Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Kžzd-13/2026-5

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Azre Salitrežić i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene ČE, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Kzd-13/2024-30 od 25. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene ČE kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) optuženica ČE, proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 (KZ/11), pa je na temelju istog članka osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, te joj je, na temelju čl. 56. st. 2. KZ/11, izrečena uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženica se obvezuje naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 200,00 eura, koje troškove joj se nalaže platiti u korist državnog proračuna u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbu je podnijela optužena ČE putem braniteljice Jelene Košutić, odvjetnice u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže da nadležni županijski sud usvoji njezinu žalbu i preinači presudu na način da ju oslobodi optužbe za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, podredno da predmet vrati nadležnom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP/08) spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optužena ČE žalbom putem branitelja pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, nema razloga, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno ti su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te zbog toga što u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presuda, u sadržaju zapisnika u iskazima danih u postupku i samih sadržaja tih zapisnika. Navodeći navedenu žalbenu osnovu optužena ČE parafrazira zakonski tekst te upire u činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

6.1. Suprotno žalbenim navodima optužene ČE pobijana presuda se može ispitati a razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni. Izreka pobijane presude nije proturječna sama sebi i razlozima presude te sadržava valjane razloge o odlučnim i drugim činjenicama, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja.

6.2. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nije počinjena niti koja druga povreda na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Optužena ČE žali se zbog povrede Kaznenog zakona. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno zaključio da su se u radnjama optužene ČE stekla obilježja kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz članka 173. stavak 1. KZ/11. Naglašava kako optužena ČE suprotno nalaženju prvostupanjskog suda nije postupala s izravnom namjerom da ne poštuje sudsku odluku niti da onemogući ocu djeteta viđanje s djetetom već suprotno, u najboljem interesu djeteta te da je prvostupanjski sud shodno navedenom optuženu ČE trebao osloboditi optužbe shodno pravilu "in dubio pro reo".

7.1. Suprotno žalbenim navodima optužene ČE prvostupanjski sud nije povrijedio Kazneni zakon kada je zaključio da su se u radnjama optužene ČE stekla obilježja kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz članka 173. stavak 1. KZ/11. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio (obrazloženje pod točkom 12. pobijane presude) da su u ovršnom postupku radi vraćanja djeteta ocu utvrđivane okolnosti bitne za razdoblje druge polovine ljetnih školskih praznika 2023. i navodnu želju djeteta da se ne vraća ocu, a u kojem postupku je utvrđeno da je optužena ČE bila dužna predati dijete ocu. Da je tome tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iz podataka u spisu da je optužena manipulativno djelovala na dijete poduzimajući to svjesno s namjerom da naruši odnos djeteta s ocem o čemu je i iskazivala svjedokinja RE. RE psihologinja Hrvatskog zavoda za socijalni rad ispitana kao posredni svjedok iskazivala je o onome što je saznala u razgovoru s djetetom ĆE rođenim **.**.xx Naime, svjedokinja je iskazala da se dijete stručnoj službi škole požalilo kako ga majka nagovara da u školi govori kako ga otac tuče, ne brine dobro o njemu, pritiskala dijete da telefonom nazove oca i kaže kako bi želio produžiti svoj boravak kod majke, nagovarala dijete da kaže ocu kako želi duže ostati s majkom. Takvi cjelokupni odnosi između majke i oca negativno su utjecali na dijete koje je bilo u tretmanu Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba te se njoj kao psihologu dijete požalilo kako majka ima svoj svijet, da ga ne doživljava i radi po svom.

7.2. Suprotno žalbenim navodima optužene ČE Kazneni zakon se primjenjuje na ono činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono na koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Navedeni žalbeni navod predstavlja prijedlog usmjeren na drukčiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u vezi sugeriranja drukčijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optužene ČE u vezi terećenog kaznenog djela. Stoga ovaj drugostupanjski sud prihvaća razloge o postojanju odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju, dakle da su se u radnjama optužene ČE stekli objektivni i subjektivni elementi bića kaznenog djela neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz čl. 173. st. 1. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

8. Optužena ČE žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu optužena ČE smatra da je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da optužena s namjerom nije provodila odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud s obzirom na obranu optužene koja osporava učin naprijed navedenog kaznenog djela, a koju obranu potkrepljuju iskazi svjedoka IE i ŽE. U suštini ističući naprijed navedenu žalbenu osnovu optužena ČE predlaže drugačiju ocjenu činjeničnog stanja za razliku od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

8.1. Suprotno žalbenim navodima optužene ČE pravilno je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da optužena ČE s izravnom namjerom nije provodila odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud pozornom i savjesnom ocjenom izvedenih dokaza te obrane optužene ČE zaključio da je iskaz svjedoka VE vjerodostojan koji potkrepljuje iskaz svjedoka RE psihologinje Hrvatskog zavoda za socijalni rad da optužena ČE nije postupala po odluci suda u inkriminiranom razdoblju po presudi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu P Ob-144/2020107 od 18. ožujka 2022. pravomoćnom 12. srpnja 2022., kojom su određeni osobni odnosi između nje i djeteta ĆE rođenog **.**.xx. na način da nakon ostvarenih osobnih kontakata nije uredno i na vrijeme dijete vraćala ocu iz kojih razloga je otac bio prinuđen pokrenuti postupak ovrhe radi predaje djeteta, a koja ovrha je provedena 6. rujna 2023. kada je dijete vraćeno ocu. Da je optužena postupala protivno interesima djeteta pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza psihologinje Hrvatskog zavoda za socijalni rad RE. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer žalbenim navodima optužene ČE činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Kraj takvog stanja stvari pravilno je prvostupanjski sud optuženu ČE proglasio krivom za učin kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz članka 173. stavak 1. KZ/11 kako je pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude.

8.2. Optužena ČE u žalbi navodi žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a koju žalbenu osnovu pobliže ne obrazlaže jer ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio.

9. Optužena ČE žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi jer smatra da prvostupanjski sud prilikom odmjere vrste i visine kaznenopravne sankcije nije uzeo u obzir činjenice relevantne za donošenje odluke o kazni i to da je optužena ČE brižna majka kojoj je najvažnija stvar dobrobit i sigurnost djeteta.

9.1. Nije osnovana žalba optužene ČE glede odluke o uvjetnoj osudi. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti na strani optuženice da je neosuđivana, prekršajno nekažnjavana te otegotnu okolnost da je morala biti provedena ovrha radi predaje djeteta te što je manipulativno djelovala na dijete. Pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio utvrđene olakotne okolnosti, a ni precijenio otežavajuće okolnosti na strani optuženice. Stoga je pravilno prvostupanjski sud polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je optužena ČE proglašena krivom u granicama propisane kazne za navedeno kazneno djelo optuženu ČE osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako optuženica u vrijeme provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku je dostatna da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela, shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem navedenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i 47. KZ/11).

10. Slijedom navedenog, žalba optuženice nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 12. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović