Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3515/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PLODINE d.d. i okrivljene odgovorne osobe ČJ, zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. podstavka 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 19/22.) odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe PLODINE d.d., podnesenoj putem braniteljice Ines Mandekić, odvjetnice u Rijeci i žalbi okrivljene odgovorne osobe ČJ, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj: 22. Pp-2294/2022 od 23. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljene pravne osobe PLODINE d.d. i okrivljene odgovorne osobe ČJ i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba PLODINE d.d. u iznosu od 1.327,23 eura (tisućutristodvadesetsedameuraidvadesettricenta), a okrivljena odgovorna osoba TJ u iznosu od 265,45 eura (dvjestošezdesetpeteuraičetrdesetpetcenti), zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. podstavka 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura (trinaesteuraidvadesetsedam centi).

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe iz svih žalbenih osnova.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj sud je ocijenio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koju ističu okrivljenici, i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, na temelju kojega je pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Neosnovano žalitelji ističu da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog jer prvostupanjski sud nije izmijenio optužbu ili dodao bitna obilježja u činjenični opis djela te su izrekom pobijane presude okrivljenici proglašeni krivim i kažnjeni upravo zbog činjenično opisanog djela za koje se optužnim prijedlogom optužuju. Također, optužni prijedlog je, suprotno stavu žalitelja, sadržavao sve podatke, u skladu s odredbom članka 160. stavka 2. točke 4. Prekršajnog zakona, potrebne za vođenje prekršajnog postupka.

8. Nadalje, neosnovano okrivljenici ističu da je izreka pobijane presude nerazumljiva jer činjenični opis djela odgovara djelu iz članka 7. stavka 7. Zakona o zaštiti potrošača, dok sud djelo pravno označuje kao djelo iz članka 34. i članka 35. istog Zakona. Naime, u skladu s odredbom članka 35. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita, a u skladu sa stavkom 2. istog članka, jedna od okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi je i cijena proizvoda, a u konkretnom slučaju upravo se o tome i radilo da su okrivljenici kritične zgode istaknuli zavaravajuće informacije, navođenjem netočnih informacije o maloprodajnoj cijeni proizvoda te su na taj način zavarali potrošača, kako je na temelju provedenih dokaza neprijeporno utvrđeno pa je prvostupanjski sud imao osnove za zaključak da su se time koristili nepoštenom zavaravajućom poslovnom praksom, odnosno da su se koristili praksom koja je nepoštena u smislu članka 34. stavka 1. točke 2. i stavka 4. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača, što je bitno obilježje prekršaja iz primijenjenog propisa.

9. Također, neosnovano okrivljenici ističu da iz presude nije vidljivo koji je Zakon o zaštiti potrošača primijenjen te da je prvostupanjski sud propustio navesti da je 28. svibnja 2022. stupio na snagu novi Zakon o zaštiti potrošača jer je prvostupanjski sud primijenio upravo taj Zakon, koji je već važio u vrijeme počinjenja prekršaja te je naveo Narodne novine broj 19/22., u kojima je isti objavljen, i djelo okrivljenika je označio upravo prema tom Zakonu.

10. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud nije povrijedio njihovo pravo na obranu i nije postupio protivno odredbi članka 88. Prekršajnog zakona, budući da su okrivljenici u svojoj obrani bitne okolnosti počinjenja prekršaja u potpunosti priznali, navodeći da se radi o omaški te su izrazili i žaljenje i ispričali se kupcu, a za odluku o krivnji prvostupanjski sud je dao valjano obrazložene razloge, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, a s kojim razlozima se slaže i ovaj sud. Stoga, zaključak prvostupanjskog suda o krivnji, suprotno navodima žalitelja, pravilan je te uvjerljivo i argumentirano obrazložen pa ga i ovaj sud u cijelosti prihvaća , a okrivljenici žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Nadalje, odredbom članka 147. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da će tržišni inspektor trgovcu rješenjem zabraniti obavljanje poslovne prakse koja se u smislu članka 34. do 40. i 70. stavka 3. ovoga Zakona smatra nepoštenom, a u skladu s člankom 73. stavkom 4. Zakona o Državnom inspektoratu, iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, pored ostalog, u svim slučajevima kada je propisana upravna mjera zabrane, inspektor je dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora, podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka, odnosno izdati prekršajni nalog, pa okolnost da je uočeni nedostatak otklonjen nema utjecaja na utvrđenu prekršajnu odgovornost okrivljenika i neosnovano se pozivaju žalitelji na odredbe članka 73. Zakona o Državnom inspektoratu kojima su propisani uvjeti pod kojima inspekcije neće pokrenuti prekršajni postupak i tvrde da je trebalo protiv okrivljenika optužbu odbiti, ali je okolnost da su okrivljenici predmetni nedostatak naknadno otklonili prvostupanjski sud pravilno cijenio kao olakotnu okolnost kod odmjeravanja kazne.

12. Također, neosnovano se okrivljenici pozivaju na odredbu članka 148. stavka 1. alineje 1. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da nadležni inspektor neće podnijeti optužni prijedlog odnosno izdati prekršajni nalog ako nadzirana pravna ili fizička osoba tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja otkloni nepravilnosti i nedostatke odnosno posljedice tih nepravilnosti i nedostataka, utvrđenih u inspekcijskom nadzoru, što će nadležni inspektor utvrditi u zapisniku jer je odredbom članka 148. stavka 4. alineje 2. istog Zakona propisano da je iznimno od odredbi ovoga članka, nadležni inspektor dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od završetka inspekcijskog nadzora, podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka odnosno izdati prekršajni nalog, između ostalog, u slučajevima utvrđenja prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. i članka 150. ovoga Zakona, a s obzirom da se radilo o tom slučaju, nije trebao biti ispunjen uvjet iz članka 148. stavka 4. alineje 3. istog Zakona, da je isti prekršaj ponovljen u roku od godine dana.

13. Razmatrajući pobijanu presudu u pogledu izrečenih kazni, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti konkretnog slučaja koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na odluku o kazni i okrivljenicima izrekao kazne u iznosu posebnog, zakonom propisanog minimuma. Iako je prvostupanjski sud okrivljenoj pravnoj osobi kao otegotnu okolnost cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost, a ovaj sud je imao u vidu činjenicu da je u odnosu na istu nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti svih odluka o prekršajima, na koje se poziva prvostupanjski sud, protekao rok od tri godine, budući da je kazna svakom od okrivljenika izrečena u minimumu zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja, iste ovaj sud ne smatra prestrogima. Naime, za počinjeni prekršaj za pravnu osobu propisana je kazna u rasponu od 10.000,00 kuna do 200.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u rasponu od 10.000,00 kuna do 15.000,00 kuna. Također, žalitelji su upozoreni na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

14. I ovaj sud smatra da će tako izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja, dok žalitelji ne ističu i ne dokumentiraju nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim ublažavanje izrečenih kazni.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je valjalo, temeljem članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.).

16. Iz izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.