REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-232/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, predsjednice vijeća, Renate Marić izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Zlatka Pirc člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Vukadin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-167/2024-14 od 19. prosinca 2025. na sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb djelomice se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-167/2024-14 od 19. prosinca 2025. u:

- točki I izreke u dijelu kojim su utvrđene ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 016-50-035128 od 19.08.1997. koji su sklopili tužiteljica ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditor i to u pogledu utvrđenja da je ništetan članak 3. predmetnog Ugovora o kreditu

- točki II izreke presude.

II Žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb djelomice se prihvaća, te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-167/2024-14 od 19. prosinca 2025. u:

- točki I izreke u dijelu kojim su utvrđene ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 016-50-035128 od 19.08.1997. koji su sklopili tužiteljica ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditor i to u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno poslovnom politikom Banke, a preko ugovorene kamatne stope od 9,50 % godišnje

- točki III izreke (troškovi parničnog postupka)

i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje.

III O troškovima postupka povodom pravnog lijeka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 167/2024-14 od 19. prosinca 2025. u točki I je utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 016-50-035128 od 19.08.1997. sklopili tužiteljica ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditor i to u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno poslovnom politikom Banke, a preko ugovorene kamatne stope od 9,50 % godišnje, kao i da je u cijelosti ništetan članak 3. predmetnog Ugovora o kreditu. U točki II naloženo je tuženiku da plati tužiteljici iznos od 141,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 25.8.1997.do isplate. U točki III naloženo je tuženiku platiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.579,64 eura sa zateznim kamatama od 19.prosinca 2025, dok je u točki IV odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. do 3. Zakona o parničnom postupku. Tuženica u žalbi navodi kako joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je sud utvrdio da je ugovorena kamatna stopa više puta mijenjana a tuženik je dostavio dokaz da nije nikada mijenjana. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer nije utvrđivao jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu bile razumljive, jasne i lako uočljive, niti jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, niti je utvrđivao jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o valuti kredita. Sud ne daje razloge o ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi. Osporava tijek kamata, ukazuje na pogrešnu primjenu odredaba ZOO/91, ukazuje na osnovanost prigovora zastare Troškove parničnog postupka osporava kao nezakonite u cijelosti. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa navodima žalbe i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka, podredno odluku ukine i vrati na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te je utvrdio da je sud prvog stupnja prilikom donošenjem pobijane presude počinio bitnu povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koje tužena žalbom ukazuje. Isto tako zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije u cijelosti i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo nije pravilno primijenjeno.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je ništetna odredba sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno poslovnoj politici Banke, a preko ugovorene kamatne stope od 9,50 % godišnje, da je ništetan članak 3. Ugovora o kreditu koji nosi naziv naknada, a kojim se korisnik obvezuje platiti jednokratnu naknadu od 1,50% od iznosa kredita, jednokratno prilikom prvog korištenja kredita te zahtjev da se na temelju ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva naloži tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 141,86 eura/1.068,45 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. 08. 1997. do isplate .

6. Sporna je osnovanost zahtjeva tužiteljice.

6.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 1997. sklopila Ugovor o kreditu sa tuženikom u svrhu uređenja kuće. U odnosu na kredit tužiteljica je navela da je sama uplatila dio kredita, a dio kredita su platili jamci jer nije bila u mogućnosti plaćati kredit pa se skidala rata kredita jamcima kao i da nije mogla pregovarati oko uvjeta ugovora o kreditu sa bankom.

7. Prvostupanjski sud zaključuje da činidba ugovorena spornom ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi nije odrediva u smislu odredbi čl. 46. st. 2. i čl. 50. ZOO/91 iz razloga jer je tuženik početno ugovorenu kamatnu stopu od 9,50 % godišnje više puta jednostrano mijenjao, pa da je time došlo do povrede ravnopravnosti u pravima i obvezama na štetu tužiteljice.

7.1. Međutim, tuženik je tijekom postupka isticao kako početno ugovorena kamatna stopa od 9,50 % godišnje tijekom otplate predmetnog kredita nije nikada mijenjana. Dakle, tužiteljici je kamata za cijelo razdoblje otplate, sve do otkaza kredita, ostala u visini početno ugovorene kamate. Tuženik je navedenu odlučnu činjenicu dokazao ispravom – potvrdom o kamatnoj stopi – koju je priložio svom podnesku od 20.8.2024.

8. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi kako pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži razloge koji su proturječni sadržaju isprava koje prileže spisu predmeta, a radi čega se ne može ispitati. S obzirom na navedeno , sud također nije ocjenjivao da li je sporna odredba uzrokovala povredu ravnopravnosti u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, odnosno da li je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Zbog navedenog sud je točku I izreke presude u dijelu utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ukinuo i vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje sukladno odredbi čl. 369.st.1. Zakona o parničnom postupku.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim članka 3. Ugovora o kreditu kojim je propisana naknada od 1,50% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja.

11. Između stranaka nije sporno da je predmetna naknada naplaćena tužiteljici dana 25. kolovoza 1997. u iznosu od 1.066,35 kuna (1,50% od iznosa kredita) sukladno članku 3. NAKNADA-Ugovora o kreditu i ista je naplaćena/ustegnuta od iznosa odobrenog kredita, a navedeno proizlazi iz potvrde koju je u spis dostavio upravo tuženik podneskom od 27.05.2025.

12. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu u dijelu koji se odnosi na naknadu utvrđeno je da je istom pod člankom 3. Ugovora navedena naknada 1,50% od iznosa kredita jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Iz navedenog uopće nije jasno na što se ta naknada odnosi, koji se trošak točno i u kojoj visini njome podmiruje, odnosno na ime čega se tom naknadom podmiruje. Tužiteljica da navedenu naknadu nije platila ne bi bila u mogućnosti realizirati kredit po pripremljenom ugovoru. Stoga su takav zahtjev i naplata ništavi u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima, jer su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, te moralu društva. To iz razloga jer tužiteljica kao sudionica u prometu, odnosno u predmetnom ugovornom odnosu nije imala mogućnost slobodno uređivati obvezne odnose sa tuženikom obzirom na to da banka tužiteljici nije objasnila parametre koji utječu na visinu obveze plaćanja naknade, niti je navedeno na što se taj trošak odnosi odnosno u koju svrhu je tužiteljica naknadu dužna podmiriti pa se ne radi o ugovornoj obvezi koja je određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 46. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

13. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud.

14. Kako je sud utvrdio ništavim zahtjev za naplatu i naplatu po tom zahtjevu kako je obrazloženo, to tužiteljici pripada pravo tražiti povrat isplaćene naknade sukladno čl. 104. i čl. 210. ZOO-a/91, sa zateznim kamatama tekućim od dana kada je iznos naplaćen, sukladno čl. 214. u vezi s čl. 277. ZOO-a/91.

15. Pravilno sud navodi da prigovor zastare nije osnovan, budući da prema pravnom shvaćanju zauzetom na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj dana 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

16. Zbog navedenog sud je potvrdio presudu u točki I izreke u dijelu u kojem je proglašen ništetnim članak 3. predmetnog Ugovora o kreditu i u točki II izreke, a sve sukladno odredbi čl. 368.st.1. ZPP-a.

17. Žalbeni navodi tuženika o nezakonitosti odluke o troškovima parničnog postupka su osnovani. Naime, deklaratorni zahtjev u točki I tužbe, koji je postavljen uz kondemnatorni zahtjev, ne uzima se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (radi se o ustaljenom shvaćanju VSRH, npr. Rev 1927/17 od 18. siječnja 2022. Revt 156/13 od 7. svibnja 2014., Revr 475/08 od 27. listopada 2008., Revr-774/05 od 13. prosinca 2005., Revr 220/04 od 15. rujna 2004. i dr.). Napominje se da se tu ne radi o situaciji u kojoj je naznačeni VPS suviše visoko ili nisko naznačen, na što bi sud po službenoj dužnosti ili po prigovoru protivne strane trebao najkasnije na pripremnom ročištu rješenjem utvrditi u smislu čl. 40. st. 3. ZPP-a, već da se naznačeni VPS za deklaratorni (preambul) uz kondemnatorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom obračuna troškova, tako da je u konkretnom slučaju vps upravo dosuđeni iznos od 141,53 eura.

17.1. Zbog navedenog, sud je odluku o troškovima postupka također ukinuo sukladno odredbi čl. 380.st.1. točka 3. ZPP-a.

18. U ponovljenom postupku sud će pravilno utvrditi činjenično stanje , te ponovno ispitati da li je sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana s obzirom na dostavljene dokaze od tužene, te pravilno izračunati troškove postupka imajući u vidu pravilnu vrijednost predmeta spora.

19. Temeljem odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki III izreke ove presude i rješenja.

U Požegi, 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić