Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-328/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja SIGNAL SERVIS INTERNATIONALIS d.o.o., OIB 01037094099, Zagreb, Osredak 26, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva HANŽEKOVIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika KANTIR d.o.o., OIB 59594489593, Duće, Poljička cesta-Vavlje 5, radi isplate, 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice u Splitu Sandre Jelavić poslovni broj Ovrv- 7601/2022, UPP/OS-Ovrv-285/2022 od 10. svibnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku KANTIR d.o.o., Poljička cesta-Vavlje 5, Duće, OIB:59594489593 u roku od osam dana isplatiti tužitelju SIGNAL SERVIS INTERNATIONALIS d.o.o., Osredak 26, Zagreb, OIB:01037094099, iznos od 3.098,83 eura sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2019. godine do isplate; koje do 31. prosinca 2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice u Splitu Sandre Jelavić poslovni broj Ovrv-7601/2022, UPP/OS-Ovrv-285/2022 od 10. svibnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.437,50 kuna/190,79 eura.

III Nalaže se tuženiku KANTIR d.o.o., Poljička cesta-Vavlje 5, Duće, OIB:59594489593 u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju SIGNAL SERVIS INTERNATIONALIS d.o.o., Osredak 26, Zagreb, OIB:01037094099, troškove postupka u iznosu od 1.524,89 (tisuću petsto dvadeset četiri cijelih osamdeset devet) eura sa zateznim kamatama od 12. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu troškova postupka u iznosu od 137,50 (sto trideset sedam cijelih pedeset) eura sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Predmetni je postupak 24. ožujka 2022. pokrenuo tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave- Izvatka iz poslovnih knjiga od 17. ožujka 2022. Prijedlog za ovrhu je dodijeljen u rad javnoj bilježnici u Splitu Sandri Jelavić.

2. Na temelju tog prijedloga, javna bilježnica je donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-7601/2022, UPP/OS-Ovrv-285/2022 od 10. svibnja 2022.

3. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik, sada tuženik, izjavio je pravodoban prigovor u kojem je osporio ovršni zahtjev, navodeći da je ovrhovoditelj rezervirao termin za planirano vjenčanje na njegovom brodu Gradina 1. Istaknuo je da je cijena za ukupnu uslugu dogovorena u iznosu od 10.000,00 eura, a da mu je utuženi iznos ovrhovoditelj uplatio kao kaparu za dogovorenu uslugu, koji iznos on potvrđuje da je primio.

4. Tvrdi da je držao rezervaciju za dogovoreni termin i da je time izgubio mogućnost ostvariti vožnju koju je mogao ostvariti da termin nije bio rezerviran. Naveo je kako je platio PDV i rezervirao profesionalne kuhare i konobare za dogovoreni termin, što mu je uzrokovalo određene troškove. Nadalje tvrdi da do realizacije ugovora nije došlo isključivo zbog ovrhovoditeljeva odustanka od ugovora. Nakon ovrhovoditeljeva odustanka, da je bio dogovor da zadrži polovicu uplaćenog iznosa, a polovicu da vrati. Pristao je na to ali su uskoro nastupile okolnosti vezane uz pandemiju Covid-19 pa nije bio u mogućnosti vratiti tu polovicu. Nakon toga, po primitku prijedloga za ovrhu, tvrdi da je pokušao ali nije uspio postići dogovor s ovrhovoditeljem. Smatra da, budući da je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, on kao druga ugovorna strana ima pravo istu zadržati.

5. Ovršenik u prigovoru nije predlagao izvođenje kakvih dokaza niti ponudio isprave na okolnosti navedene u njegovom prigovoru. Kasnije, na pripremnom ročištu 18. prosinca 2023. predložio je da se sasluša zastupnik po zakonu GV u svojstvu stranke na okolnosti navedene u njegovom prigovoru, što je sud dopustio, rukovodeći se odredbama članka 11. ZPP-a.

6. Zbog sadržaja ovršenikova prigovora, ovaj je sud rješenjem Povrv-328/2022- 5 od 6. ožujka 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita poslovni broj UPPS/OS-Ovrv- 285/2022 od 10. svibnja 2022. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. Tužitelj se podneskom od 24. ožujka 2023. očitovao na prigovor protiv rješenja o ovrsi. Naveo je kako je između stranaka bila dogovorena usluga prijevoza brodom te da je predmetna uplata izvršena na ime predujma za tu uslugu. Budući da usluga nikad nije izvršena, drži da je tuženik dužan vratiti primljeni predujam. Usprotivio se tvrdnjama tuženika da bi za neizvršenje usluge bio odgovoran tužitelj kao i tuženikovim tvrdnjama da uplaćeni iznos predstavlja kaparu. Pored navedenog, tužitelj smatra da je tuženik priznao dug u svome e-mailu kojeg je 9. siječnja 2022. uputio punomoćnici tužitelja.

8. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu iznosa od 3.098,83 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu članka 501. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), dalje: ZPP.

9. Zbog toga su u pozivu na pripremno ročište stranke upozorene u skladu s odredbama članka 461. a. ZPP-a.

10. Tužitelj je uz podnesak od 24. ožujka 2023. priložio izvadak Zagrebačke banke od 9. svibnja 2019. (list 49. spisa), ispis elektroničke pošte upućene s adrese [adresa elektroničke pošte] od 9. siječnja 2022. (list 50. spisa) i opomenu pred tužbu od 30. prosinca 2021. s povratnicom (list 51 spisa).

11. Među strankama nije sporno da su usmeno pregovarale o pravnom poslu vezanom za tuženikov brod Gradina 1. Nije sporno da je tuženik tužitelju dao određenu ponudu, kao što nije sporno ni da je tužitelj po toj ponudi izvršio uplatu tuženiku upravo u utuženom iznosu od 3.089,83 eura (23.348,13 kuna) 9. svibnja 2019. Na koncu, nije sporno da dogovoreni posao nije izvršen i da je tuženik zadržao uplaćeno.

12. Sporno je o kojem se pravnom poslu radi (tuženik tvrdi da se radilo o najmu broda za organizaciju svadbe na brodu, dok tužitelj tvrdi da se radilo o usluzi prijevoza brodom). Sporno je je li do raskida ugovora došlo sporazumno (kao što to tužitelj tvrdi) ili krivnjom tužitelja (kako tuženik tvrdi). Zaključno, sporno je koja je pravna narav uplaćenog iznosa od 23.348,13 kuna/ 3.098,83 eura.

13. Tužitelj tvrdi da se radi o iznosu koji je uplaćen na ime predujma za pravni posao koji nije izvršen i sporazumno je raskinut, zbog čega smatra da ga tuženik dužan vratiti. Tuženik je u prigovoru, koji se sad smatra odgovorom na tužbu, isticao da se radi o kapari koju ima pravo zadržati s obzirom na to da je za neizvršenje ugovora odgovorna protivna strana. Tijekom postupka tvrdio je da se radi o iznosu koji mu je uplaćen kao „garancija“ da će se usluga iskoristiti u dogovorenom terminu (pripremno ročište od 18. prosinca 2023.), a kasnije da se radi o uplati akontacije s ciljem rezervacije jer je rezervirao cijeli tjedan svog poslovanja (iskaz na ročištu 26. siječnja 2026.). U svakom slučaju, tuženik drži da ima pravo zadržati cijeli uplaćeni iznos.

14. Sud je proveo dokaze čitanjem isprava priloženih uz prijedlog za ovrhu (točka 10. ovog obrazloženja) te je na ročištu 26. siječnja 2026. saslušao zastupnika po zakonu tužitelja ČV i zastupnika po zakonu tuženika GV.

15. Brižljivo cijeneći provedene dokaze zasebno i sve dokaze zajedno, sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

16. Iz izvatka Zagrebačke banke broj 103 kojeg je tužitelj predao u spis vidljivo je da je 9. svibnja 2019. s računa tužitelja plaćen iznos od 23.348,13 kuna na račun tuženika uz opis plaćanja „Ponuda 2“.

17. Iz opomene pred tužbu od 30. prosinca 2021. proizlazi da se njom odvjetnica Marija Žaja obraća tuženiku u ime tužitelja, te traži vraćanje utuženog iznosa, za kojeg navodi da je uplaćen na ime predujma za usluge prijevoza. U opomeni navodi da usluga nije izvršena te da tuženik nije vratio uplaćeni iznos unatoč višekratnim usmenim pozivima osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja. Tom opomenom tuženiku je ostavljen rok od 8 dana za vraćanje primljenog iznosa uz upozorenje da će u protivnom tužitelj pokrenuti odgovarajuće pravne postupke radi ostvarenja svojih prava.

18. Iz ispisa elektroničke pošte od 9. siječnja 2022. kojeg je GV uputio ĐV, tužiteljevoj punomoćnici, proizlazi da zakonski zastupnik tuženika pojašnjava kako je svojedobno s gospodinom G i ŽV dogovarao najam broda za svadbu u trajanju od 2 dana. Tvrdi da mu je isplaćena „akontacija“ te da je kasnije rezervacija otkazana. Navodi kako je s istim osobama tada dogovorio da će pola uplaćenog iznosa zadržati, a pola vratiti. Međutim, pogođen posljedicama pandemije Covid-19, nije bio u mogućnosti izvršiti dogovor, odnosno vratiti polovicu uplaćenog iznosa. Na koncu, moli gospođu ĐV da u njegovo ime gospođu ČV zamoli još razumijevanja jer očekuje prva primanja od 16. travnja 2022. pa bi potom vratio polovicu plaćenog mu iznosa.

19. Zastupnica po zakonu tužitelja, ČV, u iskazu je navela kako nema neposredna saznanja o predmetu spora jer ona nije bila u kontaktu s tuženikom nego su pregovore vodili njen suprug i sin sa zastupnikom po zakonu tuženika. Koliko joj je poznato, tužitelj je dobio ponudu od tuženika i na temelju te ponude tuženiku je uplaćen utuženi iznos na ime predujma po toj ponudi. Prema njenim saznanjima, usmeno su dogovorili odustanak od dogovorenog posla te, koliko zna, dogovor je bio da se cijeli iznos uplaćenog predujma tužitelju vrati.

20. Zastupnik po zakonu tuženika GV u iskazu je naveo kako je 2019. pregovarao s muškim osobama koje su predstavljale tužitelja i koji su tražili brod za najam za vjenčanje na Hvaru. Budući da on ima brod za sedmodnevna krstarenja rezervirao je cijeli tjedan za njih, te je tražio uplatu „akontacije“, predujma u utuženom iznosu. Ne poriče da je iznos akontacije uplaćen i da se radi o utuženom iznosu. Naglašava da je vrijednost cijelog posla bila 10.000,00 eura. Tvrdi da je ugovor raskinut voljom tužitelja i da je tuženik zbog toga izgubio cijeli tjedan poslovanja. Navodi i kako imao gubitke jer je kasnije, nakon što mu je otkazan dogovoreni termin, bezuspješno pokušavao iznajmiti brod u tom terminu.

21. Budući da su iskazi zastupnika po zakonu stranaka djelomično podudarni, sud je kao istinite prihvatio tvrdnje stranaka da su sklopile pravni posao 2019., da je tužitelj platio iznos predujma, da pravni posao nije izvršen i da je tuženik zadržao uplaćeno.

22. Navesti je da sud tuženikove navode iz e-maila kojeg je 9. siječnja 2022. uputio punomoćnici tužitelja, suprotno tvrdnjama tužitelja, nije cijenio kao priznanje duga. U tom e- mailu tuženik navodi kako je između stranaka bio postignut dogovor oko povrata pola uplaćenog iznosa, koji dogovor on nije bio u mogućnosti "realizirati zbog više sile", pozivajući se na okolnosti povezane s pandemijom Covid-19. Sadržaj tog e-maila se, po stavu suda, ne može se cijeniti kao priznanje cijelog duga jer njime tuženik nije izričito i jasno očitovao volju za priznanjem duga, osobito ne u cijelosti.

23. Prema odredbi članka 186. stavka 3. ZPP-a, sud nije vezan pravnom osnovom koju tužitelj u tužbi navodi, a prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

24. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

25. Drugim riječima, svaka je stranka dužna ponuditi sudu dokaze radi utvrđivanja istinitosti tvrdnji koje iznosi u svoju korist. Primjenom pravila o teretu dokazivanja sud će uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu tvrdnju poziva u svoju korist, nije ponudila dovoljno odgovarajućih dokaza.

26. Budući da izvođenjem predloženih dokaza sud sa sigurnošću nije mogao utvrditi sporne činjenice preostalo je odluku donijeti primjenom pravila o teretu dokazivanja. U okolnostima konkretnog slučaja: kad tuženik ne poriče da je primio utuženi iznos od tužitelja i tužitelj traži povrat uplaćenog, na tuženiku je bio teret dokaza da je ovlašten zadržati uplaćeno.

