REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: Us I-2219/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja 1. OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenici Maji Antić Tucak, odvjetnici u Šibeniku, Stjepana Radića 71, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske elektroprivrede d.d., OIB: 28921978587, Zagreb, koju zastupa opunomoćenica Lana Andreis Nikolić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Andreis & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Jurja Žerjavića 16, radi izvlaštenja, 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/I-943-02/23-01/259, URBROJ: 514-04-02-02/01-24-14 od 14. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužiteljima OC i TC da zainteresiranoj osobi naknade troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (dvije tisuće pet stotina eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-943-02/23-01/259, URBROJ: 514-04-02-02/01-24-14 od 14. studenog 2024. pod toč. I. utvrđen je interes Republike Hrvatske za izgradnju hidroenergetskog sustava HES Kosinj na temelju Odluke o proglašenju projekta "Hidroenergetski sustav Kosinj" strateškim investicijskim projektom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 86/21), donesene na temelju čl. 14., a u vezi s čl. 4. st. 1. Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 29/18 i 114/18), čl. 4 st. 2. Zakona o energiji ("Narodne novine" broj: 120/12, 4/14, 95/15, 102/15 i 68/18) i čl. 25. st. 4. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj: 66/19, 84/21 i 47/23). Pod toč. II. izreke prihvaćen je prijedlog korisnika izvlaštenja trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, te je određeno da se u ime i za račun Republike Hrvatske, a radi izgradnje brane Bakovac HES Kosinj, koji zahvat je predviđen kao Etapa 7 u okviru glavnog projekta Izgradnja hidroenergetskog sustava HES Kosinj, potpuno izvlašćuje nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], pomoćna zgrada, površine 131 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja prema staroj izmjeri odgovara katastarskim česticama broj: dio 2165 i dio 2230/10 k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu i suposjedu OC i TC u ½ dijela u skladu s Lokacijskom dozvolom Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenje, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija KLASA: UP/I-350-05/18-01/000140, URBROJ: 531-06-1-1-1-19-0010 od 15. siječnja 2019., I. Izmjenom i dopunom Lokacijske dozvole Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektor lokacijskih dozvola i investicija KLASA: UP/I-350-05/21-01 00019, URBROJ: 531-06-02-01-02/01-21-0009 od 16. rujna 2021. i rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-351-03 16-02 133, URBROJ: 517-06-2-1-1- 18-21 od 14. svibnja 2018. Pod toč. III. izreke, određeno je da suvlasnicima nekretnine s osnove naknade za izvlaštene nekretnine iz toč. II. izreke tog rješenja pripada ukupan iznos od 26.952,76 Eura i to: OC za ½ dijela iznos od 13.476,38 Eura te TC za ½ dijela iznos od 13.476,38 Eura. Pod toč. IV. izreke naloženo je korisniku izvlaštenja trgovačkom društvu Hrvatska elektroprivreda d.d. isplatiti OC, za izvlaštenje 1/2 dijela nekretnine opisane u točki II. tog rješenja, iznos od 13.476,38 eura i TC za 1/2 dijela, iznos od 13.476,38 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 30. dana od dana donošenja tog rješenja pa do isplate. Pod toč. V. izreke određeno je da su suvlasnici nekretnine pobliže označene u točki II. izreke ovog rješenja dužni predati posjed izvlaštene nekretnine korisniku izvlaštenja trgovačkom društvu Hrvatska elektroprivreda d.d., danom pravomoćnosti tog rješenja, ako je do tada plaćena odnosno položena naknada, a u protivnom, danom isplate odnosno polaganja naknade, ako se prijašnji suvlasnici nekretnine i korisnik izvlaštenja drugačije ne sporazume te pod toč. VI., VII. i VIII. odlučeno je o upisu zabilježbe zabrane raspolaganja izvlaštenom nekretninom, o uknjižbi prava vlasništva na navedenim nekretninama u korist Republike Hrvatske te o brisanju zabilježbe pokrenutog postupka izvlaštenja u zemljišnim knjigama.

2. Tužitelji su u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijeli tužbu ovom sudu, a u tužbi uvodno navode da je postupku nesporno utvrđeno da imaju stalno prebivalište na nekretnini koja je predmet izvlaštenja te da imaju domaće životinje koje drže u gospodarskim objektima. Nadalje, u bitnom navode da naknada za izvlaštenje nije pravilno utvrđena i da ne odgovara tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine, što da predstavlja najgrublje kršenje Ustavom i Europskom konvencijom zajamčenih prava na mirno uživanje vlasništva. S tim u svezi ističu da temeljem minimalno dosuđene naknade trpe nesrazmjeran i prekomjeran teret, budući da im se sve nekretnine u njihovom vlasništvu izvlašćuju, a da temeljem dosuđene naknade za izvlaštene nekretnine nisu u mogućnosti sebi priuštiti bilo kakav smještaj, a kamoli smještaj i količinu objekata koje imaju na području gdje se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je Europski sud za ljudska prava u predmetu Scordino protiv Italije zauzeo stav da se u slučaju miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva mora postići poštena ravnoteža između potreba javnog interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih ljudskih prava pojedinca, te da upravno tijelo u svakom trenu mora utvrditi je li zbog miješanja ili pasivnosti države postignuta poštena ravnoteža između zahtjeva općeg interesa i zahtjeva za zaštitu temeljnih ljudskih prava pojedinca. Smatraju da je sukladno navedenom tuženik pri donošenju osporenog rješenja propustio procijeniti razmjer gubitka za tužitelja, jer da nije obrazložio da tužitelji u predmetnim objektima žive i imaju domaće životinje, a niti dao objašnjenje predstavlja li iznos naknade koja im je dodijeljena nesrazmjeran teret, odnosno hoće od dobivenog iznosa novčane naknade biti u mogućnosti sebi priuštiti drugi objekt i istu količinu nekretnina koje imaju na području na kojima se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je imenovani vještak Damir Stipanov, na temelju čijeg nalaza je utvrđen iznos naknade, temeljem poredbene metode izračunao vrijednost izvlaštene nekretnine koristeći cijene s područja drugih katastarskih općina, jer da prema navodima vještaka iz javno dostupnih podataka nema dovoljno odgovarajućih usporedivih nekretnina za katastarsku općinu [katastarska općina]. Smatraju da je ovakav način izrade nalaza protivan pravilima struke, jer da je općepoznata je činjenica da se na području katastarske općine [katastarska općina] već više godina provodi postupak izvlaštenja nekretnina, od koji da su neki postupci su već pravomoćno završeni, te da je temeljem dovršenih postupaka isplaćena naknada, pa da su sukladno navedenom, vještaku temeljem javnih isprava bili omogućeni uvidi u cijene nekretnina na području općine na kojoj se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je nejasno zašto vještak nije za komparaciju uzeo vrijednost transakcija iz 2023. godine, nego se u svom nalazu i mišljenu pozvao podatke iz 2019., 2020. i 2021. Slijedom navedenog, predlažu da sud poništi osporavano rješenje tuženika te ujedno potražuju naknadu troška ovog spora.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na navode iz osporenog rješenja i predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u detaljnim i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u pravilno provedenom postupku tužiteljima pravilno utvrđena naknada koja odgovora tržišnoj vrijednosti nekretnine, pri čemu da je postignuta poštena ravnoteža između privatnog i javnog interesa pa stoga predlažu sudu odbiti tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova ovog spora.

5. Podneskom od 18. veljače 2026. tužitelji su u spis dostavili ugovore o kupoprodaji nekretnina iz kojih smatraju razvidnim da je prometa nekretninama u razdoblju od 2022. do 2024. godine na području Općine Kosinj bilo te da je vještak uzimajući u svom izračunu stanje prometa nekretninama iz područja drugih katastarskih općina oštetio tužitelje u ovom postupku jer isti podatci nisu niti mjerodavni niti vjerodostojni, niti je naprijed navedeno vještačenje napravljeno sukladno pravilima struke. Nadalje je istaknuto kako sukladno naprijed navedenom, u svom nalazu i mišljenju vještak nije ocijenio „sternju veličine 4x3 m, dubine 2m, a koja sterna je dubine 2m, te se ista nalazi unutar nekretnine koja je predmet ovog postupka" te je stoga vještvo kao takvo napravljeno nepotpuno. Nastavno je navedeno kako, sukladno odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, pri procjeni iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu potrebno je utvrditi uporabno svojstvo nekretnine radi procjene naknade za gubitak prava na nekretnini prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine, a iz nalaza vještaka ne proizlazi da je vještak pri procjeni utvrdio uporabno svojstvo objekta koju je nekretnina imala prije promjene namjene koja je predmet izvlaštenja.

6. U tijeku spora održano je ročište za raspravu 25. veljače 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenice tužitelja te opunomoćenik zainteresirane osobe. Na istoj je zamjenica opunomoćenice tužitelja istaknula kako ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Zamjenik opunomoćenika zainteresirane osobe smatrao je potrebnim očitovati se na ugovore dostavljene od strane tužitelja u spis ovog spora. Vezano za iste istaknuo je da tri ugovora u kojima je HEP d.d. zainteresirana strana, da su iznosi nekretnina procijenjeni istom metodologijom kao u pobijanom nalazu odnosno da je iznos manji nego što je procijenjena vrijednost u pobijanom nalazu te i u najboljem slučaju korištenje tih ugovora bi dovelo do iste cijene procijenjenog zemljišta, dok dostavljeni ugovor koji je sklopljen između dvije fizičke osobe ima navedenu ukupnu prodajnu cijenu od 40 tisuća kuna, a predmet prodaje je 30 katastarskih čestica među kojima je u ugovoru pod rednim brojem 15 navedena i kuća. Ako bi se taj ugovor uzeo kao referentni podatak za procjenu zemljišta, takav iznos bi bio na štetu tužitelja. U pogledu prigovora tužitelja da nije procijenjena sterna-gusterna, zamjenik opunomoćenika zainteresirane osobe ukazuje sudu da je ista procijenjena u pobijanom nalazu, u toč. 5.7.1., i navedena kao poboljšica. Tijekom upravnog postupka tužitelji nisu istaknuli zahtjev za davanjem naknade u vidu zamjenske nekretnine te nisu imali prigovora na nalaz vještaka poljoprivredne ni geodetske struke. Zainteresirana osoba se očituje i na prigovor tužitelja u pogledu uporabnog svojstva nekretnine pri čemu ističe da je predmetna nekretnina ocijenjena kao građevinsko zemljište i procijenjena kao takva. Zamjenica opunomoćenika tužitelja traži kraći rok radi očitovanja na danas iznesene navode zainteresirane osobe.

7. Sud je odbio prijedlog zamjenice opunomoćenika tužiteljice za odgodom navedenog ročišta radi očitovanja na navode opunomoćenika zainteresirane osobe iznesene na istom ročištu. Ovo stoga što se u navedenim navodima opunomoćenik zainteresirane osobe očitovao vezano za podnesak tužitelja od 18. veljače 2026. i dokumentaciju dostavljenu uz isti, odnosno vezano za osnovanost iznesenih navoda tužitelja bez pozivanja na daljnje dokaze. Smisao ročišta je omogućavanje strankama očitovanja o navodima suprotne strane i aktivnog raspravljanja, a ne odgađanje ročišta radi očitovanja zamjenika opunomoćenika i time nepotrebnog odugovlačenja postupka.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Odredbom čl. 46. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14, 69/17 i 98/19, dalje: ZION) propisano je da se naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja. Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno, naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje se davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine čija vrijednost odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu, kojom se prijašnjem vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu, kada korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

11. Sukladno citiranoj odredbi naknada za potpuno izvlaštenje se u pravilu određuje u novcu, dok se naknada davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine određuje samo iznimno, na način da se prijašnjem vlasniku omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao do tada, i to ukoliko korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

12. Tužitelji OC i TC u upravnom postupku nisu zatražili određivanje naknade davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine, a nisu to izrijekom zatražili ni u ovome sporu, stoga su njihovi navodi da na predmetnoj nekretnini obavljaju gospodarsku djelatnost bespredmetni.

13. Nadalje, nijednom odredbom Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 78/15, dalje: Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina) ili drugim mjerodavnim propisom nije propisano da se pri procjeni vrijednosti nekretnine poredbenom metodom za poredbene nekretnine moraju uzeti nekretnine iz iste katastarske općine, već iz odredbi čl. 22. i 24. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina te čl. 9.-10. i 35.-38. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 105/15, dalje: Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina) proizlazi da bi to trebale nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika, odnosno da to budu nekretnine koje s procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja. Stoga sud ne vidi razloga zašto to ne bi mogle biti takve nekretnine s šireg područja Like, pri čemu treba uzeti u obzir da to budu područja otprilike istih tržišnih vrijednosti nekretnina. Štoviše, prema shvaćanju suda ispravnije je uspoređivati nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika iz različitih katastarskih općina, nego nekretnine različitih kategorija i karakteristika iz iste katastarske općine. Slijedom potonjeg, sud nije našao odlučnim za ocjenu zakonitosti procjene vrijednosti nekretnine u konkretnom slučaju ugovore dostavljene od strane tužitelja podneskom od 18. veljače 2026., obzirom se radi o ugovorima koji se odnose na pašnjake, šume, oranice i livade, dok je predmet potpunog izvlaštenja građevinsko zemljište s pomoćnim objektom, odnosno iz razloga što se ne radi o nekretninama sličnih karakteristika. Stoga je sud tužbeni navodi u navedenom dijelu ocijenio neosnovanim.

14. Naglašava se pri tome da sukladno čl. 57. st. 7. ZION-a i čl. 7. st. 1. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina mjerodavno razdoblje unutar kojeg se uzimaju komparativni podaci za procjenu tržišne vrijednosti nekretnine jest četiri godine, a što je vještak Damir Stipanov ispoštovao u svom nalazu i mišljenju, zbog čega se neosnovanima ocjenjuju tužbeni navodi da je pri procjeni trebalo u obzir uzeti novije podatke.

15. Nadalje, suprotno navodima tužitelja, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je isti utvrdio da je na čestici koja je predmetom potpunog izvlaštenja bilo građevinskih poboljšica koje su procijenjene i uzete u obzir prilikom izračuna tržišne ukupne vrijednosti i to upravo za gusternu volumena cca 15 m3 u iznosu od 500,00 eura.

16. Zaključno, sud je našao neosnovanima i navode tužitelja vezano za propust vještaka Damira Stipanova procjene utvrđenja uporabnog svojstva koje je nekretnina imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja. Naime, iz dokumentacije spisa proizlazi da je predmetna nekretnina ocijenjena kao građevinska čestica na kojoj se nalazi pomoćna zgrada i kao takva procijenjena.

17. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

18. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

19. Zainteresiranoj osobi, koja je također zatražila naknadu troškova ovog spora, priznat je trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu u iznosima od po 1.000,00 eura, uvećanim za PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura sukladno Tbr. 27. toč. 1. i 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa).

20. Zainteresiranoj osobi nije priznat trošak izbivanja iz pisarnice i putni trošak pristupa na ročište, budući se po ustaljenoj praksi radi o troškovima same stranke, te iste nije moguće prebaciti na drugu stranku u sporu. Stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Rijeci 12. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja odvjetnici Maji Antić Tucak, Šibenik, Stjepana Radića 71

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

- opunomoćenici zainteresirane osobe Lani Andreis Nikolić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Andreis & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Jurja Žerjavića 16