REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: Gž-225/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI pok. ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zdenku Margarinu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika CI pok. ĐI, [adresa] i na adresi 629 Prospect Av. Farwiw New Jersey, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Boži Vrkiću i Ivanu Šalini, odvjetnicima u Zadru, radi ispravka, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru od 16. siječnja 2026. poslovni broj: P-304 /2025-12, u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 16. siječnja 2026. poslovni broj: P-304 /2025-12.

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe te tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nepravilan je, a time i pogrešan upis prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljenog na zapisniku donijetog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] po Općinskom sudu u Zadru, ZK odjelu br. Z-11240/2007/3682 od 28. kolovoza 2012. i rješenja koji je sastavni dio tog zapisnika potvrđenog rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Z-2564/17 od 20. ožujka 2019. uz prethodnu parcelaciju matične čest. zem. [katastarska čestica] na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. Dužan je tuženik trpjeti da se osnovom ove presude, po njenoj pravomoćnosti izvrši brisanje, ispravak nepravilne uknjižbe prava vlasništva ne čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena tuženika ĐI pok. ĐI za suvlasnički udio od 1/2 dijela, te upisom prava suvlasništva za 1/2 dijela vrhu navedene nekretnine na ime i u korist tužitelja ĆI pok. ĐI.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.369,45 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-

Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. Smatra da je sud prvog stupnja je pri donošenju pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu, pa se presuda ne može ispitati, također da je bitna povreda odredaba odredaba parničnog postupka počinjena je i iz razloga što prvostupanjski sud u nastavku postupka nije postupiti sukladno uputi Županijskog suda u Slavonskom Brodu iz ukidnog rješenja br.Gž-386/2024 od 06.veljače 2025. koja uputa je obvezujuća za prvostupanjskii sud, stoga što u ponovljenom postupku prvostupanjski sud nije dao valjan razlog u pogledu osnovanosti osnova tužbe i razlogu takvog osnova za upis u zemljišne knjige.

2.2. Ističe da je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj nedvojbeno nasljeđivanjem stekao suvlasništvo sporne nekretnine u suprotnosti je sa preostalim obrazloženjem prvostupanjskog suda te, u konačnici s pravilnom primjenom materijalnog prava što se prvenstveno odnosi na dio obrazloženja u kojem se prvostupanjski sud osvrće na istaknuti prigovor presuđene stvari smatrajući da tužbeni zahtjevi tužitelja u ovoj pravnoj stvari nisu identični tužbenim zahtjevima tužitelja u postupku pod posl.br. P-976/13 odnosno P-438/07.

2.3. Navodi da je u ovoj predmetnom postupku, kao što je to bio slučaj i u postupcima pod posl.br. P 976/13 odnosno P-438/07 tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj osnovi odnosno da je isti nasljeđivanjem svojeg pok.djeda ŽI pok. Bože te da bi temeljem toga bio suvlasnik predmetne nekretnine za ½ dijela. , da u postupcima pod posl.br.P-976/13 odnosno P-438/07 tužitelj sa takvom činjeničnom osnovom, pravomoćno je odbijen sa postavljenim tužbenim zahtjevima da se utvrdi suvlasnikom tih nekretnina, sa zahtjevom za upis tih nekretnina na njegovo ima za ½ dijela, kao i sa zahtjevom za predaju u posjedu.

2.4. Tvrdnji je da je tužbeni zahtjev tužitelja, naročito onaj kao pod toč.II izreke pobijane presude, konzumiran u ranijim postupcima u kojima je tužitelj pravomoćno odbijen što znači da se u tom slučaju radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

2.5. Također da na temelju stranačkih iskaza danih u predmetu Općinskog suda u Pagu pod posl.br. P-976/13 s obzirom da prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem stranaka niti su se stranke izjasnile u pogledu čitanja njihovih iskaza sud nije smio temeljiti svoj zaključak o pravu stranaka u ovom postupku, a tvrdnji je da je tužitelj u provedenim postupcima mijenjao svoj iskaz, dok tuženik nije i govorio je istinu.

2.6. Predlaže da Županijski sud, povodom žalbe tuženika pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da obveže tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženicima prema dosadašnjem popisu uvećanom za trošak sastava žalbe ili podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je protivno navodima žalitelja prvostupanjski sud je proveo postupak bez povreda parničnog postupka, pravilno je i potpuno utvrdio relevantno činjenično stanje i na temelju istog pravilno primijenio materijalno pravo udovoljavajući tužbenom zahtjevu u cijelosti, a da je i odluka o trošku je pravilno donijeta.

3.1. Smatra da je prvostupanjski sud postupio po nalogu iz ukidnog rješenja drugostupanjskog suda i da nikada nije bilo sporno da predmetna nekretnina predstavlja suvlasničku zajednicu stranaka na jednake dijelove što ne dovodi u pitanje ni tvrdnja tuženika da bi on predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem i kupnjom od tužitelja na ime duga, što bi bila jedna od varijanti očitovanja tuženoga.

3.2. Ističe da je prvostupanjski sud valjano utvrdio da se ne bi radilo o presuđenoj stvari te da osnovano prvostupanjski sud zaključuje da iz provedenih dokaza ne bi bilo utvrđeno da bi tužitelj izgubio pravo suvlasništva na prijepornoj čest.zem. jer je tuženik kao osoba suvlasnika utvrđen nepoštenim graditeljem na suvlasničkom zemljištu a tužitelj kao osoba nepoštenog suvlasnika kojem pod uvjetima propisanim kogentnom odredbom čl. 154 ZVDS-a ne bi pripadalo pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja.

3.3. Također da u sudskim postupcima nije utvrđeno da bi tužitelju suvlasničko pravo prestalo nego samo to da mu neka prava po tom osnovu ne pripadaju te ponavlja da je prvostupanjski sud pravilno i temeljito proveo postupak, poštivao i izvršio naloge iz ukidnog rješenja drugostupanjskog suda, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo te u skladu sa odvjetničkom Tarifom i Odlukom o sudskim pristojbama pravilno utvrdio visinu troška na teret tuženika.

3.4. Predlaže da se žalba kao neosnovana odbije i potvrdi prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru br. P-304/2025 od 16.01.2026.Traži troškove podnesenog odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je tužba za ispravak kojom tužitelj EI traži da sud naloži zk. odjelu ovog suda ispravak zemljišno-knjižnog stanja upisa, time da se nekretnina nove oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjiži za ½ dijela kao suvlasništvo njega i tuženika CI koji mu je brat.

6. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je rješenjem od 20. ožujka 2019. odbijen kao neosnovan prigovor predlagatelja EI pok. ĐI na uknjižbu prava vlasništva CI pok. ĐI na čest. zem. [katastarska čestica] površine 760 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] površine 4 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nezadovoljna stranka je upućena da svoja prava može ostvariti u parnici pred sudom ili u postupku pred drugih nadležnim tijelom,

- da je tužitelj u konkretnom slučaju podnio tužbu za ispravak koju mogu podnijeti osobe čije je pravodobno podnesene prijave ili prigovore zemljišnoknjižni sud u cijelosti ili djelomično odbio odlukom donesenom na raspravi za ispravak (čl. 205. st. 1. toč. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19).

- da je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-438/07 od 3. studenog 2010. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja EI pok. ĐI za utvrđenjem da su tužitelj i tuženik suvlasnici na jednake dijelove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje odgovaraju predmetnoj čest. zem. u ovoj izmjeri, te da je tuženik dužan ukloniti stambenu zgradu u izgradnji koju gradi na navedenim nekretninama, a koje predstavljaju suvlasničku zajednicu stranaka

- da iz obrazloženja presude višeg suda proizlazi da je sud utvrdio kako je tuženik bio nepošteni graditelj na nekretnini u suvlasništvu stranaka, koja nije bila podijeljena 1997. godine započeo izgradnju kuće, a da je za tu gradnju tužitelj saznao u prosincu 1997. godine i nakon dobivene obavijesti otišao kod tuženika, a kako je kuća već bila pod krovom da je zatražio odgovarajuću drugu građevinsku česticu,

- da budući tužitelj tuženiku nije zabranio daljnju gradnju, ni usmeno ni pismeno, a niti poduzimanjem radnji radi zaštite svog suvlasništva pred sudom ili nadležnim upravnim tijelom, sud je zaključio da je isti nepošteni vlasnik, jer se nije odmah po saznanju protivio gradnji, već je podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari u roku od godine i pol dana od saznanja za gradnju, pa da mu slijedom tog ne pripada pravo na isplatu tržišne vrijednosti, već predaja u posjed, ali takav tužbeni zahtjev da tužitelj nije postavio.

- da iz predmeta Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-976/13 proizlazi da je tužitelj EI suvlasnik za 1/2 dijela nekretnine čest. 8082/1 u naravi dvorište površine 544 m2, stambena zgrada površine 205 m2 i gospodarska zgrada površine 11 m2, te suvlasnik za 1/2 dijela čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvorište površine 4 m2, koje nekretnine odgovaraju čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], te se nalaže tuženicima pod 1) EI ĐI i 2) NI da tužitelju predaju neposredni suposjed predmetne nekretnine,

- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-499/17 od 26. listopada 2018. preinačena presuda nižeg suda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku pod 1) predaja u posjed predmetnih nekretnina, dok je presuda nižeg suda ukinuta u dijelu u kojem se utvrđuje da je tužitelj suvlasnik s tuženikom pod 1) predmetne nekretnine za 1/2 dijela, te je u tom dijelu tužba odbačena,

- da je u odnosu na tuženicu pod 2) u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja,

- da iz obrazloženja odluke višeg suda proizlazi da je tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom za utvrđenjem prava suvlasništva prema pravomoćnoj presudi P- 438/07, te se u tom dijelu radi o pravomoćno presuđenoj stvari, pa budući da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem suvlasništva na prijeporu, tada nije osnovan ni zahtjev za predaju u posjed, a u odnosu na tuženicu pod 2) tužitelj nije dokazao osnovanost ni tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva, kao ni onoga uperenog na predaju u suposjed

- da je tužitelj u parnici poslovni broj P-438/07 pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je, između ostalog, tražio utvrđenje da je suvlasnik za ½ dijela samo iz razloga što je sud ocijenio da je taj dio tužbenog zahtjeva neodvojivo povezan s dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio isplatu tržišne cijene nekretnine, a kako je dio kojim je tražio isplatu utvrđen neosnovanim, pa se nije moglo udovoljiti ni utvrđenju da je tužitelj suvlasnik,

- da je sud u drugoj pravomoćno okončanoj parnici poslovni broj P-976/13 odbacio dio tužbe tužitelja kojom je zatražio utvrđenje da je suvlasnik za ½ dijela kao presuđenu stvar koja je identična dijelu pravomoćno odbijenog tužbenog zahtjeva iz predmeta P- 438/07, pa je posljedično navedenom, a radi odbačaja dijela tužbe, sud u predmetu P- 976/13 odbio i preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na predaju u posjed. Iako zapravo ni u jednom od ta dva predmeta nije bilo sporno da su stranke suvlasnici za ½ dijela svaki.

- da sud u predmetu poslovni broj P-438/07 nije mogao udovoljiti zahtjevu tužitelja za utvrđenjem da je suvlasnik predmetne nekretnine za ½ dijela samo iz razloga što nije bio osnovan drugi dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo uklanjanje stambene zgrade, a kako se radi o dijelovima jednog zahtjeva koji su neodvojivo povezani kod građenja na tuđem zemljištu u situaciji iz čl. 154. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17- službeni pročišćeni tekst, 152/14, dalje: ZV) kada su vlasnik i graditelj nepošteni i da takva konstatacija i izričito proizlazi iz obrazloženja pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-438/07 od 3. studenog 2010. (na l.s. 96 predmeta P-976/2013), pa se tako u presudi izričito navodi: "Tužitelj ovakav zahtjev nije postavio jer njegov tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje suvlasništva i uspostavu prijašnjeg stanja uklanjanjem stambene zgrade s tim da su po ocjeni suda ova dva zahtjeva neodvojiva i predstavljaju jedan tužbeni zahtjev, a u postupu je utvrđeno da iako nesporno postoji suvlasništvo stranaka na prijeporu, tužitelju više ne pripada pravo na uspostavu prijašnjeg stanja jer nije na nedvojben i jasan način bez odgode zabranio gradnju tuženiku",

- da iz presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-365/11 od 20. travnja 2011., kojom je potvrđena naprijed citirana presuda P 438/07, proizlazi (l.s. 50) da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tuženik nepošteni graditelj na nekretnini u suvlasništvu stranaka koja nije bila podijeljena 1997. godine, jer je započeo izgradnju kuću, a da je tužitelj nepošten vlasnik jer nije bez odgode zabranio gradnju, pa da tužitelju ne pripada pravo na isplatu zemljišta prema čl. 154. ZV već na predaju u posjed, ali da takav tužbeni zahtjev tužitelj nije postavio,

- da je tužitelj podnio tužbu poslovni broj P-976/13 (preslika spisa u privitku) pred Općinskim sudom u Pagu kojom je tražio utvrđenje i predaju u posjed, a sve kako ga je to uputio Županijski sud u Zadru u naprijed citiranoj odluci Gž-365/11. U navedenom predmetu Općinskog suda u Pagu P-976/13 je presudom od 20. veljače 2017. (l.s. 66 spisa P-976/13) sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i u odnosu na utvrđenje suvlasništva, kao i na predaju u posjed,

- da je Županijski sud u Zadru presudom i rješenjem Gž-499/17 od 20. veljače 2017. (l.s. 82-89 spisa P-976/13) ukinuo presudu u dijelu u kojem je sud utvrdio da je tužitelj EI suvlasnik za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužbu odbacio u tom dijelu kao presuđenu stvar radi identičnosti dijela tužbenog zahtjeva s dijelom tužbenog zahtjeva iz pravomoćno okončanog predmeta P-438/07, iako je u tom predmetu P-438/07 odlučeno o jednom tužbenom zahtjevu koji se sastoji od deklaratornog i kondemnatornog dijela koji su neodvojivo povezani, pa se ne može raditi o identičnom tužbenom zahtjevu kao i u predmetu P-976/13.

- da je tužitelj u prethodnim parnicama odbijen s utvrđenjem da je suvlasnik za ½ dijela, jer je sud u istovrsnim pravomoćno okončanim predmetima zauzeo različit pravni stav, i to u predmetu P-438/07 je sud zauzeo stav da se radi o jednom tužbenom zahtjevu koji se sastoji od dva dijela neodvojivo povezana o kojima nije moguće posebno odlučivati, dok je u drugom predmetu P 976/13 tužitelj odbijen u svom traženju da je suvlasnik za ½ dijela jer je sud zauzeo obrnut pravni stav, i to da očito radi o dva odvojena i odvojiva tužbena zahtjeva kada je dio tužbenog zahtjeva odbacio radi presuđene stvari,

- da iako je iz provedenih dokaza u predmetima P-438/07 i P-976/13, jasno proizlazilo, a zapravo u tim predmetima nije bilo sporno da su stranke temeljem nasljeđivanja suvlasnici za ½ dijela svaki, te da je tuženik izgradio građevinu na zemljištu koje nije podijeljeno među strankama, a tužitelj to nije bez odgode zabranio, pa da je tužitelj nepošteni suvlasnik zemljišta, a tuženik nepošteni graditelj

- da je sud sukladno uputi iz ukidnog rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-386/2024-3 od 6. veljače 2025. pribavio ovosudni predmet P 2835/2014, koji do sada nije bio dio dokaznog postupka u ovoj pravnoj stvari, a u kojem predmetu je prema navodima tuženika u žalbenom postupku tužitelj navodno tvrdio da sa spornom nekretninom nema ništa.

- da iz uvida u predmet P-2835/2014 proizlazi da se radi o tužbi tužitelja protutuženika GI protiv tuženika pod 1)-protutužitelja CI pok. ĐI, tuženika pod 2) DI pok. ĐI i pod 3) FI ž. E, rođ. DI, te da je presudom suda od 28. travnja 2015. usvojen tužbeni zahtjev tužitelja protutuženika u odnosu na utvrđenje prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, koja nekretnina odgovara onoj oznake dijela čest. zem. [katastarska čestica] iste katastarske općine stare izmjere, te dio čest. br. 8082 iste katastarske općine, koji je na skici očevida od 26. studenog 2009 godine, mjerničkog vještaka Tomislava Ćurka, označen točkama "A-B-C-A" i zelenom bojom, površine 3,75 m², dok je preko dosuđenog odbijem tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog, i to u odnosu na dio od 1/20 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji odgovara površini naprijed dosuđenog realnog dijela od 3,75 m2, te da je odbijen tužbeni zahtjev tuženika pod 1)-protutužitelja kojim se nalaže tužitelju predati tuženiku u slobodan posjed dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, i to onaj dio koji je na skici vještaka mjernika Tomislava Ćurka od 26. studenog 2009. godine označen likom i točkama A-B-C-A u površini od 3,75 m².

- da iz zapisnika predmeta P-2835/2014 od 23. travnja 2015. proizlazi da je tamo tuženik pod 2) KI (ispravno: EI), ovdje tužitelj, izjavio da se on tamo ne osjeća kao tuženik i postavlja pitanje sudu zašto ga se i dalje zove nakon svih ovih godina jer da on u odnosu na te čestice tu nema ništa,

- da prvostupanjski sud nalazi da je tužitelj DI iskazivao istinito i dosljedno, a tuženik CI neistinito i u proturječnosti s pročitanim dokazima, jer iskaz tuženika CI odstupa od njegovog iskaza danog pred sudom u Pagu u predmetu P-976/13 gdje je naveo da njegov brat, ovdje tužitelj EI, nije bio prisutan u Privlaci kada je gradio kuću, a u svom iskazu danom pred ovim sudom navodi da je bio prisutan i znao za gradnju, te da su se dogovorili da je njegov brat njemu prodao svoj suvlasnički udio prijepora za dug kojeg mu nije vratio,

- da suprotno iznesenom u predmetu P-976/13 navodi da je nakon 3 do 4 godine dobio pismo, a kada je došao u katastar da se on i tužitelj nisu dogovorili već su se samo posvađali, te da je bio izrevoltiran time što mu tužitelj nije vratio dug pa je samoinicijativno počeo graditi predmetnu kuću, a da nikada nije postignut sporazum da mu tužitelj ustupa svoju predmetnu zemlju za dug.

- da ne prihvaća istinitim iskaz tuženika CI i zato što je u proturječnosti s njegovim navodima u rješenju Ureda za katastar od 1. srpnja 1999. (l.s. 19-22 predmeta P-438/2007) gdje je njegova punomoćnica BI izjavila da između braće ĐI i EI je „Sebačevo“ ostalo nepodijeljeno, a na terenu da je ĐI napravio kuću bez dogovora s bratom EI, pa da je CI suglasan da za to dade bratu EI da napravi kuću gdje hoće na očevini, ako to proizlazi iz obrazloženja citiranog rješenja Ureda za katastar (P-438/07–l.s. 21),

-da stranački iskaz tuženika CI u ovoj pravnoj stvari je u proturječju s njegovim stranačkim iskazom u predmetu P-438/2007 (l.s. 95 predmeta P-438/2007) gdje u stranačkom iskazu izričito navodi da mu tužitelj EI nikako nije vraćao 6.000,00 dolara od pozajmljenog iznosa pa je on smatrao da mu pripada na ime tog duga njegova polovica utužene nekretnine, iako oni oko toga nisu nikada postigli precizan i točan sporazum, nego je čuo 1996. ili 1997. godine od FI, kćerke od strica, da je tamo vidjela njegovog brata kako premjerava utuženu nekretninu jer da tamo namjerava sagraditi kuću, pa je on tada morao reagirati jer je bilo očito da će ostati bez te zemlje, a inače je planirao graditi kuću na „Mastini“, a radi svega naprijed navedenog je započeo gradnju na prijeporu 1998. godine,

-da tuženik CI u svom iskazu osporava da bi BI bila njegova punomoćnica u katastru, a što je očito neistinito jer je u predmetu P-438/2007 uložena takva punomoć (l.s. 75), pa da je iskaz CI i u ovom dijelu neistinit,

- da iz iskaza stranaka u predmetu P-438/2007 proizlazi priznanje tuženika CI da se stranke nisu nikada precizno dogovorile oko ustupa predmetne zemlje za navodni dug tužitelja, pa je tako i pravomoćnom presudom u predmetu P- 438/2007, potvrđenom odlukom višeg suda Gž-365/11, utvrđeno da tuženik nije dobio (ili kupio za dug) predmetni suvlasnički udio od ½ dijela prijepora, jer je sam tuženik

CI to priznao u postupku,

- da je u tom predmetu utvrđeno da su stranke suvlasnici, ali da se odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva samo radi toga što je prema stajalištu tog suda bio neodvojivo povezan sa kondemnatornim dijelom tužbe na isplatu, a kako su sudovi utvrdili da tužitelj nema pravo na isplatu kako je zatražio, već na predaju u posjed, kao nepošten vlasnik u situaciji kada je graditelj nepošten, pa su odbili tužbeni zahtjev i na utvrđenje suvlasništva, iako se u više navrata u presudi ponavlja da je sud utvrdio da su stranke suvlasnici prijepora i da tužitelj nije svoj dio prijepora dao tuženiku, a što je utvrdio i ovaj sud temeljem provedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari,

- da je prihvaćen iskaz tužitelja EI u dijelu kada pojašnjava radi čega je u postupku P-2835/14 (u privitku i l.s. 112 ovog spisa) izjavio da se ne osjeća kao tuženik i da on nema ništa u odnosu na tu nekretninu, te da takva izjava tužitelja nije dokaz da on ne bi bio vlasnik prijepora, budući tužitelj u stranačkom iskazu navodi da se njega nije ticala nekretnina koju je trećoj osobi GI prodao stric ovdje tužitelja EI, a koja je međašna predmetnoj i koja je bila predmet spora P-2835/14,

- da sud prihvaća takve tvrdnje tužitelja koji je ovu izjavu dao kao tuženik pod 2) na zapisniku pred sudom dana 23. travnja 2015. (l.s. 111) u predmetu P-2835/14 tužitelja GI vezano za utvrđenje prava vlasništva susjedne nekretnine, kako to proizlazi iz sadržaja tog predmeta.

- da se izjava tužitelja EI ne može protumačiti kao da je tužitelj digao ruke od predmetne nekretnine i da bi time priznao da mu prijepor ne pripada jer je sudu ponajprije uvjerljivo kada navodi da se on slagao s traženjem GI da mu treba pripasti površina uz prijepor koju mu je prodao stric ovdje tužitelja što nema bilo kakve veze sa priznavanjem vlasništva tuženiku na prijeporu tim više što je tužitelj već u vrijeme davanja takve izjave na zapisniku (l.s. 112) imao pokrenute postupke protiv tuženika u odnosu na predmetnu nekretninu,

- da iz stranačkih iskaza u predmetu P-438/2007 (u privitku) proizlazi da tužitelj nije bio nazočan gradnji koju je poduzeo tuženik na prijeporu početkom rujna 1997. godine i da je predmetna kuća bila dovršena pod krovom do kraja 1997. godine, a da je tužitelj za gradnju na predmetnom terenu saznao u prosincu, a što je potvrđeno i odlukom višeg suda u tom predmetu oznake Gž-365/11, te da takvi navodi stranaka nisu u proturječnosti s utvrđenjima u svim pravomoćno okončanim postupcima koji su se vodili između stranaka, a koji postupci su dio dokaznog postupka ovog predmeta, te ovaj sud prihvaća navedene činjenice kao pravomoćno utvrđene.

7. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud prije svega smatra da je neosnovan prigovor presuđene stvari kojeg je istaknuo tuženik ističući da je tužbeni zahtjev identičan dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva u pravomoćno okončanom predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-438/07 i predmetu okončanom presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-976/13, iz razloga što se u ovoj pravnoj stvari radi o tužbi za ispravak, a u naprijed navedenim dvjema parnicama o vlasničkim tužbama, te se ne radi ni o istovrsnoj vrsti spora, a niti postoji identičnost zahtjeva, pa je prigovor presuđene stvari neosnovan., a da je tužitelj ovlašten podnijeti tužbu za ispravak sukladno u smislu odredbe čl. 197. ZZK, jer pobija upis koji nije izvršen u postupku osnivanja, obnove ili dopune zemljišnih knjiga, pa je tužba i u tom smislu dopuštena.

7.1. Nadalje ,smatra da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je vlasništvo prijepora stekao u vlasništvo kupnjom od tužitelja, odnosno da mu je tužitelj svoj dio prijepora dao jer tuženiku nije vratio dug ,da proizlazi da su stranke braća, da su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem svoga djeda ŽI pok. Bože, obzirom da je njihov otac ĐI preminuo 1943. godine prije smrti djeda, te da je stoga nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj temeljem odredbe čl. 128. ZV nasljeđivanjem stekao suvlasništvo predmetne nekretnine za 1/2 dijela zajedno s tuženikom, te da je zemljišno-knjižni upis pogrešno proveden i tuženik je dužan trpjeti ispravak nepravilne uknjižbe, sve kako je to navedeno u točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude.

8. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda po ocjeni ovog suda je nakon ponovno provedenog postupka po ocjeni ovog suda pravilan.

9. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se u žalbi sadržajno poziva tuženik, budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

9.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

10. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

10.1. Žalitelj u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća, to tim više što je tuženik sve tvrdnje iznesene u žalbi iznosio i tijekom prvostupanjskih postupaka ,dakle i nakon ukidne odluke ovog suda nakon koje je prvostupanjski sud postupivši po uputama iz ukidajuće odluke ovog suda utvrdio odlučno činjenično stanje na temelju kojega se mogla ocijeniti osnovanost osnove tužbe.

11. Pravilno je pvostupanjski sud odlučio o prigovoru presuđene stvari. Da bi se radilo o presuđenoj stvari potrebno je da postoji subjektivni i objektivni identitet spora. Kod ocjene objektivnog identiteta spora treba imati na umu da je pravomoćnost ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni odnos je istovjetan kada se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev. Da bi se utvrdila istovjetnost tužbenog zahtjeva potrebno je da je zahtjev o kojem je već pravomoćno odlučeno i zahtjev istaknut u novopokrenutoj parnici ne samo sadržajno isti, već je nužno da se oni temelje na identičnoj činjeničnoj osnovi, što u konkretnom nije jer su od donošenja prošle odluke izmijenile činjenice.

11.1. Osim toga činjenično utvrđenje suda na kojem se temelji presuda nema svojstvo pravomoćnosti, a svojstvo pravomoćnosti nema niti ocjena suda o prigovorima tuženika neovisno o tome jesu li oni činjenične ili pravne naravi.

12. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda te činjenice da je akcent žalbe na tvrdnji da se radi o presuđenoj stvari i zaključka suda da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je vlasništvo prijepora stekao u vlasništvo kupnjom od tužitelja, odnosno da mu je tužitelj svoj dio prijepora dao jer tuženiku nije vratio dug, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su stranke braća, da su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem svoga djeda ŽI pok. Bože, obzirom da je njihov otac ĐI preminuo 1943. godine prije smrti djeda, te konačno da je tužitelj temeljem odredbe članak 128. ZV nasljeđivanjem stekao suvlasništvo predmetne nekretnine za 1/2 dijela zajedno s tuženikom, te da je zemljišno-knjižni upis pogrešno proveden i tuženik je dužan trpjeti ispravak nepravilne uknjižbe.

13. Prema čl. 150 stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 i 128/22, dalje u tekstu: ZZK) nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drugačije određeno.

13.1. Prema tome, da se zaključiti da tužitelj kod brisovne tužbe može biti samo ona osoba čije je knjižno pravo povrijeđeno neistinitim upisom u korist stjecatelja, kao u konkretnom slučaju, kao i da su ispunjene pretpostavke iz članka 150 stavak 1. ZZK te je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava po ocjeni ovog suda donio pobijanu presudu.

14. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je po osnovi pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, a po visini je pravilno odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.) za koju odluku je prvostupanjski sud dao valjane razloge.

15. Obzirom na navedeno, žalbu tuženika valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

16. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP, a o zatraženim troškovima odgovora na žalbu odlučeno je na temelju članka 155. stavak 1. ZPP-a. Po ocjeni ovog suda naime, takav trošak nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

U Požegi, 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić