REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-495/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužiteljice LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, Prolaz M. K. Kozulić 2, protiv tuženika 1. L&L PROPERTIES d.o.o. [adresa], OIB: 43216060695, i 2. EUROFOREST, PRODAJA LESNIH KONSTUKCIJ d.o.o., 8250 Brežice, Cesta Prvih borcev 11, Slovenija, OIB: 31536486611, oboje zastupani po Aniti Hukelj, odvjetnici iz Zagreba, Palmotićeva 45, radi utvrđenja ništetnim i poništaja, te uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, objavljene 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama, koji je zaključen između L&L PROPERTIES d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 43216060695 i EUROFOREST, PRODAJA LESENIH KONSTRUKCIJ, D.O.O., CESTA PRVIH BORCEV 11, 8250 BREŽICE, SLOVENIJA OIB: 31536486611, ovjeren kod javnog bilježnika Kristiana Hukelja pod brojem OV-7996/2025, dana 24.07.2025.godine.“

II. Nalaže se Općinskom sudu u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka brisanje zabilježbe prijenosa vlasništva radi osiguranja tražbine i zabilježbe da je prijenos prava vlasništva obavljen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 639.916,04 EUR u korist EUROFOREST, PRODAJA LESENIH KONSTRUKCIJ d.o.o., Cesta Prvih borcev 11, 8250 Brežice, Slovenija, OIB: 31536486611, na nekretninama koje su kod Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka, upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe zemljišnoknjižnog predmeta poslovni broj Z-19761/2025, tako da se briše navedena zabilježba u korist EUROFOREST, PRODAJA LESENIH KONSTRUKCIJ d.o.o., Cesta Prvih borcev 11, 8250 Brežice, Slovenija, OIB: 31536486611, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime L&L PROPERTIES d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 43216060695, u roku od 15 dana.

III. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Poništava se Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama, koji je zaključen između L&L PROPERTIES d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 43216060695 i EUROFOREST, PRODAJA LESENIH KONSTRUKCIJ, D.O.O., CESTA PRVIH BORCEV 11, 8250 BREŽICE, SLOVENIJA OIB: 31536486611, ovjeren kod javnog bilježnika Kristiana

Hukelja pod brojem OV-7996/2025, dana 24.07.2025.godine."

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 29. kolovoza 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnim sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama zaključenog između 1. i 2. tuženika, uz nalaganje uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno podredno radi poništaja navedenog sporazuma uz nalaganje uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, uz obvezu da joj tuženici naknade troškove parničnog postupka.

2. U tužbi navodi da je 1. tuženik sa 2. tuženikom 24. srpnja 2025. zaključio sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama na kojem su potpisi 1. i 2. tuženika istoga dana ovjereni kod javnog bilježnika Kristiana Hukelja pod brojem OV-7996/2025. Navodi da je 1. i 2. tuženika u tom pravnom poslu zastupala FŠ koja je u član društva i član uprave u oba društva. Točkom 4. navedenog sporazuma da je ugovoreno da je 1. tuženik suglasan da se radi osiguranja novčane tražbine 2. tuženika na nekretninama 1. tuženika uknjiži zabilježba da je prijenos vlasništva obavljen radi osiguranja novčane tražbine 2. tuženika u iznosu od 639.916,04 EUR. Nadalje, navodi da je odredbom članka 49. Zakona o trgovačkim društvima, koja se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 41. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima, propisano da zastupnik trgovačkog društva ne može bez posebne ovlasti trgovačkog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u ime i za račun drugih osoba. Stoga da FŠ kao član društva i član uprave 1. tuženika i član uprave 2. tuženika nije mogla bez njezine suglasnosti, kao drugog člana društva 1. tuženika, sudjelovati u sklapanju predmetnog pravnog posla, sve sukladno odredbi članka 248.a stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima. S obzirom na navedeno, ističe da kršenje takvih prisilnih propisa ima za posljedicu ništetnost tog pravnog posla, sukladno odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. U konačnici navodi i da je tim pravnim poslom privremeno otuđena sva vrijednija imovina 1. tuženika, na koji način je FŠ zlouporabila svoj položaj člana uprave 1. tuženika, te povrijedila dužnost zaštite interesa 1. tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženici su u cijelosti osporili tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Istaknuli su da nije sporno da je između njih 24. srpnja 2025. sklopljen sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama, ali da je sklapanje tog sporazuma rezultat dogovorene podjele uloga, obveza i odgovornosti svake od osnivačica društva 1. tuženika, odnosno podjele poslova između odgovornih osoba društva 1. tuženika FŠ i tužiteljice LŠ. S tim u vezi, ističu da su osnivačice i direktorice 1. tuženika prilikom osnivanja društva vrlo jasno definirale i podijelile svoje obveze i odgovornosti, odnosno vrstu posla koju će svaka od njih obavljati, a sve kako bi društvo ispunilo svoj cilj i svrhu. Podjela poslova da je bila vrlo jednostavna, odnosno da je FŠ putem 2. tuženika trebala financirati projekt novcem 2. tuženika, dok je tužiteljica trebala odrađivati sve operativne zadatke (posao gradnje) potrebne da se poslovni projekt izgradnje stambenih objekata dovrši. U skladu s tim da je svaka od njih imala ovlast zastupati društvo pojedinačno i samostalno u okviru svog dijela posla, a što da je razvidno iz komunikacije tužiteljice sa zaposlenicima 2. tuženika, u kojoj komunikaciji FŠ nije sudjelovala. Istaknuli su i da 1. tuženik nije ostvarivao prihode, te da se financirao isključivo pozajmicama 2. tuženika koje do 3. listopada 2025. iznose 1.012.029,82 EUR, a sa čime je tužiteljica nesporno bila upoznata, te nikada nije izrazila protivljenje takvom načinu poslovanja, niti je poduzela bilo kakve radnje radi sprječavanja ili izmjene istog. Stoga da predmetni sporazum predstavlja pravni instrument osiguranja postojećih obveza 1. tuženika prema 2. tuženiku nastalih temeljem pozajmica, pa da time nije stvoren novi poslovni odnos između 1. i 2. tuženika, već su samo formalizirane i osigurane postojeće obveze. Slijedom navedenog, da iz kontinuirane suradnje tužiteljice s računovodstvom 2. tuženika, njezina davanja uputa u vezi s plaćanjima, te izostanka bilo kakvog prigovora u odnosu na poslovanje između 1. i 2. tuženika, jasno proizlazi konkludentna suglasnost tužiteljice s načinom poslovanja i financiranja 1. tuženika putem 2. tuženika, kao i njegovim osiguranjem putem fiducija, sve sukladno članku 249. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima. Navode i da je tužiteljica kao direktor društva dužna voditi poslove društva savjesno i u skladu s njegovim interesima, slijedom čega da je bila dužna poznavati izvore financiranja društva i sve okolnosti koje utječu na poslovanje, a u odnosu na koje nikada nije izrazila protivljenje, niti je osporila predmetne transakcije, pa da je očito s navedenim bila suglasna. U konačnici su istaknuli i da je 3. listopada 2025. došlo do promjene člana uprave 2. tuženika, te da je umjesto FŠ imenovan novi direktor, nakon čega da su 1. i 2. tuženik zaključili dodatak sporazumu o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama, koji je za 2. tuženika potpisao novi direktor, a kojim dodatkom sporazumu je novi član uprave potvrdio da je suglasan sa sporazumom.

4. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je osporila navode tuženika iz odgovora na tužbu, te istaknula da tuženici pogrešno tumače odredbe Zakona o trgovačkim društvima jer da činjenica što je 1. tuženika u početnoj fazi poslovanja pozajmicama financirao 2. tuženika, ne znači da je FŠ ovlaštena samovoljno raspolagati imovinom 1. tuženika, a što je u konkretnom slučaju učinila. Tužiteljica i FŠ da su jedini članovi 1. tuženika, pa da odluke o poslovanju istog trebaju donositi zajednički, neovisno o operativnoj podjeli poslova. Stoga, naglašava da je FŠ, kao član društva i zastupnik po zakonu 1. i 2. tuženika u vrijeme zaključenja sporazuma, za zaključenje istog prethodno trebala dobiti dopuštenje tužiteljice, kao drugog člana 1. tuženika, a što nije imala, a niti je takvo dopuštenje zatražila, iz kojeg razloga da je sporazum, sukladno odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima, ništetan. Nadalje, osporila je i navode tuženika da bi konkludentnim radnjama prešutno dala suglasnost za zaključenje sporazuma jer da takvu mogućnost Zakon o trgovačkim društvima uopće ne predviđa, a sve i kada tome ne bi bilo tako, da je tužiteljica bila suglasna sa dogovorom oko podjele operativnog vođenja poslovanja 1. tuženika, koji dogovor se ne može protezati na prešutno dopuštenje za donošenje odluke kojom se imovina 1. tuženika otuđuje i opterećuje, jer isto ne ulazi u redovno financijsko poslovanje 1. tuženika, a koje poslove je obavljala FŠ. Također, predložila je i da sud, sukladno odredbi članka 40. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, rješenjem izmijeni vrijednost predmeta spora, jer da je iznos koji je naznačila u tužbi suviše nizak, s obzirom da je predmetni sporazum zaključen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 639.916,04 EUR prijenosom prava vlasništva na ukupno 17 nekretnina u vlasništvu 1. tuženika (građevinskih zemljišta), u odnosu na koje je sačinjena projektno investicijska dokumentacija, te su započeti građevinski radovi, slijedom čega da bi vrijednost predmeta spora trebala biti označena u iznosu od 639.916,04 EUR. Istaknula je i da sud može po službenoj dužnosti, najkasnije na pripremnom ročištu sam izmijeniti vrijednost predmeta spora, ako to smatra potrebnim.

5. Tuženici su u daljnjem tijeku postupka istaknuli da tužiteljica nema procesnu mogućnost, ni pravo tražiti izmjenu vrijednosti predmeta spora koju je sama u tužbi naznačila, već da tu mogućnost imaju samo tuženici. Navela je i da, neovisno o tome, vrijednost predmeta spora nije suviše nisko označena jer da predmet spora nije novčana tražbina, već utvrđenje ništetnosti sporazuma. U odnosu na predmet spora istaknuli su i da tužiteljica nema pravni interes za vođenje predmetnog postupka jer je 17. veljače 2026. između 1. i 2. tuženika zaključen sporazum o raskidu sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prva vlasništva na nekretninama od 23. srpnja 2025. i dodatka sporazumu od 3. listopada 2025., te da je 2. tuženik istoga dana izdao brisovno očitovanje, u odnosu na koje je podnesen prijedlog za upis u zemljišne knjige.

6. Raspravnim rješenjem od 25. veljače 2026., a nakon što je strankama omogućeno da se o tome izjasne, određena je vrijednost predmeta spora u iznosu 10.000,00 EUR, sukladno odredbi članka 40. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP). Naime, kod utvrđenja vrijednosti predmeta spora, u parničnom postupcima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, kao što je to kod utvrđenja ništetnosti sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama, vrijednost predmeta spora ne mora biti jednaka tražbini naznačenoj u ugovoru, stoga je ovaj sud, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, utvrdio da vrijednost predmeta spora nije suviše nisko naznačena.

7. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan, a da tužbeni zahtjev postavljen u eventualnoj kumulaciji nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama zaključenog između 1. i 2. tuženika, ovjerenog istoga dana kod javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba pod brojem OV-7996/2025, uz nalaganje uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno podredno (ukoliko sud nađe neosnovanim tužbeni zahtjeva za utvrđenje ništetnim sporazuma) za poništajem navedenog sporazuma, uz nalaganje uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, a u oba slučaja uz obvezu naknade troškove parničnog postupka.

10. Prvenstveno valja navesti da je neosnovan navod tuženika da tužiteljica nema pravni interes za vođenje predmetnog postupka jer da je 17. veljače 2026. između 1. i 2. tuženika zaključen sporazum o raskidu sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prva vlasništva na nekretninama od 23. srpnja 2025. i dodatka sporazumu od 3. listopada 2025., te da je 2. tuženik istoga dana izdao brisovno očitovanje, u odnosu na koje je podnesen prijedlog za upis u zemljišne knjige. Naime, činjenica da je neki ugovor raskinut nije zapreka za utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedinih odredbi tog ugovora, pri čemu je potrebno imati u vidu da razlozi, odnosno posljedice raskida ugovora nastupaju naknadno, dok razlozi za ništetnost ugovora nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i odluci poslovni broj Rev-1051/2022 od 27. rujna 2023.). Pri tome, za navesti je da je odredbom članka 327. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je odredbom članka 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Tužiteljica, kao članica društva 1. tuženika, svakako je zainteresirana osoba ovlaštena tražiti utvrđenje ništetnim sporazuma zaključenog između 1. i 2. tuženika.

11. U konkretnom slučaju, među strankama nije sporno da su u vrijeme zaključenja predmetnog sporazuma tužiteljica LŠ i FŠ bile članice društva 1. tuženika i članice uprave 1. tuženika, sa ovlasti samostalnog i pojedinačnog zastupanja. Navedeno proizlazi i iz izvatka iz sudskog registra za 1. tuženika L&L PROPERTIES d.o.o. (list 6-8 spisa). Nije sporno ni da je u vrijeme zaključenja sporazuma FŠ bila i jedan od dva člana društva 2. tuženika i jedini član uprave 2. tuženika s ovlastima samostalnog zastupanja, a što proizlazi i iz izvatka iz sudskog registra za 2. tuženika EUROFOREST, prodaja lesnih konstukcij d.o.o. (list 21-30 spisa). Nadalje, nije sporno, budući da su tuženici to učinili nespornim u odgovoru na tužbu, ni da su 1. tuženik, zastupan po članu uprave JŠ i 2. tuženik, zastupan po direktoru JŠ, **.**.2025. zaključili sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama, kojim sporazumom je 1. tuženik pristao da se radi osiguranja novčane tražbine 2. tuženika temeljem danih zajmova u iznosu od 639.916,04 EUR i eventualne zatezne kamate, kao i troškova koji bi mogli nastati u vezi namirenja tražbine, na 2. tuženika prenese vlasništvo sedamnaest nekretnina 1. tuženika (list 21-37 spisa).

12. Odredbom članka 49. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje ZTD) propisano je da prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba, dok je odredbom članka 41. stavka 1. ZTD-a propisano da ovlast za zastupanje trgovačkoga društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene odredbama ovoga Zakona, dok je stavkom 3. propisano da se na zastupnike društva iz stavka 1. ovoga članka odnosi ograničenje iz članka 49. ovoga Zakona. Odredbom članka 426. stavka 1. ZTD-a propisano je da društvo s ograničenom odgovornošću zastupa uprava.

13. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da su članovi uprave ograničeni u svojoj ovlasti za zastupanje, te bez posebne ovlasti društva kojom se ovlašćuju na sklapanje točno određenog pravnog posla, ne mogu djelovati tako da zastupaju društvo i da istodobno nastupaju kao druga ugovorna strana, te sklapaju ugovor s društvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime, a za račun drugih osoba, ni u ime i za račun drugih osoba. To zakonsko ograničenje vrijedi u svakom slučaju kad se član uprave nalazi u nekom od navedenih svojstava na obje ugovorne strane jer to pobuđuje sumnju u postojanje sukoba interesa. Stoga, da bi jedna te ista osoba sklopila sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama, kao zastupnik po zakonu predlagatelja osiguranja s jedne strane i kao zastupnik po zakonu protivnika osiguranja, s druge strane, potrebno je da je za sklapanje tog ugovora imala posebno ovlaštenje društva za sklapanje točno određenog ugovora.

14. U konkretnom slučaju, FŠ zaključila je 23. srpnja 2025. predmetni sporazum kao zastupnica po zakonu 2. tuženika i kao zastupnica po zakonu 1. tuženika, bez posebne ovlasti društva 1. tuženika kojom se ovlašćuje na sklapanje tog sporazuma.

15. Naime, tuženici tijekom postupka nisu niti tvrdili da je članica uprave oba tuženika FŠ imala posebno ovlaštenje društva 1. tuženika za sklapanje predmetnog sporazuma, već su istaknuli da bi takva ovlast iste u društvu 1. tuženika L&L PROPERTIES d.o.o. proizlazila iz podjele operativnog vođenja poslova društva, na koji način da je tom podjelom istoj dana konkludentna suglasnost društva 1. tuženika za sklapanje predmetnog sporazuma. Stoga, a budući da je ranije citiranim zakonskim odredbama propisano da u predmetnoj situaciji mora postojati posebno ovlaštenje društva za sklapanje takvog sporazuma, što isključuje mogućnost konkludentnog davanja suglasnosti društva, odnosno uopćeno postojanje takve suglasnosti na temelju podjele poslova vođenja društva, u konkretnoj slučaju član uprave 1. tuženika FŠ nije imala posebnu suglasnost društva 1. tuženika za sklapanje predmetnog sporazuma. U takvoj situaciji nepostojanja suglasnosti 1. tuženika za sklapanje sporazuma, činjenica naknadnog sklapanja dodatka sporazumu 3. listopada 2025. koji je na strani 2. tuženika potpisao novi direktor, a kojim dodatkom sporazumu je novi član uprave potvrdio da je suglasan sa sporazumom, irelevantna je za odluku u ovoju pravnoj stvari.

16. Međutim, kada je zakonom određeno da zastupnik po zakonu društva može zaključiti ugovor samo uz ovlaštenje društva, a ovlaštenje nije dano, smatra se da ugovor nije niti sklopljen, pa nije riječ o ništetnom ugovoru iz odredbe članka 322. ZOO- a, već o nepostojećem ugovoru (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-131/2019 od 24. studenoga 2020., te Visoki trgovački sud u odlukama poslovni broj Pž-3654/2023 od 20. studenoga 2024. i poslovni broj Pž- 1649/2023 od 1. srpnja 2025.).

17. Stoga, a budući da je tužiteljica tužbenim zahtjevom zatražila da se utvrdi ništetnim predmetni sporazum, dok je tijekom postupka utvrđeno da je predmetni sporazum nepostojeći, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

18. Međutim, neovisno o neosnovanosti zahtjeva za utvrđenjem ništetnim sporazuma, osnovan je zahtjev tužiteljice za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama koje su predmet sporazuma na način da se izbriše zabilježba u korist 2. tužitelja, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime 1. tuženika, odnosno da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe sporazuma.

19. Naime, iz izvadaka iz zemljišne knjige za nekretnine koje su predmet sporazuma (list 9-20 spisa), što među strankama niti nije sporno, proizlazi da je na tim nekretninama temeljem sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama od 23. srpnja 2025., uknjiženo pravo vlasništva za korist 2. tuženika uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva obavljen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 639.916,04 EUR.

20. Sukladno navedenom, neovisno o odbijanju tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnim predmetnog sporazuma, utvrđenje da se radi o nepostojećem sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama, temeljem kojeg je proveden upis u zemljišne knjige, predstavlja temelj za brisanje takvog upisa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-824/2025 od 16. rujna 2025. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1649/2023 od 1. srpnja 2025.). Stoga je, a primjenom odredbe članka 150. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24), tužbeni zahtjev radi brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog na temelju sporazuma, te uspostava zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe sporazuma, u cijelosti osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

21. Na drukčiju odluku u odnosu na zahtjev za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja nije od utjecaja na ročištu dostavljeni sporazum o raskidu sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prva vlasništva na nekretninama od 23. srpnja 2025. i dodatka sporazumu od 3. listopada 2025., brisovno očitovanje 2. tuženika i prijedloge za upis u zemljišne knjige (list 232-240 spisa), budući da iz navedene dokumentacije nije razvidno da isto i provedeno u zemljišnim knjigama.

22. U konačnici, tužiteljica je u tužbi, sukladno odredbi članka 188. stavka 2. ZPP-a, osim tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnim predmetnog sporazuma u uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, istaknula i tužbeni zahtjev za poništajem sporazuma i uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, na način da sud prihvati taj zahtjev ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Stoga, a budući da je prvopostavljeni tužbeni zahtjev djelomično odbijen, valjalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu za poništajem sporazuma.

23. Sukladno ranije iznesenom, odnosno da je utvrđeno da je predmetni sporazum nepostojeći, odnosno da nije niti nastao, iz istih razloga neosnovan je i zahtjev tužiteljica za poništajem istog. S obzirom da sporazum nije nastao, isti se ne može niti poništiti. Također, točkom II. izreke ove presude već je odlučeno o tužbenom zahtjevu za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu usvojen, pa nije bilo uvjeta da sud ponovno o istome odlučuje. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

24. U konačnici, a budući da je sud sve odlučne činjenice utvrdio temeljem dokumentacije u spisu, odnosno da su odlučne činjenice među strankama nesporne, sud je raspravnim rješenjem od 25. veljače 2026. odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužiteljice LŠ, zastupnice po zakonu 1. tuženika TŠ i zastupnika po zakonu 2. tuženika CŠ.

25. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 4. i članka 155. ZPP-a, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva, u kojem slučaju tužitelj ne traži da se prihvate svi istaknuti zahtjevi, već samo jedan od njih, sukladno odredbi članka 188. stavka 2. ZPP-a. U takvoj situaciji, ukoliko tužitelj uspije u cijelosti ili djelomično sa jednim od kumulativno postavljenih tužbenih zahtjeva, njegov uspjeh utvrđivat će se s obzirom na tužbeni zahtjev s kojim je uspio.

26. U konkretnom slučaju, tužiteljica je djelomično uspjela s prvopostavljenim tužbenim zahtjevom, odnosno odbijen je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom predmetni sporazum, dok je uspjela a tužbenim zahtjevom za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, slijedom čega su, prema stavu ovoga suda, stranke djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima, te je odlučeno da svaka straka snosi svoj trošak.

27. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude.

U Rijeci, 12. ožujka 2026.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.