Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

P-280/2025-133

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Damiru Rabaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GEOPROJEKT d.d., OIB 90505898082, Nova Cesta 224/2, Opatija, zastupanog po punomoćnici Neli Šuša, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika GRAD BUZET, OIB 77489969256, II. Istarske brigade 11, Buzet, zastupanog po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, nakon održane i zaključene javne rasprave 27. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, na objavi 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev i to u dijelu koji glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 151.917,22 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 1.669,42 eur od 11.05.2002. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 06.09.2002. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 29.10.2002. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 20.09.2002. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 19.10.2002. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 15.11.2002. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 20.12.2002. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 06.03.2003. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 28.03.2003. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 14.06.2003. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 27.11.2003. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 24.09.2003. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 26.02.2004. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 20.03.2004. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 28.09.2004. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 04.11.2004. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 30.12.2004. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 13.05.2005. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 14.06.2005. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 30.06.2005. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 21.07.2005. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 29.10.2005. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 23.03.2006. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 16.09.2006. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 25.11.2006. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 24.01.2007. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 22.05.2007. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 18.07.2007. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 18.09.2007. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 27.10.2007. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 25.12.2007. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 19.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 02.08.2008. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 31.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 18.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 19.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 20.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 17.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 17.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 1.669,42 eur od 17.12.2010. pa do isplate.

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev i to u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 82.330,56 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 750,73 eur od 28.02.1996. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.03.1996. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 30.04.1996. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.05.1996. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 30.06.1996. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.07.1996. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.08.1996. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 30.09.1996. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.10.1996. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 30.11.1996. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.12.1996. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.01.1997. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 28.02.1997. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.03.1997. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 30.04.1997. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.05.1997. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 30.06.1997. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.07.1997. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.08.1997. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 30.09.1997. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.10.1997. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 30.11.1997. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.12.1997. pa do isplate

- na iznos od 750,73 eur od 31.01.1998. pa do isplate

- na iznos od 1.162,81 eur od 28.02.1998. pa do isplate

- na iznos od 1.162,81 eur od 31.03.1998. pa do isplate

- na iznos od 1.162,81 eur od 30.04.1998. pa do isplate

- na iznos od 1.162,81 eur od 31.05.1998. pa do isplate

- na iznos od 1.162,81 eur od 30.06.1998. pa do isplate

- na iznos od 1.162,81 eur od 31.07.1998. pa do isplate

- na iznos od 1.162,81 eur od 31.08.1998. pa do isplate

- na iznos od 1.162,81 eur od 30.09.1998. pa do isplate

- na iznos od 1.162,81 eur od 31.10.1998. pa do isplate

- na iznos od 1.162,81 eur od 30.11.1998. pa do isplate

- na iznos od 1.162,81 eur od 16.02.1999. pa do isplate

- na iznos od 1.162,81 eur od 07.04.1999. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 04.06.1999. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 20.08.1999. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 02.09.1999. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 22.10.1999. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 25.11.1999. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 18.12.1999. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 13.05.2000. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 17.05.2000. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 13.06.2000. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 13.09.2000. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 13.10.2000. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 25.11.2000. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 08.12.2000. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 23.12.2000. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 20.12.2000. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 15.05.2001. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 08.06.2001. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 19.12.2001. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 20.12.2001. pa do isplate

- na iznos od 1.420,33 eur od 11.05.2002. pa do isplate

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove postupka, u iznosu od 32.537,19 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 88.204,44 eura tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Presudom naslovnog suda P-169/15-47 od 29. travnja 2015. odbijen je u cijelosti tužiteljev tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.047.165,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I.), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 235.287,50 kn (toč. II.).

2. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-5708/15-2 od 14. kolovoza 2019. ukinuta je presuda suda prvog stupnja i odbačena je tužba (toč. I.), odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude suda prvog stupnja (toč. II.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 28.087,50 kn (toč. III.).

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćena je revizija tužitelja i ukinuto rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-5708/15-2 od 14. kolovoza 2019., te je predmet vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

4. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3553/2023-5 od 13. veljače 2024. ukinuta je presuda naslovnog suda P-169/15-47 od 29. travnja 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Presudom naslovnog suda P-103/2024-109 od 11. travnja 2025. ponovno je odlučeno o tužbenom zahtjevu, međutim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3025/2025-2 od 4. studenoga 2025. ukinuta je citirana presuda i predmet vraćen na ponovni postupak.

6. U tužbi od 20. travnja 2010. tužitelj navodi da je tuženiku u razdoblju od 1996. godine do 31. srpnja 2007. na ime komunalne naknade platio iznos od 3.651.781,00 kn. Tužitelj da je navedene iznose plaćao po rješenjima koja je tuženik donosio o iznosima komunalne naknade, a koja su sada prestala proizvoditi pravni učinak.

7. Tako da su, npr. rješenjima Upravnog odjela za gospodarenje prostorom tuženika od 18. kolovoza 2009. te 28. srpnja 2009. stavljena izvan snage rješenja tuženika od 21. veljače 2002.

8. Tužitelj da je navedene iznose platio kako bi izbjegao prisilnu naplatu.

9. Prestankom pravne osnove temeljem kojih je izvršeno plaćanje, tužitelj smatra da ima pravo na povrat onoga što je naplaćeno bez osnove. No, kako je tužitelj obvezan plaćati određene iznose komunalne naknade, to ne potražuje od tuženika vraćanje svih naplaćenih iznosa već samo onih iznosa koji predstavljaju razliku između onoga što bi tužitelj morao platiti (da postoji osnova) i onoga što je platio obzirom na nepostojeću osnovu.

10. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je iz navoda tužbe razvidno da tužitelj zahtjeva od tuženika kao jedinice lokalne samouprave povrat dijela navodno neosnovano plaćene komunalne naknade i to za vremenski period od 1996. pa do 2009. koju da je plaćao prema rješenjima o određivanju komunalne naknade.

11. Rješenjem o komunalnoj naknadi da se utvrđuje visina komunalne naknade po m[2] obračunske površine, obračunska površina i mjesečni iznos komunalne naknade. Protiv rješenja o komunalnoj naknadi jedinice lokalne samouprave da se može izjaviti žalba upravnom tijelu županije u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva, a izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo lokalne samouprave u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit.

12. Smatra da je postupanje tužitelja – plaćanje dužne komunalne naknade bilo u skladu s konačnim i pravomoćnim pojedinačnim aktima tuženika iz njegova samoupravnog djelokruga – rješenjima o određivanju visine komunalne naknade, da je postupanje tužitelja bilo po zakonu i odlukama nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave, te da stoga nema tuženikova stjecanja bez osnove kako to pogrešno tvrdi tužitelj.

13. Smatra da se donošenjem svakog novog rješenja, kojim se različito regulira određeni odnos, svako prethodno rješenje izričito ili prešutno stavlja izvan snage, ali za ubuduće (ex nunc) a ne retroaktivno (ex tunc), odnosno to da ne znači da prethodna pravomoćna i izvršna odluka ne bi, za period u kojoj je bila i ostala na snazi, stvarala pravne učinke za stranke, jednako kao i u odnosu upravno tijelo koje ju je donijelo. To da je sasvim jasno i iz odluka iz 2009. koje prileže tužbi a u kojima su utvrđene pojedine činjenice i parametri za naplatu komunalne naknade u odnosu na tužitelja kao obveznika. Smatra da upravna stvar koja je u upravnom postupku već pravomoćno riješena ne može sada ponovno kao prethodno pitanje biti riješena drukčije u okviru parničnog postupka, odnosno kada je komunalna naknada naplaćena po pravomoćnom rješenju ne može se s osnovom isticati zahtjev za naknadu tog iznosa te osporavati činjenice iz tog rješenja u parničnom postupku, već jedino korištenjem propisanih pravnih sredstava u upravnom postupku.

14. Stoga, obzirom da su u spomenutim upravnim postupcima, u okviru kojih je tužitelj plaćao komunalnu naknadu, postojala pravomoćna rješenja koja su obvezivala tuženika na plaćanje za period do donošenja novih rješenja, smatra da nije bez osnova izvršeno plaćanje tuženika i da isti nema pravo na povrat te naknade.

15. Tuženik da od tužitelja potražuje sporne iznose koji su, u svakom slučaju, većim dijelom u zastari, protekom roka od 5 godina od nastanka svakog pojedinog spornog potraživanja.

16. To što je doneseno novo rješenje (iz 2009.) kojim se različito reguliraju pojedini parametri vezani uz plaćanje komunalne naknade u odnosu na rješenje iz 2002. da ne znači automatski da je tuženik nešto od tužitelja stekao bez osnove, jer da svako od tih pravomoćnih i izvršnih rješenja ima svoj objektivni i subjektivni, prostorni i vremenski realitet. Svaka promjena parametara za plaćanje komunalne naknade predmet je posebnog upravnog postupka u okviru kojeg se donosi novo rješenje o plaćanju komunalne naknade, koje obvezuje stranku i tijelo koje ga je donijelo od pravomoćnosti tog (novog) rješenja pa nadalje.

17. Tako da je bilo i u predmetnom slučaju, kada je Upravni odjel za gospodarenje prostora tuženika po zahtjevu tužitelja preispitao pojedine parametre vezano za obvezu plaćanja komunalne naknade u odnosu tužitelja, te je donio novo rješenje od 28. srpnja 2009. kojim je zamijenio rješenje od 21. siječnja 2002.

18. Na to (novo) rješenje od 28. srpnja 2009. tužitelj da je pravovremeno podnio žalbu, koju je navedeno upravno tijelo tuženika djelomično usvojilo, te je rješenje od 28. srpnja 2009. zamijenilo novim rješenjem od 18. kolovoza 2009., po pravomoćnosti kojeg su nastupile obveze koje su u istom utvrđene i koje imaju efekt kako prema tužitelju, tako i u odnosu na tijelo koje ga je donijelo, ali tek od pravomoćnosti tog rješenja, a ne ex tunc.

19. Navodi i da je, npr. člankom 16. Odluke o komunalnoj naknadi tuženog od 14. listopada 1997. (Službene novine Grada Buzeta br. 8. od 15. listopada 1997.) propisano da je obveznik komunalne naknade dužan prijaviti Upravnom odjelu za gospodarenje prostorom Grada Buzeta svaku promjenu koja utječe na utvrđivanje komunalne naknade u roku od 30 dana od dana nastanka promjene, te dostaviti sve potrebne podatke i omogućiti uvid u iste.

20. Stoga, ukoliko komunalna naknada ne bi u pojedinom periodu bila ispravno utvrđena za tužitelja, isti da je kao obveznik komunalne naknade bio dužan prijaviti svaku promjenu u odnosu na tekuće rješenje o utvrđenju i naplati komunalne naknade, što bi onda bio predmet novog upravnog postupka radi utvrđenja nove obveze.

21. Obzirom da je tužitelj tek 2009. prijavio nekakve promjene u odnosu na svoju obvezu iz tekućeg rješenja o utvrđenju i naknadi komunalne naknade, to nema mogućnosti da se sada utvrđuje ispravnost utvrđenja parametara za plaćanje komunalne naknade u prethodnim periodima tj. pravomoćnim rješenjima, pa niti u dotičnim upravnim postupcima, a kamoli u okviru parničnog postupka.

22. Tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

23. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu i to u rješenja na listu 5-10,39-41, te 45-47 spisa, rješenje na listu 116-123 spisa, nalaz i mišljenje vještaka na listu 136-280 spisa, zahtjev za reviziju i rješenja na listu 288-297 spisa, odluke na listu 309-358 spisa, katastar eksploatacijskih polja na listu 378-379 spisa, rješenja na listu 380-385 spisa, skice na listu 386-390 spisa, lokacijsku dozvolu na listu 406-407 spisa, u karte na listu 413-423 spisa, u presliku rješenja o plaćanju komunalne naknade Klasa: UP/I-363-01/09-01/68, Ur. br.: 2106/01-04-09-02 od 28. srpnja 2009. na listu 500-502 spisa, u žalbu tužitelja na označeno rješenje od 28. srpnja 2009. od 14. kolovoza 2009. na listu 503 spisa, u rješenje o plaćanju komunalne naknade Klasa: UP/I-363-01/09-01/68, Ur. br.: 2106/01-04-09-04 od 18. kolovoza 2009. na listu 504-506 spisa, u rješenje o plaćanju komunalne naknade za Geoprojekt d.d. Klasa: UP/I-363-01/09-01/68, Ur. br.: 2106/01-04-09-05 od 19. kolovoza 2009. u odnosu na promjenu vlasništva nad dijelom nekretnina na listu 507 spisa, rješenje o plaćanju komunalne naknade za Logram d.d. od Klasa: UP/I-363- 01/09-01/80, Ur. br.: 2106/01-04-01-09-262-1 od 28. prosinca 2009. na listu 509 spisa, u zahtjev za revizijom od 13. srpnja 2009. na listu 511 spisa, u rješenje o plaćanju komunalne naknade Klasa: UP/I-363-01/02-01/01, Ur. br.: 2106/01-04-01-43 od 21. siječnja 2002. na listu 576 spisa, u skicu granica odobrenog eksploatacijskog polja kamenoloma Praščari na listu 647 spisa, u katastar ekspolatacijskih polja kamenoloma Sv. Ivan – Praščari na listu 652-654 spisa, ortofoto plan kamenoloma Sv. Ivan – Praščari na listu 655 spisa, u rješenje od 27. lipnja 1977. GKP KUK Buzet, u ododbrenje eksploatacije kamena u eksp. polju Praščari na listu 656-657 spisa, rješenje od 27. rujna 1982. na listu 658 spisa, u nalaz i mišljenje vještaka LL na listu 684-691 spisa, otvorene stavke dobavljača na listu 698-717 spisa, bilancu za srednje i velike poduzetnike na listu 718-721 spisa, u bruto bilancu na listu 722-805 spisa, u pregled plaćenih iznosa komunalne naknade na listu 818-822 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem vještakinje LL i svjedokinja LLP i VL.

24. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužiteljev tužbeni djelomično osnovan.

25. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat preplaćenog iznosa u visini od 234.247,78 eura, kojeg je preplatio na temelju rješenja tuženika koja su stavljena izvan snage, tj. iznosa kojeg je platio temeljem osnove koja je djelomično prestala. Tužitelj traži povrat neosnovano plaćene komunalne naknade za građevinsko zemljište za period od 1996. do 2009., zapravo razlike iznosa između onoga što je platio i iznosa kojeg je bio dužan platiti, iznosa koji je određen sada po izmijenjenoj odluci i onoga koji je određen prijašnjim rješenjima koja su stavljena izvan snage.

26. Nesporno je da je rješenjima Upravnog odjela za gospodarenje prostorom tuženika od 18. kolovoza 2009., te 28. srpnja 2009. stavljeno izvan snage rješenje tuženika od 21. siječnja 2002. (list 291-297 spisa). Tužitelj smatra da je tuženik naplatio komunalnu naknadu temeljem rješenja koja su prestala postojati, dakle, temeljem osnove koja je prestala postojati te da je tuženik obvezan vratiti tužitelju to što je naplatio temeljem rješenja koja je sam stavio izvan snage, čime da je otklonio osnovu po kojoj je tužitelj plaćao naknadu. Dakle, predmet spora jest zahtjev tužitelja kojim traži plaćanje onoga što je (pre)platio temeljem rješenja tuženika koja su stavljena izvan snage.

27. Tužitelj tvrdi da je platio kako bi izbjegao prisilnu naplatu. Stoga da ima pravo tražiti vraćanje.

28. Tužitelj traži vraćanje onoga što je platio temeljem osnove koja je prestala u dijelu, odnosno ne traži vraćanje svega što je platio već samo dijela zbog kojeg je i sam tuženik stavio izvan snage svoja rješenja. To da je iznos između one komunalne naknade koja je određena sada i one koja je određena rješenjima koja su stavljena izvan snage. Tužitelj da ima obvezu platiti komunalnu naknadu, ali da nema tu obvezu u onome iznosu koji je platio. Tužitelj traži povrat preplaćenog iznosa u visini od 234.247,78 eura.

29. Po prijedlogu tužitelja provedeno je financijsko vještačenje radi utvrđenja točnog iznosa kojeg je tužitelj platio, utvrđenja onog iznosa kojeg tužitelj ima obvezu plaćati po rješenjima koja su na snazi, te utvrđenja razlike za koju tužitelj smatra da ju je tuženik stekao bez osnove.

30. Iz provedenog dokaznog postupka, napose iz nalaza vještaka LL, proizlazi da je tuženik izdao rješenja (list 116-123 spisa) kojima je utvrđena visina komunalne naknade tužitelju (odnosno njegovom pravnom predniku) pa je tako tuženik rješenjima utvrdio visinu komunalne naknada za tužitelja (prije KUK d.d. Buzet, GRADING KUK d.d. Buzet, LOGRAM d.d. Buzet) za razdoblje od 1. siječnja 1996. do 31. prosinca 2007. i to kako slijedi:

- Rješenjem UR broj: 2106/01-04-96-65, KLASA: 363-03/96-01/01 od 1. siječnja 1996. utvrđena je komunalna naknada u visini od 16.088,25 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 1996.,

- Rješenjem UR broj: 2106/01-04-98, KLASA: 363-03/98-01/01 od 1. siječnja 1998. utvrđena je komunalna naknada u visini od 19.193,04 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 1998.,

- Rješenjem UR broj: 2106/01-004-99, KLASA: 363-01/99-01/10 od 16. travnja 1999. utvrđena je komunalna naknada u visini od 21.133,32 kn mjesečno počevši od 1. travnja 1999.,

- Rješenjem UR broj: 2106/01-04-01-43, KLASA: 363-01/02-01/01 od 21. siječnja 2002. utvrđena je komunalna naknada u visini od 23.010,05 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 2002.,

- Pravomoćnošću rješenja (9. rujna 2009.) UR broj: 2106/01-04-09-04, KLASA: 363-01/99-01/68 od 18. kolovoza 2009. stavljeno je van snage rješenje od 21. siječnja 2002. UR broj 2106/01-04-01-43, KLASA: 363-01/02-01/01 kojim je utvrđena nova visina komunalne naknade od 10.431,84 kn mjesečno,

31. U skladu s navedenim rješenjima tuženik je ispostavljao račune kojima je zadužio tužitelja za komunalnu naknadu a prema financijskim konto karticama koje prileže spisu sve za razdoblje od 1. siječnja 1998. do 31. srpnja 2009. i to:

- za razdoblje od 1. studenog 1998. do 31. ožujka 1999. u mjesečnom iznosu od 19.193,04 kn,

- za razdoblje od 1. travnja 1999. do 31. prosinca 2001. u mjesečnom iznosu od 21.133,52 kn

- za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2007. u mjesečnom iznosu od 23.010,05 kn,

- dok za razdoblje od 1. siječnja 1996. do 31. listopada 1998. poslovna dokumentacija ne prileži spisu uslijed čega navedeno razdoblje nije obuhvaćeno nalazom.

32. Za razdoblje od 1. listopada 1998. do 31. prosinca 2007. tužitelj je zadužen za komunalnu naknadu u ukupnom iznosu od 2.450.088,36 kn u protuvrijednosti 325.182,58 eura.

33. Uzimajući u obzir rješenje Ur. broj: 2106/01-04-09-04, KLASA: 363-01/99-

01/68 od 18. kolovoza 2009. kojim je ispravljena visina komunalne naknade koja sada mjesečno iznosi 10.431,84 kn (umjesto 23.010,05 kn počevši od 1. siječnja 2002. utvrđene rješenjem koje je stavljeno van snage) komunalna naknada za razdoblje od 1. studenog 1998. do 31. srpnja 2009. ukupno iznosi 1.742.662,20 kn, protuvrijednost od 231.290,60 eura, a u odnosu na ukupno plaćeni iznos od 2.887.279,31 kn, protuvrijednost od 383.207,82 eura proizlazi da je tužitelj za razdoblje od 1. studenog 1998. do 31. srpnja 2009. preplatio komunalnu naknadu za iznos od 1.144.617,11 kn, protuvrijednost do 151.917,22 eura.

34. Iz dostavljenog analitičkog ispisa otvorenih stavki prema dobavljačima sa stanjem na dan 31. prosinca 2000. proizlazi stanje obveze tužitelja prema Gradu Buzetu s osnova komunalne naknade na dan 31. prosinca 2000. u iznosu od 21.133,32 kn a koja se odnosi na 12/2000., iz čega se može zaključiti da su sve obveze s osnova komunalne naknade za prethodno razdoblje podmirene ili otpisane, ali ne i vjerodostojno utvrditi. Prema rješenjima tuženika od 1. siječnja 1996., UP broj:

2106/01-04-96-65, KLASA:363-03/96-01/01, od 1. siječnja 1998., UP broj: 2106/01- 04-98, KLASA:363-03/98-01/01 i bruto bilancama prednika tužitelja proizlazi da zaduženje za komunalnu naknadu za razdoblje od 1. siječnja 1996. do 31. listopada 1998. ukupno iznosi 578.048,40 kn protuvrijednost od 76.720,21 eura.

35. Vještak LL saslušana na ročištu za glavnu raspravu ustrajala je u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Što se tiče razdoblja koje prethodi kojim je utvrđena komunalna naknada rješenjima navedenim u osnovnom nalazu, do tog 1. siječnja 2002. izmijenjenog iznosa nije vidjela, barem to spisu ne prileži, da su prethodna rješenja izmijenjena a odnose se na razdoblje prije 1. siječnja 2002.

36. Točno je da se iz dostavljene dokumentacije odnosno analitičkog ispisa otvorenih stavki sa stanjem na dan 31. prosinac 2000. obveza prema Gradu Buzetu iznosi 21.133,32 kn, a koja obveza se odnosi na 12. mjesec 2000. , te druge obveze nisu iskazane ali ne može utvrditi, odnosno nema takav dokument dali je takvo stanje uslijed podmirenja obveza ili moguće eventualno otpisanih obveza.

37. Tužitelj je ustrajao kod svih primjedbi, te je tražio određivanje novog vještačenja.

38. U odredbi čl. 250 ZPP-a, propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kakvim sud ne raspolaže.

39. U odredbi čl. 261 st. 2 ZPP-a, propisano je da će se ukoliko je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, vještačenje obnoviti s istim ili drugim vještacima, dok je u odredbi st. 3 istog članka, propisano da će se u slučaju ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražiti mišljenje drugih vještaka.

40. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, razvidno je da će sud obnoviti vještačenje sa drugim vještacima ili pak zatražiti mišljenje drugih vještaka, jedino u slučaju kada smatra da je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili proturječan sa izviđenim okolnostima, ili ako se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a nikako samim time što jedna od parničnih stranaka ustraje u iznesenim prigovorima na vještvo.

41. Ovaj sud cijeni da su vještvo i dopuna vještva stalnog sudskog vještaka LL, logični, uvjerljivi i lišeni bilo kakvih proturječnosti, pa je valjalo odbiti prijedlog tužitelja da se izvede dokaz ponovnim vještačenjem od strane drugog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke.

42. Nadalje, suprotno navodima tužitelja vještak samo utvrđuje i razmatra onu građu koja je dostavljena u sudski spis i kako isti cijeni dostavljene isprave. Na tužitelju je teret dokaza njegovih tvrdnji sukladno članku 219. ZPP-a, a ne na drugim sudionicima parničnog postupka pa to nije zadaća sudskog vještaka, niti je on odgovoran što nekih isprava nema u sudskom spisu i što ih tužitelj nije dostavio (npr. potvrde o svojim navodnim plaćanjima od 1. siječnja 1996. do 31. listopada 1998. i dr.).

43. Kako su nalaz i mišljenje vještaka i dopuna nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari temeljeni na brižljivom razmatranju i čitanju isprava koje su bile predmet vještačenja te na točnom navođenju svega što je vještak opazio i našao, te na pravilnom zaključivanju i formiranju mišljenje koje je iznio savjesno i u skladu s pravilima znanosti i struke.

44. Odredbama čl. Članak 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.).

45. Tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju radi o potonjem, odnosno o osnovi koja je kasnije otpala. Tuženik da je sam, novim rješenjem stavio van snage svoje prethodno rješenje, te da je utvrdio kako je tužitelj zapravo dužan plaćati naknadu u manjem iznosu. Smatra da je novo rješenje tuženika donijeto na temelju istog činjeničnog stanja kao i prethodna rješenja, a razlog zbog kojeg je tužitelj plaćao veću naknadu jest pogreška tuženika prilikom obračuna naknade. Zaključuje da se nisu tijekom tog spornog vremenskog razdoblja promijenili parametri na temelju kojeg je naknada određena, niti tužitelj tvrdi da on uopće nije trebao plaćati naknadu, već isti samo tvrdi da nije trebao plaćati naknadu u iznosu u kojem ju je plaćao, nego u manjem iznosu, i to ne zbog promjene parametara prilikom utvrđivanja naknade, već isključivo zbog pogreške tuženika. Tužitelj smatra i da su rješenja stavljena van snage upravo zato jer je tuženik uvidio svoju grešku (i to nakon što je tužitelj izjavio reviziju, što znači da je iskoristio sve pravne lijekove koji su mu bili dostupni u upravnom postupku), te da tužitelj svakako ima pravo u parničnom postupku tražiti povrat preplaćenog iznosa.

46. Među strankama, dakle, nije sporno da je tuženik rješenjima o komunalnoj naknadi od 28. srpnja 2009. te od 18. kolovoza 2009. stavio izvan snage rješenja od 21. veljače 2002.

47. Tužitelj je, naime, 13. srpnja 2009. podnio zahtjev Upravnom odboru za gospodarenje prostorom tuženika za revizijom rješenja o plaćanju komunalne naknade iz rješenja od 21. siječnja 2002.

48. Na rješenje od 28. srpnja 2009. tužitelj se žalio, te je žalba djelomično usvojena, i u žalbenom postupku doneseno je novo rješenje od 18. kolovoza 2009. Iz rješenja od dana 18. kolovoza 2009. (točka 2.) razvidno je da je istim prethodno rješenje ukinuto. Ovo proizlazi i iz same formulacije u označenom rješenju koja glasi: „Pravomoćnošću ovog rješenja stavlja se van snage rješenje Klasa: UP/I-363-01/02- 01/01, Urbroj: 2106/01-04-01-43 od dana 21.01.2002. godine.“

49. U rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3553/2023-5 od 13. veljače 2024. godine u točki 13. Navodi se:

„Prema stavu ovoga suda pravilnim se ukazuje tužiteljevo mišljenje da se u konkretnom slučaju radi o osnovi koja je kasnije otpala, jer je sam tuženik, novim rješenjem stavio van snage svoje prethodno rješenje, te je utvrđeno kako je tužitelj zapravo dužan plaćati naknadu u manjem iznosu, a novo Rješenje tuženika donijeto na temelju istog činjeničnog stanja kao i prethodna rješenja, a razlog zbog kojeg je tužitelj plaćao veću naknadu, jest pogreška tuženika prilikom obračuna naknade. Stoga je svako plaćanje koje je tužitelj izvršio, učinio temeljem tada valjane pravne osnove. Međutim, tuženik je rješenjem od 18. kolovoza 2009. zamijenio rješenjem od 21. siječnja 2002.“

50. Dakle, u odluci drugostupanjskog suda je izrijekom navedeno kako se radi o osnovi koja je otpala budući je tuženik svoje rješenje stavio izvan snage jer je očito sadržavalo povredu zakona.

51. U Zakonu o općem upravnom postupku (čl. 258) navodi se kako upravno tijelo može prijašnje Rješenje ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim.

52. Dakle, neovisno o tome je li odluka nadležnog tijela u upravnom postupku ukinuta, poništena ili je stavljena van snage, pravna osnova je otpala i više ne postoji.

53. U st. 3. čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

54. Stavljanjem rješenja van snage otpala je osnova te se je ostvarila zakonska osnova za nadoknadu vrijednosti, odnosno vraćanje.

55. Da bi se radilo o stjecanju bez osnove, potrebno je da je iz imovine jedne osobe izašao dio te imovine, zatim da je taj dio imovine ušao u imovinu druge osobe i da je do prijelaza imovine došlo bez valjane pravne osnove odnosno na temelju osnove koja se nije ostvarila ili koja je naknadno otpala. Upravo u konkretnom slučaju osnova je otpala.

56. Naime, pod stjecanjem bez osnove podrazumijevamo izvan ugovorni obvezno pravni odnos na osnovi kojega je stjecatelj obvezan na povrat ili naknadu vrijednosti onog dijela imovine ili imovinske koristi koje je stekao bez pravno priznate osnove odnosno po osnovi koja se nije ostvarila ili je poslije otpala. Opće pretpostavke nastanka ovog izvan ugovornog obvezno pravnog odnosa jesu: povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja, nepostojanje odgovarajuće osnove, činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini ne bi smjela biti štetna radnja, odnosno protupravna radnja, jer bi u tom slučaju nastala obveza odgovornosti za štetu.

57. U konkretnom slučaju osnova za naplatu mjesečnog iznosa komunalne naknade bila je u iznosu od 23.010,05 kn za razdoblje od 1. siječnja 2002., koja je otpala donošenjem rješenja od 18. kolovoza 2009., a kojim je stavljeno navedeno rješenje izvan snage te je utvrđeno da je u tom razdoblju komunalna naknada trebala iznositi 10.431,84 kn. Dakle, samim rješenjem tuženika, otpala je osnova za plaćanje naknade preko iznosa od 10.431,84 kn u spornom razdoblju.

58. Pravna osnova prema odredbi članka 1111. ZOO-a može otpasti ako nema osnove u nekom pravnom poslu, ako je otpala odlukom suda odnosno druge nadležne vlasti ili na temelju zakona. U konkretnom slučaju pravna osnova naplate većeg iznosa komunalne naknade prema rješenju tuženika iz 2002., otpala je donošenjem rješenja samog tuženika koji je rješenje iz 2002. stavio izvan snage i utvrdio koja je zapravo trebala biti visina komunalne naknade u spornom razdoblju.

59. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da je otpala osnova za naplatu mjesečnog iznosa komunalne naknade u iznosu od 23.010,05 kn za razdoblje od 1. siječnja 2002., donošenjem rješenja od 18. kolovoza 2009., a kojim je stavljeno navedeno rješenje izvan snage te je utvrđeno da je u tom razdoblju komunalna naknada trebala iznositi 10.431,84 kn. Dakle, samim rješenjem tuženika, otpala je osnova za plaćanje naknade preko iznosa od 10.431,84 kn u spornom razdoblju.

60. Time su ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 1111. ZOO-a budući da je tužiteljevom isplatom došlo do prijelaza njegove imovine u tuženikovu imovinu pri čemu taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja nesporno postoji, činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini nije štetna, odnosno protupravna radnja.

61. Stoga, na temelju svega navedenog, prihvaćajući nalaz i mišljenja vještaka ovaj sud zaključuje da po računima za razdoblje od 19. studenog 1998. do 18. prosinca 2001. nije bilo preplate obzirom da su plaćanja vršena po pravomoćnim rješenjima koja kasnije nisu bila mijenjana, te da je tužitelj po računima za razdoblje od 13. veljače 2002. do 1. kolovoza 2009. preplatio po svakom pojedinom mjesečnom računu iznosi od 1.669,42 eura, odnosno ukupno je preplatio 151.917,22 eura, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan.

62. Međutim nije otpala osnova za naplatu po rješenjima za ranija razdoblja, primjerice po rješenju UR broj: 2106/01-04-96-65, KLASA: 363-03/96-01/01 od 1. siječnja 1996. kojim utvrđena je komunalna naknada u visini od 16.088,25 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 1996., zatim po rješenju UR broj: 2106/01-04-98, KLASA: 363- 03/98-01/01 od 1. siječnja 1998. kojim je utvrđena je komunalna naknada u visini od 19.193,04 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 1998., te po rješenju UR broj: 2106/01- 004-99, KLASA: 363-01/99-01/10 od 16. travnja 1999. kojim je utvrđena komunalna naknada u visini od 21.133,32 kn mjesečno počevši od 1. travnja 1999., obzirom da ta rješenja nisu stavljena izvan snage.

63. To što je rješenjem tuženika UR broj: 2106/01-04-09-04, KLASA: 363-01/99- 01/68 od 18. kolovoza 2009. stavljeno van snage rješenje od 21. siječnja 2002. UR broj 2106/01-04-01-43, KLASA: 363-01/02-01/01 i kojim je utvrđena nova visina komunalne naknade od 10.431,84 kn mjesečno, ne znači da se za na taj način moraju smanjiti iznosi komunalne naknade po rješenjima koja nisu izmijenjena tim rješenjem, a odnose se na razdoblja prije 2002. Da bi tužitelj imao pravo tražiti povrat (eventualno) preplaćene komunalne naknade za razdoblje na koje se odnose rješenja donesena prije 21. veljače 2002., prethodno bi bilo potrebno da nadležno upravno tijelo i ta rješenja izmijeni ili stavi izvan snage.

64. Tužitelj je 13. srpnja 2009. podnio zahtjev Upravnom odboru za gospodarenje prostorom tuženika za revizijom rješenja o plaćanju komunalne naknade iz rješenja od 21. siječnja 2002. (list 288-297 spisa), međutim takav zahtjev nije podnio i za prethodna rješenja, već samo u odnosu na rješenje UR broj 2106/01-04-01-43, KLASA: 363-01/02-01/01 od 21. siječnja 2002.

65. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare jer je tek pravomoćnošću rješenja iz 2009. godine tužitelj mogao tražiti povrat stečenog bez osnove. Tužba je podnesena 20. travnja 2010., a novo rješenje pravomoćno je 18. kolovoza 2009., stoga je evidentno da predmetno potraživanje nije u zastari, jer je tužitelj mogao tek pravomoćnošću novog rješenja tražiti povrat stečenog bez osnove. Naime, prigovor zastare, odnosno tijek zastarnog roka, u konkretnom predmetu računa se od pravomoćnosti rješenja iz 2009. godine pa do podnošenja tužbe.

66. Neosnovan je i prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda. O tom prigovoru odluku je donio Visoki trgovački sud u rješenju Pž-6136/2010 od 29. prosinca 2010. te potom i u odluci Pž 355/2023 od 13. veljače 2024., kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev 4571/2019-2 od 29. kolovoza 32023, a u kojim odlukama se jasno navodi da je za suđenje u ovom postupku stvarno i mjesno nadležan naslovni sud.

67. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev djelomično prihvatiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude. Kamate na svaki pojedini iznos preplaćene komunalne naknade dosuđene su počevši od dana plaćanja svakog pojedinog računa (čl. 29. ZOO-a).

68. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

69. Budući je osnovan zahtjev tužitelja za iznos od 151.917,22 eura, a neosnovan u preostalom dijelu za iznos od 82.330,56 eura, o troškovima parničnog postupka valjalo je odlučiti sukladno odredbama čl. 154. st. 2. ZPP-a razmjerno uspjehu stranaka u sporu.

70. Odredbama čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da će sud ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

71. Tužitelj je uspio u sporu za iznos od 151.917,22 eura, odnosno u omjeru od 64,85 %. Tuženik je s druge strane uspio u preostalom iznosu od 82.330,56 eura, odnosno u omjeru od 35,15 %. Tužitelj je, dakle, u većoj mjeri uspio u postupku, pa kada se od njegova omjera u uspjehu u sporu oduzme omjer uspjeha tužiteljice u sporu, preostaje omjer od 29,71 % u kojem pak omjeru valja priznati tužiteljev parnični trošak.

72. Sukladno odredbama Tbr. 8. t.1., 3. i 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 148/09, dalje: TNNTRO) za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. 3. Za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova. Za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova.

73. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od u iznosu od 4.088,00 eura, sastava žalbe od 17. rujna 2010. u iznosu od 5.110,00 eura, sastava žalbe od 6. svibnja 2015. u iznosu od 5.110,00 eura, sastava žalbe od 17. travnja 2025. u iznosu od 5.110,00 eura, sastav revizije od 27. rujna 2019. u iznosu od 6.132,00 eura, sastava podneska od 7. lipnja 2010. u iznosu od 4.088,00 eura, sastava podneska od 22. travnja 2013. u iznosu od 4.088,00 eura, sastava podneska od 26. studenog 2014. u iznosu od 4.088,00 eura, te sastava podneska od 11. prosinca 2024. u iznosu od 4.088,00 eura, sve sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu - Odvjetnička tarifa).

74. Trošak sastava podneska od 7. travnja 2011. u iznosu od 1.022,00 eura, sastava podneska od 10. prosinca 2012. u iznosu od 1.022,00 eura, sastava podneska od 5. veljače 2025. u iznosu od 4.088,00 eura i sastav podneska od 19. veljače 2025. u iznosu od 4.088,00 eura tuženiku nije priznat obzirom da prema Tbr. 8. st. 1. Odvjetničke tarife priznaje trošak za sastav do najviše sveukupno 4 podneska u prvostupanjskom postupku.

75. Tužitelju je priznata naknada za zastupanja na ročištima od 9. svibnja 2011., 30. travnja 2013., 26. studenog 2014., 27. siječnja 2015., 24. ožujka 2015., 25. travnja 2024., 26. studenog 2024., 11. veljače 2025., 5. ožujka 2025. i 27. siječnja 2026. u iznosu od 4.088,00 EUR za svako ročište, sukladno tar. br. 9. t. 1. i 42. TNNTRO.

76. Tužitelju pripada i PDV na tako priznati parnični trošak sukladno Tbr. 42. Odvjetničke tarife u iznosu od 20.695,50 eura.

77. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eura, sudska pristojba na presudu u iznosu od 663,61 eura, sudska pristojba na žalbu u iznosu od 1.340,50 eura, sudska pristojba na reviziju u iznosu od 676,89 eura, sudska pristojba na žalbu u iznosu od 1.327,22 eura, troška financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.363,61 eura.

78. Ukupno je tužitelju priznat parnični trošak u iznosu od 109.515,94 eura pa je shodno uspjehu u postupku od 29,71 % tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 32.537,19 eura. Na trošak parničnog postupka tuženik ima pravo na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 12. ožujka 2026., kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

79. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Pazinu, 12. ožujka 2026.

Sudac:

Damir Rabar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte