaza tužitelja ŠO je utvrđeno da je 1995. kupio garažu na Jelasu od RO. On je u proteklom vremenu u posjedu te garaže. Nitko ga nije ometao u posjedu te garaže. Garažu je kupio od RO, misli da je bilo za iznos od 3.800,00 DEM i to je bilo 1995. Dogovorili su se pred garažom, pred garažom su i sastavili taj ugovor na komadu papira, potpisali su se on, RO i svjedok LO. RO mu je dala sve papire koje je imala u vezi garaže, dokaz da je kupila od Općine, elaborat i građevinsku dozvolu. Nije se nikada javio u Grad niti ih obavijestio da je vlasnik te garaže.

3.2. Iz iskaza svjedoka LO je utvrđeno da je 1995. bio svjedok, potpisao je Ugovor kada je pokojna susjeda RO prodavala garažu tužitelju. Nije bio osobno nazočan kada joj je tužitelj isplatio novac. RO je bila vlasnica te garaže, svi su kao susjedi to znali. Nitko tužitelju nije osporavao vlasništvo te garaže. Garažu RO je izgradio njen suprug MO koji je saslušan kao svjedok to i potvrdio - da je on u braku s RO, koja je umrla 2013. bila je vlasnica garaže, a tu garažu je on napravio, osobno ju je sazidao.

3.3. Iz iskaza svjedoka OO, GO i EO je utvrđeno da znaju da je tužitelju kupio tu garažu od RO, od 1995. i da nitko tužitelju nije osporavao pravo posjeda garaže.

3.4. Vještak Marko Smolčić je u nalazu i mišljenju naveo da je sukladno skici izmjere i provedenom terenskom uviđaju od 9. svibnja 2025. utvrđeno je da se na terenu nalazi garaža izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 16 m[2] upisana u ZK uložak [broj ZK uloška] u vlasništvu Grada Slavonskog Broda.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

5. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je na kč. br. [katastarska čestica] u površini od 16m[2] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] garaža koja je u posjedu tužitelja od 1995., nitko mu nije osporavao pravo posjeda garaže,

- je u zemljišnim knjigama kao vlasnik te garaže upisan tuženik,

- je tužitelj sastavio s pokojnom RO **.**.1995. kupoprodajni ugovor u svezi garaže (što je sud u tvrdio kao nesporno uvidom u sam ugovor; str. 5 spisa; iskazom samog tužitelja i svim saslušanih svjedoka, kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru jer su iskazi istih logični i uvjerljivi.

- pokojna RO nije bila knjižna vlasnica garaže ona je imala samo pravo korištenja garaže

- je pokojna RO mogla samo prodati tužitelju pravo korištenja te garaže,

- je pokojna RO sudjelovala u natječaju 1985. godine Općine Slavonski brod, komisije za provođenja natječaja i da je kao najpovoljniji sudionik za davanje na korištenja građevinskog zemljišta za izgradnju garaža na kč. br. [katastarska čestica] u površni od 16 m[2] ponudila 69.656,00 dinara koji iznos je prema rješenju od 11.prosinca 1985., po ocjeni ovog suda nesporno uplatila, jer bi inače izgubila pravo na to gradilište, a nesporno je da ga nije izgubila nego da je njezin suprug MO na kč. br. [katastarska čestica] izgradio osobno garažu

- u svezi navedenog nesporno je da je posjed kč. br. [katastarska čestica] RO dobila 1985. i da joj nitko nije osporavao pravo na posjed garaže niti je smetao u istom dok nije 1995. prodala pravo korištenja tužitelju,

- u vrijeme kada je tužena uplatila za pravo izgradnje nekretnina ista je bila društveno vlasništvo

- da je RO odnosno njezin suprug MO koji je izgradio garažu bio pošten graditelj, jer je znao da gradi na društvenom zemljištu s odobrenjem nadležnog tijela i da je samo na temelju takvog odobrenja RO mogla steći pravo korištenja zemljišta na kojem je građevina - garaža sagrađena.

6. Sporno je tijekom postupka bilo to što tužitelj je predložio da se utvrdi da je on vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u površini od 16m[2] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sada garaže – a tuženik se tome protivi.

7. Na temelju čl. 368. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje

– ZV-a) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, ali nije upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik te zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade.

7.1. Na temelju citiranog čl. 368.st.1. ZV-a sud je odlučio kao u izreci presude i usvojio tužbeni zahtjev jer je isti po ocjeni ovog suda nesporno osnovan. Tijekom postupka je iz suglasnih iskaza svjedoka, kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru jer su iskazi istih logični i uvjerljivi, utvrđeno kao nesporno da je MO suprug pokojne RO izgradio garažu do 1995. kada je potpisan ugovor između tužitelja i pokojne RO, a ZV je stupio na snagu 1.01.1997., dakle pokojna RO je 1997. imala pravo na upis vlasništva kao vlasnica nekretnine i to pravo je prenijela na tužitelja, koji s tim pravom raspolaže i u ovom postupku. Tuženik je uknjižen kao vlasnik nekretnine koju nije izgradio niti sudjelovao u gradnji iste, a garaža je nesporno izgrađena što je utvrđeno kao nesporno prilikom očevida.

8. Na temelju čl. 395. st. 2. ZV-a od dana stupanja na snagu ZV-a 1. siječnja 1997., mogu se odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadanja zemljišta, tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine i u svezi navedenog tužitelj je stekao pravo vlasništva, na kojoj su garaže izgrađena, jer pojedinačnu nekretninu čini uvijek zemljišna čestica uključujući i ono što je s njom trajno povezano a to je u ovom slučaju izgrađena garaže, u svezi čl. čl. 9. st. 1. i 3. ZV.

9. Na temelju čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u postupku. Tužitelju je na temelju čl. 11.st. 1.toč.5. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023) oslobođen od plaćanja sudske pristojbe jer je isti HRVI (str. 47 spisa).

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura (tbr. 7.t.1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine br. 138/2023, 107/2025; dalje – OT), priznat je i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 650,00 eura i za izlazak sudske komisije u iznosu od 49,48 eura, trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 18. listopada 2023. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), 15. studenog 2023. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 9. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 3. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.1OT), i troška zastupanja na ročištu za objavu presude 11. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 9.t.3.OT), priznat je i trošak sastava podneska od 25. veljače 2026. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 8.t.1OT), što ukupno iznosi 1.349,48 eura kako je to i navedeno pod točk. II. izreke presude.

U Slavonskom Brodu, 12. ožujka 2026.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.