REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-597/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja IV NAKLADNIŠTVO d.o.o. Zagreb, Prilaz Ivana Visina 7, OIB: 61651285801, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vidan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 1. US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik obrta [obrt], [obrt], [adresa], 2. USB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik obrta [obrt], [obrt], [adresa], [obrt] i 3. ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik obrta [obrt], [obrt], [adresa], koje zastupa punomoćnik Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji, V. Nazora 3, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 16. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Grozdanić - Dekleva iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-16924/2024 od 10. listopada 2024. kojim je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 381,28 eura temeljem računa broj 54790-IV 1-1 od 4. lipnja 2024. na ime neisplaćene glavnice, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 19. lipnja 2024. do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana dostave rješenja o ovrsi do isplate te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju IV NAKLADNIŠTVO d.o.o. Zagreb, Prilaz Ivana Visina 7, OIB: 61651285801, naknaditi tuženicima 1. TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik obrta [obrt], [obrt], [adresa], 2. ŠSB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik obrta [obrt], [obrt], [adresa] i 3. ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik obrta [obrt], [obrt], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 606,64 eura (šesto šest eura i šezdeset i četiri centa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Marije Grozdanić - Dekleva iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-16924/2024 od 10. listopada 2024. naloženo je tuženicima solidarno namiriti tužiteljevu tražbinu u iznosu od 381,25 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Istim rješenjem naloženo je tuženicima namiriti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura, također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ovog rješenja tuženici su podnijeli prigovor pobijajući osnovu i visinu utužene tražbine. Isticali su da da ne mogu biti pasivno legitimirani jer ne postoji osnova izdavanja vjerodostojne isprave (računa). Naveli su i da nisu zaprimili račun na temelju kojeg je određena ovrha. Predložili su da sud pobijano rješenje o ovrsi stavi izvan snage i ukine sve provedene radnje.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv- 63/2025-7 od 27. kolovoza 2025. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet nakon pravomoćnosti ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-597/2025-2 od 6. studenoga 2025. tužitelj je (među ostalim) pozvan da u roku od 15 dana od primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze radi utvrđivanja tih činjenica. Istim rješenjem tuženik je pozvan u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska također iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti odgovarajuće dokaze, sukladno odredbi čl. 461. a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP).

5. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka, podneskom od 5. prosinca 2025., pojasnio pravnu i činjeničnu osnovu svoje tražbine. Prije svega, prigovorio je mjesnoj nadležnosti suda u Rijeci ukazujući na točku 8.2. Općih uvjeta ugovora tužitelja koji se primjenjuju na ugovorni odnos parničnih stranaka i kojim je ugovorena stvarna nadležnost suda u Zagrebu. Isticao je kako su predmetne Opće uvjete tuženici prihvatili potpisom Telefaks narudžbe broj 82662 od 15. ožujka 2024. Pojasnio je da je tužitelj trgovačko društvo registrirano (među ostalim) za nakladničku djelatnost te da u okviru predmeta poslovanja vrši izdavačku djelatnost časopisa, knjiga, brošura i drugih tiskarskih proizvoda. International Police Association („Međunarodno policijsko udruženje“ ili “IPA“) – Sekcija Hrvatska jest urednik preventivne informativne brošure za mladež i roditelje pod nazivom „Igre na sreću, kocka, ovisnost i mladi“ u nakladništvu tužitelja koji je nadležan za osiguranje financiranja, tiskanja i distribucije navedene brošure čiji je temeljni cilj informirati, educirati i zaštiti stanovništvo, osobito najmlađe kategorije od nepoželjnih društvenih fenomena (štetnost i problem ovisnosti o igrama na sreću i kocki). Djelatnost tužitelja se, između ostalog, financira oglašavanjem poslovnih subjekata tiskanjem oglasa unutar publikacija. Tuženici su 15. ožujka 2024. potpisanom i pečatom ovjerenom telefaks narudžbom broj 82662 s obvezujućim učincima naručili od tužitelja 1/4 stranice oglasa u navedenoj brošuri (120 mm širine x 45 mm visine), ukupne vrijednosti oglasa u iznosu od 381,25 eura. U okviru poslovnog odnosa, a sukladno Općim uvjetima ugovora na koje su tuženici dali izričiti pristanak potpisom narudžbenice, tužitelj je sukladno predviđenoj proceduri tuženicima dostavio predračun broj 737-82662 od 2. travnja 2024. kojim je potvrdio narudžbu. Istovremeno s predračunom broj 737-82662 od 2. travnja 2024. tužitelj je tuženicima dostavio i zahtjev za dostavom grafičkog materijala, sve u cilju pravodobnog i kvalitetnog ispunjenja svoje ugovorne obveze, odnosno tiskanja predmetnog oglasa sukladno Općim uvjetima ugovora. Tužitelj je sukladno Općim uvjetima ugovora potom dana 10. svibnja 2024. izradio i elektroničkom poštom tuženicima dostavio korekturni otisak naručenog oglasa, kojeg su tuženici bili dužni provjeriti i vratiti tužitelju najkasnije do 16. svibnja 2024. Kako tuženici do 16. svibnja 2024. nisu vratili tužitelju korigirani korekturni otisak, tužitelj je ispunio svoju obvezu i tiskao predloženi oglas. Nadalje, tužitelj je jedan primjerak brošure u kojoj je na 52. stranici objavljen naručeni oglas tuženika, dostavio tuženicima zajedno s R1 računom broj 54790-IV 1-1 od 4. lipnja 2024. na kojemu je kao dan dospijeća naznačen 18. lipnja 2024. Tuženici nisu osporili tiskanje brošure niti su reklamirali izdani račun kojeg nisu podmirili unatoč dostavljenim opomenama. Pozivao se na odredbe čl. 252. st. 1. i 262. st. 1. Zakona o obveznim odnosima o sklapanju ugovora prihvatom ponude te na obvezu izvršavanja preuzetih obveza. Vraćanjem tužitelju potpisane i pečatom ovjerene telefaks narudžbe broj 82662 od 15. ožujka 2024. tuženici su prihvatili tužiteljevu ponudu pa je među strankama sklopljen ugovor u trenutku kada je tužitelj zaprimio telefaks narudžbu broj 82662 od 15. ožujka 2024. ovjerenu potpisom i pečatom tuženika. Na temelju tako sklopljenog ugovora, tuženici su od tužitelja naručili tiskanje prethodno opisanog oglasa. Osim toga, potpisom i stavljanjem pečata na telefaks narudžbu broj 82662 od 15. ožujka 2024. tuženici su u cijelosti pristali i na Opće uvjete ugovora koji su objavljeni na službenoj internetskoj stranici tužitelja i u izdanju „Narodnih novina“ broj 82/2018. Prema tome, a kako je među strankama sklopljen ugovor te je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu iz ugovora, tuženici su dužni ispuniti svoju ugovornu obvezu i podmiriti tužitelju dužni iznos.

6. Tuženici su u daljnjem tijeku postupka isticali kako nemaju saznanja o zaključenom pravnom poslu, osporavajući potpis bilo kojeg tuženika na telefaks narudžbi. Isticali su kako je očito da se komunikacija (eventualno) odvijala između tužitelja i nekih tuženicima nepoznatih osoba. Osporavali su i autentičnost pečata na narudžbenici.

7. Sud je proveo dokaze uvidom u isprave u spisu.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je naknada koju tužitelj potražuje od tuženika na pravnoj osnovi – ugovoru o djelu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23;dalje: ZOO). Tužitelj je tvrdio da je ugovor među strankama sklopljen tuženikovih prihvatom tužiteljeve ponude sukladno odredbama čl. 252. st. 1. i čl. 262. st. 1. ZOO-a, da je tuženik od tužitelja naručio tiskanje oglasa u brošuri „Igre na sreću, kocka, ovisnost i mladi“, da je tužitelj izvršio navedenu uslugu – tiskao predmetni oglas, ali da mu tuženik za to nije platio naknadu.

10. Među strankama je sporno je li ugovor sklopljen, odnosno jesu li tuženici doista naručili izdavanje oglasa u predmetnoj brošuri.

11. U provedenom dokaznom postupku sud nije u dovoljnom stupnju izvjesnosti utvrdio da je sporni ugovor među strankama sklopljen. Naime, iako narudžba na stranici 69 spisa u dijelu koji je označen kao „potpis odgovorne osobe“ sadrži potpis iz kojeg se može razaznati prezime ŠS, usporedbom potpisa na narudžbi i potpisa tužene 1., US (koja je u predmetnoj narudžbi navedena kao osoba s kojom je postignut dogovor) na njezinoj osobnoj iskaznici (stranica 88 spisa) i na punomoći kojom je ovlastila odvjetnika na zastupanje u ovom postupku (stranica 44 spisa), ne proizlazi da se radi o istom potpisu, odnosno o potpisu iste osobe. Drugim riječima, usporedbom potpisa tužene 1. na osobnoj iskaznici i na potpisanoj punomoći s potpisom na predmetnoj narudžbi ne može se utvrditi da je upravo ta tužena potpisala narudžbu na kojoj tužitelj zasniva nastanak poslovnog odnosa među strankama.

12. Nalazi li se (eventualno) na predmetnoj narudžbi potpis nekog od preostalih tuženika, tužitelj nije tvrdio, navedenu činjenicu nije dokazivao, niti ista proizlazi iz isprava u spisu. U tom smislu se napominje da ni iz potpisa na punomoćima kojima su tuženik 2. i tuženik 3. ovlastili odvjetnika na zastupanje u ovom parničnom postupku (stranica 48 i 49 spisa) ne proizlazi da bi netko od tih tuženika eventualno potpisao predmetnu narudžbu.

13. Niti ostale isprave u spisu ne ukazuju na komunikaciju među strankama, njihove dogovore i posljedično, tuženikov (eventualni) prihvat tužiteljeve ponude. Naime, osim predmetne narudžbe koja sadrži potpis koji se ne može dovesti u vezu s potpisom bilo kojeg tuženika, tužitelj je kao dokaz svojih navoda dostavio jednostrane isprave koje ne dokazuju postojanje ugovora među strankama tj. okolnost da su tuženici prihvatili tužiteljevu ponudu za tiskanje oglasa. U tom kontekstu se napominje da tužiteljev predračun (stranica 74 spisa), zahtjev za dostavu grafičkog materijala (stranica 75 spisa), korekturni otisak (stranica 76 spisa), račun, podsjetnici za plaćanje i opomene (stranica 81 do 84 spisa) ne predstavljaju dokaz o tome da je netko od tuženika prihvatio tužiteljevu ponudu tiskanja oglasa već se radi o jednostranim ispravama iz kojih nije vidljivo jesu li dostavljene tuženicima, niti je vidljivo da bi netko od tuženika na bilo koji način izrazio svoju suglasnost sa sadržajem tih isprava. Ovdje se dodaje i da poruka putem elektronske pošte na stranici 78 spisa ne dokazuje postojanje poslovnog odnosa među strankama, a s obzirom na to da je ta poruka poslana na adresu elektronske pošte [adresa elektroničke pošte] koja adresa nije dovedena ni u kakvu vezu s tuženicima.

14. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a). U tom smislu, tužitelj je bio dužan dostaviti i predložiti odgovarajuće dokaze iz kojih bi se moglo u dovoljnom stupnju izvjesnosti utvrditi da je upravo netko od tuženika naručio tiskanje predmetnog oglasa u brošuri „Igre na sreću, kocka, ovisnost i mladi“. Međutim, osim jednostranih isprava i narudžbenice koja izaziva sumnju u identitet njenog potpisnika, tužitelj nije predložio druge dokaze radi dokazivanja svojih navoda o sklapanju ugovora s tuženicima prihvatom ponude. Činjenica prema kojoj je oglas tiskan u predmetnoj brošuri sama za sebe ne ukazuje na suglasnost volja stranaka o postojanju i sadržaju njihovog poslovnog odnosa.

15. Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije dokazao postojanje ugovora među strankama iz kojeg bi proizlazilo njegovo pravo na isplatu naknade za izvršenje djela, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 219. st. 1. ZPP-a, 221. a ZPP-a i čl. 590. ZOO-a odlučeno je kao u izreci presude.

16. S obzirom na to da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je ugovor među strankama sklopljen, neosnovano je tužitelj prigovarao mjesnoj nadležnosti ovog suda pozivajući se na Opće uvjete ugovora i sporazum o mjesnoj nadležnosti. Mjesna nadležnost ovog suda proizlazi iz odredbe čl. 47. i 50. st. 1. ZPP-a i čl. 6. t. V. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj 67/18, 21/22).

17. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. S obzirom na uspjeh u sporu tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od po 120,00 eura (100,00 eura + povišenje od 20% zbog zastupanja tri tuženika) za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 7. t. 1. u vezi sa Tbr. 11. t. 1. i Tbr. 40. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

– „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te za sastav podnesaka od 25. studenoga 2025. i 13. siječnja 2026. (Tbr. 8. t .1. Tarife) te za pristup ročištu od 16. veljače 2026. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), pripadajući PDV u visini od 120,00 eura (Tbr. 42. Tarife) te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u visini od 6,64 eura sukladno Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23, stranica 34 spisa), odnosno ukupno 606,64 eura. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 12. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).