REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
Poslovni broj: P-694/2019-98
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici odvjetnici Ireni Pikija iz Odvjetničkog društva Mihačić & Pikija d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Burabrodovi društvo s ograničenom odgovornošću za gradnju brodova i trgovinu, OIB: 54906234653, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Ivanu Čizmiću, isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetnice Smiljenke Buljan te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Feđe Bone, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Tuženik Burabrodovi društvo s ograničenom odgovornošću za gradnju brodova i trgovinu, OIB 54906234653, sa sjedištem u [adresa], dužan je isplatiti tužitelju PB, [adresa] iznos od 50.000,00 eur (pedesettisuća eura) u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 50.000,00 eur (pedesettisuća eura) u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, tekućom od 15.08.2016. pa do isplate, a po stopi od 7,88% za razdoblje od 15.08.2016. do 31.12.2016., po stopi od 7,68% za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od 7,41% za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019., odnosno za slučaj promjene kamatne stope u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotnih poena.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotnih poena."
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 24.142,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog za osiguranjem određivanjem privremene mjere koji glasi:
"Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja PB, , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema protivniku osiguranja Burabrodovi društvo s ograničenom odgovornošću za gradnju brodova i trgovinu, OIB 54906234653, sa sjedištem u [adresa] ( pravni slijednik AD BRODOVI d.o.o. Solin, Matoševa 8, OIB: 54906234653), u iznosu od 50.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 50.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, tekućim od 15.08.2016. pa do isplate, a po stopi od 7,88% za razdoblje od 15.08.2016. do 31.12.2016., po stopi od 7,68% za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od 7,41% za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019., odnosno za slučaj promjene kamatne stope u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena
određuje se privremena mjera
I. Nalaže se Podravskoj banci d.d. koja vodi račun protivnika osiguranja da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa broj [broj bankovnog računa] isplatu novčanog iznosa za koji je određena ova privremena mjera.
II. Nalaže se OTP banci Hrvatska d.d. koja vodi račun protivnika osiguranja da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa broj [broj bankovnog računa] isplatu novčanog iznosa za koji je određena ova privremena mjera.
III. Nalaže se banci kod koje će protivnik osiguranja eventualno naknadno otvoriti račun da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu novčanog iznosa za koji je određena ova privremena mjera.
IV. Nalaže se Financijskoj agenciji provedba naloga iz točke I., II. i III. ovog rješenja, danom kad joj privremena mjera bude dostavljena.
V. Iznos novčanih sredstava tuženika-protivnika osiguranja za koji je određena privremena mjera ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.
VI. Ova privremena mjera stupa na snagu odmah, te ostaje na snazi do pravomoćnosti presude donesene u ovom parničnom postupku i nastupanja uvjeta za ovrhu.
VII. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.
VIII. Nalaže se protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja naknadi sav trošak postupka izdavanja privremene mjere."
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 18. veljače 2019. tužitelj navodi kako su stranke ( tuženik je u tužbi označen kao AD Brodovi d.o.o. Solin) sklopile Ugovor temeljem kojeg je tuženik trebao isporučiti tužitelju brod - jahtu ,,Salona 44“, odgovarajućih dimenzija i svojstava, sve prema "Sale - purchase contact“ od 02.02.2015. Tužitelj navodi da je prema Ugovoru jahta tužitelju trebala biti isporučena najkasnije do 15.02.2016. godine te da je za slučaj zakašnjenja u isporuci Ugovorom određena ugovorna kazna u iznosu od 50.000,00 EUR, a da je suprotno ugovornim odredbama jahta tužitelju isporučena tek 15.08.2016. preko kompanije Salona Italia S.c.a.r.l. Dalje se navodi kako sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, vjerovnik i dužnik mogli ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni te da ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svojoj volji, u ukupnom iznosu, postotku ili za svaki dan zakašnjenja, odnosno na koji drugi način, a kako tužitelj smatra da je nesporno da je u konkretnom slučaju došlo do zakašnjenja u ispunjenju obveze koja nije novčana predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev kojim će obvezati tuženika na isplatu iznosa od 50.000,00 Eur protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na ovaj iznos od 16. kolovoza 2016. pa do isplate te ga obvezati na naknadu troškova parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu od 27. ožujka 2019. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i isti osporava u cijelosti i to kako u osnovi tako i u visini. Tuženik navodi kako tužitelj nije dostavio uz tužbu Ugovor o kupoprodaji od dana 2.2.2015. koji se navodi u točki 1. tužbe, već samo Aneks spornog ugovora, pa da se tuženik na istog ne može detaljnije očitovati. Navodi kako su netočni navodi tužitelja da je prije sklapanja cit. Ugovora o kupoprodaji, bila ugovorena kazna u iznosu od 50.000,00 EUR u slučaju zakašnjenja u isporuci. Navodi kako tužitelj nije naveo u odnosu na njegove obveze iz predmetnog Aneksa od 17.11.2015. iz članka II. istog je li platio tuženiku ukupnu kupoprodajnu cijenu i kada, a koju da je bio dužan platiti tuženiku da bi uopće došlo do isporuke predmetnog plovila te da tužitelj nije dostavio uz tužbu ni jedan dokaz na okolnosti plaćanja kupoprodajne cijene, a koju je nesporno bio dužan što je to i sam potvrdio u predmetnom Aneksu od 17.11.2015. Tuženik navodi kako su potraživanja tužitelja prema tuženiku apsolutno neosnovana te da između stranaka ne postoji nikakav pravni osnov i temelj iz kojeg bi proizlazile navedene tražbine tužitelja prema tuženiku, odnosno temeljem čega bi tužitelj imao bilo kakvu osnovu za predmetno potraživanje. Tuženik je osporio i priloženu dokumentaciju uz tužbu kao u potpunosti neosnovanu i nevjerodostojnu. Tuženik je istakao i prigovor zastare tužiteljevih tražbina. Tuženik je osporio i visinu i tijek zateznih kamata kako je to tužitelj postavio u svom tužbenom zahtjevu. Sukladno odredbi čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku tuženik je istaknuo i prigovor dvostruke litispendencije navodeći da se među istim strankama već vodi istovjetan postupak pred sudom u Trevisu, Republika Italija, povodom identičnog tužbenog zahtjeva tužitelja odnosno da je sud (Tribunale Ordinario di Treviso) u Trevisu, Republika Italija, već donio europski platni nalog: n. 3047/2018 od 20.9.2018. (RG n. 5802/2018) pa predlaže naslovnom sudu u cijelosti odbaciti predmetnu tužbu tužitelja, a obzirom da je kasnije podnesena u odnosu na onu podnesenu pred drugim sudom a povodom kojeg je nadležan sud, Tribunale Ordinario di Treviso, u Trevisu, Republika Italija, već i donio odgovarajuću odluku, europski platni nalog n. 3047/2018 (RG n. 5802/2018) od dana 20.9.2018. Opreza radi, ukoliko je ovaj navedeni postupak već i pravomoćno dovršen, tada tuženik ističe i prigovor res iudicata. Podredno tuženik predlaže naslovnom sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
3. Tužitelj je osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu navodeći kako se u člancima 2. i 3. Kupoprodajnog ugovora ( Aneks) navodi koliko je kupac bio dužan platiti te koji je datum isporuke i koliko iznosi novčana kazna ( penale) u slučaju kašnjenja, a da je iz Zapisnika o primopredaji od 15.08.2016. razvidno kada je kupac preuzeo plovilo. Osporio je i prigovor zastare te prigovor dvostruke litispendencije uz navođenje kako je podneskom od 10. lipnja 2019. povukao u tom postupku tužbu.
4. Tuženik je ustrajao u navodima da je izvršio sve svoje obveze prema tužitelju, da je potraživanje tužitelja iz ovog postupka apsolutno neosnovano, ustrajao je u prigovoru dvostruke litispendencije i prijedlogu da se tužba odbaci.
5. Dalje tijekom postupka, u podnesku od 09. lipnja 2020., tužitelj pojašnjava kako potraživanje tužitelja proizlazi iz ugovornog odnosa temeljem kojeg je tuženik – protivnik osiguranja za tužitelja trebao isporučiti brod – jahtu – Salona 44 – 026 – za klijenta g PB, preko tvrtke SALONA ITALIA SOCIETA' CONSORTILE A RESPONSABILITA' LIMITATA IN L IQUIDAZIONE, Republika Italija, Vigonza (PD) Via Regia 73, CAP 35010, temeljem Narudžbe od 20.12.2014. godine, iz koje Narudžbe da se vidi da je kao datum isporuke bio ugovoren 10.06.2015. Aneksom Ugovora od 02.02.2015. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, da je ugovoren novi datum isporuke koji nije mogao biti kasnije od 15.02.2016. godine te je za slučaj (daljnjeg) kašnjenja, ugovoreno da i krajnji kupac – tužitelj, ima pravo na novčanu kaznu – penale, u iznosu od 50.000€. Dana 10.05.2016. godine, tuženik da je dostavio dopis kojim je potvrđen novi datum isporuke 01.06.2016. godine, a da iz Zapisnika o primopredaji od 15.08.2016. godine, potpisanog od strane dobavljača, ovdje tuženika, proizlazi da je brod isporučen tek 15.08.2016. godine. Tužitelj navodi kako je brod preuzet, ali da krajnji kupac - tužitelj nije potpisao Zapisnik iz razloga što isporučeni brod nije bio u urednom, funkcionalnom i radnom stanju. U istom podnesku tužitelj podnosi kao predlagatelj prijedlog za određivanjem privremene mjere protiv tuženika kao protivnika osiguranja. U prijedlogu se navodi da je u tom podnesku predlagatelj naveo sve činjenice i okolnosti te ih dokazao likvidnim dokazima – vjerodostojnim ispravama iz kojih Sud može relativno jednostavno donijeti zaključak o vjerojatnosti tražbine, da tuženik – protivnik osiguranja, nema valjanih argumenata niti eventualnih protudokaza kojima bi doveo u pitanje tužiteljev zahtjev. Navodi da bez određivanja privremene mjere postoji opasnost da će protivnik osiguranja otežati naplatu tako da će svoju imovinu prikriti ili njome na drugi način raspolagati i to da proizlazi iz slijedećih činjenica i okolnosti: Revizorskog izvješća za 2018 godinu (za sad jedinog dostupnog i javno objavljenog), proizlazi da su na dan 31.12.2018. godine kratkoročne obaveze protivnika osiguranja 104.580.168,00 kuna, a dugoročne 51.653.808,00 kuna (ukupno 156.233.976,00 kuna), dok ukupna imovina bilježi vrijednost od 42.985.439,00 kuna, od ukupne imovine, cca 10.000.000,00 kn da se odnosi na financijsku imovinu (udjeli u povezanim tvrtkama) koje se vrednuju po trošku stjecanja te je tako označena vrijednost zapravo upitna, da iz očevidnika blokade proizlazi da protivnik osiguranja često upada u (momentalno) kratke blokade žiro računa koji pokazatelj je također alarm koji poziva vjerovnike na oprez. Tužitelj se poziva i na ekonomsko – knjigovodstvenu analizu HB iz društva SP Consult d.o.o. Varaždin iz koje proizlazi da cit: „ je društvo AD BRODOVI d.o.o. Solin nelikvidan i prezadužen poslovni subjekt koji kontinuirano ostvaruje gubitke iz poslovanja slijedom čega na dan 31.12.2018. godine ti gubici iznose 113.248.537,00 kn iznad visine kapitala. Iz toga proizlazi da su ukupne obveze tog društva na završni dan 2018 godine od 156.233.976 kn vrijednosno veće od vrijednosti njegove imovine koja iznosi 42.985.439 kn te da za to društvo postoji značajna neizvjesnost oko mogućnosti vremenski neograničenog poslovanja“. Tužitelj se poziva i na obavljene provjere kod FINA, državne geodetske uprave i potvrde Ministarstva unutarnjih poslova te predlaže prihvatiti prijedlog sadržaja kako je to navedeno u izreci rješenja. Naknadno je tužitelj u spis dostavio i dopuni ekonomske analize od 29. lipnja 2020. te navodi kako iz dopunjene točke 8. analize proizlazi da tuženik već dulje vrijeme posluje pod uvjetima za stečaj, odnosno da nema imovine iz koje bi se namirili vjerovnici kao i podatak da je tuženikov račun u blokadi.
6. U podnesku od 8. listopada 2021. tuženik ustraje u istaknutom prigovoru zastare uz navode da je za pomorske sporove jednogodišnji zastarni rok sukladno trgovačkim uzancama, a od isporuke dana 15.8.2016. pa sve do podnošenja predmetne tužbe 18.2.2019. da je proteklo više od 2 i pol godine. Ostaje kod osporavanja tražbine tužitelja u osnovi i u visini. Navodi kako su tuženik i tuženikov distributer za Italiju Salona Italia, zaključili glavni ugovor o kupoprodaji za krajnjeg kupca – tužitelja, a da su za bilo kakvo eventualno kašnjenje u isporuci isključivo odgovorni i krivi tužitelj te Salona Italia, a ne tuženik jer da je tužitelj kasnio sa plaćanjem. Tuženik navodi da s obzirom na dinamiku proizvodnje da su sve navedene zakašnjele transakcije uplate dijela kupoprodajne cijene, od strane Salona Italie i tužitelja, suprotno ugovornim obvezama Salona Italia S.c.a.r.l. i tužitelja, izazvale određeno kašnjenje u proizvodnji kod tuženika i da je zbog toga kasnila isporuka broda, ne samo ovoga nego i drugih brodova. Već ranije dovršeni brod da je išao krivnjom Salone Italia S.c.a.r.l. (kupcem iz glavnog ugovora) i njihovim neplaćanjem kupoprodajne cijene, drugom kupcu koji je platio na vrijeme kupoprodajnu cijenu, odnosno da je zbog kašnjenja u plaćanju i kršenja ugovornih odredbi od strane Salona S.c.a.r.l. i općenito neizvjesnosti hoće li Salona Italia S.c.a.r.l. i tužitelj uopće platiti kupoprodajnu cijenu ili neće, obzirom da su već prekršili predmetni ugovor i Aneks, prouzrokovana promjena u proizvodnji kod tuženika. Tuženik navodi kako je već 1.6.2015. dovršio predmetni brod, a tek nakon toga, i to dana 22.07.2015. da je izvršena isplata. Tuženik navodi kako je tužitelj kasnio sa uplatom cijene, i to svake ugovorene rate, a da ne može brodograditelj izrađivati i dovršiti brod bez da su vršene uplate. Tuženik navodi kako je rok 15.2.2016. izričito ugovoren isključivo ukoliko Kupac plati preostali dužni iznos od 12.500,00 eur, i tek po tom izvršenom plaćanju ovog iznosa u cijelosti, je ugovoren kao krajnji rok isporuke „30 radnih dana od dana plaćanja preostalog iznosa od 12.500,00 eur". Tuženik se usprotivio i prijedlogu za donošenjem privremene mjere na ročištu od 11. listopada 2021.
7. Tužitelj je naveo kako se ovdje radi o ugovoru o djelu radi čega da se primjenjuje petogodišnji zastarni rok, naveo je kako je prigovor litispedencije posve neosnovan s obzirom na dokaze koje je dostavio tužitelj, osporio je navode da bi isporuka plovila kasnila zbog kašnjenja u plaćanju od strane tužitelja već da brod nije bio spreman za isporuku 30 dana prije ugovorene isporuke odnosno da je tužitelj saznao da je brod koji je trebao biti isporučen njima isporučen drugome kupcu. Naveo je i kako je tuženik tužitelju izdao potvrdu graditelja sa danom 01. lipnja 2015. kako bi kupac brod mogao kupiti posredstvom leasing kuće, ali da tuženik ne pojašnjava iz kojeg je razloga brod ako je stvarno bio spreman za isporuku 01. lipnja 2015. isporučen tek 15. kolovoza 2016. Tužitelj ustraje u navodima da su stranke ugovorile penale za zakašnjenje u isporuci, a da je tuženik znatno kasnio sa isporukom, a da se razlozi koje tuženik navodi ne bi mogli pripisati tužitelju ili društvu Salona Italia čijim posredstvom je kupoprodaja realizirana. Tužitelj navodi kako je 10.000,00 Eur platio 10.02.2015., 24.000,00 Eur -03.03.2015., 123.500,00 Eur -21.07.2015., 4.005,00 dana 05.08.2015., a 8.500,00 dana 19.02.2016.
8. Tuženik se poziva na odredbu članka 353. stavka 5. zakona o obveznim odnosima te navodi kako tužitelj nije bez odgađanja priopćio tuženiku da zadržava pravo na ugovornu kaznu već da je tužbu podnio 2 i pol godine nakon preuzimanja broda 15. kolovoza 2016. Također se pozvao i na članak 352. stavak 2. ZOO navodeći kako uslijed stalnih kašnjenja u plaćanju od strane tužitelja odnosno kupca iz kupoprodajnog ugovora ( posrednika u ovom pravnom poslu) Salona Italia Scarl i kršenja bitnih odredaba ugovora o načinu i vremenu plaćanja kupoprodajne cijene lime da sporazum gubi pravni učinak budući je do zakašnjenja došlo uslijed uzroka za koji dužnik ne odgovara. Tužitelj navodi kako je člankom 5. Ugovora izričito propisano da datum isporuke ovisi o načinu i rokovima plaćanja kupoprodajne cijene ( "ali ovisno o plaćanju preostalog iznosa"), a da je tuženik iznos od 127.500,00 eura koji je trebao izvršiti do 10. svibnja 2015. platio tri mjeseca od ugovorenog roka za plaćanje toga dijela kupoprodajne cijene.
9. U podnesku od 26. siječnja 2022. tužitelj navodi kako zbog zadržavanja prava na ugovornu kaznu tužitelj odbio potpisati zapisnik o preuzimanju.
10. Tuženik je naveo kako je tužitelj dostavio dopise treće osobe Salona Italia Scarl, a ne tužitelja koji su svi datirani prije isporuke, dok tužitelj tuženiku nije uputio niti jedan dopis , odnosno da tužitelj nije nikada čak niti prije isporuke broda (primitka ispunjenja obveze) pa isto tako niti prilikom primitka ispunjenja obveze, pa isto tako niti u bilo kojem trenutku nakon primitka ispunjenja obveze, priopćio tuženiku da zadržava pravo na ugovornu kaznu, a kamoli da bi to učinio "bez odgađanja" kao što to propisuje kogentna odredba iz st. 5. članka 353. ZOO-a. Naknadno je tuženik u podnesku od 30. rujna 2022. naveo i kako je odredba aneksa kojim su ugovoreni penali u iznosu od čak 50.000,00 eura ništetna jer je protivna moralu društva, Ustavu Republike Hvatske i moralu društva. Tuženik je naveo kako su tuženik i "dealer" Salona Italia zaključili glavni ugovor u kojemu su ugovorili penale, a nakon toga da treća osoba, tužitelj, kao krajnji kupac ponovno ugovara penale također za kašnjenje i u tzv. aneksu glavnog ugovora. Tuženik navodi kako iznosi koje tužbama potražuju Salona Italia pred Trgovačkim sudom u Splitu te tužitelj predmetnom tužbom premašuju kupoprodajnu cijenu samog broda što da je nemoralno, a da je tužitelj u iskazu priznao da nije nikada platio tuženiku iznos od 12.500,00 eura koji se iznos predmetnim Aneksom obvezao isplatiti tuženiku 30 dana prije isporuke broda.
U podnesku od 02. prosinca 2022. tuženik podnosi sukladno članku 61. stavku 3. i članku 63. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ( "Narodne novine" broj: 101/17) zahtjev za osiguranje parničnih troškova tražeći da tužitelj predujmi ukupno iznos od 62.500,00 kn. Tužitelj se na ove navode očitovao podneskom od 09. siječnja 2023. te se istome usprotivio smatrajući da je tužitelj državljanin Republike Italije, članice Europske unije, pa da je zahtjev neosnovan te pored ovoga postavljen nakon zaključenja prethodnog postupka tj. nepravovremen.
Tuženik je tijekom postupka isticao i prigovor pomankanja aktivne legitimacije na strani tužitelja navodeći kako je kupac iz glavnog ugovora kupca iz kupoprodajnog ugovora ( posrednika u ovom pravnom poslu) Salona Italia Scarl.
11. Dalje tijekom postupka stranke su ponavljale naprijed navedeno.
12. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz čitanjem spisu priloženih isprava: izvatka iz sudskog registra od 11. veljače 2019., ovjerenog prijevoda sa engleskog jezika Sale- Purchase contract od 02.02.2015. ( Kupoprodajni ugovor s datumom od 02.02.2018. ( sa Salona Italija) Aneks, salona zapisnika o primopredaji, dopisa dostava platnog naloga od 16. studenoga 2018. sa priloženom punomoći od 16. studenoga 2018. dok se na listovima 24-28 spisa ( isto i na listovima 31-35) nalazi i isprava na talijanskom jeziku " Decreto ingiunitivo n. 3047/2018 del 20/09/2018 RG n. 5802/2018", podneska od 10. lipnja 2019. "Sud u Trevisu povlačenje tužbe" , podnesak i prijevod istog sa povratnicom od 17. srpnja 2019., narudžbe od 20. prosinca 2014. ( ovjereni prijevod), ovjerenog prijevoda kupoprodajnog ugovora s datumom od 02.02.2015. ( sa Salona Italija) Aneks, ovjerenog prijevoda "Deklaracija Salona 44-026" Solin, od 10. svibnja 2016., revizorsko izvješće od 25.03.2019., redovita financijska izvješća za tuženika, podatke o računima tuženika od FINA od 08. lipnja 2020., uvjerenje DGU, Središnji ured od 12.05.2020., uvjerenja PU SD, dopuna ekonomske analize od 29.06.2020., obavijest aplikacije Bisnode, priloženih ovjerenih prijevoda računa br. V- VV01-10, kupoprodajnog ugovora od 02.02.2015. ovjerenog prijevoda, potvrda o uplati Splitske banke d.d. i Podravske banke d.d., ovjerenog prijevoda dopisa od 04.05.2016., 09.06.2015., ovjerenih izvoda po računu ( l.245-257.), fotografija, str.524. Komentara ZOO-a, spisa Trgovačkog suda u Splitu, posl. broj Povrv-313/2025 ( ranije Povrv-377/2020), saslušanjem tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika GB, priloženog ovjerenog prijevoda izvoda po računu od 30. rujna 2015., saslušanjem svjedoka ĐB, ovjerenog prijevoda podneska predanog sudu u Trevisu od 25. studenoga 2022., ovjerenog prijevoda dopisa od 23. kolovoza 2022., usmenim vještačenjem po sudskoj vještakinji Ankici Pejković- Čović, priloženih stručnih članaka i sudske prakse, ovjereni prijevod odluke od 30.11.2022., kronološki slijed postupka od 23. lipnja 2023. odvj. Fogale u prijevodu, prigovora protiv europskog platnog naloga sa pečatom suda u Trevisu od 10. prosinca 2018. te ovjerenog prijevoda dijelova spisa koji se vodio kod suda u Trevisu, priložene sudske prakse i pravnog mišljenja.
13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Iz ovjerenog prijevoda narudžbe S44, izdane od Salona Italia Performance cruiser ( Salona Italia S.C.A.R. L.) upućena AD Boats ltd, Matoševa 8, Solin, Hrvatska, sačinjene dana 20. prosinca 2014. u Padovi za klijenta PB razvidno je koji tip plovila je naručen i koje su mu performanse, da je ukupna cijena plovila iznosila 170.000,00 eur bez pdv, da se 20% računa plaća pri potvrdi narudžbe, 10.000,00 eur do 11.01.2015., 24.000,00 eur do 27.02.2015., 75% 30dana prije konačne isporuke, a 5% završna uplata da će se izvršiti samo nakon prihvaćanja broda bez bilo kakvog otvorenog problema, grešaka ili nedostajućih dijelova s brodom u vodi i nakon testne plovidbe. Kao datum isporuke naveden je 10.06.2015. U narudžbi se navode penali za kašnjenje s isporukom i za neprihvaćanje broda, od 250,00 eura po danu, a koji teku od sedmog dana utvrđenog za isporuku do konačnog iznosa te 250,00 eura za svaki dan nakon pregleda isporuke ili neprihvaćanja broda zbog nedostatka dok se ne riješe svi prigovori. Također je navedeno da će se svi iznosi zbog kašnjenja ili problema zbog ne prihvaćanja plovila oduzeti od zadnje uplate. Narudžba je prihvaćena od strane AD boats, potpisana i pečatirana te je također potpisana i pečatirana od strane Salona Italia S.C.A.R.L.
15. Čitanjem ovjerenog prijevoda kupoprodajnog ugovora od 02. veljače 2015. utvrđuje se da su stranke istog AD Brodovi d.o.o. kao prodavatelj te Salona Italia S.c.a.r.l. kao kupac te da je društvo Salona Italia S.c.a.r.l. ovlašteni zastupnik za Salona Performance Cruiser. Člankom 1. je ugovoreno da prodavatelj prodaje, a da kupac kupuje jahtu prema potvrdi narudžbe od 20.12.2014. Člankom 2. Ugovora ugovorena je kupoprodajna cijena jahte od 170.000,00 EUR, dok PDV nije uključen u cijenu na temelju propisa EU o PDV-u. Stranke su ugovorile najprije plaćanje predujma u iznosu od 34.000,00 EUR koji iznos se plaća nakon što banka prodavatelja (tuženika) izda bankovnu garanciju na iznos od 34.000,00 EUR. Istim člankom Ugovora stranke su ugovorile da preostali iznos od 75% kupoprodajne cijene u iznosu od 127.500,00 EUR mora biti plaćen 30 dana prije isporuke plovila na dan 10.5.2015., a preostali iznos od 5% kupoprodajne cijene odnosno 8.500,00 EUR, nakon što plovilo bude isporučeno krajnjem korisniku bez ikakvih otvorenih pitanja vezanih za plovilo . Istim člankom Ugovora stranke su ugovorile ugovornu kaznu za kašnjenje u isporuci plovila u iznosu od 250,00 EUR/dan od 7. dana od dana određenog za isporuku te iznos od 250,00 EUR/dan za svaki dan nakon primopredajnog inspekcijskog pregleda ako plovilo nije prihvaćeno zbog nedostataka ili nedostajućih dijelova sve dok se reklamacije ne isprave, koji iznosi zbog kašnjenja, nedostataka ili manjkavosti koje uzrokuju kašnjenje u preuzimanju, odbijaju se od zadnje uplate. Člankom 5. tog Ugovora ugovoren je datum isporuke 10.6.2015. ("ali ovisno o plaćanju preostalog iznosa"), a člankom 8. tog Ugovora ugovorne strane suglasno su utvrdile da sve izmjene i dopune tog Ugovora ili potvrde Narudžbe od 20.12.2014. moraju biti isključivo u pisanom obliku kao i sve druge vrste izjava ili obavijesti s tim što se dostavljene izjave faxom ili e-mailom smatraju valjanim pisanim oblikom. Člankom 9. tog Ugovora ugovorne strane su suglasno utvrdile da će predmetna jahta zajedno sa svom opremom i pripadnim dijelovima biti preuzeta od kupca samo nakon što predmetni Ugovor stranke potpišu i kupoprodajna cijena bude u cijelosti plaćena. Ugovor je potpisan i ovjeren od strane prodavatelja i kupca.
16. Čitanjem ovjerenog prijevoda Kupoprodajnog ugovora sa datumom od 02.02.2018. ( sa Salona Italija) Aneks, utvrđuje se da je Aneks ugovoru sastavljen i sklopljen na dan 17. studenoga 2015. između AD Brodovi d.o.o. Solin kao prodavatelja te PB kao kupca. U uvodnim odredbama navodi se da je prodavatelj proizvođač jahte ( Salona 44, dužine 13,50 m, jarbol 4,19m, bruto tonaža 9,30 GT, godina izgradnje 2015, motor Yanmar, tip 4JH4CE SD50, Sali drive, 75 CV ( dalje jahta)), sa slijedećom opremom po potvrdi narudžbe od 20. prosinca 2014., a da je kupac kupio jahtu. U članku I. navodi se da su prema ugovoru o kupoprodaji zaključenom 02. veljače 2015. stranke suglasne da je ovaj Aneks sastavni dio tog Kupoprodajnog ugovora, u članku II. se navodi da je Kupac kupio Salona 44 trup 026 te da je uplaćen iznos od 157.500,00 eura od 170.000,00 eura kolika je bila valjanost ugovora odnosno da je Kupac dužan platiti 12.500,00 eura. Da je u glavnom ugovoru utvrđeno da plovilo mora biti u cijelosti plaćeno 30 radnih dana prije isporuke što znači da taj iznos od 12.500,00 eura mora platiti 30 dana prije isporuke. Člankom III. prodavatelj potvrđuje novi datum isporuke ne kasnije od 15. veljače 2016. U slučaju kašnjenja isporuke Kupac da ima pravo na novčanu kaznu ( penale) u iznosu od 50.000,00 eura. Člankom VII. je ugovoreno da svi uvjeti i odredbe Ugovora o izgradnji Jahte i prethodnih Aneksa ostaju nepromijenjeni i na punoj snazi i učinku. Člankom VIII. ugovoreno je da sve dopune i izmjene gore navedenih odredbi ovog Aneksa vrijede ukoliko su napravljene u istom obliku između Prodavatelja i Kupca. Usmeni sporazumi između stranaka nisu dopušteni i/ ili nisu važeći. Ostale članke sud smatra da nije potrebno navoditi budući nisu bitne za odluku u ovoj stvari. Aneks je popisan od strane kupca PB i od strane prodavatelja AD Brodovi d.o.o.
17. Iz ovjerenog prijevoda "Deklaracija Salona 44-026" Solin, od 10. svibnja 2016., proizlazi da brodogradilište nije moglo isporučiti broj Salona 44-026 na dogovoreni datum 15. veljače 2016. zbog neočekivanih okolnosti u proizvodnji. Potvrđeni datum isporuke da je 01. lipnja 2016. Svi ostali uvjeti i odredbe navedene u Aneksu od 17. studenoga 2015. ostaju nepromijenjeni u punoj snazi i učinku. Izjavu je potpisao generalni direktor ĐB.
18. Spisu prileži ovjeren prijevod dopisa Salona Italia Scarl upućeni AD Brodovi d.o.o. od 04. svibnja 2016. u kojem se navodi "plovilo je plaćeno još u lipnju 2015., a mi još uvijek čekamo" pored ovoga navodi se kako je plovilo mjesec dana prije ovog dopisa bilo dovršeno 75%, ali da su mu nedostajali pojedini dijelovi. Spisu prileži i ovjereni prijevod dopisa Salona Italia performace cruiser od lipnja 2015. upućen AD Brodnovi d.o.o. u kojem se izražava sumnja u mogućnost isporuke plovila do kraja lipnja.
19. Čitanjem ovjerenog prijevoda Salona zapisnika o primopredaji utvrđuje se da je PB dana 15. kolovoza 2016. u mjestu Kaštela preuzeo plovilo Salona 44, jahtu, u urednom, funkcionalnom i radnom stanju. Isprava je potpisana i pečatirana od strane AD Brodovi d.o.o., dok nije potpisana od strane primatelja jahte.
20. Iz iskaza tužitelja PB od 05. srpnja 2022. proizlazi da je isti na sajmu u Veneciji 2011. preko tvrtke Salona Italia kupio prvi brod veličine 37 stopa od proizvođača tuženika te s tim brodom tužitelj nije imao nikakvih problema radi čega se tri godine kasnije odlučio na kupnju drugog broda i to preko tvrtke Salona Italia. Prilikom kupnje on da je kontaktirao s osobama odgovornim za prodaju i to gospodina MB. Temeljem dogovora kupljen je veći brod od 44 stope. Ta narudžba da je napravljena u prosincu 2014., a po ugovoru isporuka broda je trebala biti u lipnju 2015., međutim, u lipnju nije bilo isporuke broda. Na traženje tužitelja da mu je u srpnju od strane proizvođača pokazan brod koji je trebao biti izgrađen i dovršen za njega. Tužitelj je naveo kako je predmetni brod kupio putem leasinga iz razloga što mu je tako povoljnije obzirom da se plaća samo pola poreza. Tužitelj je leasing tvrtki platio 88.000 eura, a leasing tvrtka da je onda izvršila plaćanje Salona Italiji, ali ovome unatoč tome nije bilo isporuke broda. U komunikaciji da mu je stalno obećavano da će sljedeći mjesec biti isporučen brod, ali da nije bilo tako. Međutim, tužitelj je usprkos tome što nije imao brod svaki mjesec plaćao leasing rate, tako da je već platio 100.000 eura a broda nije bilo. Na traženje tužitelja da je došlo je do susreta sa odgovornom osobom kod tuženika gospodinom ĐB. Tužitelj je tada naglasio da on kupuje već drugi brod pa da mu nije jasno ovakvo ponašanje prema njemu kao kupcu. Iz tog razloga da je sklopljen ugovor, odnosno aneks ugovora, po kojem je isporuka broda trebala biti 15. veljače 2016. godine. Također je tim aneksom ugovora ugovoreno da ako ne dođe do isporuke broda da prodavatelj mora platiti ugovornu kaznu od 50.000 eura. Brod nije isporučen u veljači 2016. godine. Nakon toga tuženik se opravdavao stalno da će idući mjesec isporučiti brod, ali se to nije dogodilo. Nazočni ističe da je on želio brod, a ne ugovornu kaznu jer je brod bio registriran i svake godine gubio na vrijednosti. Kada je u kolovozu 2016. brod bio skoro gotov, tada je Salona Italia uzela brod u takvom stanju i završila radove koje je bilo potrebno završiti da bi brod bio kompletan. Tužitelj je naveo kako on nije potpisao primopredajni zapisnik za predmetni brod iz kolovoza 2016. iz više razloga i to što brod nije bio u cijelosti izgrađen, on da je izgubio novac zbog ove situacije i zbog toga što smatra da mu pripadaju penali kako je to ugovoreno. Tužitelj je naveo kako je na primopredaji broda bio nazočan on osobno, te predstavnik tuženika kojemu se ne može sjetiti imena, LB, ali ne zna mu prezime. Tužitelj je naveo da je odbio potpisati taj zapisnik, a za koji je učinio nespornim da bi bio upravo zapisnik o primopredaji koji je u spisu. Također je naveo kako su na primopredaji od strane tvrtke Salona Italia bili nazočni gdin. MB i VB. Tužitelj je naveo kako je on u trenutku primopredaje broda jasno naveo da očekuje da će se platiti ugovoreni penali. Tužitelj je dodatno pojasnio sudu detalje preuzimanja broda te naveo da je dana 01. kolovoza 2016. iz tvornice preuzet brod koji u tom trenutku nije bio završen, te je odvezen u Marinu Kaštela, a Marina Kaštela je zatim izvršila potrebne radove dovršetka gradnje te jahte. Dana 15. kolovoza 2016. tužitelj da je preuzeo brod od Marine Kaštela i Marini Kaštela izvršio potrebna plaćanja, a predstavnik tuženika LB je došao u Marinu Kaštela i tražio da se potpiše primopredajni zapisnik kojeg je tužitelj odbio potpisati. U odnosu na ugovoreno plaćanje cijene tužitelj je naveo da je brod kupio preko leasinga i da je on u srpnju 2015. leasing tvrtki na temelju predračuna isplatio 88.000 eura, a ostatak da plaća u mjesečnim ratama od po 1.400 eura mjesečno i da taj leasing još uvijek plaća. Naveo je da kada je tužitelj platio leasing tvrtki temeljem predračuna u srpnju 2015. 88.000 eura da je leasing kuća Salona Italiji platila svih 250.000 eura kupoprodajne cijene predmetnog broda. Glede plaćanja od strane uvoznika Salona Italije prema proizvođaču tužitelj je naveo kako mu je objašnjeno da uvoznik plaća prema predračunu i misli da je plaćeno nekih cca 70.000 eura, ali nije znao reći sa sigurnošću jer nije uključen u taj odnos te je naveo da misli da je ostalo još za platiti od strane uvoznika proizvođaču cca 8.000 eura, koliko je trebalo za dovršiti brod. Tužitelje je naveo da on misli da je Salona Italia tuženiku platila cca 170.000 eura. U odnosu na predočene materijalne dokaze glede plaćanja predmetnog broda tužitelj se nije mogao izjasniti u kojem trenutku je plaćen iznos od 12.500,00 eura naveden u članku II aneksa kupoprodajnog ugovora sa str. 9-11 spisa. Tužitelj je naveo i da osim kada je bio u Splitu i kada mu je pokazan brod koji je trebao biti izgrađen za njega da nije više komunicirao s tuženikom, a tom prilikom da je sklopljen i aneks kupoprodajnog ugovora. Tužitelj je naveo da nakon što je sklopljen aneks da je s tuženikom komunicirao jedino preko Salona Italije. Na pitanje je li nazočni komunicirao dopisom, e-mailom ili na drugi način s AD Brodovima i je li od njih zatražio penale tužitelj se izjasnio da je komunikaciju prepustio Salona Italiji. Tužitelj je naveo kako je prilikom preuzimanja broda jasno kazao da neće potpisati zapisnik jer očekuje naplatu penala, ali da je u tom pogledu komunicirao jedino s gospodinom ŽB iz Salona Italije. Tužitelj je naveo kako je njegov talijanski odvjetnik kazao da je bolje pokrenuti postupak pred sudom u RH, zbog čega da je europski platni nalog pred sudom u Italiji povučen. U odnosu na pitanje zašto se po aneksu ugovora tužitelj obvezao platiti 12.500 eura 30 dana prije ugovorenog datuma isporuke 15. 02. 2016., kada je po cjelokupnom poslovnom odnosu sukladno njegovim navodima on trebao izvršiti plaćanje leasing kući, a diler Salona Italija je trebao plaćati tuženiku, tužitelj je naveo da kada je bio u Splitu 17. studenog 2015. da je samo želio dobiti brod pa je pristao da će platiti i tih 12.500 eura samo da se brod konačno isporuči, ali brod nije bio gotov, a što se tiče tog iznosa da ga je platio Salona Italija bi njemu to refundirala.
21. Zakonski zastupnik tuženika GB je u iskazu navela da je ona član uprave postala 2017 te da sva saznanja o ovom događaju crpi iz podataka računovodstva. Ono što je problem konkretnog slučaja je to da je bilo kašnjenja u plaćanju od strane Salona Italije. Također pojašnjava da se ovdje radi o proizvodnji pod nazivom "Cust made", a to je proizvodnja koja je prilagođena specifičnoj narudžbi kupca. Dakle svaki brod ima svoje specifikacije sukladno želji kupca. Nadalje, repromaterijal za gradnju broda nabavlja se od dobavljača širom Europe i svijeta. Prilikom gradnje broda bitno je poštivati proces proizvodnje, dakle proizvodnja broda da se sastoji od određenih taktova, a kašnjenje u bilo kojem taktu dovodi do kašnjenja u lancu proizvodnje što dovodi do same štete u proizvodnji. U tom smislu pojašnjava da je prvi takt proizvodnja kalupa. Kalup treba stajati 21 dan radi sušenja. Stoga, taj kalup treba stajati u tvornici i on zauzima mjesto. U konkretnom slučaju radilo se o velikoj jahti od 44 stope. Kada kalup bude gotov na njegovo mjesto dolazi drugi kalup za drugi brod, koji treba također prostor. Ako dođe do zastoja u proizvodnji jednog broda onda u tom lancu proizvodnje na njegovo mjesto ide onaj brod koji ima sve za proizvodnju u toj fazi. Ističe da ako dođe do zastoja u proizvodnji tuženiku nastaje velika šteta jer mu stoje radnici, stoji pribavljen materijal za gradnju. U odnosu na dopis od 04. svibnja 2016. koji priliježe u spisu na str. 213- 214 u kojem dopisu Salona Italija navodi da su izvršili potrebna plaćanja, a da tuženik njihovim novcem financira kupnju dijelova za druga plovila, kao i da se izjasni o tempu plaćanja od strane Salona Italia koji proizlazi iz potvrda o plaćanju na str. 244-257, nazočna je navela da ona prvi put vidi dopis od 04. svibnja 2016. slijedom čega joj se teško o tome izjasniti. Što se tiče tempa plaćanja koji proizlazi iz potvrda o plaćanju navodi da je te potvrde potrebno usporediti sa sadržajem ugovora u kojem je jasno ugovoren tempo plaćanja. U odnosu na sadržaj dopisa od 10. svibnja 2016. sa str. 74 spisa u kojem se navodi da tuženik ne može isporučiti brod do 15. veljače zbog neočekivanih problema u proizvodnji navela da ne može komentirati dopis kojeg je potpisao netko drugi, ali da je taj navod u suglasnosti s onim što je kazala odnosno da neplaćanje od strane agenta (dilera) može dovesti do neočekivanih problema u proizvodnji. Na pitanje zašto je s tužiteljem sklopljen aneks kupoprodajnog ugovora kojim se tuženik obvezuje brod isporučiti najkasnije do 15. veljače 2016. nazočna je navela da je takve konkretne podatke potrebno pitati potpisnika ugovora, međutim da ona načelno može kazati da je u interesu tuženika, kao proizvođača, dovesti ugovor do kraja jer proizvođaču nije interes raskidati ugovore, a s druge pak strane da je interes opravdati povjerenje kupaca, koji su u konačnici njihovi ambasadori. Ista je navela da za vrijeme njenog mandata tužitelj nije od tuženika tražio isplatu penala od 50.000 eura.
22. Tijekom postupka parnične stranke su bile suglasne da se izvede dokaz čitanjem dijela spisa Trgovačkog suda u Splitu, posl. broj Povrv-377/2020 koji se odnosi na iskaz svjedoka MB te nalaz i mišljenje sudske vještakinje Ankice Pejković Čović.
22.1 Iz iskaza svjedoka MB danog u tom postupku proizlazi da je prije broda Salona 44 tuženik isporučio Salona Italia scarl kao distribureru dva broda. U ovom ugovoru za plovilo Salona 44 da su umetnuli odredbu vezano za kaznu vezano za kašnjenje sa isporukom plovila kako bi izbjegli da se ponavlja kašnjenja koja su se događala u proteklim godinama. Posljednja dva broda da su bila vrlo velika te da su imali puno problema sa društvom AD BRODOVI. Nakon što su prednik tužitelja i tuženik zaključili ugovore o izgradnji broda Salona 44, nije bilo kašnjenja u plaćanju od strane tužitelja u tom postupku. Druga uplata da je bila povezana sa leasingom krajnjeg kupca DB kojeg je isti zaključio sa drugom tvrtkom. Brodogradilište se slagalo sa načinom pribave novčanih sredstava putem predmetnog leasinga i plaćanja druge isplate tuženika. Zbog ovoga da su morali čekati predračun brodogradilišta i dokumentaciju broda koju čini potvrda o motoru i jedna potvrda o izgradnji broda u kojoj se nalazi identifikacijski broj plovila (broj trupa), a kada su dobili tu dokumentaciju, u svibnju ili lipnju 2015., tu dokumentaciju da su poslali društvu za leasing i u otprilike 20 dana proveli cijeli postupak leasinga i dobili novac od leasinga zato što je vlasništvo plovila društvo leasinga, a društvo leasing daje u najam plovilo krajnjem kupcu. Čim su dobili novac od društva leasinga da su izvršili plaćanje brodogradilištu oko 128.000,00 EUR, a da je preostalo još za platiti 8.000,00 EUR sukladno sklopljenom ugovoru te se taj iznos trebao platiti po isporuci broda nakon što se utvrdilo da nema nedostataka na plovilu. Isti nije mogao odgovoriti na pitanje kako je sklopljen aneks ugovora sa tuženikom od strane kupca predmetnog plovila PB. Isti je naveo da je vlasnik predmetnog plovila trebao biti leasing kuća u čiju korist je trebalo nabaviti predmetno plovilo. Naručeni brod Salona 44 tuženik nije dovršio te je on 30. srpnja 2016. ili 1. kolovoza 2016. zatražio preuzeti predmetno plovilo budući da je prema saznanjima Salona Italie tuženik bio u financijskoj blokadi i vjerojatno je istom prijetio stečaj te je tužitelj želio doći do svoje stvari predmetnog plovila kojeg je gotovo u cijelosti platio tuženiku pa i onih 8.000 EUR o kojima je govorio te je predmetno plovilo bilo prebačeno u Marinu Kaštela 1. kolovoza 2016. Isti je naveo kako je on organizirao transport predmetnog plovila iz brodogradilišta tuženika u Marinu Kaštela 1. kolovoza 2016. i to sa LB koji je bio zaposlenik tuženika te da plovilo nije bilo u cijelosti dovršeno od strane tuženika već je on sam završio brod i isporučio ga krajnjem kupcu PB. Svjedok se izjasnio glede dinamike plaćanja prema ugovoru, činjenici da je Salona Italii izdana potvrda o izgradnji broda koja je proslijeđena leasing kući te da je potom u cijelosti plaćena kupoprodajna cijena plovila u iznosu od 170.000,00 Eur. Isto se izjasnio da mu je poznat zapisnik o primopredaji broda od 15. kolovoza 2016. kojeg on nije želio potpisati niti je to želio potpisati krajnji kupac gosp. PB te je taj zapisnik o primopredaji od strane tužitelja ostao nepotpisan upravo zbog toga što je Salona Italia s.c.r.l. želio zadržati pravo na plaćanje ugovorenih penala. Isti je naveo kako je tvrtka SALONA ITALIA u likvidaciji od 1. listopada 2018., a da na računu koji je izdan 6. veljače 2019. nema oznaka da je u likvidaciji jer ovo nije potrebno sukladno pozitivnim propisima Republike Italije, a da je na ovome računu njegov potpis iako je njegovo prezime pogrešno napisano te da ga je potpisao za penale zbog kašnjenja u isporuci broda. Isti se izjasnio da nije odmah nakon preuzimanja plovila ispostavio tuženiku račun za penale iz razloga što su kod tuženika postojala obećanja da će se taj problem riješiti mirnim.
22.2 Iz mišljenja sudske vještakinje Ankica Pejković-Čović, mag. oec., stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije od 22. rujna 2022. dane u navedenom spisu Trgovačkog suda u Splitu proizlazi da je tužitelj iznos od 170.000,00 EUR platio tuženiku kako slijedi: - 20% računa – ugovoreni predujam (34.000,00 EUR) kako slijedi: na dan 9.2.2015. (kod tuženika evidentirano na računu 10.2.2015.) iznos od 10.000,00 EUR, a na dan 2.3.2015. (kod tuženika evidentirana uplata na računu 3.3.2015.) iznos od 24.000,00 EUR; - 75% računa (127.500,00 EUR) kako slijedi:
na dan 21.7.2015. (kod tuženika evidentirano na računu 22.7.2015.) uplaćen iznos od 123.500,00 EUR i na dan 5.8.2015. (kod tuženika evidentirano 6.8.2015.) iznos od 4.000,00 EUR te daljnji uplaćeni iznos od 5% dana 18.2.2016. (kod tuženika evidentirano na računu 19.2.2016.) i to iznos od 8.500,00 EUR ili tužitelj je za kupnju predmetne jahte zaključno sa 19.2.2016. uplatio tuženiku ukupno iznos od 170.000,00 EUR.
23. Prilikom usmenog vještačenja danog u ovome postupku sudska vještakinja Ankica Pejković- Čović se izjasnila da ostaje pri nalazu i mišljenju danom 22. rujna 2022., koji je dat prema nalogu Trgovačkog suda od 19. srpnja 2022. br. Povrv-377/20 s time da je napomenula da u tablici datog vještva na str. 3 umjesto 01. 05. 2016. treba stajati 15. 01. 2016. (3. red, 1. stupac tablice), te umjesto 01. 05. 2016. treba stajati 15. 07. 2016 (3. red, 2. stupac tablice). vještakinja navodi da je nalaz i mišljenje izradila prema narudžbi i osnovnom ugovoru, te njegovom aneksu i da je to naznačila u tablici. U odnosu na datum dospijeća iznosa od 127.500 eura od 10. 05. 2015., a što je navedeno u odredbi čl. 2 st. 3 Ugovora od 02. 02. 2015., vještakinja je navela da se ugovor povezuje na narudžbenicu u kojoj su detaljnije definirani datumi kada što dospijeva, odnosno uvjeti plaćanja. U pogledu iznosa od 127.500 eura koji se navodi u čl. 2 osnovnog kupoprodajnog ugovora i u kojem se navodi da je datum dospijeća tog iznosa 10. 05. 2015., vještakinja je navela da je osnovni kupoprodajni ugovor potrebno sagledati zajedno s narudžbenicom i aneksom tog kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen 17. studenog 2015. godine, slijedom čega proizlazi da je dospijeće onako kako je navedeno u nalazu i mišljenju, dakle dospijeće prema stvarnoj isporuci 15. srpnja 2016., a dospijeće prema narudžbi i ugovorima 15. siječnja 2016. godine. Također ističe da je na str. 2 nalaza i mišljenja u 2. pasusu (str. 343 ovog spisa) istaknula da iznos od 127.500 eura mora biti plaćen 30 dana prije konačne isporuke. Vještakinja ističe da je važan podatak ovih 30 dana prije isporuke, a to znači na dan 10. svibnja 2015. godine. Nadalje, ističe kako u sljedećem pasusu njenog nalaza i mišljenja stoji "u čl. 5. kupoprodajnog ugovora je navedeno da će jahta biti isporučena kupcu (tužitelju) u brodogradilištu prodavatelja (tuženika) na datum 10. lipnja 2015. godine, ali ovisno o plaćanju preostalog iznosa." Međutim, ovdje je ključno da se u aneksu kupoprodajnog ugovora mijenja datum isporuke, tako da više nije 10. lipnja 2015. već je datum isporuke 15. veljače 2016. godine. Stoga dakle ako je datum isporuke 15. veljače 2016. minus 30 dana prije isporuke, dolazimo do datuma 15. siječnja 2016., kako to i stoji u tablici danoj u nalazu i mišljenju, odnosno ispravku netom učinjenom na ovom ročištu. Na upit da se vještakinja očituje o sadržaju čl. 2 aneksa kupoprodajnog ugovora u kojem stoji da je na dan sklapanja aneksa (17. 11. 2015.) ostalo još za platiti 12.500 eura, a koji iznos treba biti plaćen 30 radnih dana prije isporuke, vještakinja navodi da je u tablici u svom nalazu i mišljenju jasno navela da se radi o iznosu od 8.500 eura, a razlika od 4.000 eura je plaćena 05. kolovoza 2015. što jasno stoji u tablici nalaza i mišljenja. Stoga vještakinja navodi da je u aneksu naveden krivi podatak od 12.500 eura. Također ističe da je aneks zaključen 17. studenog 2015., dakle nakon što je isplaćen iznos od 4.000 eura (05. 08. 2015.). U odnosu na pogrešku u pogledu iznosa koji se navodi u aneksu vještakinja navodi da su stranke poslovale kako treba onda ne bi došlo do ovih problema. Što se tiče iznosa koje je vještakinja navela u tablici svog nalaza i mišljenja, oni su utvrđeni temeljem platnih naloga, te dokumentacije na kojoj se platni nalozi temelje, dakle narudžbenici, ugovoru i aneksu ugovora. Vještakinja je navela da su datumi dospijeća prema narudžbi i ugovorima, te prema stvarnoj isporuci koji se navode u tablici nalaza i mišljenja, ispravno napisani i odnose se na ispravan iznos od 8.500 eura. Na daljnji upit je li vještakinja prilikom izrade nalaza i mišljenja uzela u obzir odredbe aneksa sklopljenog 17. 11. 2015, navodi da je više puta naglasila da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzela u obzir narudžbenicu, odnosni ugovor i aneks ugovora, te je tempo plaćanja utvrdila temeljem izvadaka o plaćanju.
Na upit punom. tužitelja da se vještakinja izjasni o datumu dospijeća prema stvarnoj isporuci u retku 3 koloni 2, a koji datum je danas ispravila na način da je ispravni datum 15. srpnja 2016., vještakinja navodi da se to odnosi na 30 dana prije stvarne isporuke.
24. Svjedok ĐB, član uprave tuženika od listopada 2014. do rujna 2016. naveo je kako je predmetni ugovor sklopljen u najboljoj vjeri, prvo s talijanskim dilerom, a potom s tužiteljem, ali da je nakon sklapanja ugovora bilo problema s kašnjenjem u plaćanju što je tuženiku izazvalo velike probleme. Kako bi tuženik održao likvidnost da je u tom periodu mogao stalno primati nove narudžbe, a svako kašnjenje s plaćanjem tuženiku da je uzrokovalo probleme u proizvodnji. Nadalje, ističe da je tužitelj bio zadovoljan kada je proizvodnja broda došla pred kraj. Što se tiče trenutka isporuke broda i detalja oko toga nije mu ništa bilo poznato jer tada više nije radio zbog zdravstvenih problema. Isti je naveo kako je tužitelj negodovao zbog kašnjenja u proizvodnji broda, ali da nikada nije bilo riječi o penalima. Plaćanja da je vršio P diretor dilera tvrtke Salona Italia.
25. Temeljem svih naprijed navedenih i izvedenih dokaza sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
26. U odnosu na istaknute prigovore navodi se slijedeće:
26.1. U odnosu na prigovor dvostruke litispendencije i res iudicate za navesti je:
U spisu se nalazi dopis odvjetničkog ureda Pikija Mošmondor upućen AD Brodovi d.o.o. Solin dana 16. studenoga 2018., naslovljen "predmet: dostava platnog naloga", a u kojem se navodi kako se cit: " u prilogu dostavlja obrazac E- Europski platni nalog broj 3047/2018 dana 20. rujna 2018. donesen od strane nadležnog suda u Trevisu u Republici Italiji, a kojim nalogom se pozivate na plaćanje iznosa kako je navedeno u nalogu prema tužitelju PB. Uz dostavljeni Europski nalog priložena je i potvrda odvjetnika sukladno pozitivnim propisima Republike Italije, a kojom se potvrđuje kako ovaj pismeni primjerak Europskog platnog naloga, isprintan iz datoteke postupka broj 5802/2018 R.G. Suda u Trevisu, vrednuje u skladu sa izvornikom". Dopisu je priložena punomoć ovog ureda izdana radi dostave EU platnog naloga. Dakle, u postupku koji se vodio pred talijanskim sudom izdan je platni nalog na obrascu "E" te je isti dostavljen tuženiku putem dopisa odvjetničkog ureda od 16. studenoga 2018.
Na listu 484-492 spisa nalazi se prigovor protiv europskog platnog naloga izjavljen po tuženiku, a zaprimljen od Suda u Trevisu, Italija, kako to proizlazi iz pečata od 10. prosinca 2018. Također se na listu 500 spisa nalazi prigovor protiv europskog platnog naloga obrazac "F".
U spisu se nalazi i ovjereni prijevod sa talijanskog jezika podneska od 10. lipnja 2019. kojim se povlači tužba u postupku R.G. 5802/2018. Primjećuje se da na izvorniku isprave koja se prevodi nema niti štambilja suda niti potpisa odvjetnika Fogalea temeljem kojih bi se moglo utvrditi je li uistinu predan sudu. Međutim, tuženik u spis dostavlja podnesak kojim se protivi povlačenju tužbe u tom predmetu sa povratnicom od 17. srpnja 2019. ( listovi 43-45 spisa, list 507 spisa). U podnesku od 25. listopada 2019. tužitelj je ustrajao u tvrdnji da je tužba u tom predmetu povučena bez da je dostavljena tuženiku na odgovor odnosno da u tom postupku parnica između stranaka nije nikada niti počela teči.
Spisu je dostavljen ovjereni prijevod podneska od 25. studenog 2022. položen kod suda u Trevisu, zahtjev za okončanje postupka u povodu prigovora u postupku za europski platni nalog br. R.G. 5802/2018 iz kojeg proizlazi da je istim zatraženo izdavanje rješenja o okončanju postupka u povodu prigovora odnosno da se izda rješenje o okončanju postupka b. R.G. 5802/2018 čime bi europski platni nalog br. 3047/2018 posljedično postao nevažeći. Također je dostavljen prijevod dopisa odvj. Emanuel Fogale upućen odvj. Irena Pikija od 23. kolovoza 2022. kojim je isti obavještava kako je postupak R.G. 5802/2018 okončan zbog neaktivnosti strana. U podnesku od 02. ožujka 2023. tuženik je ustrajao u prigovoru litispendencije navodeći kako je očito u tijeku parnica pred sudom u Trevisu jer tuženik nije nikada zaprimio poziv za ročište iako je dostavio sudu u Trevisu odgovor na tužbu te je osporio navode odvj. Fogalea iz dopisa od 23. kolovoza 2022. kojeg je uputio punomoćnici tužitelja te da upravo zahtjev za okončanjem postupka u povodu prigovora pred sudom u Trevisu potvrđuju navode tuženika da parnica pred tim sudom i dalje teče, odnosno da je ovaj prigovor izjavljen već u odgovoru na tužbu osnovan. Na listu 413. i 517. spisa nalazi se ovjereni prijevod odluke suda u Trevisu, od 30. studenoga 2022. kojom se izjavljuje da je postupak br. 5802/2018 R.G. okončan.
Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (EPN) uređuje postupak za brzo i pojednostavljeno rješavanje nespornih novčanih tražbina u prekograničnim građanskim i trgovačkim stvarima unutar Europske unije (osim Danske). U člancima 13.-14. propisalo da ukoliko tuženik u roku od 30 dana od primitka platnog naloga uloži prigovor na obrascu F da se tada nastavlja voditi parnični postupak, a u situaciji kada nema prigovora i kada nema plaćanja, da protekom 30 dana platni nalog postaje ovršan te sud izdaje formular G kojega šalje predlagatelju. EPN koji je postao ovršan, podliježe ovrsi pod istim uvjetima kao i svaka druga ovršna odluka u državi članici u kojoj se provodi ovrha. Europski platni nalog koji je postao ovršan ovršava se kao i svaka ovršna odluka pri čemu vjerovnik nadležnim tijelima izvršenja dostavlja primjerak europskog ovršnog naloga koji je sud porijekla proglasio ovršnim i prema potrebi prijevod europskog platnog naloga na službeni jezik sudskog postupka mjesta gdje se zahtjeva ovrha (čl1. 21. st .2 Uredbe br.1896/2006..
Analizirajući sve isprave koje se odnose na vođenje postupka pred sudom u Italiji zaključuje se kako je u početku, ali i tijekom trajanja ovog postupka, prigovor litispendencije očito bio osnovan budući je tek odlukom suda u Trevisu od 30. studenoga 2022. postupak okončan te sud drži da je ovakvim postupanjem tužitelj izigrao odredbe parničnog postupka i tijekom trajanja postupka obmanjivao sud. Međutim, u trenutku donošenja ove odluke prigovor litispendencije ukazuje se neosnovanim. Kako stranke nisu formularem G iz postupka koji se vodio pred sudom u Italiji koji bi potvrđivao da je europski platni nalog postao ovršan, zaključuje se kako se konkretno ne bi radilo o presuđenoj stvari pa je i ovaj prigovor neosnovan.
26.2. U odnosu na prigovor zastare navodi se slijedeće:
Prigovor nije osnovan jer se konkretno ne bi radilo o pomorskom sporu, a što bi bilo u slučaju da je predmet kupoprodaje bio brod ( u smislu odredbe članka 430. Pomorskog zakonika " Narodne novine" broj: 184/04, 76/07, 146/08, 61/11,56/13,26/15). Međutim, kako je duljina trupa plovila iz kupoprodajnog ugovora 13,50 m ( dakle, duljina trupa je manja od 15 m) radilo bi se o ugovoru o izradi brodice. Dakle, radilo bi se o ugovoru o djelu pa bi se konkretno imala primijeniti pravna pravila Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) iz članka 591. Dakle, radilo bi se o obveznopravnom sporu te bi se konkretno imao primijeniti petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a. Međutim, na ovaj ugovor se primjenjuju pravila ugovora o gradnji broda iz Pomorskog zakonika, koji propisuje da ugovor o gradnji broda mora biti sklopljen u pisanom obliku sukladno članku 431. Pomorskog zakonika i da brodograditelj mora obaviti gradnju prema ugovoru i pravilima struke sukladno članku 433. Pomorskog zakonika.
26.3. U odnosu na zahtjev tuženika za osiguranjem parničnih troškova u smislu odredaba članka 61. stavak 3. i 63. Zakona o međunarodnom privatnom pravu navodi se:
Zahtjev je neosnovan. S obzirom da je tužitelj državljanin Italije, a da je Italija članica Europske unije, a članak 61. Zakona o međunarodnom privatnom pravu izričito izuzima državljanine država članica Europske unije od obveze polaganja osiguranja, tužitelj nije dužan položiti osiguranje troškova postupka.
26.4. U odnosu na prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije navodi se slijedeće:
Iz kupoprodajnog ugovora od 02. veljače 2015. razvodno je da su stranke istog AD Brodovi d.o.o. kao prodavatelj te Salona Italia S.c.a.r.l. kao kupac. Dakle, tužitelj nije potpisnik ovoga ugovora. U članku 8. tog ugovora ugovorne strane suglasno su utvrdile da sve izmjene i dopune tog Ugovora ili potvrde Narudžbe od 20.12.2014. moraju biti isključivo u pisanom obliku.
Kako je već ranije navedeno i prema članku 431. Pomorskog zakonika ugovor o gradnji brodice mora biti sklopljen u pisanom obliku.
Iako se u narudžbi S44, izdane od Salona Italia S.c.a.r.l. te prihvaćene od strane tuženika navodi "klijent PB" iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je "brod kupio putem leasinga", dok iz iskaza svjedoka MB danog u postupku pred Trgovačkim sudom proizlazi da je "vlasništvo plovila društvo leasinga", a što bi značilo da je vlasnik objekta tj. predmeta kupoprodaje davatelj leasinga, a nikako tužitelj.
Osim ovoga, a u smislu odredbe članka 286. stavka 2. ZOO-a zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora.
Dakle, aneks ugovora kojeg je sklopila treća osoba koja nije stranka glavnog ugovora, koji nema odobrenje stranke glavnog ugovora u pisanom obliku prema stavu ovog suda je ništetan i bez pravnih učinaka, a pozivom na odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a. Pored ovoga, a s obzirom da penale iz glavnog ugovora potražuje od tuženika u postupku pred Trgovačkim sudom u Splitu Povrv-313/2025 i Salona Italia s.c.r.l. predmetni aneks ugovora bi bio ništetan i zbog nemoralnosti, a tim više što zakonski zastupnik te pravne osobe u tom postupku, a koji dokaz se prihvaća i u ovome postupku, tvrdi: " da je taj zapisnik o primopredaji od strane tužitelja ostao nepotpisan upravo zbog toga što je Salona Italia s.c.r.l. želio zadržati pravo na plaćanje ugovorenih penala".
Stoga se prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije ukazuje osnovanim te je valjalo tužbeni zahtjev odbiti.
27. Neovisno o naprijed navedenome navodi se i da iz dokaznog postupka, čak i u slučaju kada bi predmetni aneks bio valjan, ne bi proizlazilo da je prilikom preuzimanja broda tužitelj postupio u smislu odredbe članka 353. stavka 5. ZOO-a odnosno da je bez odgađanja priopćio tuženiku da zadržava pravo na ugovornu kaznu. Naime, iako se u iskazu tužitelj izjasnio da je on u trenutku primopredaje broda jasno naveo da očekuje će se platiti ugovoreni penali, ovome je suprotstavljen iskaz zakonskog zastupnika Salona Italia s.c.r.l. koji tvrdi kako ni krajnji kupac gosp. PB nije potpisao zapisnik jer je Salona Italia s.c.r.l. željela zadržati pravo na plaćanje ugovorenih penala. Samo nepotpisivanje zapisnika po stavu ovog suda ne može se smatrati činjenicom priopćenja. Pored ovoga tužitelj se na pitanje je li sa tuženikom komunicirao dopisom, e- mailom ili na drugi način i je li od njih zatražio penale izjasnio da je komunikaciju prepustio Salona Italiji te da je u tom pogledu komunicirao jedino s gospodinom ŽB iz Salona Italije. Iako rok za davanje izjave o zadržavanju prava na ugovornu kaznu nije eksplicitno određen u članku 353. stavku 5. ZOO-a iz prakse i stručne literature se može zaključiti da mora biti učinjena odmah, odnosno bez odgađanja, što znači u najkraćem mogućem roku nakon primitka ispunjenja obveze. Tužba, a ni prijedlog za izdavanjem platnog naloga kojega je ranije pred sudom u Italiji podnosio tužitelj, ne smatra se valjanim priopćenjem o zadržavanju prava na ugovornu kaznu jer ne ispunjava uvjet "bez odgađanja" i to naročito stoga što je predmetna tužba podnijeta nakon više od 2 godine, a za postupak koji se vodio pred sudom u Italiji tuženik saznanje tek zaprimanjem dopisa punomoćnika tužitelja od 16. studenoga 2018 ( npr. stav iz odluka VSRH Rev x 836/2013-2, Rev-2884/2018-2). Iako je jasno da uslijed naprijed navedenoga nije trebalo izvoditi dokaze na okolnost valjanosti Aneksa u smislu odredbe članka 352. stavka 2. ZOO-a iz izvedenoga dokaza vještačenjem po sudskoj vještakinji Ankica Pejković-Čović, mag. oec., stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije je jasno da je bilo kašnjenja u plaćanju predmetne brodice te je ista u konačnosti plaćena tek 29. veljače 2016. što bi prema stavu ovoga suda također dovelo do gubitka pravnog učinka predmetnog Aneksa sve i da je bio valjan, jer je do kočenja proizvodnje došlo uslijed uzroka za koje tuženik ne odgovara. Štoviše, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da bi brodica bila isporučena u skladu sa narudžbom od 20. prosinca 2014. te osnovnim ugovoromda je ista bila plaćena sukladno odredbama tog ugovora jer je tuženik imao izrađenu brodicu na dan 01. lipnja 2015. ( dokaz ovome je potvrda graditelja koju je tuženik izdao da bi se brodica mogla kupiti preko leasing kuće), ali je istu uslijed neplaćanja, a u svrhu očuvanja svoga poslovanja, morao prodati drugom kupcu.
28. S obzirom da je tužitelj kao predlagatelj osiguranja podnio protiv tuženika kao protivnika osiguranja prijedlog za osiguranjem određivanjem privremene mjere valjalo je odlučiti i o ovome.
29. Prijedlog nije osnovan.
30. Člankom 341. Ovršnog zakona ( „ Narodne novine“ broj: 112/12,25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 dalje u tekstu OZ) stavkom 1. je propisano da se privremena mjera može predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena. Stavkom 2. istog članka se navodi kako u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.
Člankom 344. stavkom 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Stavkom 2. je propisano da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu dok je stavkom 3. propisano da se smatra da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.
Članak 345. stavak 1. OZ-a propisuje da se radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, dok je pod točkom 5. kao jedna od mjera navedeno izdavanje naloga banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera.
31. S obzirom da je sud cijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan kako je to naprijed navedeno i obrazloženo to je jasno da tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine radi čega se u ovoj fazi postupka i prijedlog za osiguranjem smatra neosnovanim te je isti valjalo odbiti pozivom na članak 344. stavkom 1. OZ odlučeno kao u izreci rješenja.
32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarife).
Tako je tuženiku, koji je uspio u ovome postupku u cijelosti, obistinjen slijedeći trošak: sastav odgovora na tužbu, sastava 4 obrazložena podneska ( 19.07.2019., 11.10.2021., 21.01.2022. ,18.02.2022.) u iznosu od po 500 bodova sukladno Tbr.8.t.1. Tarife, sastava 10 ostalih obrazloženih podnesaka (30.09.2022., 05.12.2022., 03.03.2023.,21.06.2023., 07.09.2023., 11.09.2023., 17.10.2025., 03.04.2024., 21.05.2024., 17.10.2025.), sukladno Tbr.8.t.3. Tarife u visini od po 100 bodova, sastava 3 ostala podneska ( 09.12.2022., 27.01.2023., 10.03.2023.) u iznosu po 25 bodova Tbr. 8.t.4. Tarife, zastupanja na 12 ročišta ( 11.10.2021., 27.01.2022., 05.07.2022., 06.12.2022., 09.01.2023., 08.03.2023., 15.09.2023., 16.11.2023., 08.04.2024., 21.10.2025., 15.12.2025., 27 01.2026.) u iznosu od po 500 bodova sukladno Tbr.9.t.1., a što ukupno iznosi 9575 bodova, a što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur i uvećano za pdv 25% sukladno Tbr. 46. i 54. Tarife iznosi 23.937,50 eura. Pored ovoga tuženiku je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 205,45 eura ( dokazi o plaćanju su na listovima 366., 387. i 418. spisa) što sveukupno iznosi 24.142,95 Eura. Tuženik je uspio sporu pa mu neće nastati sudske pristojbe.
U Splitu, 12. ožujka 2026.
Sutkinja
Irma Dujić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).
DNA:
pun. tužitelja
pun tuženika
u spis
