REPUBLIKA HRVATSKA

P-36/2024

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanović 3, 10000 Zagreb, OIB 84397956623. zastupano po punomoćnici UG, dipl. iur, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, OIB 55545787885. zastupana po generalnom punomoćniku HG, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. prosinca 2025. u nazočnosti pun. tužitelja UG te pun. tuženika HG te po objavi 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 7.250,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe tj od 04.01.2024. do isplate te iznos od 12.440,70 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.rujna 2025. do isplate, po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje bane a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 04.01.2024. podnio tužbu protiv tuženika, navodeći u istoj kako je tužitelj Rješenjem Područne službe u Splitu br.:74423 od 10.03.2004. našem osiguraniku JG rođenom **.**.1952. priznato pravo na invalidsku mirovinu od 19.11.2003 zbog ozljede nastale u prometu od 17.07.2001. Do ozljede izvan rada koja je uzrokovala priznaje prava na invalidsku mirovinu došlo je iz razloga što tuženik nije primijenio sve zakonom propisane mjere za zaštitu građana odnosno nije obavljao djelatnost od javnog interesa održavanje ceste po pravilima struke i to utvrđenoj suodgovornosti od 50% što je utvrđeno radnije provedenim postupcima za potrebe predmeta Općinskog suda u Imotskom br. P-646/07 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-2009/08 od 11.11.2009. Dakle odgovornost je 50% osiguranika tužitelja a 50% tuženika.

1.1. Tužitelj je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu IP742/07 tužitelju naknadio štetu za razdoblje od 01-01.2004. do 01.09.2013. , također je podmirena naknadno utužena šteta za razdoblje 01.09.2013. do 30.04.2016.

1.2. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu štete za razdoblje od 01.05.2016. do 28.02.2018 presudom Trgovačkog suda u Splitu br. P-201/2018-9 uz obrazloženje kako bi osiguranik tužitelja ionako stekao pravo na starosnu mirovinu 2015. te ga ne pripada utuženi iznos. Zakona o mirovinskom osiguranju ( NN 157/13) očito je ostavljao mjesta dvojbi iako je u čl.161. bilo navedeno" osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju". Zbog otklanjanja mogućnosti bilo kakve dvojbe donesene su izmjene i dopune Zakona o mirovinskog osiguranja ( NN 115/18) obrazložena je pod. Toč.5. Za razdoblje od 01.01.2019 do 30.11.2020. podnesena tužba Općinskom sudu u Splitu koji postupak još nije okončan.

1.3. Izmjena i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju koji je u primjeni od 01.01.2019. jasno i pecizno u točki 2 čl. 161. navodi se što obuhvaća ukupna davanja koja se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to pod 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznato prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Kako tužitelj po istom činjeničnom i pravnom osnovu i dalje trpi štetu i to za razdbolje od 01.12.2020. do 31.12.2022. prema Zakona o mirovinskom osiguranju koji je na snazi u trenutku nastanka štete potražuje od tuženika iznos od 7.250,00 eura odnosno 50% suodgovornosti tuženika od isplaćenih davanja koja su ukupno iznosila 14.501,23 eura.

1.4. Odgovornost tuženika za naknadu štete temelji se na čl. 162. ZMO ( NN 157/13, 115/18), te tužitelj predlaže donijeti presudu kojom bi se tuženik obvezao na isplatu iznos od 7.250,62 eura u roku od 15 dana sa zz kta od utuženja do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 23.02.2024. Osporava se osnova i visina tužbenog zahtjeva, te se predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan. Da nije bilo štetnog događaja osiguranik tužitelja JG radio bi i ostvario pravo na starosnu mirovinu 03.01.2017 godine (kad je napunio 65 godina života), te bi mu tužitelj po redovnom tijeku stvari bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu na svoj teret. Naime, prema odredbi čl. 33 Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13) pravo na starosnu mirovinu od 01. siječnja 2014. do 31.12.2030. godine ima osiguranik kada napuni 65 godine života i 15 godina staža osiguranja. Za napomenuti je da je JG već sa 51-om godinom života imao 35 godina staža te je znači 35 godina uplaćivao u mirovinski fond. Nakon što je osiguranik tužitelja JG navršio 65 godina života, tužitelj ima pravo potraživati od tuženika razliku između visine invalidske mirovine koju isplaćuje i visine starosne mirovine.

2.1. Međutim, tužitelj nije dokazao da je invalidska mirovina koju isplaćuje osiguraniku JG veća od starosne mirovine koju bi isti primao da nije bilo štetnog događaja. Takvo je pravno stajalište Vrhovnog suda RH u rješenju broj Rev-x 177/2018-2 u kojem se između ostalog navodi: „ Tuženik u podnesenoj reviziji osnovano osporava stajalište drugostupanjskog i prvostupanjskog suda da se s obzirom na navršene godine života, jednom priznata invalidska mirovina ne pretvara u starosnu mirovinu već se isplaćuje kao invalidska mirovina. Naime, polazeći od činjenice da bi osiguranik tužitelja (rođen **.**.1943.) da nije bio ozlijeđen mogao raditi i ostvarivati plaću do najduže 65. godine života kada bi sukladno odredbi čl. 30. tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju stekao pravo na starosnu mirovinu pa bi mu radni odnos prestao , jasno je da opseg štete koja je tužitelju nastala nakon što je tužiteljev osiguranik navršio 65 godine predstavlja razliku između visine invalidske mirovine i visine starosne mirovine.“ Vrhovni sud RH rješenju broj: Rev 2879/2014-2 od 05. lipnja 2019. godine zastupa identično pravno stajalište, te između ostalog navodi: „Tuženik u podnesenoj reviziji osnovano osporava stajalište drugostupanjskog i prvostupanjskog suda da se s obzirom na navršene godine života, jednom priznata invalidska mirovina ne pretvara u starosnu mirovinu već se isplaćuje kao invalidska mirovina. Naime, polazeći od činjenice da bi osiguranica tužitelja da nije bio ozlijeđena mogla raditi i ostvarivati plaću do najduže 65. godine života kada bi sukladno odredbi čl. 30. tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju stekla pravo na starosnu mirovinu pa bi joj radni odnos prestao, jasno je da opseg šteta koja je tužitelju nastala nakon što je tužiteljeva osiguranica navršila 65 godina predstavlja razliku između visine invalidske mirovne i visine starosne mirovine.„

3. Tužitelj tijekom postupka ustraje u navodima iz tužbe pozivajući se posebno na vjerodostojno tumačenje članka 161.st.2. ZOMO-a a navodi tuženika da su u suprotnosti sa tim Zakonom.

3.1. Podneskom od 05.09.2025. tužitelj povećava tužbeni zahtjev na način da osim utuženog iznosa za navedeno razdoblje potražuje iz istih razloga isplatu 50% invalidskih mirovina koja su isplaćena osiguraniku JG za daljnje razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.20265. pa potražuje još iznos od 12.440,70 eura tj 50% od isplaćenog iznosa od 24.881,40 eura. Stoga je tužitelj tim podneskom postavio tužbeni zahtjev o kojemu je ovaj sud odlučio u izreci ove presude.

4. Tuženik tijekom postupka ustraje u navodima iz odgovora na tužbu te navodi da je VSRH tuženiku dopustio reviziju protiv presude ŽS u Bjelovaru posl. broj Gž-656/24, pa predlaže prekid postupka do donošenja odluke VSRH. Za slučaj da sud ne usvoji prijedlog tuženika za prekid postupka, predlaže se financijsko vještačenje na okolnost da ne postoji razlika između invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku JG i starosne mirovine koju bi on po redovnom tijeku stvari primao da nije bilo štetnog događaja.

5. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem Rješenja HZMO PS Split od 10.03.2004. ( str 3-6.), Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti HZMO PS Split od 19.11.2003., ( 7-10.), Presuda Općinskog suda u Imotskom br. P-646/07., ( str 11-18.), presuda Županijskog suda u Splitu r. Gž-2099/08 ( str 19-24., Obračun isplata na ime osiguranika JG od 03.01.2024. ( str 25), Konačni prijedlog zakona o izmjena i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju sa obrazloženim razlozima donošenja ( str 33-36.), obračun izvršenih isplata na ime JG za razdobolje od 01.01.2023. do 30.06.2025. ( str 39).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Predmet spora je novčana tražbina tužitelja u iznosu 7.250,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 04.01.2024. te iznosa 12.440,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.09.2025. do isplate, s osnova naknade štete u visini 50% iznosa invalidske mirovine koju je tužitelj u razdoblju od 01. 12. 2020. do 30.06.2025. isplatio svom osiguraniku JG, kojemu je invalidnost, odnosno nesposobnost za rad uzrokovana ozljedom izvan rada, ozljeđivanjem u prometnoj nesreći koja se dogodila 17. srpnja 2001., a za koju nesreću je u parničnom predmetu vođenom kod Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-646/2007, u kojemu je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2099/2008 od 11. studenoga 2009., utvrđena odgovornost tuženika u omjeru 50% jer nije obavljalo svoju djelatnost održavanja ceste po pravilima struke, dok je u preostalom omjeru 50% utvrđena odgovornost osiguranika tužitelja kao vozača motornog vozila, pri čemu se tužitelj pozvao na primjenu odredbi čl. 161. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., dalje: ZMO).

7. 1. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

8. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno:

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu od 10. ožujka 2004., osiguraniku tužitelja JG . rođenom **.**.1952. kod kojega je zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu i pravo na isplatu invalidske mirovine počevši od 1. siječnja 2004. pa nadalje,

- na temelju stranačkih navoda i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka od 19. studenoga 2003. o invalidnosti, donesenog u postupku tužitelja radi mišljenja o invalidnosti i preostaloj radnoj sposobnosti, da je invalidnost osiguranika tužitelja nastala kao posljedica ozljeđivanja u prometnoj nesreći 17. srpnja 2001. za koju je u omjeru 50% odgovoran tuženika zbog propusta održavanja ceste na kojoj je došlo do prometne nesreće, dok je odgovornost osiguranika tužitelja utvrđena isto u omjeru 50%.

8. 1. Na temelju tužiteljevog obračuna isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. siječnja 2024. i od 03. srpnja 2025. koji u smislu čl. 230. ZPP-a ima svojstvo javne isprave, utvrđeno je da je tužitelj svom osiguraniku nakon 1. 12.2020. do 31.12.2022. do izdavanja obračuna, isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od ukupno 14.501,80 eura, time da 50% iznosi 7.250,62 eura, a za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2025. iznos od 24.881,40 eura time da 50% iznosi 12.440,70 eura

8.2. Tužitelj ima pravo na naknadu štete od odgovorne osobe prema odredbama onog zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta je za tužitelja nastala prilikom isplate svake invalidske mirovine u visini izvršene isplate zbog čega se za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za izvršena plaćanja osiguraniku za razdoblje od 01.12.2020. do 30.06.2025. primjenjuju odredbe ZMO-a koje su bile u primjeni od 1. siječnja 2019. pa nadalje.

10.1. Odredbom čl. 161. ZMO-a na primjenu kojeg se pozivao tužitelj, propisano je:

- u čl. 161. st. 1. da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju,

- u čl. 161. st. 2. toč.1. da naknada stvarne štete, koju HZMO ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, među kojima su i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu;

-u čl. 162. st. 1., da HZMO ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

11. Obzirom da je odredbom čl. 162. st. 2. toč. 1. ZMO-a, koja je bila na snazi i u primjeni u vrijeme isplata invalidske mirovine isplaćivane osiguraniku tužitelja za utuženo razdoblje, izričito je propisano da tužitelj ima pravo od odgovorne osobe potraživati naknadu štete u visini pune invalidske mirovine koju je isplatio svom osiguraniku, neovisno o činjenici je li osiguranik tužitelja prije 1. siječnja 2019. ispunio uvjete za starosnu mirovinu. Pravo na starosnu mirovinu ostvaruje se temeljem rješenja tužitelja koje se donosi u upravnom postupku po zahtjevu samog osiguranika. Uz nespornu činjenicu da zahtjev za priznavanjem starosne mirovine za osiguranika tužitelja JG nije niti podnesen, pa da ne postoji niti odluka nadležnog upravnog tijela o priznavanju prava na starosnu mirovinu, ovaj sud zaključuje da je tužitelj od tuženika ovlašten zahtijevati vraćanje novčanog iznosa koji je osiguraniku tužitelja stvarno isplaćen na ime invalidske mirovine, a ne razliku između invalidske mirovine i razmjernog djela starosne mirovine. Stoga je neutemeljena tvrdnja tuženika da za tužitelja isplatom invalidske mirovine osiguraniku u utuženim iznosima nije nastala nikakva šteta.

12. Kako je nesporno da je tužitelj svom osiguraniku JG na ime invalidske mirovine zbog nesposobnosti za rad uslijed ozljede izvan rada u razdoblju 1. 12.2020. do 31.12.2022. isplatio iznos od 14.501,23 eura a za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2025. iznos od 24.881,40 eura a za nastanak te nesposobnosti za rad odgovoran je tuženik u omjeru 50%, to je valjalo utvrditi da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju 50% onih iznosa koji je stvarno isplatio svom osiguraniku jer taj iznos predstavlja stvarnu štetu, radi čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te dosuditi iznose od 7.250,62 eura te 12.440,70 eura koji predstavljaju 50% od isplaćenih iznosa osiguraniku tužitelja.

13. Tužitelja pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 7.250,62 eura od utuženja tj od 04.01.2024. a na iznos od 12.440,70 eura od 05.09.2025. tj od dana povećanja tužbenog zahtjeva pa sve do isplate a na temelju odre4dbe članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

14. Ovaj sud je odbio prijedlog tuženika na izvođenje dokaza financijskim vještačenjem kao suvišnim, ovo stoga, što kada bi osiguranik tužitelja primao starosnu mirovinu ne otklanja tuženikovu odgovornost za naknadom štete u visini 50% od invalidske mirovine. Naime, osiguranikova starosna mirovina pa tako i sredstva uplaćena na temelju rada tužitelju su umanjena kao i osiguranika a sve poradi štetnog događaja za koji je 50% tuženik odgovoran.

14. Odluka o parničnom trošku je izostala, jer tužitelj nije zatražio njegovu naknadu.

U Splitu 12. ožujka 2026.

SUDAC

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelju

- pun. tuženiku

- u spis