REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kžzd-30/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog FĆ, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12., 56/2015., 61/15., 101/17. i 118/18. ; nastavno KZ/11), u povodu žalbe okrivljenika po braniteljici Ljiljani Planinić, odvjetnici iz Zagreba, te žalbe okrivljenika osobno, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Kzd-301/2020-43 od 18. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenika FĆ kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika FĆ za počinjenje kaznenog djela spolna zlouporaba djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavak 1. i 4. KZ/11.
2. Za počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, s time da mu je u izrečenu kaznu zatvora na temelju članka 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u uhićenju od 5. ožujka 2020. do 6. ožujka 2020.
3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je dužan na ime paušalne svote platiti iznos od 1.000,00 eura, te troškove oštećene koje je imala za svog opunomoćenika o visini kojih će prvostupanjski sud odlučiti posebnim rješenjem.
4. Protiv prvostupanjske presude žalbe je podnio okrivljenik i to jednu po braniteljici, odvjetnici Ljiljani Planinić, a drugu osobno. Okrivljenik se u žalbi po braniteljici žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i preinači pobijanu presudu, te ga oslobodi optužbe, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U osobno pisanoj žalbi okrivljenik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
4.1. U okviru žalbe zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, zbog koje se presuda ne može ispitati jer su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
4.2. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik poriče utvrđenje prvostupanjskog suda da je znao ili pak morao znati da žrtva – dijete VĆ, nema 15 godina.
4.3. U žalbi zbog odluke o kazni okrivljenik tvrdi da je prvostupanjski sud na njegovoj strani precijenio otegotne okolnosti, a podcijenio olakotne okolnosti, što je dovelo do toga da mu je izrečena prestroga kaznena sankcija.
4.4.Okrivljenik je u žalbi po braniteljici zahtijevao da on i braniteljica budu obaviješteni o održavanju sjenice drugostupanjskog vijeća, pa je sud stranke o tome i uredno obavijestio. Na sjednicu vijeća nije pristupio nitko, s time da se braniteljica pismenim podneskom obratila sudu i navela da neće na istu pristupiti. Sjednica drugostupanjskog vijeća je na temelju članka 475.stavak 3.ZKP/08 održana bez prisustva stranaka.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalbe okrivljenika nisu osnovane.
7. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi po braniteljici tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Takva povreda postoji kada se pobijana presuda ne može ispitati zbog procesno – formalnih nedostataka pa i onih koje u žalbi navodi okrivljenik po braniteljici. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da se pobijana presuda može ispitati jer je prvostupanjski sud za svoje utvrđenja da je okrivljenik bio u tkzv. otklonjivoj zabludi o tome koliko godina ima žrtva – dijete VĆ dao valjane razloge u obrazloženju pobijane presude. Prema tome, prvostupanjska presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi su jasni i u skladu su sa iskazima svjedoka koji su dani tijekom rasprave, a nisu niti proturječni kako to tvrdi žalitelj. Iz ovih žalbenih navoda okrivljenika zapravo proizlazi zaključak da se okrivljenik ne slaže sa utvrđenjem i zaključcima prvostupanjskog suda no po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Zbog toga nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
8. Nisu osnovane žalbe okrivljenika niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da nije sporno da je okrivljenik sa žrtvom – djetetom, EĆ, imao dva spolna odnosa u vrijeme navedeno u izreci pobijane presude, te u vrijeme kada je ona bila mlađa od 15 godina, u dokaznom postupku ostalo je sporno samo to da li je okrivljenik u vrijeme kada se odlučio imati spolne odnose sa žrtvom znao da je ona mlađa od 15 godina ili da li je bio u otklonjivoj zabludi da ona ima manje od 15 godina. Budući da je prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka sam djelomično izmijenio činjenični opis kaznenog djela, te je umjesto onoga kako ga je odredio državni odvjetnik „znajući da mlt. VĆ nema navršenih 15 godina“, u izreci pobijane presude naveo „iako svjestan niske kronološke dobi i da mlt. VĆ može biti mlađa od 15 godina života i pristajući na to“ žalbeni navodi okrivljenika kako oni u žalbi po braniteljici, tako i njegovi osobni, u kojima se on upire dokazati da nije znao da je VĆ mlađa od 15 godina su bespredmetni, jer okrivljenik nije niti proglašen krivim zbog toga što je imao spolni odnos sa djetetom znajući da je dijete mlađe od 15 godina, već je proglašen krivim što je imao spolni odnos sa djetetom iako je mogao i morao znati da je ona mlađa od 15 godina.
8.1. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik po braniteljici pobija i utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da je na njegovoj strani bilo okolnosti zbog kojih je on morao znati da VĆ nema 15 godina, no po mišljenju i stavu drugostupanjskog suda ti žalbeni navodi su neosnovani. Suprotno tim žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik bio svjestan da VĆ može biti mlađa od 15 godina, te je unatoč tome imao s njom spolni odnos. Takav zaključak jasno proizlazi iz činjenice da su se obitelji okrivljenika i oštećene dobro i dugo poznavale, da su se međusobno družili, kako njihovi roditelji, tako i oni osobno, čak su roditelji žrtve bili kumovi okrivljenikovoj sestri, okrivljenik je znao da žrtva ide u osnovnu školu sa njegovom braćom i sestrama, obitelji okrivljenika i oštećene živjeli su u neposrednoj blizini, djeca su se igrala zajedno na školskom igralištu. Sve navedeno ukazuje na ispravnost zaključka prvostupanjskog suda da je okrivljenik bio svjestan da VĆ može biti mlađa od 15 godina. Žalbenim navodima okrivljenika ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u pitanje pa je neosnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Nije osnovana žalba okrivljenika ni zbog odluke o kazni. U prvom redu valja istaći da je za kazneno djelo za koje je okrivljenik prvostupanjskom presudom proglašen krivim propisana kazna zatvora u trajanju od 1 do 8 godina, a prvostupanjski sud je okrivljenika uz primjenu odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež kaznio kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Dakle, već samim tim činom prvostupanjski sud je dao do znanja da je na strani okrivljenika cijenio činjenicu da je kazneno djelo počinio u svojstvu mlađeg punoljetnika. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prilikom odmjeravanja visine kazne, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, njegovu dosadašnju neosuđivanost, te da do sada nije imao nikakvih drugih poremećaja u ponašanju, da je uredno završio školovanje i zaposlio se. Iako su točno žalbeni navodi okrivljenika da je prvostupanjski sud među otegotne okolnosti koje je naveo u točki 7.4. obrazloženja pobijane presude naveo i one koji čine obilježja ovog kaznenog djela, te njegovu nekritičnost prema počinjenom kaznenom djelu, po ocjeni i stavu ovog drugostupanjskog suda, i bez tih otegotnih okolnosti odmjerena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci je primjerena stupnju krivnje, težini djela, te olakotnim i drugim otegotnim okolnostima na strani okrivljenika. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da radi ostvarenja svih svrha kažnjavanja, a posebice i generalne prevencije, okrivljeniku treba izreći bezuvjetnu kaznu zatvora.
10. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.
11. Kako je drugostupanjski sud našao da nije osnovana žalba okrivljenika te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom odbio je žalbe okrivljenika kao neosnovane te potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Požegi, 12. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
