REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj P-106/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćnici Ani Mendrili Dobrović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, Riva 4, protiv tuženika REPUBLIKE HRAVTSKE, OIB: 52634238587, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Erazma Barčića 5, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa i utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika, objavljene 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Ispravlja se upis u zemljišnim knjigama u odnosu na nekretninu:
- 29. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-29) ULICA ŠKURINJSKIH ŽRTAVA 10-Stan broj 1, ukupne površine 24,21 m2, koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], zgrada br. 10 i 12 Ulica škurinjskih žrtava i dvorište od 481 m2, k. o. [katastarska općina], koji stan je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. Plase
na način da se kao vlasnik nekretnine upiše tužitelj INA-INDUSTRIJA NAFTE D.D. ZAGREB, AV. V. HOLJEVCA 10, OIB 27759560625 uz istovremeno brisanje prava vlasništva Republike Hrvatske.
II. Ovlašćuje se tužitelj INA-INDUSTRIJA NAFTE D.D. ZAGREB, AV. V. HOLJEVCA 10 OIB 27759560625 da temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti i ovršnosti izvrši upis prava vlasništva na nekretnini:
- 29. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-29) ULICA ŠKURINJSKIH ŽRTAVA 10-Stan broj 1, ukupne površine 24,21 m2, koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], zgrada br. 10 i 12 Ulica škurinjskih žrtava i dvorište od 481 m2, k. o. [katastarska općina], koji stan je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. Plase
a što je tuženik dužan trpjeti.
III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29 ZOO-a tekućim od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je tužitelj INA-INDUSTRIJA NAFTE D.D. ZAGREB, AV. V. HOLJEVCA 10, OIB 27759560625, stekao pravo vlasništva nekretnine:
- 29. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-29) ULICA ŠKURINJSKIH ŽRTAVA 10-Stan broj 1, ukupne površine 24,21 m2, koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], zgrada br. 10 i 12 Ulica škurinjskih žrtava i dvorište od 481 m2, k. o. [katastarska općina], koji stan je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. Plase
II. Ovlašćuje se tužitelj INA-INDUSTRIJA NAFTE D.D. ZAGREB, AV. V. HOLJEVCA 10 OIB 27759560625 da temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti i ovršnosti izvrši upis prava vlasništva na nekretnini:
- 29. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-29) ULICA ŠKURINJSKIH ŽRTAVA 10-Stan broj 1, ukupne površine 24,21 m2, koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], zgrada br. 10 i 12 Ulica škurinjskih žrtava i dvorište od 481 m2, k. o. [katastarska općina], koji stan je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. Plase
a što je tuženik dužan trpjeti.
III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29 ZOO-a tekućim od presuđenja do isplate, u roku od
15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 21. veljače 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je stekao pravo vlasništva nekretnine 29. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-29) ULICA ŠKURINJSKIH ŽRTAVA 10-Stan broj 1, ukupne površine 24,21 m2, koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], zgrada br. 10 i 12 Ulica škurinjskih žrtava i dvorište od 481 m2, k. o. [katastarska općina], koji stan je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da ga se ovlasti da temeljem presude izvrši upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini, što je tuženik dužan trpjeti. Podneskom od 16. svibnja 2025., a sukladno pozivu suda iz rješenja od 8. svibnja 2025., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, te predložio da se ispravi upis u zemljišnim knjigama u odnosu na predmetnu nekretninu na način da se on upiše kao vlasnik nekretnine, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika, kao i da ga se ovlasti da temeljem presude izvrši upis svog prava vlasništva na navedenoj nekretnini. Podredno, a ukoliko sud ne prihvati prvopostavljeni tužbeni zahtjev, predložio je da sud prihvati eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je stekao pravo vlasništva navedene nekretnine, te da ga se ovlasti da temeljem presude izvrši upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini, što je tuženik dužan trpjeti.
2. U tužbi navodi da je na pokretanje postupka upućen rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Z-17663/2023 od 22. siječnja 2025. Ističe da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine, ali da navedeni upis ne odražava stvarno stanje, iz kojeg razloga da je i pokrenuo pojedinačni ispravi postupak koji je okončan donošenjem rješenja poslovni broj Z-17663/2023 od 22. siječnja 2025. kojim je njegov zahtjev neosnovano odbijen. Ističe da u spis dostavljena potvrda iz bilance dokazuje pravni osnov stjecanja njegova prava vlasništva, kao i da je u posjedu predmetnog stana, koji je ranije koristio najmoprimac, sad pokojni ČU. Nakon smrti najmoprimca da je ispraznio stan od stvari, više puta proveo deratizaciju i dezinfekciju, ali da je stan u potpunosti devastiran, te zahtjeva potpunu adaptaciju. Istaknuo je da u svojim poslovnim knjigama predmetnu nekretninu vodi u popisu dugotrajne imovine od 1. prosinca 1978., pa da je pravo vlasništva stekao temeljem Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA – Industrija nafte, te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. INA – Industrija nafte da je osnovana Zakonom o osnivanju Javnog poduzeća INA – Industrija nafte, te preoblikovana u dioničko društvo Zakonom o prestanku važenja Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA – Industrija nafte. Navedeni zakoni da su lex specialis u odnosu na propise o pretvorbi društvenih poduzeća. Zakonom o osnivanju Javnog poduzeća INA – Industrija nafte da su društvena sredstva poduzeća udruženih u INA – Industrija nafte, utvrđena bilancom stanja na dan 30. rujna 1990., prenesena na INA – Industrija nafte, te su postala državno vlasništvo, a da su zatim prenesena na INA – Industrija nafte d.d. U konačnici ističe i da je pravo vlasništva stekao i dosjedanjem i građenjem jer da je savjestan posjednik.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istaknuo da tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 186.a stavka 6. Zakona o parničnom postupku u odnosu na zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva, slijedom čega je predložio da se isti odbaci, dok je u odnosu na tužbeni zahtjev na ispravak zemljišnoknjižnog upisa istaknuo da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva, kojoj preinaci se protivi u cijelosti. Nadalje, naveo je da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kao i da ističe prigovor zastare na sve okolnosti tužbe i tužbenog zahtjeva. Istaknuo je da je odlučna u ovome postupku činjenica je li predmetna nekretnina bila vođena u bilanci tužitelja na dan 30. rujna 1990., ali da tužitelj, na kojem je teret dokaza, navedeno nije dokazao. Potvrda dostavljena od strane tužitelja uz tužbu da nije izvod iz bilance poduzeća INA – Industrija nafte na dan 30. rujna 1990., pa da nije dokazao da je predmeta nekretnina bila procijenjena u temeljni kapital njegova prednika. Predmetna nekretnina da je prije postupka povezivanja bila upisana u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Radne organizacije ADRIAMONT iz Rijeke, a da pravni slijednik navedenog društva nije predmetnu nekretninu u postupku pretvorbe i privatizacije unio u temeljni kapital, slijedom čega da je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska.
4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio prigovor tuženika da je u konkretnom slučaju trebao podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora. Istaknuo je da je popis dugotrajne imovine sastavni dio bilance tužitelja, a da upravo činjenica da je nekretnina u popisu dugotrajne imovine od 1978. do danas dokazuje da je predmetna nekretnina bila u bilanci na dan 30. rujna 1990., kao i da drukčiji izvod iz bilance od dostavljene potvrde ne postoji. Društvo TRS d.o.o., koje je izdalo potvrdu da se nekretnina nalazi na popisu dugotrajne imovine, da je član INA – grupe za koju obavlja sve računovodstvene poslove, pa da je ovlašteno izdati takve potvrde. U konačnici je naveo i da je iz u spis dostavljene dokumentacije razvidno da je još 1986., kao vlasnik stana, davao stan na korištenje bez obzira na upis prava vlasništva u zemljišne knjige, iz čega proizlazi da je već tada bio vlasnik predmetne nekretnine, a da društvo ADRIAMONT s time nije imalo veze. Iz računa dostavljenih u spis da je razvidno i da je dugi niz godina plaćao račune za pričuvu i čišćenje stubišta kao vlasnik stana.
5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka opetovano naglasio da je odlučna činjenica u ovome postupku je li predmeta nekretnina obuhvaćena bilancom tužitelja na dan 30. rujna 1990., a da je za odluku u ovoj pravnoj stvari irelevantno tko je u posjedu stana i tko je plaćao pričuvu za isti. U konačnici je istaknuo i da je tužitelj sudjelovao u postupku povezivanja provedenog pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem RZ-262/2012, te da je u tom postupku trebao istaknuti prigovor i tužbu za ispravak, a što nije učinio, pa da se radi o presuđenoj stvari o kojoj je pravomoćno riješeno u navedenom postupku povezivanja.
6. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu.
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je utvrdio da je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nedopušten, odnosno da nisu ispunjene procesne pretpostavke za meritorno odlučivanje o tom tužbenom zahtjevu.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak pogrešnog upisa na temelju kojeg se tuženik uknjižio kao vlasnik nekretnine, uz ovlaštenje da se temeljem presude upiše kao vlasnik navedene nekretnine, odnosno podredno, ukoliko sud ne nađe osnovanim prvopostavljeni tužbeni zahtjev, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz ovlaštenje da se temeljem presude upiše kao vlasnik navedene nekretnine.
9. U konkretnom slučaju, a u odnosu na prvopostavljeni tužbeni zahtjev, radi se o tužbi za ispravak iz odredbe članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24; dalje ZZK) kojom je propisano da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.
10. S tim u vezi, valja navesti da je neosnovan navod tuženika da je tužitelj uređujući tužbeni zahtjev podneskom od 16. svibnja 2025. preinačio tužbeni zahtjev, budući da je tužitelj navedenim podneskom postupio sukladno rješenju suda od 8. svibnja 2025., a kojim je tužitelju naloženo urediti tužbeni zahtjev sukladno članku 205. ZZK, uz upozorenje na posljedice iz odredbi članka 109. stavka 3. i 4. ZPP-a, u slučaju nepostupanja po navedenom rješenju. Međutim, sve i kada bi navedeno uređenje tužbenog zahtjeva predstavljalo preinaku tužbenog zahtjeva, ista bi svakako bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.
11. Nadalje, a budući da je tuženik istaknuo prigovor presuđene stvari i prigovor zastare, prvenstveno je valjalo odlučiti o navedenim prigovorima.
12. Neosnovano tuženik ističe da je tužitelj sudjelovao u postupku povezivanja provedenog pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem RZ-262/2012, pa da je u tom postupku trebao istaknuti prigovor i tužbu za ispravak, a što nije učinio, pa da se radi o presuđenoj stvari o kojoj je pravomoćno riješeno u navedenom postupku povezivanja. Naime, institut presuđene stvari zahtjeva da postoji subjektivni identitet spora, odnosno identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi i objektivni identitet spora, odnosno da se radi o istom predmetu spora kojeg valja raspoznati ne samo po istovjetnom sadržaju tužbenog zahtjeva, već i po njegovom činjeničnom obrazloženju. Uvidom u predmet Općinskog suda u Rijeci poslovni broj RZ-262/2012 utvrđeno je da je isti pokrenut po zahtjevu upravitelja predmetne nekretnine, odnosno zgrade, te da tužitelj nije sudjelovao u predmetnom postupku, kao i da predmet utvrđivanja u tom postupku nije bilo pravo vlasništva ovdje tužitelja stečenog temeljem zakona, odnosno Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA – Industrija nafte („Narodne novine“ broj 142/90; dalje ZOOJPI). Stoga, prema stavu ovoga suda, između navedenog postupka povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige, čiji je cilj pretvoriti upise iz knjige položenih ugovora u zemljišnoknjižne upise i ovoga kontradiktornog parničnog postupka ne postoji subjektivni i objektivni identitet spora.
13. Neosnovan je i istaknuti prigovor zastare, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu u kojem jedna strana od druge zahtjeva ispunjenje određene obveze, u kojem slučaju su zakonom propisani rokovi u kojima vjerovnik može od dužnika tražiti ispunjenje te obveze. U konkretnom slučaju, tužitelj od tuženika ne zahtjeva ispunjenje određene obveze, već je predmet spora, kako je to već ranije navedeno, zahtjev tužitelja za ispravak zemljišnoknjižnog upisa.
14. Među strankama nije sporno da je tuženik Republika Hrvatska u postupku postupka povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci poslovni broj RZ-262/2012 upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, a da je prije provedbe navedenog postupka na nekretnini bilo upisano društveno vlasništvo – korisnik Radna organizacija ADRIAMONT Rijeka. Nije sporno ni da je tužitelj pokrenuo pojedinačni ispravni postupak, koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Delnicama pod poslovnim brojem Z-17663/2023, u kojem je 22. siječnja 2025. doneseno rješenje kojim je odbijen prijedlog tuženika da se predmetna nekretnina sa imena tuženika upiše na ime tužitelja, kao ni da je tužitelj u zakonom propisanom roku iz odredbe članka 205. ZZK pokrenuo ovaj postupak.
15. Međutim, među strankama je sporno postojanje valjane prave osnove za stjecanje prava vlasništva, odnosno je li tužitelj temeljem odredbi ZOOJPI stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.
16. Odredbom članka 4. ZOOJPI propisano je da se sredstva za osnivanje i rad INA - Industrije nafte osiguravaju iz sredstava (osnovnih, obrtnih i drugih sredstava) poduzeća udruženih u INA - Industriju nafte, zajednicu poduzeća, utvrđena bilancom stanja na dan 30. rujna 1990., dok je člankom 5. propisano da se društvena sredstva utvrđena bilancom stanja na dan 30. rujna 1990. u poduzećima navedenim u prethodnom članu, prenose na INA - Industriju nafte i postaju državno vlasništvo. Odredbom članka 4. Zakona o izmjenama Zakona kojima su osnovana javna poduzeća („Narodne novine“ broj 61/91 i 64/91) izmijenjen je članka 5. ZOOJPI na način da je propisano da je poduzeće INA - Industrija nafte u vlasništvu Republike Hrvatske.
17. Navedene zakonske odredbe odredile su titulara vlasništva nad poduzećem INA – Industrija nafte i ne odnose se na vlasništvo sredstva, dok su sredstva dio imovine poduzeća INA – industrija nafte i nad njima postoji pravo vlasništva poduzeća, odnosno sada tuženika, uz uvjet da su ta sredstva, odnosno u konkretnom slučaju predmetni stan, utvrđeni bilancom stanja na dan 30. rujna 1990. (tako i Ustavni sud u odluci poslovni broj U-III/3049/2007 od 27. svibnja 2000.).
18. Teret dokaza navedene činjenice je na tužitelju, a koju odlučnu činjenicu, prema stavu ovoga suda tužitelj nije dokazao.
19. Iz potvrde društva TRS d.o.o., Zagreb (list 4 spisa) proizlazi da je navedeno društvo potvrdilo da se predmetni stan nalazi na popisu dugotrajne imovine, odnosno bilanci stanja osnovnih sredstava INA – Industrija nafte od 1. prosinca 1987. Međutim, prema stavu ovoga suda, iz navedene isprave nije moguće utvrditi spornu odlučnu činjenicu, budući da iz iste prvenstveno nije razvidno na koju se nekretninu ta potvrda odnosi. Naime, iako je u potvrdi navedeno da se ista odnosi na stan na adresi u [adresa], koja adresa nesporno je adresa predmetne nekretnine (zgrade), iz rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj RZ-262/2012 od 25. veljače 2015. donesenog u postupku povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige, proizlazi da je u toj zgradi tužitelj upisan kao vlasnik drugog stana (etaža 30 – stan broj 7 u prizemlju) različitog od stana koji je predmet ovoga postupka. Stoga iz navedene potvrde nije jasno odnosi li se ista na stan koji je predmet ovog postupka ili na stan na kojem je već upisano pravo vlasništva tužitelja. Također, činjenica da je u navedenoj potvrdi navedeno da se stan nalazi na popisu dugotrajne imovine, odnosno bilanci stanja osnovnih sredstava tuženika od 1. prosinca 1987., ne dokazuje činjenicu da je isti unesen u bilancu stanja na dan 30. rujna 1990., niti to iz navedene potvrde proizlazi. Nesporno je da je 1986. navedeni stan prednik tuženika dodijelio na korištenje svom radniku LU (list 15-20 spisa), međutim to samo po sebi također ne dokazuje da je isti unesen u bilancu društva na dan 30. rujna 1990.
20. Stoga, a budući da tuženik nije dostavio bilancu stanja na dan 30. rujna 1990., a da dostavljenom ispravom nije dokazao da je predmetna nekretnina činila temeljni kapital njegova pravna prednika, tuženik nije dokazao valjanu pravnu osnovu svog stjecanja prava vlasništva na predmetnom stanu, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
21. S obzirom na navedeno, na drukčiju odluku u ovoj pravnoj stvari nisu od utjecaja navodi tužitelja da je plaćao račune za pričuvu i čišćenje stubišta za predmetni stan.
22. U odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u eventualnoj kumulaciji, da se utvrdi da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću i građenjem, valja navesti da nisu ispunjene procesne pretpostavke za odlučivanje o navedenom tužbenom zahtjevu. Naime, odredbom članka 186.a stavka 6. ZPP-a propisano je da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. tog članka. Međutim, nesporno je da tužitelj u odnosu na predmetni tužbeni zahtjev, zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu nije podnio, pri čemu se ne radi o slučaju u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.
23. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.
24. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje Tarifa), podnesaka od 8. lipnja 2025. i 9. listopada 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svaki podnesak, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, te zastupanja na ročištima 23. rujna 2025. i 29. siječnja 2026. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište. Stoga, tuženik ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR.
25. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.
U Rijeci, 12. ožujka 2026.
Sudac
Marija Sušanj Tepša
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuju u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude i rješenja.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
