R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: Povrv-201/2020-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Brod-plin d.o.o., OIB: 93572453653, iz Slavonskog Broda, Trg pobjede 5, protiv tuženika DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 16. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja OV, dipl.iur, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, nakon javne objave presude, 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke iz Slavonskog Broda, poslovni broj Ovrv-843/2020 od 3. travnja 2020., te se nalaže tuženiku DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju Brod-plin d.o.o., OIB: 93572453653, iz Slavonskog Broda, Trg pobjede 5, namiri tražbinu u iznosu od 249,36 EUR (slovima: dvije stotine četrdeset devet eura i trideset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 15. veljače 2020. pa do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,29 EUR (slovima: trideset sedam eura i dvadeset devet centi), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa pobliže opisanog u izreci temeljem vjerodostojne isprave.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je Rješenjem o ovrsi broj Ovrv-843/2020 tuženiku naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 1.831,08 kuna (243,03 eura) sa pripadajućim sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana 15.02.2020. godine pa do isplate, zatim zakonske zatezne kamate za neplaćene račune izračuna te do dana 29.01.2020. godine u iznosu od 47,76 kune (6,34 eura) kao i da ovrhovoditelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 181,00 kuna (24,02 eura) kao i da na te troškove plati zakonske zatezne kamate od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do naplate. Protiv citiranog rješenja tuženik je pravodobno istaknuo prigovor na potraživanja tužitelja u cijelosti. Tuženik opreza radi prije svega ističe prigovor zastare potraživanja. Tuženik nije s tužiteljem u nikakvom ugovornom odnosu i ne koristi njegove usluge; niti uslugu isporučene toplinske energije niti uslugu sanitarne tople vode. O izdvajanju iz sustava kako centralnog grijanja tako i sanitarne tople vode tužitelj je uredno obaviješten i navedena činjenica nije sporna. O svom trošku tuženik se izdvojio iz navedenog sustava i uspostavljeno je grijanje putem struje. Isto tako uspostavljeno je i grijanje tople vode putem bojlera kako u kuhinji tako i u kupaoni. O svemu je obaviješten i Vodovod d.o.o. Izdvajanju se nije protivio niti tužitelj, a niti ostali suvlasnici. Tužitelju je dostavljena projektna dokumentacija na koju nije imao primjedbi. Izdvajanjem iz sustava grijanja prestala je obveza za plaćanjem bilo kakvih naknada tužitelju. Tuženik više nije u ugovornom odnosu s tužiteljem. Nakon izdvajanja iz sustava centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice tuženik više nije u obvezi plaćati ispostavljene račune tužitelju jer mu tužitelj više ne isporučuje toplinsku energiju. Krajnjeg korisnika, odnosno potrošača ne može se prisiliti da ostane priključen na sustav grijanja i na način dirigiran po trgovcu ako za potrošača postoje manje ekonomski tegobna rješenja, a tehnički izvediva. Nametanje tuženiku kao potrošaču obvezu da bude priključen na sustav centralnog grijanja tužitelja predstavljalo bi nerazmjeran teret za tuženika kao potrošača. Člankom 45. Zakona o tržištu toplinske energije propisan je postupak izdvajanja krajnjeg kupca iz centralnog toplinskog sustava te je propisano koje troškove treba plaćati onaj koji se izdvojio iz centralnog toplinskog sustava. U smislu navedene odredbe krajnji kupac dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Dakle, bivši krajnji kupac koji se izdvojio sa centralnog toplinskog sustava nije dužan plaćati troškove toplinske energije. Svi troškovi osim troškova toplinske energije su zapravo troškovi zajedničke pričuve koja se plaća upravitelju zgrade, a ti troškovi su definirani člankom 4. Uredbe o održavanje zgrada. Sredstva zajedničke pričuve koriste se za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u graditeljskom i funkcionalnom stanju i to: redoviti servisi na uređajima za grijanje i pripremu tople vode (kotlovnica i toplinska podstanica i dr.) Prema odredbi članka 2. stavka 2. t. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/14, 27/15 i 124/15) ukupni troškovi toplinske energije sastoje se od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti. Tužitelj je tuženiku ispostavio račun za trošak snage u vidu fiksne mjesečne naknade tzv. Fiksni trošak. Taj fiksni trošak, odnosno priključna snaga, a koja predstavlja fiksnu mjesečnu naknadu obuhvaćena je troškom isporučene toplinske energije, koji trošak tuženik koji se zakonito izdvojio iz sustava centralnog grijanja nije dužan plaćati. Fiksna naknada se odnosi na troškove snage koji su prema odredbama Pravilnika sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije. Tuženik bi bio u obvezi plaćati fiksnu naknadu u slučaju kada ona ne bi činila sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije, a to ovdje nije slučaj. Nadalje, sukladno odluci Vrhovnog suda (Odluka Revx-670/2011 od 10.11.2011.) nakon izdvajanja iz sustava centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice tuženik više nije u obvezi plaćati ispostavljene račune. Ispostavljane istih suprotno je načelu jednake vrijednosti davanja i načelu savjesnosti i poštenja, a sve u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima. Zahtjev tužitelja da mu tuženi podmiri dug bez obzira što nije koristio usluge tužitelja u vidu isporuke toplinske energije u suprotnosti je s odredbama Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Izdvajanje tuženika iz sustava toplinske energije nije izvršeno na štetu ostalih stanara u zgradi u kojoj se nalazi samostalna uporabna cjelina tuženika, pa ni samog tužitelja, stoga bi nametanje tuženiku da plati utuženi iznos predstavljalo nepošteno postupanje prema tuženiku kao potrošaču. S obzirom da tužitelj tuženiku u utuženom razdoblju nije isporučivao toplinsku energiju tuženik nije u obvezi sudjelovati u troškovima isporuke toplinske energije. Nesporno je da tuženiku nije isporučena toplinska energija, a suprotno stavu suda da je tuženikova samostalna uporabna cjelina koristila uslugu tužitelja, pa tuženik nije u obvezi naknaditi tužitelju nešto što nije niti isporučeno i što tuženi nije niti koristio.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Analitičku karticu za toplinsku energiju.

4. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na ročištu 16. veljače 2026., kako je to pobliže opisano u izreci.

5. Zbrojem utuženih računa vidljivo je da tužitelj potražuje nebitno manji iznos u odnosu na zbroj računa.

6. Sporno je u ovom postupku da li je tuženik koji je isključen iz sustava grijanja obvezan platiti utužene iznose te je stavljen prigovor zastare utuženog potraživanja.

7. Prigovor zastare utuženog potraživanja nije osnovan jer je prijedlog za ovrhu datiran je 3. travnja 2020., a prigovor 22. listopada 2020., a sukladno članku 232. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO).

8. Krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15 – dalje: ZTTE), plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste.

9. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

10. Prema shvaćanju Suda Europske unije za zaključiti je da se i propisi u Republici Hrvatskoj, a kojima je (ili bi bilo) propisano da su vlasnici stana u zgradi sa više stanova različitih vlasnika (kao vlasnici posebnih dijelova zgrade, povezanih sa suvlasništvom nekretnine), zgradi priključenoj na mrežu područnog grijanja, dakle i oni vlasnici koji se, kao ovdje tuženik, izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava, dužni podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade

- iako pojedinačno ne koriste toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu, ne mogu tumačiti kao protivni propisima ili direktivama Europskog parlamenta i Vijeća o pravima potrošača, onim propisima ili direktivama koje uređuju zabranu nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu.

11. Onaj vlasnik i korisnik stana, koji se (jer mu je to dopušteno) izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava i time ne koristi toplinsku energiju za grijanje svoga stana ili neke svoje prostorije, nije dužan plaćati naknadu za ono što ne koristi - za troškove koji bi nastali da se njegov stan ili njegova prostorija grije, ali je dužan podmirivati drugo, ono čemu se daje značaj tzv. fiksnih troškova grijanja, uz ostalo i troškove toplinske energije potrošene u grijanju zajedničkih dijelova zgrade i unutarnj ih instalacija zgrade.

11. Valja pritom primijetiti da tuženik ne može sa uspjehom tvrditi da od plaćanja opisane fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj, te od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade, nema nikakve koristi: u svakome slučaju grijanjem tih zajedničkih dijelova (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) ili instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove) topliji je i njegov stan (kao što je topliji i grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih sa kojima graniči zajedničkim zidovima) - s time da valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi (što se ne može relativizirati ili u vrijednosti umanjivati u onome što i tuženik dobiva) očuvanju i zgrade kao cjeline - a time i stana sa njegovom vrijednošću u vlasništvu (pa i kao stana koji bi imao ili sačuvao bar mogućnost ponovno pristupiti grijanju - ako se postrojenje za grijanje sačuva, makar se izdvojio iz toplinskog sustava), pa je time i razumnim (logičnim) odlučiti da taj izdvojeni vlasnik mora (pa i u postizanju načela jednake vrijednosti davanja u ugovornom, dvostranom odnosu) sudjelovati i u pokrivanju s time u svezi (zbog stjecanja, očuvanja ili zaštite i njegove koristi ili vrijednosti) prouzročenih troškova.

12. Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine br.: 94/14., 27/15., 124/15., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno ukoliko ne postoji termoenergetska suglasnost priključna snaga se utvrđuje na način određen čl. 2. st. 2. toč. 3. Pravilnika.

13. Prema čl. 45. st. 9. ZTTE krajnji kupac iz st. 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, dok je krajnji kupac iz st. 1. onaj koji se na zajedničkom mjerilu toplinske energije izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava.

14. Obzirom na navedeno tuženik i nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava ima zakonsku obvezu plaćati sve druge troškove (osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu) u koje spada trošak snage vezan uz korištenje i održavanje zajedničkih uređaja i opreme (kotlovnice).

15. Glede visine utuženog potraživanja sud je izvršio uvid u Analitičku karticu za toplinsku energiju (poleđina stranice 9. spisa).

16. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE-a, zatim članka 9. ZOO-a.

17. Prema članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove ovršenog postupka u iznosu od 37,29 eur koji troškovi su osnovani, a sastoje se od troškova javnog bilježnika u iznosu 24,02 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura.

18. Stoga je odlučeno kao u izreci.

Slavonski Brod, 12. ožujka 2026.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, u tri istovjetna pisana primjerka.