REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1942/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja MG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mihovilu Luciću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukušić j.t.d. u Zagrebu protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., OIB 70133616033, Zagreb, Josipa Marohnića 1, zastupan po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenom, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 26. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĆG, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika Ružice Jukić, odvjetnice, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

'' I. Proglašava se nedopuštenom ovrha pokrenuta od strane tuženika kao ovrhovoditelja Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, Josipa Marohnića 1, Zagreb, protiv tužitelja kao ovršenika MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pred Financijskom agencijom temeljem Rješenja o ovrsi, posl.br. Ovrv-1049/11, od dana 11. srpnja 2011. godine, donesenog po javnom bilježniku Milanu Gliboti, kao osnove za plaćanje.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.183,19 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana 11. prosinca 2023. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak prema odluci suda, sve to u roku od 15 dana.''

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju MG (nm. MG), OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tuženiku Telemach Hrvatska d.o.o., OIB 70133616033, Zagreb, Josipa Marohnića 1 trošak ovog postupka u iznosu od 562,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj MG (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je zaključkom ovoga suda od 4. ožujka 2024. upućen pokrenuti parnicu sukladno čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona. Naime, 11. prosinca 2023. tuženik kao ovrhovoditelj je protiv ovdje tužitelja kao ovršenika podnio zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-1049/11 od 11. srpnja 2011. te je idući dan tužitelju zaplijenjen iznos od 1.178,09 eura od ukupnog iznosa ovrhe od 1.183,19 eura. Smatra kako je navedena izvansudska ovrha odnosno zahtjev za naplatom u potpunosti zakonski neosnovan. Ističe prigovor zastare s obzirom na to da je rješenje o ovrsi doneseno 11. srpnja 2011. odnosno da je postalo pravomoćno 5. siječnja 203. dok je zahtjev za naplatu podnesen 11. prosinca 2023. odnosno nakon proteka više od deset godina. Uz to navodi da nikada nije zaprimio nikakav račun po predmetnoj tražbini od strane tuženika pa su predmetna tražbina i zatezne kamate neosnovani. Predlaže donijeti presudu kojom se proglašava nedopuštenom ovrha temeljem rješenja o ovrsi Ovrv-1049/11 od 11. srpnja 2011. pred Financijskom agencijom te naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 1.183,19 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2023. do isplate. Traži naknadu parničnog troška.

2. Tuženik Telemach Hrvatska d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu navodi da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ovrv-1049/11 doneseno 11. srpnja 2011. te je postalo pravomoćno i ovršno 5. siječnja 2013. Tuženik je dvaput podnosio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu. Prvi zahtjev je podnesen 16. siječnja 2013. te dugovanje nije podmireno jer tužitelj nije imao novčanih sredstava, a rješenje o ovrsi je zavedeno u redoslijed naplate kod FINA-e do 4. kolovoza 2018. Iz navedenog jasno i nedvojbeno proizlazi da je FINA prestala postupati najkasnije stupanjem na snagu članka 12. st. 1. ZSPONS odnosno da je prestala postupati iz razloga što se tuženik nije mogao namiriti, a što ukazuje da je FINA držala u aktivnosti izvršavanje osnove (blokadu) računa za tužitelja sve do kolovoza2018. godine, kada je ZPONS stupio na snagu – 04.08.2018., a koja aktivnost (blokada) prekida zastaru. Kako takav razlog prestanka postupanja FINA-e ne spada pod krivnju tuženika, to znači da su sve radnje nadležnih tijela (FINA-e) i tuženika do 2018. godine prekidale zastaru. Drugi zahtjev za naplatu dostavljen je FINA-i 11. prosinca 2023. te je FINA zavela navedenu osnovu (rješenje o ovrsi) u redoslijed naplate i započela provedbu ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja. S obzirom na navedeno, jasno je da je podnošenjem zahtjeva tuženika FINA-i nastupio prekid zastare te nije protekao rok od 10 godina pa je prigovor zastare neosnovan. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu parničnog troška.

3. U podnesku od 22. siječnja 2025. tuženik navodi da FINA po predmetnom rješenju o ovrsi nije postupila odnosno isto nikad nije evidentirala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje jer tužitelj/ovršenik nije imao aktivnih računa na teret kojih bi se ovrha na novčanim sredstvima mogla provesti. S obzirom da tuženik/ovrhovoditelj nikad nije zaprimio obavijest o nemogućnosti provedbe predmetnog rješenja niti mu je predmetno rješenje vraćeno, to je isti bio onemogućen predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. Prilikom podnošenja zahtjeva za naplatu 11. prosinca 2023. zatražio je ponovnu reaktivaciju predmetnog rješenja o ovrsi temeljem osnove koja je pohranjena kod FINA-e po kojoj je ista postupila. Dakle, tuženiku/ovrhovoditelju rješenje o ovrsi nije vraćeno, nego je pohranjeno kod FINA-e u razdoblju od 18. siječnja 2013. do 11. prosinca 2023. kad je isto evidentirano u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, a što svakako predstavlja prekid zastare u smislu odredbe čl. 241. i čl. 245 . Zakona o obveznim odnosima.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao: zaključak ovoga suda poslovni broj Ovr- 545/2024-3 od 4. ožujka 2024. (list 5-7 spisa), prijedlog radi proglašenja ovrhe i prijenosa nedopuštenim (list 10-11 spisa), zahtjev za naplatu (list 13-17 spisa), rješenje o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote poslovni broj Ovrv-1049/11 od 11. srpnja 2011. (list 17-18 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list 19 spisa), očitovanje Financijske agencije (list 51 spisa). Nije saslušan tužitelj jer se njegovim saslušanjem ne bi utvrdile činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu s obzirom na to da je riječ o pravnom pitanju (je li nastupila zastara tražbine), a o kojem je moguće donijeti odluku temeljem analize dokumentacije u spisu.

5. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim pljenidbu i prijenosa novčane tražbine u postupku izvansudske ovrhe provedene temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote poslovni broj Ovrv- 1049/11 od 11. srpnja 2011.

7. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz dostavljenog zaključka ovoga suda poslovni broj Ovr-545/2024-3 od 4. ožujka 2024., da je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje u tekstu: OZ).

7.1. Nije sporno niti da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote poslovni broj Ovrv-1049/11od 11. srpnja 2011. postalo pravomoćno i ovršno 5. siječnja 2013. kao i da je temeljem istog po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja od 11. prosinca 2023. Financijska agencija (dalje u tekstu: FINA) naplatila od tužitelja iznos od 1.183,19 eura.

8. Ovršenik odnosno sada tužitelj tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu (u tom smislu i Rev 1901/2017-3 od 17. rujna 2019.). Kako je tužitelj u prijedlogu radi proglašenja ovrhe i prijenosa nedopuštenim istaknuo samo prigovor zastare, zbog kojeg razloga je upućen pokrenuti ovu parnicu, to njegovi navodi da nikada nije zaprimio nikakav račun po predmetnoj tražbini od strane tuženika, nisu razmatrani.

9. Stoga je ostalo kao sporno za utvrditi je li nastupila zastara tražbine odnosno je li protekao rok u kojem je tuženik kao ovrhovoditelj mogao tražiti naplatu tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

10. Prema odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnoga tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

11. Prema odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12. Prema odredbi čl. 242. st. 1. ZOO propisano je da se smatra da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koje je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (st.2.).

13. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO). Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

14. Na temelju provedenog dokazanog postupka utvrđeno je:

- da je tuženik prvi put podnio zahtjev za izvansudsku ovrhu Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: FINA) 18. siječnja 2013., kako to proizlazi iz njezinog odgovora o statusu predanog zahtjeva (list 51 spisa),

- da FINA po tom zahtjevu nije postupila jer ovršenik ovdje tužitelj nije imao otvorenih računa zbog čega ga nije niti evidentirala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje,

- da FINA navedenu osnovu za plaćanje nije vratila ovrhovoditelju ovdje tuženiku niti ga je obavijestila o nemogućnosti provedbe izvansudske ovrhe, već je uredno zahtjev zaprimila, a osnovu za plaćanje zadržala i arhivirala,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj ponovno podnio zahtjev za naplatu 11. prosinca 2023. (list 13-16 spisa) te je tada FINA izvršila naplatu u iznosu od 1.183,19 eura.

15. U trenutku prvog podnošenja zahtjeva za naplatu FINA-i na snazi je bio Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (''Narodne novine'', broj 91/2010 i 112/2012, dalje u tekstu: ZOPNS '10). Tim zakonom nije bilo propisano vremensko ograničenje temeljem kojeg bi FINA prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje ako ne bi bilo naplata s računa ovršenika.

16. Takvo ograničenja propisano je tek čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018. (''Narodne novine'', broj 68/2018, dalje u tekstu ZOPNS '18) kada je propisano da će FINA prestati s izvršavanjem osnove za plaćanje ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika.

17. Također u čl. 33. st. 1. ZOPNS '18 propisano je postupanje FINA-e s osnovama za plaćanje u prijelaznom razdoblju. Tako je propisano da je FINA dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona.

18. Podnošenjem zahtjeva za izvansudsku ovrhu 18. siječnja 2013., koji je podnesen unutar desetogodišnjeg zastarnog roka, prekinuta je zastara koji prekid je trajao sve do 4. kolovoza 2018. Naime, sve dok naplata po navedenoj ovršnoj ispravi nije izvršena ili dok taj postupak naplate nije završen na neki drugi način, traje prekid zastarijevanja. FINA o nemogućnosti postupanja po navedenom zahtjevu ovrhovoditelja kao tuženika nije obavijestila, kako to proizlazi iz njezinog odgovora o statusu predanog zahtjeva. Tuženik nije povukao zahtjev za naplatu, a o tome da njegov zahtjev nije evidentiran u očevidniku nije obaviješten niti mu je vraćena osnova za plaćanje. Navedeno proizlazi iz odgovora FINA (list 51 spisa). Stoga, takvo postupanje FINA-e ne može ići na teret tuženika niti se isto može smatrati odustankom tuženika od naplate zbog čega ne bi došlo do prekida zastarijevanja.

19. Stupanjem na snagu ZOPNS '18 FINA je bila dužna prestati izvršavati osnove za plaćanje po kojima nije bilo naplate posljednjih šest mjeseci. Kako po osnovi za plaćanje u odnosu na tužitelja, koju je FINA uredno primila 18. siječnja 2013. nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci, a FINA je navedenu osnovu zadržala, to je FINA sukladno navedenoj zakonskoj odredbi najkasnije 4. kolovoza 2018. po istoj trebala prestati postupati. Iz tog razloga, kako zahtjev za naplatu tuženik kao ovrhovoditelj od 18. siječnja 2013. nikada nije povukao niti je po istom došlo do naplate do stupanja na snagu ZOPNS '18, to je prekid zastare po zahtjevu za naplatu od 18. siječnja 2013. trajao sve do 4. kolovoza 2018., kada je zakonskom odredbom propisana dužnost prestanka izvršavanja osnova za plaćanje i kada je zastara u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO počela ponovno teći.

20. Naime, rok zastarijevanja tražbine ne teče dok traje postupak izvansudske ovrhe odnosno izvršenja osnove za plaćanje pri FINA-i. S obzirom na to da tuženika FINA nije obavijestila o nemogućnosti provedbe niti mu je osnova vraćena, tuženik je osnovano mogao smatrati da je njegova osnova kod nadležnog tijela u postupku naplate. Da je FINA obavijestila tuženik o nemogućnosti provedbe, tužitelj tijekom postupka niti je tvrdio niti je ičim dokazao.

21. Stoga, kada je tuženik podnio novi zahtjev za naplatu 11. prosinca 2023., isti je podnesen unutar desetogodišnjeg roka iz čl. 233. st. 1. ZOO jer od 5. kolovoza 2018., kada je zastara počela ponovno teći, do 11. prosinca 2023. taj rok nije protekao. Zbog toga je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

22. Kako tužitelj u postupku nije uspio, nema pravo na naknadu troška postupka. Odluka o trošku tuženiku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP – a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.183,19 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

23. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 7. toč. 1. OT - 75 bodova), zastupanje na ročištu 26.01.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 75 bodova), sastav podneska od 22.01.2025. (Tbr. 8. toč. 1. OT - 75 bodova), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 112,50 eura, ukupno 562,50 eura, sukladno čl. 155. ZPP

- a.

24. Nije priznat zatraženi trošak pristojbe na presudu jer ta obveza ne tereti tuženika.

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.