Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1412/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja UG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice UGV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Jelena Košutić, odvjetnica u Sesvetama, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3652/2020-65 od 12 lipnja 2025., u sjednici održanoj - 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3652/2020-65 od 12 lipnja 2025. u točki I. i II. izreke.
II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženici da preda u suposjed i na raspolaganje tužitelju tavanski prostor površine 62,46 m2 i garažu koja se nalazi na prednjem dijelu dvorišta, a koji su sastavni dio nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi porodična stambena zgrada popisni br. [katastarska čestica] i dvorište na [adresa], koja je izgrađena na zk.č.br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 501 m2, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženici parnične troškove u iznosu 2.050,00 eura, dok je točkom III. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu parničnih troškova.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači i usvoji tužbeni zahtjev.
3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode te predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude, uz obvezivanje tužitelja na naknadu troška odgovora na žalbu tuženici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj se žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a, ali ne konkretizira u čemu bi se ista sastojala, pa ovaj sud pozivom na čl. 365. st.2. ZPP-a nije ispitivao da li je navedena procesna povreda počinjena.
5.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u suposjed tavanskog prostora (potkrovlja) površine 62,46 m2 koji se nalazi u zgradi u [adresa] i garaže, sve sagrađeno na zk.č.br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:
- da je u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], obiteljska zgrada i dvorište, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo IG u 12/48 dijela, ovdje tuženice UGV u 12/48 dijela, KG u 7/48 dijela, ovdje tužitelja UG u 9/48 dijela i
SG u 8/48 dijela,
- da je između RG, kao prodavatelja te BG i VG, kao kupaca, sklopljen Kupoprodajni ugovor od 17. listopada 1956. u svezi kupnje stana u prizemlju zgrade u [adresa], odnosno 1/3 dijela zk.č.br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da su 1956. BG i VG sklopili s RG dodatak kupoprodajnom ugovoru, kojim je ČG dopustio korištenje dvije sobe i kuhinje na prvom katu, sve dok se ne oslobodi i ne omogući ulazak u kupljeni stan u prizemlju te je na taj način korišteno do 1986. kada je umro o stanar u stanu u prizemlju,
- da je između RG, kao primatelja uzdržavanja te ĐG i GG, kao davatelja uzdržavanja, sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 12. ožujka 1966., kojim su ĐG i GG stekli jedan trosoban komforni stan na I. katu predmetne zgrade te ostale prostorije na mansardi koje pripadaju u cijelosti stanu na I. katu, kao i podrum, drvarnica u podrumu i garaža izgrađena pred zgradom te pravo isključivog korištenja voćnjaka oko kuće, sa zajedničkom uporabom praonice rublja u podrumu, a što u naravi predstavlja 1/2 dijela cjelokupne zgrade,
- da je Izjavom od 8. prosinca 1975. majka tužitelja VG izjavila da se slaže da ZG, otac tuženice može vršiti radove u svom potkrovnom stanu, s time da ne dira u njezina prava u potkrovlju,
- da je građevinskom dozvolom od 22. ožujka 1976., a prema tehničkom opisu adaptacije potkrovlja od prosinca 1975., OG, ocu tuženice, odobrena adaptacija mansardnog stana u predmetnoj zgradi, kao i da je rješenjem od **.**.1970. U i CG za predmetnu garažu određen doprinos za korištenje gradskog zemljišta,
- da je obitelj tuženice 1985./1986. uselila u stan na prvom katu i mansardi (potkrovlju) te ostatku potkrovlja i od tada se nalazi u isključivom posjedu istoga,
- da je tuženica 2019. dogradila stan na mansardi (visokom potkrovlju) na način da je izgradila dvije sobe,
- da je tužitelj u isključivom posjedu stana u prizemlju površine 66,90 čm i garsonijere u suterenu površine 25,13 čm, što odgovara njegovom u zemljišnim knjigama upisanom suvlasničkom dijelu od 9/48 dijela (19/100 dijela), dok je tuženica u isključivom posjedu stana u visokom potkrovlju i pripatka istom iznad zatvorenog dijela potkrovlja koji je uređen kao stambeni prostor i čini dvoetažni stan u visokom potkrovlju i potkrovlju ukupne površine 119,64 čm te garaže površine 14,39 čm što odgovara idealnom dijelu od 26/100, dok njezin u zemljišnim knjigama upisani suvlasnički dio iznosi 12/48 dijela (25/100 dijela), a na koji način se stranke nalaze u posjedu posljednjih šezdeset godina,
- da su suvlasnici podijelili predmetnu nekretninu u naravi na način da svaki od suvlasnika isključivo posjeduje i koristi točno određeni dio nekretnine koji predstavlja zasebnu cjelinu.
8. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud zaključuje da su otac tužiteljice i njegov brat na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju stekli vlasništvo stan na prvom katu i mansardi (potkrovlju) te garažu, nakon čega je otac tužiteljice uz suglasnost ostalih suvlasnika adaptirao ostatak potkrovalja pa zaključuje da sporni potkrovni prostor ne predstavlja zajednički dio zgrade, niti je garaža u suvlasništvu stranaka, već predstavljaju isključivo vlasništvo tuženice.
8.1. Stoga prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 161. i 162. u vezi s čl. 37.st.6. i čl. 46.st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., dalje: ZVDSP) za predaju u suposjed spornog potkrovlja i garaže tužitelju, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
9. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP- a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).
10. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice.
11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su otac tužiteljice i njegov brat na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa RG stekli vlasništvo stana na prvom katu i mansardi odnosno spornog potkrovlja te garaže, jer takvo utvrđenje nedvojbeno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
12. Žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva da je njegov otac kupio od ABC idealna dijela predmetne nekretnine deset godina prije nego su prednici tuženice s istim sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, da predmetna zgrada nije nikada etažirana, da je majka tužitelja prilikom davanja suglasnosti ocu tuženice za adaptaciju potkrovlja izričito izjavila da ne dozvoljava da se dira u njezina prava u potkrovlju te da je tuženica bez suglasnosti ostalih suvlasnika dogradila potkrovlje povrh mansarde, nisu od utjecaja na pravilnost prethodnog zaključka o vlasništvu tuženice na spornom potkrovlju.
12.1. Naime, iz sadržaja Kupoprodajnog ugovora sklopljenog između RG, tadašnjeg vlasnika cijele zgrade i roditelja tužitelja, nedvojbeno proizlazi da je predmetom prodaje roditeljima tužitelja bio stan u prizemlju kao posebni dio zgrade, sa zajedničkim dijelovima zgrade, dok iz sadržaja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između ŽG i oca tuženice i njegova brata nedvojbeno proizlazi da je predmetom tog ugovora bila cjelokupna ostala imovina ŽG osim stana u prizemlju prodanog roditeljima tužitelja te stana u suterenu, odnosno da je predmetom tog ugovora bio stan na prvom katu i ostale prostorije na mansardi koje u cijelosti pripadaju tom stanu, kao i garaža te podrum i drvarnica. Dakle, za zaključiti je da sporno potkrovlje nije bilo predmetom kupoprodajnog ugovora sklopljenog između tadašnjeg vlasnika zgrade i prednika tužitelja, već je bilo predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tadašnjeg vlasnika zgrade odnosno preostalog dijela zgrade (osim prodanog stana u prizemlju) i prednika tuženice kao sastavni dio stana na prvom katu i mansardi. Na takav zaključak upućuje i činjenica da je otac tuženice na temelju građevinske dozvole iz 1976. adaptirao potkrovlje u stambeni prostor, uz suglasnost ostalih suvlasnika te da se tuženica od 1986. nalazi u nesmetanom posjedu tog prostora.
12.2. Stoga, sukladno čl. 1.st.1. i čl. 2.st.1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Službeni list FNRJ" br. 16/59., 48/59., 12/62., "Službeni list SFRJ" br. 10/65., 57/65., "Narodne novine" br. 52/73., 46/90., 91/96., dalje: ZVDZ) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja prethodno navedenih pravnih poslova, prednici tužitelja su na temelju pravnog posla stekli vlasništvo stana u prizemlju kao posebnog dijela zgrade (etažno vlasništvo), dok su prednici tuženice na temelju sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju stekli u vlasništvo stan na prvom katu i mansardi sa spornim potkrovljem, kao posebni dio zgrade, s time da je sukladno čl. 370. st. 1. i 2. ZVDSP-a vlasništvo na tim posebnim dijelovima zgrade (etažno vlasništvo) stečeno na temelju prijašnjih propisa, stupanjem na snagu tog Zakona ostalo vlasništvo posebnih dijelova nekretnine.
12.3. Pri tome, suprotno žalbenim navodima, izjava majke tužitelja kako ne dozvoljava da se pri adaptaciji potkrovlja dira u njezina prava u potkrovlju, sama za sebe ne upućuje na zaključak o postojanju njezinih vlasničkih prava na spornom potkrovlju. To iz razloga jer iz sadržaja dodatka Kupoprodajnom ugovoru, kao i iskaza samog tužitelja, nedvojbeno proizlazi da je majka tužitelja sporno potkrovlje koristila uz privremeno dopuštenje ČG do mogućnosti useljenja u kupljeni stan u prizemlju zgrade, a koje korištenje ne predstavlja pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.
13. Nadalje, žalbeni navodi kojima tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda o isključivom vlasništvu tuženice na spornoj garaži nisu osnovani. Naime, suprotno žalbenim navodima iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da spornu garažu nije izgradila tuženica, već raniji vlasnik ČG, a koji je vlasništvo na tom posebnom dijelu zgrade prenio ugovorom o doživotnom uzdržavanju na prednike tuženice. Stoga su prednici tuženice na temelju pravnog posla sukladno čl. 1.st.1. i 2.st.1. ZVDZ-a stekli pravo vlasništva na garaži kao posebnom dijelu zgrade, a tuženica je kao pravna slijednica stupanjem na snagu ZVDSP-a ostala vlasnicom tog posebnog dijela (čl. 370.st.1. i 2. ZVDSP-a), dok tužitelj na istoj nema vlasničkih prava.
14. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Naime, pri utvrđenju da tužitelj nije suvlasnik spornog potkrovlja i garaže u smislu čl. 36. ZVDSP-a, već da je vlasnica istih kao posebnih dijelova zgrade tuženica u smislu čl. 66.st.1. i čl. 67.st.1. i 3. ZVDSP-a, odnosno da nije riječ o zajedničkim dijelovima zgrade iz čl. 67.st.6. ZVDSP-a, to tužitelju ne pripada pravo na suposjed u smislu čl. 162. u vezi s čl. 42.st.1. ZVDSP-a, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Budući da tužitelj žalbom ne osporava pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka, primjenom čl. 365.st.2. ZPP-a prvostupanjska presuda u tom dijelu nije ispitivana.
17. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao u točki I. izreke.
18. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu nije osnovan, budući da nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st.1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Rijeci 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić - Margan
