REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-2003/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužitelja LA VL. AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT „ [obrt]” iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Meliti Babić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. OIB 22694857747, [adresa] zastupano po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. [adresa], radi isplate, bez rasprave temeljem članka 461. a stavak 3. Zakona o parničnom postupku, 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju LA VL. AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT „ [obrt]” iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 428,26 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju LA VL. AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT „ [obrt]” iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 214,04 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 12. ožujka 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 14. lipnja 2024. godine nastala je šteta na vozilu, marke Subaru Legacy reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika – osiguranika po polici obveznog osiguranja, KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete od 30. srpnja 2024. broj 241110511174/1. Nakon štetnog događaja i izvida štete oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati štete (nalog za isplatu), međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 58/1/1, te račun za predujam br. 2/1/2, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.161,79 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 733,53 EUR. Razliku od 428,26 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Obzirom na prethodno navedeno oštećenik / ustupitelj kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 5. svibnja 2025. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupatelj prenio potraživanje od 428,26 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obaviješten ovdje tuženik. U prilog svojih navoda tužitelj dostavlja odluke sudova u RH, izvid štete tuženika, obavijest nalog tuženika, obrazložena ponuda tuženika, e-mail tužitelja tuženiku, email HANFA-e od 3. srpnja 2015., dopis HANFA-e od 20. veljače 2020., Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, Obavijest o ustupanju tražbine, Račun 58/1/1 i 2/1/2, potvrda o uplati tuženika, službeni cjenik tužitelja. Od daljnjih dokaza tužitelj predlaže provođenje prometno tehničko vještačenje na okolnost cijene sata i saslušanje oštećenika i ovlaštene osobe tužitelja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe kako isplatom iznosa od 733,53 EUR tuženik je oštećenom u cijelosti naknadio štetu na vozilu koja je nastala na prometnoj nezgodi. Osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju. Osporava cijene sata tužitelja. Osporava da bi tužitelj dostavio dokaze za postojanje i valjanost tražbine. Tuženik navodi da je razvidno da osiguranik tuženika prilikom odabira auto servisne radionice nije postupio pažnjom dobrog domaćina, tim više što u mjestu prebivališta oštećene osobe postoje auto servisne radionice iste statusne i kvalitativne kategorije koje imaju niže cijene sata rada i potrošnog materijala od onih koje su iskazane na računu koje je izdao tužitelj pri čemu osiguranik tuženika nije postupio po načelu dobrog domaćina. Od dokaza predlaže uvid u ponude drugih servisa, prometno vještačenje na okolnost utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje/popraviti po navedenim cijenama po istoj kvaliteti popravka uz dostavu izvida štete i fotografija.
3. U svom podnesku od 22. listopada 2025. tužitelj se protivi svim prigovorima tuženika istaknutim u odgovoru na tužbu. Smatra neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije za ustupanje tražbine oštećenika tužitelju obzirom da ustupitelj (oštećenik) KA ima pravo ustupiti svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju kod kojega je dao popraviti svoje vozilo te koja tražbina i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu, a sve kako istu tuženik do danas nije podmirio tužitelju. Tužitelj ističe da obzirom da tuženik nije ugovorno ograničio svoju odgovornost u odnosu na visinu satnice popravka, odnosno nije imao/nema bilo kakav ograničavajući ugovor sa serviserima, a niti bi isto proizlazilo iz zakonskih normi, to je tuženik dužan tužitelju u cijelosti podmiriti nastalu štetu. U prilog navoda dostavio je račune tužitelja u odnosu na druge klijente, a vezano za cijenu radnog sata, kao i sudsku praksu.
4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta ranije navedene u točkama 1., 2. i 3. ovog obrazloženja. Nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka niti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu budući se postupak u sporovima male vrijednosti pisan, a predloženi dokaz sud ocjenjuje nepotrebnim radi provođenja dokaznog postupka (čl. 461.a st.4. Zakona o parničnom postupku - "Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.). Isto tako sud nije proveo dokaz prometno tehničkim vještačenjem smatrajući nesvrsishodnim i neekonomičnim u sporu male vrijednosti.
5. Sukladno čl. 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
6. Predmet ovog spora je isplata razlike o cijeni rada.
7. Među strankama nije sporna kvalifikacija pravne osnove utuženja, a predmet konkretnog spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 428,26 EUR s osnove isplate razlike cijene sata rada tužitelja i one priznate od strane tuženika u mirnom postupku.
8. Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva, sporna je aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika.
9. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ističe se slijedeće. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine oštećenik / ustupitelj kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja koji je ustupitelj prenio potraživanje od 428,26 EUR na primatelja tj. tužitelja, prema računu popravka štete br. 58/1/1 i temeljem auto osiguranja dužnika br. 241110511174/1 o čemu je obaviješten ovdje tuženik. Time je oštećenik KA ustupila tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje u tekstu ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine, a iz računa tužitelja broj proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja. Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete oštećenika PA prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom. Stoga je istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenjen neosnovanim.
10. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana, poslao obavijest o izvršenoj uplati štete (nalog za isplatu), međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Iz navedenog sud ocjenjuje da nisu osnovani tuženikovi prigovori promašene pasivne legitimacije, odgovornosti i nastanka štetnog događaja.
11. Uvidom u Izvide štete tuženika utvrđeno je da se isti odnose na vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] marke Subaru Legacy u vlasništvu KA te da su u izvidu štete navedeni dijelovi za popravak odgovaraju upravo oštećenjima koja su nastala u predmetnom štetnom događaju. Tužitelj je prema Izvidu štete tuženika s pozivom na tuženikov broj spisa 241110511174 ispostavio račun broj 58/1/1 i predujam br. 2/1/ 2 u kojem se referira na tuženikove izvide štete i tuženikov broj štete. Tuženik je s pozivom na broj izvida štete isplatio tužitelju iznos od 146,65 EUR i 586,88 EUR dok je tuženik u odgovoru na tužbu obrazložio iz kojih razloga nije prihvatio njegove cijene radnih sati – osiguranik tuženika prilikom odabira auto servisne radionice nije postupio pažnjom dobrog domaćina jer nije odabrao radionicu koja ima niže cijene sata rada i potrošnog materijala od onih iskazanih na računu izdanog od strane tužitelja.
12. Prema ocijeni ovog suda oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Uvjetima police obveznog osiguranja bilo određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 58/1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.161,79 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e- maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 733,53 EUR. Razliku od 428,26 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji prizna tuženika, kao i cijenu potrošnog materijala. Iz navedenog proizlazi da tuženik sasvim neosnovano određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta.
13. Svaki subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) napisana cijena od 25,00 EUR / sat za limara, odnosno lakirera.
14. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuju mišljenja nadzornih tijela – AZTN i HANFA.
15. Imajući u vidu kako se u predmetnom postupku radi o sporu male vrijednosti sud nije provodio predloženo prometno vještačenje ocijenivši da bi utvrđivanje činjenica vezanih za utvrđivanje visine cijene radnog sata provođenjem istog bilo povezano s nerazmjernim troškovima i teškoćama pa je u skladu s odredbom čl. 464.a ZPP-a zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave u spisu.
16. Iz računa tužitelja broj 58/1/1 utvrđeno je da je tužitelj izvršio popravak vozila KA za ukupnu cijenu od 1.161,79 EUR (s uključenim PDV-om po stopi od 25%). Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati 2,6 (limar) + 7,1 (lakirer), koja količina radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 54,73 EUR uvećano za PDV, što uvećano za broj sati (bez PDV) iznosi 142,30 EUR odnosno 388,58 EUR. Navedena cijena je u skladu s Cjenikom tužitelja priloženog spisu. Tuženik je u Izvidima štete procijenio cijenu radnog sata ovlaštenog servisa, u koju kategoriju spada i tužitelj, na iznos od 25,00 (plus PDV). Iz navedenog proizlazi razlika u cijeni radnog sata za predmetni popravak odnosno razlika s obzirom na ukupni broj radnih sati u iznosu od utuženih 428,26 EUR uzimajući u obzir plaćanje koje je tuženik izvršio u mirnom postupku te je razlika do punog iznosa računa predmet utuženja u ovom predmetu, a iz odgovora na tužbu proizlazi kako je sporna upravo satnica rada, odnosno razlika u cijeni radnog sata koje tuženik priznaje i cijene radnog sata koju tužitelj naplaćuje prema svom Cjeniku. Stoga je predmet naknade štete u ovom postupku isključivo naknada štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u svojim izvidima štete. Svi ostali prigovori tuženika su ocijenjeni kao neosnovani i izjavljeni isključivo radi odugovlačenja ovog postupka.
17. Tužitelj je oštećenici KA obračunao cijenu radnog sata u skladu s Cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima te je u spis kao dokaz navedenomu dostavio i račune popravka ispostavljene drugim kupcima.
18. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim Cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a koji cjenik je, kako to proizlazi iz isprava u spisu i iskaza odgovorne osobe tužitelja, odobren od Ministarstva gospodarstva i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
19. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 58/1/1 ispostavljena u skladu s Cjenikom tužitelja, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u konačnom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj prema svom Cjeniku naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
20. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Tužiteljev račun za popravak vozila ispostavljen je 15. ožujka 2025. te je u istome naznačen rok dospijeća 25. ožujka 2025. Stoga tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, odnosno 26. ožujka 2026. od kojeg dana tužitelju nastaje šteta. Slijedom toga, valjalo je prihvatiti tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos od 26. ožujka 2026. do isplate i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
21. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.
22. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. st 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine" broj 118/18, 51/23 dalje u tekstu: ZSP), prema zahtjevu za naknadu troškova (tužba) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 dalje u tekstu: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR kako je tužitelj to zatražio.
23. Tužitelju je kao potreban priznat zatraženi sljedeći trošak: trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), trošak sastava podneska od 22. listopada 2025. (Tbr. 8.3.) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 13,27 EUR i presudu u iznosu 13,27 EUR zajedno odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 214,04 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
24. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu, 12. ožujka 2026.
Sudac
Tina Jakupak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. tužitelju po pun – sp na presudu bez rasprave
2. tuženiku po pun
3. kal pravomoćnosti – 30 dana