27. Tužitelj je radi utvrđivanja istinitosti svojih navoda ponudio izvod iz banke kao i ispis elektroničke pošte iz kojeg sud može zaključiti da je i prije pokretanja ovog postupka tužitelj jasno izrazio zahtjev za povrat uplaćenog novca u cijelosti.

28. Tuženik, međutim, nije predložio izvođenje nikakvih dokaza kojima bi sud mogao utvrditi istinitost njegovih navoda. Tako tuženik nije ničim pokušao dokazati da je ugovor raskinut krivnjom tužitelja. Nije dokazana niti tuženikova tvrdnja da je ovlašten zadržati uplaćeni iznos, a da je njegov pristanak na povrat polovice iznosa bio tek izraz dobre volje u cilju mirnog rješenja spora. Tuženik nije dokazao da su stranke postigle dogovor da on zadrži polovicu uplaćenog iznosa, a nije ničim dokazana ni tuženikova tvrdnja da uplaćeni iznos predstavlja kaparu koju bi on bio ovlašten zadržati. Konačno, niti na svoje tvrdnje o izmakloj koristi zbog nemogućnosti raspolaganja svojim brodom ili o troškovima koji su mu nastali zbog angažiranja kuhara, konobara i ostalog osoblja, tuženik nije ponudio nikakve dokaze.

29. Odredbama članka 1111. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

30. S obzirom na sve navedeno, stav je ovog suda da je iznos od 3.089, 83 eura koji je tuženiku uplaćen 9. svibnja 2019., u opisanim okolnostima konkretnog slučaja, predstavlja stečeno bez osnove, te ga je kao takvog tuženik na zahtjev tužitelja dužan vratiti. Zbog toga je održan na snazi platni nalog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita poslovni broj UPPS/OS-Ovrv-285/2022 od 10. svibnja 2022. u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 3.089, 83 eura, na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a.

31. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate ne taj iznos od 10. svibnja 2019., u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a, po stopi od propisanoj odredbama članka 29. stavka 2. ZOO-a za trgovačke odnose. Zbog toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

32. U skladu sa zaključkom sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom se trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

33. Zbog toga je u dijelu pod točkom II. presude ukinut platni nalog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita poslovni broj UPPS/OS-Ovrv-285/2022 od 10. svibnja 2022. u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka.

34. S obzirom na tužiteljev uspjeh u parnici, odluka o troškovima postupka donesena je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa).

35. Kako je vrijednost predmeta spora 3.098,83 eura, tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku, za pojedinu radnju pripada nagrada u visini od 100 bodova (Tbr 7.1. u svezi s Tbr. 11.1. i Tbr. 8. 1. Tarife). Sud je tužitelju u toj visini priznao troškove sastava prijedloga za ovrhu. U odnosu na troškove parničnog postupka, priznato mu je 100 bodova za sastav podneska od 24. ožujka 2023. Stoga je za sastav podnesaka tužitelju priznat trošak u visini 200 bodova ukupno. Tom iznosu potrebno je dodati i iznos od 187,50 kuna/ 24,89 eura na ime troškova javnobilježničke nagrade.

36. Tužitelju pripada i trošak pristupa na ročišta 18. prosinca 2023., 17. srpnja 2024. i 26. siječnja 2026. po 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife) jer se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari, a po 50 bodova (Tbr. 9. 2. Tarife) za ročišta 25. studenoga 2024. i 12. veljače 2025. jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili kakvi dokazi. Za zastupanja na ročištima, dakle, pripada mu nagrada u visini 400 bodova.

37. Tužitelju je, dakle, priznat trošak ovršnog i parničnog postupka u visini 600 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife), daje iznos od 1.500,00 eura. Uz troškove javnobilježničke nagrade ( 24,89 eura), ukupno je tužitelju priznat iznos troškova od 1.524,89 eura. Pripada mu pravo na zatezne kamate na taj iznos od 12. ožujka 2026. u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. presude.

38. Pod točkom IV. izreke tužitelj je odbijen za više zatražene troškove parničnog postupka u visini od 137,50 eura. Na ročištu 12. veljače 2025. se nije raspravljalo o glavnoj stvari pa je zahtjev za troškove previsoko postavljen. Podnesak od 25. studenoga 2024. predan je neposredno prije ročišta, te se njime uređuje tužbeni zahtjev u valuti euro; koju radnju sud ne smatra potrebnom za vođenje postupka (članak 155. ZPP-a).

39. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 12. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Hrkać

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis