Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: P-567/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, radi isplate, izvan ročišta dana 12. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 3 Ugovora o kreditu od 18.05.2006. godine broj: 320- -50-3476452 solemniziranog po javnom bilježniku Zvjezdani Rauš-Klier iz Varaždina dana 22.05.2006. godine pod brojem: OU-443/2006, sklopljenog između tužitelja ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, kao kreditora, u dijelu koji glasi "naknada 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita", te navedena odredba ne proizvodi pravni učinak za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, da tužitelju ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade za obradu kredita isplati iznos od 438,52 EUR zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24.05.2006. godine pa do konačne isplate i to do 31.12.2007. godine po stopi od 15 %, od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14 %, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12 % godišnje, od 01.08.2015. godine do 31.12.2016. godine po stopi od 8,14 % godišnje, od 01.01.2016. godine do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05 % godišnje, od 01.07.2016. godine do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, a od 01.01.2017. godine do isplate po stopi od 7,68 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, da tužitelju ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 126,54 EUR (slovima: sto dvadeset šest eura i pedeset četiri centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 20/18,114/22, 156/22) i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamate teče od dana donošenja presude, tj. od dna 12. ožujka 2026. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, navodeći da je u svojstvu korisnika kredita dana 18.05.2006. godine sklopio s tuženikom kao kreditorom potrošački Ugovor o kreditu broj 320-50-3476452 i to auto kredit, solemniziran po javnom bilježniku Zvjezdani Rauš-Klier iz Varaždina dana 22.05.2006. godine pod posl. brojem: OU-443/2006, a kojim mu je odobren iznos kredita od 21.370,00 CHF uz obvezu povrata u mjesečnim ratama i uz ugovorenu kamatnu stopu, da mu je uz redovne kamate odredbom čl. 3. Ugovora nametnuta obveza plaćanja tzv. ulazne naknade za obradu kredita u iznosu 3,30 % od iznosa kredita, jednokratno, a koju je bio dužan platiti prilikom prvog korištenja kredita, da je naknada naplaćena/ustegnuta prilikom isplate odobrenog kredita, dana 23.05.2006. godine i to u iznosu od 3.304,05 kn/ 438,52 EUR, da mu prilikom sklapanja predmetnog ugovora nisu bila dana nikakva objašnjenja niti pojašnjenja o svrsi navedene naknade, njezinu izračunu, osnovi za njezino određivanje, niti je bio upoznat s bilo kakvim važećim cjenikom kreditor, da odredba o plaćanju predmetne naknade nije bila predmet individualnih pregovora, već je bila sastavni dio unaprijed pripremljenog obrasca ugovora, koji on nije imao mogućnosti mijenjati, dopunjavati ili osporiti, a ni dobiti detaljne informacije o sadržaju i svrsi naknade, da takva ugovorna odredba, koja stvara značajnu neravnotežu na štetu potrošača, nije transparentna, nije precizna i nije utemeljena na stvarno pruženoj usluzi, već se naplaćuje bez ikakvog stvarnog protučinjenja, da u konkretnom slučaju riječ je o unaprijed formuliranoj odredbi o tzv. ulaznoj naknadi od strane tuženika kao banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ista je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, s obzirom da mu nije jasno i nedvosmisleno prezentiran odnos između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga čiji bi se troškovi trebali pokriti tom naknadom, u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa sporne naknade, odnosno koji opravdavaju plaćanje iste, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima tužitelja jer je riječ o tipskim ugovorima, da u pogledu sporne odredbe nije imao mogućnosti pregovora niti izbora odbijanja prihvaćanja te odredbe jer u tom slučaju tuženik očito ne bi ni sklopio ugovor, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, da imajući u vidu sve pravno relevantne činjenice iz čl. 81., 83. i 85. Zakona zaštiti potrošača, sporna ugovorna odredba je nepoštena i time u smislu čl. 87. ZZP ništetna i ne proizvodi pravne učinke, te stoga traži utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe i povrat iznosa koji je temeljem iste platio, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počevši od dana uplate do dana isplate, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više presuda zauzeo pravno stajalište da su takve ugovorne odredbe koje nameću potrošaču neobrazložene troškove bez mogućnosti pregovaranja ništetne kao protivne načelima savjesnosti i poštenja, transparentnosti i ravnopravnosti ugovornih strana (primjerice Rev-1035/2024, Rev-2861/2021, Rev-1517/2021, Rev- -2868/18, Rev-1781/2022, Rev-673/2023 i dr.), da prema članku 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) ništetan je ugovor ili ugovorna odredba koja je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, da sukladno članku 322. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, ništetnost ugovora ili ugovorne odredbe sud utvrđuje po službenoj dužnosti, a prema članku 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, zahtjev za utvrđenje ništetnosti ne podliježe zastari, da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovor (pravni stav građanskog odjela VSRH sa sjednice Odjela od dana 30.01.2020. godine), da je opće pravilo, propisano odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, da je odredbom čl. 1115. istog Zakona propisana obveza kod vraćanja stečenog bez osnove zajedno s plodovima i zateznim kamatama, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, te predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje ništetnim odredba čl. 3. Ugovora o kreditu od 18.05.2006. godine broj: 320-50-3476452 solemniziranog po javnom bilježniku u dijelu koji glasi "naknada 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita", te da navedena odredba ne proizvodi pravni učinak za ugovorne strane, da nalaži tuženiku da tužitelju na ime naknade za obradu kredita isplati iznos od 438,52 EUR zajedno s zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Sud je u smislu odredbe članka 284. stavak 1. i članka 285. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 155/23, dalje - ZPP) dostavio tužbu na odgovor tuženiku, a u dopisu je tuženiku naznačeno da se može donijeti i presuda zbog ogluhe u smislu članka 331.b ZPP.
3. Tuženik u roku od 45 dana nije podnio pisani odgovor na tužbu, iako su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno iskazani, te su se stekli svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe u smislu članka 331.b ZPP.
4. Osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi na kojima se temelji tužbeni zahtjev, a koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio u tužbi (Ugovor o kreditu broj 320-50-3476452 od 18.5.2006. godine /list 6-10 spisa/, Potvrda RAIFFEISENBANK AUSTRIA od 17.9.2025. godine /list 11 spisa/, sudska praksa /list 12-34 spisa/), time da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese pismeni odgovor na tužbu.
5. Stoga je sud na temelju članka 331.b ZPP donio presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.
6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. ZPP, te je sud priznao i dosudio tužitelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 126,54 EUR, a koji se sastoje od troška sastava tužbe po punomoćniku u iznosu od 100,00 EUR, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i troška sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,27 EUR, a za koje troškove sud smatra da su bili nužni za vođenje ovoga postupka i koji su odmjereni prema važećoj odvjetničkoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23).
7. Slijedom svega prednje navedenog presuđeno je kao u izreci.
Ivanec, 12. ožujka 2025.
Sudac
Draženko Jakopović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, kao sudu drugog stupnja, putem ove Stalne službe, pismeno u tri primjerka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
1. Ivana Kostanjevec Rožmarić, odvjetnica u Varaždinu
2. Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb
