REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-3/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženika ČP i II. optuženika HP, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama I. optuženika ČP po braniteljici Ivani Stojić, odvjetnici iz Slatine i II. optuženika HP po branitelju Siniši Prodanoviću, odvjetniku iz Virovitice, protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-48/2022-29 od 29. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalbe I. optuženika ČP i II. optuženika HP odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom I. optuženik ČP i II. optuženik HP proglašeni su krivima da su počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11, te je I. optuženik ČP osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a II. optuženik HP je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1.Na temelju članka 148. stavak 1. i 3. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 I. optuženiku ČP i II. optuženiku HP naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka i to svakom u iznosu 212,00 (slovima: dvijestodvanaest) kuna i paušalne naknade svaki u iznosu od 500,00 kuna (slovima: petsto) kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.
2. Žalbu protiv pobijane presude podnio je I. optuženik ČP po braniteljici Ivani Stojić, odvjetnici iz Slatine, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. U žalbi navode kako je I. optuženik proglašen krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom iako se u konkretnom slučaju radi o građansko-pravnom odnosu između trgovačkog društva Roh Gradnja d.o.o. i CP vl. autosalona Mirko Želipski. Smatraju kako pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, proturječi sama sebi i razlozima presude, te nije rezultat savjesne ocjene dokaza već isključivo posljedica ranije osuđivanosti I. optuženika. Naime, I. optuženik sa tvrtkom Roh Gradnja d.o.o. nema nikakve veze, budući da u ovom trgovačkom društvu nije zaposlen, niti je osoba ovlaštena za zastupanje, a i sam oštećenik CP naglašava da je izdao račun za izvršenu popravku vozila II. optuženiku a ne I. optuženiku. Slijedom navedenog I. optuženik predlaže da drugostupanjski sud po provedenom postupku ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno preinači pobijanu presudu na način da I. optuženika oslobodi optužbe.
3. Protiv iste presude žalbu je podnio i II. optuženik HP po branitelju Siniši Prodanoviću, odvjetniku iz Virovitice zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Navode kako je pobijana presude proturječna sama sebi i razlozima presude bez razloga o odlučnim činjenicama koje su u dijelu u kojem su navedene nejasne, zbog čega se presuda ne može ispitati. Unatoč brojnim izvedenim dokazima nije se moglo u potpunosti utvrditi pravilno činjenično stanje. Smatraju kako se u konkretnom predmetu radi isključivo o građansko pravnom odnosu i nije bilo mjesta donošenju pobijane odluke to tim više što kod II. optuženika uopće ne postoji namjera počinjenja djela koje mu se stavlja na teret .Uzgred potraživanje oštećenika je podmireno u cijelosti a činjenica da je oštećenik očekivao gotovinsku uplatu koju II. okrivljenik nije po Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom niti mogao izvršiti ne može biti razlog za donošenje pobijane odluke jer je evidentno da se ovdje radi o građansko pravnom odnosu. Slijedom navedenog predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno preinači pobijanu presudu na način da II.optuženika oslobodi optužbe.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici s prijedlogom da se žalbe odbiju kao neosnovane i u cijelosti potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti kao i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, da se ista može ispitati, dovoljno je i argumentirano obrazložena, u istoj su navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju općenito ukazuju žalitelji, a žalbeni razlozi se svode na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
6. Žalbe I.optuženog i II.optuženog zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja također nisu osnovane te se iste svode na preocjenjivanje izvedenih dokaza u korist obojice optuženika, a time nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Neosnovano žalitelji navode kako niti kod jednog od optuženika nije postojala prijevarna namjera da pribave protupravnu imovinsku korist i da ne izvrše plaćanje dogovorenih radova, jer je to suprotno utvrđenim činjenicama u pobijanoj presudi.
6.1. Neosnovano I.optuženik u žalbi ističe kako se pobijana odluka ne temelji na odlučnim činjenicama već na činjenici dosadašnje osuđivanosti I.optuženika. Naime, to je suprotno izvedenim dokazima osobito iskazu oštećenika CP, te svjedoka SP i DP koji su zaposlenici u Autoservisu koji su suglasno iskazali o tijeku događaja da je I.optuženik zatražio zamjenu svih dijelova na vozilu kako bi prošlo tehnički pregled a da novac nije problem, te su detaljno opisali koji su popravci na vozilu "Mercedes Sprinter" izvršeni kao i način odvoženja vozila od strane II.optuženika . Svjedok EP je opisao kako je I.optuženi dovezao vozilo kod njega u radionicu i od njega tražio da nakon popravka turbine i dizne na vozilu, sastavi račun u kojem će prikazati više stavki i dijelova koji nisu zamijenjeni, a svjedok je na to pristao. Isti svjedok je porekao da je vozilo šlepao do Bjelovara kao i da je II.optuženi bio prisutan sve vrijeme dok je svjedok ugrađivao dijelove naznačene u računu CP, a što je suprotno obranama obojice optuženika. Ove je iskaze prvostupanjski sud usporedio s materijalnom dokumentacijom i obranama I.optuženog i II.optuženika te u točkama 32., 33.i 34. pobijane presude detaljno obrazložio ulogu i način postupanja u konkretnom slučaju I.optuženog ČP i II.optuženika HP. Prvostupanjski sud je opravdano utvrdio da su I.optuženi i II.optuženi postupali s izravnom namjerom kada su doveli u zabludu oštećenika da popravi vozilo "Mercedes Sprinter" koje je u vlasništvu TD Roh gradnja d.o.o., lažno prikazujući da će sve to biti plaćeno, a nakon što je oštećenik vozilo popravio i izmijenio potrebne dijelove, odvezli vozilo obećavajući da će isti platiti, ali to nije učinjeno pod izgovorom da vozilo nije bilo ispravno.
6.2.Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi da je oštećenik zahtijevao gotovinsko plaćanje računa, a da je to II.optuženik odbio jer je to suprotno odredbama Zakona o fiskalizaciji, jer je to suprotno utvrđenim činjenicama u točki 30. presude obrazloženja. Istinit je žalbeni navod II.optuženika da je potraživanje CP naplaćeno, ali ne dobrovoljno, već prisilnim putem tako da ova činjenica s pravom nije utjecala na odluku prvostupanjskog suda. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima se tvrdi da se zapravo radi o građansko pravnom odnosu između optuženika i oštećenika, jer je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio postojanje prijevarne namjere za počinjenje kaznenog djela kod obojice optuženika, u točki 34. obrazloženja, svoju je odluku detaljno, argumentirano i dostatno obrazložio.
7. Prema tome, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela od strane I. optuženika ČP i II.optuženika HP kao i o stupnju njihove kaznene odgovornosti, a u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Stoga je u cijelosti pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je utvrdio da su I. optuženik ČP i II. optuženik HP, svojim ponašanjem ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela protiv imovine - prijevare, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11 u vezi sa člankom 36. KZ/11, u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude, te ih za isto proglasio krivima. Zbog navedenog nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene kaznenog zakona.
9. Žalbe zbog odluke o kazni nisu osnovane.
9.1. Ovaj drugostupanjski sud je preispitao odluku o kaznama te je utvrdio da je prvostupanjski sud I.optuženiku pravilno vrednovao sve okolnosti važne za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11 te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, osobito uzimajući u obzir otegotne okolnosti kao što je način počinjenja djela i dosadašnji život I. optuženika, koji je osoba zrelije životne dobi, ali višestruko osuđivan (ukupno 18 puta) i u RH i u Njemačkoj zbog različitih kaznenih djela, te je dugi niz godina u stalnom sukobu sa zakonom, ali očito da do sada izricane blaže kazne nisu odvratile I. optuženika od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Zbog toga je pravilan stav prvostupanjskog suda da se jedino osudom na bezuvjetnu kaznu zatvora može očekivati da I. optuženik prestane činiti kaznena djela.
9.2. Budući da II. optuženik do sada nije osuđivan, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao tu činjenicu kao i njegovu mlađu životnu dob, koji je u vrijeme počinjenja djela bio u dobi od 21 godinu dok je od otegotnih okolnosti cijenio način počinjenja djela koji su optuženici zajedno detaljno isplanirali. Stoga je prvostupanjski sud pravilno II. optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te ocjenjujući da se i bez izvršenja kazne zatvora može očekivati da II. optuženik više neće činiti kaznena djela, na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko II. optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
9.3.Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ovako izrečene kazne primjerene su kako stupnju krivnje obojice optuženika tako i okolnostima počinjenja kaznenog djela te se izricanjem istih kazni opravdano može očekivati ostvarenje generalne i specijalne prevencije iz članka 41. KZ/11, dok izricanje blažih kazni nije osnovano.
10. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženici pobijaju prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbe I. i II. optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu
Požega, 12. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
