Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-148/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Ivana Markovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FLŽ zbog kaznenog djela iz čl. 226. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju po službenoj dužnosti Renatu Caru, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Car iz Crikvenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-1032/2022 od 26. siječnja 2026., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11

– pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika FLŽ, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-1032/2022 od 26. siječnja 2026. okrivljenik FLŽ oglašen je krivim i to pod točkom 1) zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11; pod točkom 2) zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – obijesnom vožnjom u cestovnom prometu iz po čl. 226. KZ/11; pod točkom 3) zbog kaznenog djela krivotvorenja - krivotvorenjem isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 i pod točkom 4) zbog kaznenog djela protiv imovine - teškom krađom iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, sve uz primjenu čl. 51. KZ/11, te su mu za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 iz toč. 1) izreke utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca; za kazneno djelo iz čl. 226. KZ/11 iz toč. 2) izreke kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci; za kazneno djelo čl. 278. st. 3. KZ/11 i toč. 3) presude kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 iz toč. 4) izreke kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, potom je primjenom zakonskih odredbi o stjecaju iz čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenik FLŽ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci, a u koju kaznu zatvora mu je temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme ekstradicijskog pritvora od 08. studenog 2024. do 25. ožujka 2025., kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru Zatvora u Rijeci na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kv-292/24 (K-1032/22) od 25. lipnja 2024., a od

26. ožujka 2025. pa nadalje.

1.1. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećeniku FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.308,91 eura (pet tisuća tristo osam eura i devedeset jedan cent), kao protuvrijednost iznosa od 40.000,00 kuna, koji je okrivljenik FLŽ dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se sa preostalim dijelom imovinsko pravnog zahtjeva u iznosu od 4.691,09 eura (četiri tisuće šesto devedeset i jedan euro i devet centi) oštećenik ĆL upućuje u parnicu.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik FLŽ oslobođen je od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja po službenoj dužnosti Renata Cara, odvjetnika iz Odvjetničkog ureda Car iz Crikvenice i to zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da županijski sud usvoji žalbu, preinači presudu na način da okrivljeniku izreke blažu kaznu, odnosno podredno se pobijana presuda ukine i postupak vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te kada navodi kako je obrazloženje pobijane presude u proturječnosti sa izvedenim dokazima. Navedenu žalbenu osnovu okrivljenik u žalbi ne konkretizira i ne navodi koju postupovnu povredu nalazi ostvarenom, a niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Daljnjim ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 utvrđeno je da na štetu okrivljenika nije niti povrijeđen Kazneni zakon. Naime, okrivljenik kada nabraja žalbene osnove u toč. 2.1. žalbe ne navodi ovaj žalbeni osnov, ali iz sadržaja same žalbe proizlazi kako drži da je počinjena povreda kaznenog zakona, a istu nalazi u tome što smatra da se presuda temelji na pogrešnom i nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju.

7. Međutim, što se tiče žalbe podnesene iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja istaknuti da je okrivljenik na raspravi održanoj 23. siječnja 2026. izmijenio svoje ranije očitovanje te se očitovao da se smatra krivim za počinjenje svih kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, pa s tim u vezi, u smislu odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08 se ne može žaliti po ovoj žalbenoj osnovi. Naime, žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti okrivljenik u odnosu na točke optužbe za koje se izjasnio da se smatra krivim , osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene. Kako se u korektnom slučaju o tomu ne radi okrivljenik nije niti bio ovlašten podnijeti žalbu iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, iako istu žalbenu osnovu ne konkretizira, niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao presudi i o odluci o imovinskopravnom zahtjevu i pritom utvrdio kako je pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećeniku FL dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.308,91 eura (pet tisuća tristo osam eura i devedeset jedan cent), kao protuvrijednost iznosa od 40.000,00 kuna, koji je okrivljenik FLŽ dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, dok je sa preostalim dijelom imovinsko pravnog zahtjeva u iznosu od 4.691,09 eura (četiri tisuće šesto devedeset i jedan euro i devet centi) oštećenik ĆL upućen u parnicu. Stoga su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika glede odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

9. Neosnovano se okrivljenik žali i zbog odluke o trošku iako ni ovu žalbenu osnovu ne konkretizira, niti obrazlaže. Nejasno je koji su razlozi da se okrivljenik žali zbog odluke o trošku koja odluka mu ide u prilog obzirom je isti sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

10. Nadalje, iako okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu i u odluci o kazni navodeći kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu priznanja okrivljenika koja je bila detaljna i okolnosna, kao ni iskazano kajanje zbog učina kaznenih djela za koja se teretio, taj žalbeni osnov osim što debatira o starosnoj dobi svoje djece, posebno ne obrazlaže. Stoga, polazeći od toga da odluka o kazni uvijek mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog konkretnog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Tako je pravilno okrivljeniku kao otegotno cijenio činjenicu da je kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, okolnosti pod kojima su konkretna kaznena djela počinjena, činjenicu da je okrivljenik specijalni povratnik u počinjenju kaznenih djela jer se on u dva navrata u dva kaznena postupka pojavljuje kao počinitelj istovrsnih kaznenih djela, čime u konačnici manifestira kako svoje ponašanje nije uskladio s važećim društvenim normama, dok mu je kao olakotno cijenjeno priznanje djela, iskreno kajanje i žaljenje. Stoga je i po stajalištu ovoga suda, kraj pravilno utvrđenih kako olakotnih tako i otegotnih okolnosti na strani okrivljenika, upravo izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci u svemu primjerena težini počinjenih djela, stupnju krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno, kao i stupnju povređivanja zaštićenih dobara, te će se i po stavu ovog drugostupanjskog suda upravo tako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu specijalne, tako i u pogledu generalne prevencije propisane čl. 41. KZ/11.

11. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Radanović