Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-346/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, na temelju nacrta odluke višeg sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H-ABDUCO d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928, zastupan po punomoćniku VČ iz [adresa], protiv I. ovršenika UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Beti Korać-Zuppa, odvjetnici u Zagrebu i II. ovršenika RAKIAR d.o.o, Split, Šibenska 29, OIB: 12828805962, zastupan po punomoćniku Mladenu Oštro, odvjetniku u Splitu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbama ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj: Ovr- 3081/21-28 od 19. veljače 2024., 12. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbijaju se žalbe ovršenika kao neosnovane, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj: Ovr-3081/21-28 od 19. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim pobijanim rješenjem odbijeni su prijedlozi ovršenika za odgodu ovrhe, kao neosnovani, dok je zaključkom određeno ročište na licu mjesta radi utvrđenja vrijednosti nekretnina, te je zakazan očevid za 25. travnja 2024. u 12.30 sati.

2. Protiv navedenog rješenja žali se I. ovršenik, pobijajući isto u cijelosti, navodeći žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23; dalje: ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ), predlažući ovom sudu da usvoji žalbu ovršenika, sukladno žalbenim navodima, pobijano rješenje preinači te usvoji prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

2.1. Protiv navedenog rješenja (i zaključka) žali se i II. ovršenik, pobijajući isto u cijelosti, navodeći izričito sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, predlažući ovom sudu usvojiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, te obvezati ovrhovoditelja na naknadu troškova navedenog postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe ovršenika nisu osnovane.

5. Iz spisa u bitnom proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Ovr-3081/21 od 16. rujna 2021. godine, na temelju ovršne isprave- ovršnog javnobilježničkog akta -Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini od 11. listopada 2004. , solemniziran od strane javne bilježnice Jagode Makelja Šuljić, sa sjedištem u [adresa] od 11. siječnja 2005. pod brojem OU-6/05 te aneksa Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, solemniziranoga od strane javne bilježnice Jagode Makelja Šuljić iz Splita od 1. rujna 2009., pod brojem OV-11750/09, radi naplate novčane tražbine, određena ovrha na nekretninama ovršenika

- da su rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž Ovr-10/22 od 29. rujna 2022. godine, žalbe ovršenika izjavljene protiv gornje navedenoga rješenja o ovrsi odbijene su kao neosnovane te je potvrđeno predmetno rješenje o ovrsi

- da su ovršenici zaključkom prvostupanjskog suda, poslovni broj: Ovr-3081/21 od 8. prosinca 2022. upućeni u roku od 15 dana od dana primitka toga zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-3081/21 od 16. rujna 2021., iz razloga da ovrhovoditelj nije protiv ovršenika ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave i da je nastupila zastara tražbine. Ovršenici su potom naknadno obavijestili sud o pokrenutim parnicama iz navedenih razloga.

- da je I. ovršenik podneskom od 9. siječnja 2023. predložio odgodu ovrhe, navodeći da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu dok da bi se odgodom ovrhe takva šteta otklonila s tim da odgoda ovrhe ne bi bila suprotna javnom interesu niti bi se odgodom ovrhe nanijela veća nenadoknadiva šteta ističući kako se ovdje radi o privremenoj odgodi do donošenja pravomoćne odluke o tužbi koju je isti podnio protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, navodeći kako je prijenos tražbine koju je ovdje ovrhovoditelj stekao cesijom nedopušten, te kako je u pretežnom dijelu ili u cijelosti podmirio svoja potraživanja, dok se na ročištu održanome 20. studenoga 2023. godine II. ovršenik pridružio navodima I. ovršenika u pogledu prijedloga za odgodu ovrhe

6. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom navodi da su ovršenici ispunili jednu od dvije propisanih pretpostavki za odgodu ovrhe, ali da nisu ispunili prvu zakonsku pretpostavku za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika, odnosno da nisu učinili vjerojatnim kako bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti su ukazali na bilo koji način da je odgoda ovrhe potrebna kako bi se spriječilo nasilje.

6.1. Pritom sud prvog stupnja navodi kako ne predstavlja nenadoknadivu štetu šteta koja je vezana za gubitak konkretnih nekretnina, već da je riječ o obvezi vraćanja tražbine čija je izvjesnost s obzirom na osiguranu tražbinu vraćanja bila sasvim jasna i očekivana, a što je sve konzekvenca koja nastaje preuzimanjem ugovorne obveze zalaganjem nekretnine kao osiguranja naplate novčane tražbine vjerovnika, posebno što prema podacima sadržanima u spisu ovdje nije riječ o stanu ili obiteljskoj kući koja služi za osiguranje nužnih stambenih potreba odnosno poslovanja ovršenika. Konačno prvostupanjski sud navodi da ovršenici ničim ne ukazuju da štetu koja bi eventualno nastala provedbom ovrhe ne bi mogli reparirati od ovrhovoditelja, odnosno da isti ne dovode u pitanje likvidnost navedenog u slučaju uspjeha u pokrenutim parnicama. S navedenim utvrđenjima suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

7. Žalbama ovršenici prije svega ističu kako bi prodajom nekretnina koje su predmet ovrhe nastupila nenadoknadiva šteta jer bi bili lišeni svoje imovine prije pravomoćnog okončanja parničnih postupaka pokrenutih radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

8. Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika regulirana je odredbama čl. 65. OZ-a, pa se sukladno čl. 65. st. 1. OZ-a ovrha može u potpunosti ili djelomice odgoditi na prijedlog ovršenika, uz kumulativno ispunjenje dva uvjeta, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako bude ispunjen i neki od razloga iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 1. do toč. 10. OZ-a.

9. Suprotno žalbenima navodima a sukladno pobijanom rješenju, sama činjenica da bi provedbom ovrhe došlo do prodaje nekretnina ne predstavlja okolnost koja bi upućivala na postojanje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u smislu članka 65. OZ-a, osobito imajući u vidu da su predmetne nekretnine opterećene založnim pravom radi osiguranja tražbine, pa je mogućnost njihove prodaje u ovršnom postupku posljedica preuzete ugovorne obveze.

10. Nadalje, kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe naplati svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Ovršenici u svim prijedlozima za odgodu ovrhe ni ne navode da bi u slučaju protuovrhe, bili onemogućeni naplatiti se od ovrhovoditelja.

11. Žalbeni navodi kojima ovršenici (ponovno) osporavaju postojanje tražbine, te aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke jer će o tim pitanjima biti odlučeno u parničnim postupcima radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima I. ovršenika kojima sadržajno ističe prigovor prava na dom, za navesti je kako u ovoj fazi postupka nema mjesta isticanju navedenog prigovora. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Su IV-184/2024 od 14. lipnja 2024. prigovor prava na dom može se istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga to ovršenik do tada nije mogao istaknuti. Pored toga, valja istaknuti kako navedenom prigovoru nema ni mjesta upravo zbog relevantne činjenice upisanog založnog prava na nekretnini koja je predmet ovrhe uslijed dobrovoljnog raspolaganja od strane ovdje I. ovršenika kao instrumenta osiguranja.

13. Konačno, za ukazati je II. ovršeniku kako protiv zaključka nije dopušten pravni lijek, te će odluku o žalbi protiv istog prvostupanjski sud naknadno donijeti, sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a.

14. Kako žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP, u vezi članka 21. OZ-a, riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 12. ožujka 2026.

SUTKINJA:

Andrea Boras-Ivanišević