Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska

Kralja Petra Krešimira IV 2

P Ob-26/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Veroniki Aračić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1/ VV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2/ TV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3/ GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika pod 1/ AV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2/ HV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Joško Dujmov, odvjetnik u Kaštel Lukšiću i pod 3/ ČV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključenja glavne rasprave održane dana 04.veljače 2026., u nazočnosti tužitelja pod 1 i 3 osobno i tuženika pod 3, dana 12.ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji u prihvaćenom dijelu glasi:

"1.Utvrđuje se da je 2/3 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zul. 2165 Κ.Ο. Živogošće bračna stečevina ostaviteljice sada pok. ĐV i njenog supruga sada pok. IV, svakog za po 1/2 dijela prava vlasništva.

2.Utvrđuje se da 2/6 dijela prava vlasništva čest, zgr. 36 upisane u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] predstavlja ostavinsku imovinu ostaviteljice sada pok. ĐV, rođene **.**.1928. u Trogiru i umrle dana **.**.2011. u Splitu, u ostavinskom postupku pred Općinskim sudom u Splitu ispostava Trogir pod brojem O-2022/2018.

II. 1.Odbija se preostali tužbeni zahtjev iz točke 1. tužbenog zahtjeva, u dijelu koji se odnosi na razliku između zatraženih 5592/5760 dijela i dosuđenih 2/3 dijela prava vlasništva č. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], kao bračne stečevine ostaviteljice ĐV i njenog supruga IV.

2. Odbija se dio tužbenog zahtjeva iz ranije točke 3., za ostavinsku imovinu ostaviteljice ĐV, u dijelu koji se odnosi na razliku od zatraženih 2796/5760 dijela i dosuđenih 2/6 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina].

III. Nalaže se tuženicima pod 1 i 2/ tužiteljima naknaditi troškove postupka u iznosu od 661,00 eura u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

Tužba i tužbeni zahtjev se odbacuju u dijelu koji se odnosi na cijelu točku 2. tužbenog zahtjeva, utvrđenje da su tužitelji zakonski nasljednici ostaviteljice ĐV i da im kao nasljedni dio pripada svakom po 1/12 dijela imovine iza njene smrti, te u dijelu ranije točke 3. tužbenog zahtjeva, da je tuženik, temeljem ove presude, dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja, svakog za po 233/5760 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina].

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelji su u početku samo protiv sadašnjeg tuženika pod 1/ AV **.**.2021. podnijeli tužbu u kojoj su naveli da predmet ovog spora čini zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nekretnina upisana kao č. zgr. [katastarska čestica] u zk ul [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] (u naravi prizemlje, prvi i drugi kat kuće sveukupne površine 120 m² u predjelu Živogošće Porat), zajednička bračna stečevina ostaviteljice ĐV pok. LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje ostaviteljica), čiji su tužitelji zakoniti nasljednici (unuci), i njezinog bračnog druga, sada pokojnog IV pok. ČV OIB: [osobni identifikacijski broj], osim u posebnom dijelu imovine, 7/80 idealnog dijela prizemlja rečene nekretnine, koji je IV stekao nasljeđivanjem i koji je njegova vlastita imovina.

2. Tijekom postupka tužitelji su podneskom od 07.siječnja 2022. predložili subjektivnu a i objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva. Sud je pravomoćnim Rješenjem P Ob-26/2021-15 od 10.veljače 2025. prihvatio predloženu subjektivnu preinaku, na način da je odredio da će u nastavku postupka kao tuženica pod 2 sudjelovati HV i kao tuženik pod 3/ ČV, a odbio je predloženu objektivnu preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Dalje su tužitelji u tužbi naveli da su zakoniti nasljednici ostaviteljice, svaki za po 1/24 vlasničkog dijela ukupne bračne stečevine predmetne nekretnine, da su ostaviteljica i njezin bračni drug IV živjeli u bračnoj zajednici do ostaviteljičine smrti, da su preostali suvlasnički dijelovi prizemlja (73/80) otkupljeni tijekom trajanja njihove bračne zajednice i da je nesporno da su potom, sve tijekom trajanja bračne zajednice, nadograđeni i opremljeni prvi i drugi kat predmetne nekretnine i da su korišteni u svrhu ostvarivanja prihoda od turističkog iznajmljivanja tijekom ljetnih sezona, da je sve troje ostaviteljičine djece sa supružnicima pomagalo pri izgradnji i opremanju nekretnine, radom darovima u novcu i pokretninama, da je ostaviteljica rođena **.**.1928. u [adresa], a da je umrla dana **.**.2011. u bolnici u Splitu, i iza koje se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Splitu Ispostava Trogir pod brojem O-2022/2018, da su uz tužitelje, iza ostaviteljice, za po 1/4 vlasništva utvrđeni zakonski nasljednici: sada pokojni bračni drug IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ostaviteljice ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i kći ostaviteljice, a majka tuženika HV rod. ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],da je IV u međuvremenu preminuo (2016.), i da su njegovi zakonski nasljednici sin ČV i kći, a majka tuženika pod 1/ HV rod. ČV, da je ostaviteljica baka tužitelja, a majka njihova sada pokojnoga oca SV, koji je rođen 1948., u izvanbračnoj zajednici ostaviteljice i ŠV, prije nego su ostaviteljica i IV zasnovali brak (1950.), te preminuo prije ostaviteljice, odnosno smrtno stradao 1991., da su bračnu zajednicu ostaviteljica i sad pok.IV brak zasnovali 1950. i u bračnoj zajednici živjeli 61 godinu, odnosno do smrti ostaviteljice u 2011.,da je predmetna nekretnina u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja, prvog i drugog kata, da prizemlje i katovi imaju površinu od po 40 m2, a da je ukupna površina nekretnine je 120 m², da je sada pokojni IV naslijedio 7/80 vlasništva idealnog dijela prizemlja predmetne nekretnine, a da su preostali vlasnički dijelovi prizemlja (73/80) otkupljeni tijekom trajanja bračne zajednice, da je nakon smrti ostaviteljice, u siječnju 2012. pokrenut ostavinski postupak pred javnom bilježnicom (dalje j.b.) Željanom Biuk iz [adresa], da je zbog nezakonitog svojatanja ostaviteljičinog dijela vlasništva predmetne nekretnine od strane IV, ostavinski postupak nastavljen pred OS Split, SS u Trogiru i da je taj postupak još u tijeku, da budući da je IV bio jedini uknjiženi vlasnik na predmetnoj nekretnini, taj sud je tijekom postupka uputio ostale nasljednike na zaseban parnični postupak u kojem bi dokazali svoja prava, da je nakon smrti ostaviteljice, IV nekoliko mjeseci proveo u [adresa] na adresi prebivališta tuženika pod 1 i 2/, i da je tijekom tog razdoblja, unatoč jasnom saznanju o stvarnim vlasničkim udjelima na predmetnoj nekretnini, otuđivatelj IV sa tuženikom pod 1 kao stjecateljem sklopio kupoprodajni ugovor u srpnju 2012. godine, kojim je IV predmetnu nekretninu u cijelosti otuđio tuženiku pod 1/, da je na temelju tog ugovora, tuženik pod 1/ zatražio i u svibnju 2015. godine sproveo uknjižbu vlasništva nad predmetnom nekretninom u cijelosti na svoje ime, da je tuženik pod 1/ nesavjestan i nepošten stjecatelj, da su tužitelji i tuženik pod 1/ , pokatkad istodobno, posjećivali zajedničku baku ostaviteljicu, od svog najranijeg djetinjstva do njezine smrti i na adresi njezine kuće u [adresa] i na adresi predmetne nekretnine u [adresa], da je tuženik pod 1/ godinama neposredno svjedočio nespornoj činjenici da je predmetna nekretnina nadograđivana, pri čemu da je neke graditeljske radnje izvršio njegov otac ŽV, te opremana i u svrhu prihoda, iznajmljivana turistima sve tijekom bračne zajednice njegovih bake, ostaviteljice i djeda, IV, da je tuženik pod 1/ bio u dobrom odnosu s ostaviteljicom i pravodobno bio upoznat s činjenicom njezine smrti i pokretanjem ostavinske rasprave iza nje, u kojoj se, prije sklapanja kupoprodajnog ugovora između IV i tuženika pod 1/ većina nasljednika o predmetnoj nekretnini izjasnila kao neprijeporno bračnoj stečevini, da je tuženik pod 1/ sin jedinac i u dobrom odnosu sa svojom majkom HV rod. IV, s kojom dijeli adresu prebivališta u [adresa], pa da je nelogično i nesuvislo smatrati kako tuženik pod1/ nije mogao imati saznanje o smrti svoje bake i o pokretanju ostavinske rasprave iza njezine smrti, tim više što su ga, od smrti ostaviteljice do danas, tužitelji u više navrata dopisno i telefonski kontaktirali radi izvanparnične nagodbe o naknadi znatne štete koju im je počinio nezakonitim stjecanjem njihovog dijela vlasništva predmetne nekretnine, da je tuženik pod 1/ tužiteljima priznao kako je znao da rečenim ugovorom stječe vlasnički dio predmetne nekretnine kojega je stvarna vlasnica, na temelju bračne stečevine, bila ostaviteljica a ne otuđivatelj IV i da je time nanio znatnu materijalnu štetu tužiteljima, ali da tuženik pod 1/ do danas nije poduzeo nikakve radnje u svrhu naknade štete tužiteljima, pa da zato tužitelji ustaju tužbom,da prema odredbi članka 253. stavka 1. ObZ-a, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a da je, prema odredbi članka 248. ObZ-a, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, i da su prema odredbi članka 249. stavka 1. istog Zakona, bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, da je nesporno da je sada pokojni IV temeljem nasljedstva bio isključivi vlasnik 7/80 dijela prizemlja predmetne nekretnine, te ½ dijela bračne stečevine, odnosno dijela otkupljenog ostatka prizemlja i po ½ vlasničkog dijela svakog od dva nadograđena kata nad prizemlje, da je ostaviteljičin bračni drug IV bio stalno zaposlen (u lokalnom brodogradilištu) i da je imao stalna primanja, dio kojih je upotrijebljen za otkup preostalih vlasničkih dijelova prizemlja, te za nadogradnju predmetne nekretnine, a da je ostaviteljica svakodnevno brinula o njihovoj djeci uz obavljanje kućanskih, zemljoradničkih i ribarskih poslova, te poslova vezanih uz turističko iznajmljivanje predmetne nekretnine tijekom bračne zajednice, a da su ostvarene prihode iz tih radnji supružnici zajednički ulagali za dobrobit svoga kućanstva, otkup i nadogradnju predmetne nekretnine, sve nesporno na teret oba bračna druga i nesporno tijekom njihove bračne zajednice, da su im pri otkupu preostalih vlasničkih dijelova prizemlja, nadogradnji i opremanju predmetne nekretnine materijalno i vlastitim radom pomagala sva njihova djeca sa supružnicima, da su tužitelji izravni svjedoci o financijskoj pomoći i pomoći kroz vlastiti rad i dobavljanje opreme bez ikakve naknade, koju je sada pokojni sin ostaviteljice CV, a otac tužitelja, darovao ostaviteljici u više navrata, namjenski za građevinske zahvate i opremanje predmetne nekretnine, a naročito nakon što je prodao stan i dva poslovna prostora (kafić i złataru) u [adresa] tijekom 1980-ih godina, da je nesporna činjenica da je, unatoč stvarnom vlasništvu ½ dijela bračne stečevine, koji je pripadao ostaviteljici i koja se uvijek ponašala kao (su) vlasnica predmetne nekretnine, IV bio jedini upisani vlasnik predmetne nekretnine u javnoj ispravi (zemljišnoj knjizi), da je za prosudbu o pravnoj valjanosti raspolaganja zajedničkom imovinom na treće osobe (tuženik pod 1/ je njihov unuk AV), bitna pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe, da se u konkretnom slučaju, tuženik pod 1/ ne može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige jer nije savjesni i pošteni stjecatelj, odnosno tuženik pod 1/ ne ispunja uvjet koji štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige i to jer je do smrti ostaviteljice tuženik pod 1/ godinama redovito posjećivao ostaviteljicu i njezinog bračnog druga, odnosno svoje baku i djeda, na njihovim adresama u [adresa] i [adresa] gdje se više puta susreo s tužiteljima, i bio je svjedokom skladne bračne zajednice i nadogradnje te opremanja i iznajmljivanja predmetne nekretnine u svrhu ostvarivanja prihoda tijekom njihove bračne zajednice, da je do smrti ostaviteljice i nakon, tuženik pod 1/ prebivao u istom kućanstvu kao i njegova majka, tuženica pod 2/ kći ostaviteljice HV rod. IV s kojom je u dobrom odnosu te mu nije mogla biti nepoznata činjenica smrti ostaviteljice, te pokretanja ostavinske rasprave u kojoj najmanje četiri zakonska nasljednika tvrde i dokazuju da je predmetna nekretnina gotovo u cijelosti bračna stečevina, da je čl. 115. ZV, propisano da se na temelju valjanog pravnog posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvari, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu te da stjecanje vlasništva, na temelju pravnog posla, ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, da je tuženik pod 1/ stjecanje vlasništva nad predmetnom nekretninom obavio potajno i sa saznanjem da je riječ o bračnoj stečevini, a ne isključivom vlasništvu otuđivatelja, te se ističe da tuženik pod 1/ nije bio u dobroj vjeri niti u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora, niti u vrijeme zahtijevanog zemljišnoknjižnog upisa uknjižbe prava vlasništva, jer je imao sva relevantna saznanja da otuđivatelj IV nije jedini vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da se zemljišnoknjižno stanje ne slaže s izvanknjižnim stanjem, jer da predmetna nekretnina, gotovo u cijelosti, predstavlja bračnu stečevinu ostaviteljice i otuđivatelja IV.

4. Predložili su donošenje presude kojom će se utvrditi da je 4492/5760 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] bračna stečevina ostaviteljice ĐV i njenog supruga sad pok. IV svakog za p ½ dijela, da se utvrđuje da su tužitelji zakonski nasljednici ostaviteljice i da im pripada zakonski nasljedni dio iza njene smrti svakog za po 1/12 dijela, te da se utvrđuje da 2796/5760 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] predstavlja ostavinsku imovinu ostaviteljice, u ostavinskom postupku pred OS u Splitu, Ispostava Trogir pod O-2022/2018, pa da je tuženik temeljem ove presude dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja, svakog za po 233/5760 dijela u zemljišnim knjigama ovog suda.

5. U odgovoru na tužbu, od 03.studenog 2021., tuženik pod 1/ AV je osporio tužbu i tužbene navode kao neosnovane i nezakonite, te predložio odbiti ih uz osudu tužitelja na plaćanje sudskih troškova. Dalje je naveo da tužitelji pod točkom 1. tužbenog zahtjeva traže da se utvrdi da dio č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu ostaviteljice pok.ĐV i njenog supruga pok.JV dok u tužbenom zahtjevu pod točkom 2. traže od suda da se utvrdi da su tužitelji zakonski nasljednici ĐV, dok u tužbenom zahtjevu pod točkom 3. da se utvrdi da dio č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predstavlja ostavinsku imovinu ostaviteljice sada pok.ĐV, pa da je tuženik dužan trpjeti takav upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama, da je iz gore koncipiranih tužbenih zahtjeva razvidno da tuženik pod 1/ AV nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, jer ne predstavlja nasljednika umrlog bračnog druga ĐV, u smislu odredbi Zakona o nasljeđivanju, da je tuženik pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao uknjižbom u zemljišne knjige, temeljem zakonitog pravnog posla i to Ugovora o prodaji sklopljenog između VVC, kao prodavatelja i tuženika pod 1/ EV kao kupca, da je tuženikovo vlasništvo predmetne nekretnine pravno valjano i utemeljeno na pravnom poslu, da neovisno o gornjem prigovoru promašene pasivne legitimacije, ističe kako tužitelji nemaju pravni interes za podnošenje tužbenog zahtjeva pod točkom 2., budući se samo u ostavinskom postupku utvrđuje tko je zakonski nasljednik ostaviteljice, a ne u parničnom postupku, pa da je, slijedom navedenog, razvidno da su tužbeni zahtjevi u cijelosti neosnovani.

6. U odgovoru na tužbu, od 03.studenog 2023., tuženik pod 3/ ČV je naveo da prihvaća i priznaje tužbene navode i to da je predmetna nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u naravi: prizemlje, prvi i drugi kat kuće sveukupne površine 120 m2 u predjelu Živogošće Porat), gotovo u cijelosti zajednička bračna stečevina njegove majke, sada pokojne ĐV rod. CV pok LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], i njegovog oca, a njezinoga bračnog druga, sada pokojnog IV pok. ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], da su tužitelji zakoniti nasljednici zajednički 1/4 dijela predmetne nekretnine bračne stečevine iza njegove majke ĐV rod. CV, odnosno svaki za po 233/5760 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], da su njegovi sada pok. roditelji VV i IV živjeli u bračnoj zajednici od 1950., do Vinkine smrti 2011., da je točan povijesni slijed stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini, da je tuženik AV nesavjestan i nepošten stjecatelj prava vlasništva na predmetnoj nekrenini,da je on-tuženik pod 3/ pravilno legitimiran kao tuženik, odnosno nasljednik iza sada pok. IV (kao i su-tuženica njegova sestra HV rod. IV), pa da izričito priznaje istaknute tužbene zahtjeve.

7. U odgovoru na tužbu, od 21.svibnja 2025., tužena pod 2/ HV je navela da, budući je sud prihvatio subjektivnu preinaku tužbe u oznaci tuženika na način da u nastavku postupka ona sudjeluje kao tužena pod 2/ i tuženik pod 3/ ČV osporava tužbu i tužbene navode kao neosnovane i nezakonite, te predlaže da se ista odbije uz osudu tužitelja na plaćanje sudskih troškova, da tužitelji pod točkom I tužbenog zahtjeva traže da se utvrdi da dio č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu ostaviteljice pok.ĐV i njenog supruga pok.IV, dok u tužbenom zahtjevu pod točkom 2. traže od suda da se utvrdi da su tužitelji zakonski nasljednici ĐV, dok u tužbenom zahtjevu pod točkom 3. traže da se utvrdi da dio č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predstavlja ostavinsku imovinu ostaviteljice sada pok.ĐV pa je tuženik dužan trpjeti takav upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama, da je iz tužbenog zahtjeva pod točkom 1. razvidno da tužitelji kao pravni slijednici traže diobu zajedničke imovine kao bračne stečevine, u smislu odredbe čl.63 ZVDSP-a, tražeći da se odredi da suvlasnički dio pok.ĐV predstavlja ½ dijela cjeline č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji bi joj pripao na ime njenog udjela u zajedničkom vlasništvu, da je nesporno da je predmetna nekretnina stjecana u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima, da bračna imovina, po tom Zakonu, predstavlja zajedničku imovinu, s time da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, pa da se stoga treba utvrditi koliki je doprinos svakog bračnog druga i sukladno tome utvrditi suvlasnički dio svakog bračnog druga, da tužena pod 2/ ističe kako predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu imovinu, dakle imovinu stečenu radom bračnih drugova u vrijeme trajanja braka, već da ista predstavlja posebnu imovinu, sada pok. IV, koju je stekao dijelom darovanjem svoga brata UV pok.ČV i dijelom Kupoprodajnom nagodbom, sklopljenom sa prodavateljem MV.V još 1972., da ukoliko bi dio sporne nekretnine predstavljao bračnu stečevinu kao zajedničku imovinu pok.ĐV i pok. RV ( a što tužena pod 2/ osporava) u tom slučaju tuženici pod 1 i 2/ ističu da u smislu odredbe čl.61.st.2. ZVDSP-a tuženik pod 1/, kao treća osoba temeljem Kupoprodajnog Ugovora iz 2012. stječe pravo vlasništva, budući da je isti savjestan i pošten stjecatelj s time da u konkretnom slučaju prednica tužitelja pok.ĐV, koja nije bila sudionik toga pravnog posla nije bila savjesna, budući da je ona propustila zaštititi svoje suvlasničko pravo na predmetnoj nekretnini još od 70-ih godina prošlog stoljeća kada bi eventualno vanknjižno, na osnovu ZBPO-a, pok.ĐV stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine, da je sad pok.ĐV još od stjecanja sporne nekretnine imala dovoljno vremena da svoje ev. pravo na navedenoj nekretninu upiše u zemljišne knjige, odnosno izvrši zabilježbu toga prava, što da nije učinila, da u odnosu na tužbene zahtjeve pod točkom II i III tužena pod 2/ ističe da tužitelji nemaju pravni interes za podnošenje ovako postavljenih tužbenih zahtjeva, budući da se samo u ostavinskom postupku utvrđuje tko je zakonski nasljednik ostaviteljice ĐV, te što predstavlja ostavinsku imovinu i za koliki suvlasnički omjer je ev. nasljednik stekao pravo vlasništva ostavinske imovine, a ne u parničnom postupku, te da, samo temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju provedenom u ostavinskom postupku, tužitelji kao ev. nasljednici mogu ostvariti upis svoga naslijeđenog prava u zemljišnim knjigama, a ne kako je u tužbenom zahtjevu pod točkom III traženo.

8. Sud je proveo dokazni postupak uvidom u: smrtni list BV, vjenčani list VVCJ i ĐV, PL za ZU 2165 KO [katastarska općina], prijedlog za izvanparnični dogovor tužitelja pod 1 dostavljen putem emaila tuženiku pod 1/ AV, navedeni prijedlog od 14.10.2018., prijedlog za izvanparničnu nagodbu od 19.11.2020., email tužitelja pod 1, dostavljen tuženiku pod 1 od 06.08.2021., iskaze parničnih stranaka, rješenje ovog suda Z-428/15, od 18.05.2015., ugovor o prodaji od 10.07.2012., kada je u potpisu prodavatelja IV i ovjeren kod j.b. Joška Donika Stanojevića iz [adresa], pod OV-4687/2012, uvidom u spis Z-428/2015., sporazum o uknjižbenom očitovanju od 09.12.2014., fotografije priložene na ročištu 08.07.2025. (str. 76 do 79 spisa), ugovor o zakupu od 18.05.1989., pogodbu od odreci nasljednih prava darovanjem od 21.10.1957., sa ovjerom, izvod iz zem. knjige za više ZU KO [katastarska općina], zk izvadak za ZU 1192 KO [katastarska općina], Rješenje OS Split SS Trogir broj O-509/2017 od 18.07.2023. i O-2022/2018 od 18.07.2023., te OS Trogir broj O-407/2011., od 10.veljače 2015. i iskaze svjedoka, pa je cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

9. Uvidom u Smrtni list BV utvrđeno je da je isti rođen **.**.1948., da mu je majka FV i da je preminuo **.**.1991., u Dubrovniku.

10. Uvidom u Vjenčani list ĐV i PV utvrđeno je da su isti sklopili brak 28.siječnja 1950., u Splitu, a iz naknadnog upisa je razvidno da je brak prestao smrću ĐV, koja je umrla **.**.2011.

11. Uvidom u podatke predmeta OS Split – SS u Trogiru, broj O-2022/2018/e- komunikaciju, utvrđeno je da se, prema tim podacima može utvrditi da se radi o ostavitelju ĐV, da su kao nasljednici navedeni ovdašnji tužitelji IV, ČV i HV.

12. Uvidom u povijesni Prikaz zk stanja za ZU 2165 KO [katastarska općina], utvrđeno je da je u isti upisana čest. zgr. [katastarska čestica], površine 40 m2, na način da je pod brojem Z- 2524/2004 bezteretno otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] u taj novi ZU, da su ranije na predmetnoj nekretnini bili upisani kao suvlasnici dr. NV pok. T u dijelu od 52/80, TVC u dijelu od 7/80, TVC u dijelu od 7/80, GVC u dijelu od 7/80, DV, Zvonimirov u dijelu od 7/80, da je na temelju Sporazuma od 16.ožujka 1987., uknjiženo pravo vlasništva AVC za korist HVC, te da je pod brojem Z-428/2015 uknjiženo vlasničko pravo tuženika pod 1/ AV i to temeljem Presude zbog izostanka ovog suda broj P-175/1970, Rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-156/1971 od 23.travnja 1974., Kupoprodajnog ugovora od 29.kolovoza 1972., Sporazuma o uknjižbenom očitovanju, ovjerenog kod j.b. 14.siječnja 2015., i Ugovora o prodaji od 10.srpnja 2012.

13. Uvidom u stranice 15 do 21 spisa utvrđeno je da se odnose na prijedloge ovdašnjih tužitelja dostavljene ovdašnjim tuženicima, za izvanparnični dogovor oko nasljedstva ostaviteljice ĐV. Prvi prijedlog (str. 15) je od 14.listopada 2018., koji je tužitelj pod 1 dostavio na e-mail ovdašnjeg tuženika pod 1/, na koji e-mail je tuženik pod 1/odgovorio da je sve primio, isprintao i predao mami G da pogleda.

14. Uvidom u Rješenje OS Split SS Makarska broj Z-428/2015 od 18.svibnja 2015., utvrđeno je da je istim dopuštena uknjižba prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] za korist ovdašnjeg tuženika pod 1 uz uknjižbu brisanja navedenog prava s imena dr. NV A . T, VVC i ČVC.

15. Uvidom u Ugovor o prodaji od 10.srpnja 2012., kada je u potpisu prodavatelja i ovjeren kod j.b. Joška Donika-Stanojevića iz [adresa], pod brojem OV- 4687/2012, utvrđeno je da je sklopljen između HVC pok. ČV kao prodavatelja i ovdašnjeg tuženika pod 1/ AV kao kupca. U ugovoru se navodi da su stranke suglasne da je prodavatelj stvarni vlasnik č. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve KO [katastarska općina], da te nekretnine predstavljaju staru kuću s dvorištem, da ih prodavatelj prodaje kupcu, sa svim pravima i pripatcima, za ugovorenu prodajnu cijenu u iznosu od 250.000,00 kn, koji iznos da kupac isplaćuje prodavatelju trenutkom sastava ugovora, a primitak prodavatelj potvrđuje potpisom na ugovoru, te da prodavatelj uvodi kupca u posjed predmetnih nekretnina te mu jamči da je on njihov jedini i stvarni i vlasnik i ovlašćuje ga da na temelju tog ugovora izvrši upis prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena prodavatelja.

16. Uvidom u Sporazum o uknjižbenom očitovanju (str. 67 do 69 spisa), od 09.prosinca 2014. koji je u potpisu IV ovjeren 10.prosinca 2014., kod j.b. Petra Žanko iz [adresa] pod OV-1026/2014, a u potpisu KV dana 14.siječnja 2015. pod OV-308/2015 utvrđeno je da je sklopljen između ugovaratelja UV i H ZV, oba sinovi pok. ČV, da se u Sporazumu navodi da su te stranke suglasne da su još 1972. sklopile Ugovor o darovanju i Sporazum koji je KV darovao ĐVC 7/80 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve KO [katastarska općina], što da u naravi predstavlja stojnu kuću i dvorište za koliko je KV bio upisan kao vlasnik, te da se od tada IVC nalazi u posjedu predmetnih nekretnina, da predmetni ugovor o darovanju i sporazum nisu podobni za uknjižbu darovanog suvlasničkog dijela jer ne sadrži uknjižbenu izjavu, pa da suglasno tome KV ovlašćuje HVC da temeljem tog sporazuma zatraži i postigne u zemljišnim knjigama za KO [katastarska općina] upis prava vlasništva za 7/80 dijela cjeline, na č. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena KV pok. ČV.

17. Na prvom pripremnom ročištu, održanom dana 08.srpnja 2025., tužitelji su kao dokaz u spis priložili četiri fotografije i označili ih brojevima od 1 do 4, te naveli da se iz fotografije br. 4 vidi da se prije predmetna nekretnina sastojala samo od prizemlja, a da se sada sastoji od prizemlja i još dva kata, što da je vidljivo iz fotografije br. 3., te da se na fotografijama (od 1 do 3) vidi ostaviteljica ĐV, te je sud u te fotografije izvršio uvid.

18. Uvidom u Ugovor o zakupu od 18.svibnja 1989., utvrđeno je da je sklopljen između prednika tužitelja BV, kao zakupodavca i ĆV kao zakupoprimca, a da je predmet zakupa konoba u zgradi u [adresa], površine cca 35 m2, u svrhu vođenja ugostiteljske djelatnosti tipa caffe bar.

19. Uvidom u Pogodbu o odreci nasljednih prava sa darovanjem od 21.listopada 1957., koja je u potpisima ugovaratelja ovjerena kod tada nadležnog Kotarskog suda u Trogiru, dana 22. listopada 1957., utvrđeno je da je sklopljena između LV pok. Petra i njegove kćeri ĐV rođ. LV, da tom pogodbom LV dariva toj svojoj kćeri pravo vlasništva stojne kuće označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], dio tijela 1. ZU 2412 KO [katastarska općina] kao i gornju štalu iznad kuće, a da se zauzvrat ĐV odriče za sebe i svoje nasljednike svih nasljednih prava koja bi joj pripala iza smrti njenog oca LV pok. Petra, te da darovatelj ovlašćuje daroprimca da na temelju te pogodbe može zatražiti prijenos prava vlasništva darovanih nekretnina na svoje ime.

20. Uvidom u zk izvadak broj KI-205/1990 od 06.veljače 1990. za ZU 1124, ZU 2412, ZU 146 i ZU 1217, sve KO [katastarska općina], utvrđeno je da je u ZU 1124 kao drugo zk tijelo bila upisana čest. zem. [katastarska čestica], društveno vlasništvo, sa pravom korištenja na ime ĐV rođ. LV za ½ dijela, a da je u ZU 2412 kao četvrto zk tijelo zgrada bez zemljišta sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] i kao peto zk tijelo zgrada bez zemljišta sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] bile upisane kao vlasništvo ĐV, a da je zemljište istih oznaka bilo upisano kao društveno vlasništvo. Uvidom u ZU 146 utvrđeno je da je u isti bila upisana čest. zgr. [katastarska čestica], zemljište bez zgrade, kao društveno vlasništvo, te zgrada bez zemljišta, sagrađena na č. zgr. [katastarska čestica] kao vlasništvo ĐV. Uvidom u ZU 1217 utvrđeno je da je u isti bila upisana čest. zgr. [katastarska čestica], zemljište bez zgrade, kao društveno vlasništvo, i zgrada bez zemljišta sagrađena na č. zgr. [katastarska čestica], kao vlasništvo ĐV žene HVC.

21. Uvidom u Djelomično rješenje o nasljeđivanju i rješenje OS Split, SS Trogir broj O-2022/2018, utvrđeno je da se radi o odlukama donesenim u ostavinskom postupku iza smrti ĐV pok. LV, rođ. LV, umrle **.**.2011. Utvrđeno je da njenu ostalu imovinu čini pet nekretnina u KO [katastarska općina], i da su njezinim nasljednicima, u odnosu na tu imovinu, na temelju Zakona i susljedne smrti OV supruga ostaviteljice, proglašeni sin ČV za 3/8 dijela, kći HV za 3/8 dijela te unuci VV, TV i GV, sinovi pok. BV, svako za po 1/12 dijela. Točkom IV. određen je prekid ostavinskog postupka do okončanja predmetnog parničnog postupka koji se kod ovog suda vodi pod P Ob-26/2021. U obrazloženju tog rješenja je između ostalog, navedeno da su Djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju ovog suda broj O-407/2021 od 10.veljače 2015., nasljednici VV, TV, i GV upućeni pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja da ostavinu ostaviteljice sačinjava ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], da su ti nasljednici izjavili žalbu protiv navedenog rješenja i da je to rješenje ukinuto u točki III. A (koje se odnosi na nekretnine u KO [katastarska općina]), da su u nastavku postupka VV, TV i GV izvijestili sud da su u zakonskom roku, u skladu s uputom suda, pokrenuli kod ovog suda predmetni postupak radi utvrđenja da ostavinu ostaviteljice sačinjava ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i da postupak još nije dovršen, pa da je stoga u dijelu predstavlja li ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] bračnu stečevinu ostaviteljice, ostavinski postupak prekinut.

22. Uvidom u Djelomično rješenje o nasljeđivanju i rješenje OS Trogir od 10.veljače 2015., utvrđeno je da se radilo o ostavinskom postupku iza smrti ĐV rođ. GV i da su u odnosu na sporni dio ostavine ostaviteljice pod točkom III:

B nasljednici ČV, VV , TV i GV upućeni pokrenuti parnicu protiv IV i HV radi utvrđenja da ostavinu te ostaviteljice sačinjava i ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], te da o pokretanju parnice obavijeste ostavinski sud.

23. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju OS Split, SS Trogir, broj O-509/2017 od 18.srpnja 2023., utvrđeno je da se radi o rješenju donesenom iza smrti IV pok. ČV, umrlog **.**.2016., da njegovu nepokretnu imovinu čine stan u [adresa], te čest. zem. [katastarska čestica], sve KO [katastarska općina], a pokretnu novčane tražbine kod različitih banaka i to samo oročenih depozita u iznosu od 20.169,00 eura, 35.282,00 USD i 6.690,00 kn, te drugih neutvrđenih iznosa na još Njegovim nasljednicima su proglašeni sin ČV i sin HV svatko za po ½ dijela.

24. Na ročištu održanom dana 19.studenog 2025. proveden je dokaz saslušanjem tužitelja pod 1 i 2 i tuženika pod 1 i 2, kao parničnih stranaka, a sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem tužiteljice pod 3 i tuženika pod 3 jer isti iako uredno pozvani nisu pristupili na to ročite i opravdali nedolazak.

25. Tužitelj pod 1 VV, pok. BV rođen 1973., je u svom iskazu naveo da se nekretnina u [adresa] sada sastoji od prizemlja i dva kata, svaki po 40 m2, ukupno 120 m2, da je sad pok. IV nasljeđivanjem stekao 7/80 dijela prizemlja te kuće, da su se IV i VV vjenčali 1950.i živjeli u braku 60 godina, da su za vrijeme braka kupili ostatak prizemlja od ostalih suvlasnika, o čemu da postoji ugovor iz 1970.-ih te da su, uz pomoć djece G i VF, te njegovog oca a njihovog polubrata izgradili najprije prvi kat, odmah po sklapanju ugovora, a u 1980.-im da su izgradili i drugi kat, da se on izgradnje drugog kata sjeća, jer je u to vrijeme išao sa ocem u [adresa] posjećivati baku i njenog supruga, da nikada nije bilo upitno sve ovo što govori u svom iskazu tj. kada je kuća dograđivana i kako je stečena, pa da mu je zato bilo nepojmljivo da je IV sklapanjem ugovora s AV raspolagao nečim što nije njegovo, da je upozorio tuženike na tu nepravilnost u ugovoru iz 2012. i to pisanim putem, a i usmeno telefonskim razgovorima, da se na temelju tog ugovora tuženik pod 1/ 2015. upisao kao jedini vlasnik te kuće, da mu je, kada je komunicirao s tuženicima pod 1 i 2/, tuženica pod 2 je rekla da je razlog kupoprodaje zaštita te nekretnina od eventualne prodaje, ada joj je on-tužitelj pod 1/ rekao da su time prava tužitelja narušena, a da je slično reagirao i tuženik pod 1 koji je čak bio pristao da im nešto isplati na ime njihovog dijela od novca kojeg je isplatio IV, a za koji je rekao da je na Krešimirovu računu, da su IV naslijedili G. HV i ČV svako za po ½, da je ČV na zadnjem ročištu izjavio kako smatra da ta kupoprodajna cijena nikada nije uplaćena na Krešimirov račun, jer da taj novac nije pronađen, da su on i njegove sestre dogovorno pokušali riješiti spor, a kada do toga nije došlo da su podnijeli tužbu jer smatra da su oštećeni, da je u tužbi naveo sve detalje o kojima je govorio , ali da je tada imao i dokumentaciju, i da je točno naveo datume ugovora i slično što sada, prilikom davanja iskaza napamet, ne zna, te da se tuženik pod 3, kada je pročitao tužbu, se sa istom složio i priznao tužbeni zahtjev.

26. Iskazu ovog tužitelja sud je poklonio vjeru, osim u dijelu da bi 72/80 dijela prizemlja predmetne kuće bilo bračna stečevina, jer istinitost tog iskaza u preostalom dijelu, proizlazi i iz ostalih rezultata provedenog dokaznog postupka posebno iz e-mail korespondencije i dokaza o dostavi prijedloga za nagodbu, koji su dostavljani tuženoj pod 2/ HV poštom (o čemu postoji preslika povratnice), a e-mail korespondencija je vršena putem e-maila tuženika pod 1/ pa iz tih dokaza proizlazi da su i tuženik pod 1 i tuženica pod 2 znali da tužitelji pokušavaju mirnim putem razriješiti pitanje raspodjele imovine sada pok. ĐV, a da su tužitelji postavili zahtjev da se kuća u [adresa] utvrdi bračnom stečevinom sada pok. ĐV proizlazi iz ostavinskog postupka iza te ostaviteljice. Za dio od 72/80 dijela vlasništva prizemlja sud tom iskazu nije poklonio vjeru jer smatra da je prizemlje bila posebna imovina IV, stečenom dijelom nasljedstvom dijelom zamjenom nekretnina s ostalim nasljednicima.

27. Tužitelj pod 2 TV, pok. BV rođena 1976. je u svom iskazu navela da je čula sam iskaz tužitelja pod 1, svog brata te da mu se u cijelosti pridružuje i da nema više što dodati u odnosu na taj iskaz.

28. Iz istih razloga sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice pod 2, u dijelu u kojem je poklonio vjeru iskazu tužitelja pod 1, jer se ona samo pridružila navodima tužitelja pod 1.

29. Tuženik pod 1 AV, sin ĆV, rođen 1980. u Splitu, je u svom iskazu naveo da je on od svoje rane mladosti tj.kada je imao šest do sedam godina pa do njegovih 18 godina provodio ljeti po mjesec ili dva s babom i didom, da je djed ribario a dio kuće da se iznajmljivao, da je kuća u [adresa] nasljeđe njegovog djeda JV,a on da je tu rođen kao i njegovi brat i sestra, da je to bila djedovina a imovina u [adresa], na Čiovu je bila babina, da ne zna je li djed naslijedio cijelu nekretninu ili je dio kupio, da je kuća od kada zna imala prizemlje i drugi kat, da je djed gradio drugi kat, da u to vrijeme nisu dolazili Č - otac tužitelja i tuženik pod 3, ČV, da su djed i baba a i on u [adresa] dolazili do otp. 1999. i od tada su prestali dolaziti, da su bili samo u [adresa], da je baba umrla prije 14 godina, a djed je ostao sam i imao je i neke zdravstvene probleme, da je izrazio želju da proda kuću u [adresa] i da ide u dom za starije, da je kupio od njega kuću i odveo ga u Splitsku banku da položi kupoprodajnu cijenu na račun, da misli da je bila 250.000,00 kn. odnosno u protuvrijednosti kunskog iznosa, da je jedan dio isplaćen u američkim dolarima, jer je to bila djedova želja, da mu se isplati u više valuta, da su nakon što je on – tuženik pod 1 kupio ovu kuću njegov otac i on istu renovirali u cijelosti i danas da ima prizemlje i dva kata, da su mijenjali struju, stavljali izolaciju, obnavljali kamen i slično te da je od ruševne kuće u koju nitko nije dolazio najmanje deset godina, nastala kuća koja je podobna za uporabu, da su mu se tužitelji obraćali sa zahtjevom da je dio kuće od babe ali da im je rekao da je to djedova imovina, a da je babina u [adresa], da im je i rekao da ako misle da tu imaju pravo mogu dobiti dio od cijene koju je on isplatio djedu IV, da tužitelji nisu djedovi nasljednici, da bi baba ponekad nekada i sa njim na jedan dan otišla u [adresa] a djed da nije ni htio ići, da misli da je u vrijeme kada je umrla baba VV živio u [adresa] na istoj adresi na kojoj je živjela i njegova majka G, da je djed neko vrijeme došao živjeti kod njih u [adresa], jer je kuća u [adresa] bila hladna, da je u toj kući peć na drva, a da je došao živjeti kod njih jer imaju centralno grijanje, da su njegovi roditelji bili upoznati s njegovom nakanom da kupi kuću u [adresa], da se ne sjeća jeli ga majka upozorila da je u ostavinskom postupku zatražen dio te kuće, da je on kupio jer nije htio da se to proda strancu, jer je djedovina, da ne zna koliko dijelova kuće je naslijedio njegov djeda, a koliko je trampio s bratom ili sestrom i otkupio, da se ne bavi procjenom nekretnina, niti mu je to struka ali da s obzirom na stanje nekretnine u vrijeme kupoprodaje i činjenicu da se u kući nije živjelo, je kupoprodajna cijena ona cijena koju je djed tražio i koju mu je on isplatio, da je djed IV u [adresa] živio vrlo kratko, nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora jer je otprilike dva mjeseca do šest mjeseci, jer je kada je dobio te novce želio otići u dom u [adresa].

30. Tuženiku pod 1/ sud nije poklonio vjeru u dijelu tog iskaza da bi cijela predmetna kuća bila nasljeđe njegovog djeda IV i da u vrijeme kada se gradio drugi kat te kuće nisu dolazili otac tužitelja i tuženik pod 3 ČV, jer to ovaj tuženik, s obzirom na godinu njegovog rođenja i vrijeme gradnje drugog kata, početkom 1980.-ih nije mogao ni znati, a o uplati kupoprodajne cijene na račun TF u Splitskoj banci nema nikakvog pisanog traga.

31. Tuženica pod 2/ HV rođ. TF, kći IV, rođena 1950. je u svom iskazu navela da ne zna točno od kada je prijavljena u [adresa], jer da to za njen život ništa ne znači, da je kuća u [adresa] bila vlasništvo njenog pradjeda V i prabake GF, da je njih naslijedila njihova jedina kći , a njena baka MV ud.TF, da se MV udala za ČV i s njim rodila devetero djece, među njima i njenog oca IV, koji je bio najstariji, da su se djed i baka razveli i da je baka vratila svoje prezime GF, da je od tih devetero djece šest bilo sinova IV, KV, Đ, I, L i S, te tri kćeri, da su iza MV ostale nekretnine u [adresa] i stan u [adresa], u tadašnjoj Jonjićevoj kući, da su ovu kuću još za života pradjed Š i prababa GF ostavili ½ kćeri MV, a preostalu ½ trojici njezinih sinova IV, UV i AF, a da pretpostavlja da je to bilo nakon rastave MV i ČV, da se poslije njen otac IV odrekao svog dijela na nekretninama na predjelu Živogošće- Luka u korist UV, a KV da se odrekao svog dijela kuće u koristi IV, da se i Đ odrekao svog dijela jer mu je njen otac pomogao kod gradnje kuće u [adresa], da ne zna tko je naslijedio Frankinu ½ nakon njene smrti, ni je li njen otac od nekoga kupovao dijelove te kuće, da se još dok su bili živi pradjed Š i prababa GF kuća sastojala od prizemlja, u kojem je bila mesnica, i prvog kata u kojem su živjeli Š i GF a da je i ona kao dijete dolazila kod njih u [adresa] pa da nije točno da bi se prvi kat naknadno gradio, da je drugi kat gradio njen muž da se ne sjeća koje godine ali da je to radio jer mu je njen otac rekao da ako hoće obilaziti sina AV koji je ljeti dolazio kod dida i babe to uradi, jer da oni (njeni roditelji), moraju iznajmljivati nešto da bi došli do prihoda, a da su živjeli u prizemlju, da ona ne zna je li netko iza smrti njene majke isticao ili tražio da jedan dio kuće u [adresa] predstavlja majčinu bračnu stečevinu, da je njen otac IV do mirovine bio zaposlen u brodogradilištu Trogir i lovio ribu, a da je majka bila domaćica i da je, kada bi bilo viška ribe istu prodavala, da je u kući u [adresa] rađeno sam ono što je radio njen suprug, da je za kupoprodaje kuće u [adresa] najprije izrazio želju njen otac i rekao da želi to riješiti da bi mogao otići u dom za starije, da ona za tu kupoprodaju nije htjela ni čuti i sinu da je rekla da ne kupuje, ali da je on rekao da je to kuća u kojoj je proveo djetinjstvo i da je želi kupiti, da se sa tužiteljima godinama nije čula a o ovoj kupoprodaji između njenog oca i njenog sina s tužiteljima nije uopće razgovarala niti dobivala neka pisama u svezi te kupoprodaje, da je tužitelje viđala u [adresa] i [adresa] kada su bili mali i kada su dolazili kod bake i da ih nije vidjela od kada je tužitelj pod 1 otišao u Ameriku, da je kada je čula da je njen brat a otac tužitelja poginu u Dubrovniku za vrijeme Domovinskog rata otišla na njegov grob, da za financiranje obnove i nadogradnju kuće u [adresa] treba pozvati njenog muža jer da on ima sve papire kada je radio, da je osim u [adresa] radio i u [adresa] i da mu je samo jednom plaćeno 100 DEM, da je u trenutku smrti svoje majke živjela u [adresa], da nije htjela da njen sin kupi kuću u [adresa] jer je mislila da će se javiti njen brat ČV.

32. Iskazu tužene pod 2 sud nije poklonio vjeru u dijelu tog iskaza da bi cijeli drugi kat gradio njen suprug, jer suprotno proizlazi iz ostalih rezultata provedenog dokaznog postupka. Sud nije poklonio vjeru ni da bi do prodaje kuće u [adresa] došlo jer je to želio IV, da bi mogao otići u Dom za starije, jer je što proizlazi iz Rješenja o nasljeđivanju iza smrti IV, s obzirom na njegovu pokretnu imovinu na oročenim računima (20.169,00 eura, 35,282,00 USD i 6.690,00 kn) isti mogao i bez iznosa iz kupoprodajnog ugovora bez problema plaćati troškove smještaja u Domu, uz mirovinu koju je primao, a u taj Dom nikada nije ni otišao, te da bi se predmetna kuća, još u vrijeme kada je ona bila dijete, sastojala od prizemlja i prvog kata, jer suprotno proizlazi iz ostalih provedenih dokaza.

33. Na ročištu održanom dana 22. prosinca 2025. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽV.

34. Svjedok ŽV pok. Ž, rođen 1951. (otac tuženika pod 1 i suprug tužene pod 2), je u svom iskazu naveo da se on sa HV oženio 1977., da je u to vrijeme kuća u [adresa] imala prizemlje i prvi kat iznad kojeg je bio krov, da je prizemlje bilo uređeno a prvi kat nije, da ga je on sam adaptirao stavljao pločice i sve ostalo, da je radio i u kući u [adresa], da je predmetna stara kuća u [adresa] bila suvlasništvo TF, AF i KV, da je KV svoj dio darovao TF, a da mu je darovao i Đ ali da taj ugovor s AF nije bio ovjeren pa da je AF kada se Đ oženio dao i novca na ime Hrvojevog dijela u kući, iako mu ga je ranije i darovao, da je dogovor u obitelji bio da G pripadne kuća u [adresa], ČV u [adresa], a BV objekt na Čiovu, da ne zna jesu li njegovi nasljednici dobili taj objekt, da je prije nego se oženio sa G, AF skinuo krov i napravio terasu, ravnu ploču, da je do kupoprodaje najviše došlo na nagovor Krešinog brata UV koji ga je nagovorio AF da tu kuću proda i da idu zajedno u starački dom, da je cijenu odredio KV, da se AF žurilo prodati i da je njegov svjedokov sin -tuženik pod 1 to čuo i rekao da će on kupiti kuću, da on nije bio za to jer mu se nije dalo više ulagati, da je on-svjedok sam sagradio i uredio drugi kat te kuće, da je započeo 1985., a završio za dvije i pol godine, da su samo terasu iznad drugog kata radili ljudi u [adresa], koje je AF pronašao, a sve ostale radove da je radio on, kao i priključak vode i struje, da je radio sam od svojih novaca, da su AF i supruga VV sudjelovali tako što su spremali hranu za radnike, da su drugi kat par godina koristili AF i VV a nakon toga da je AF dao punomoć kćeri G da može iznajmljivati, da je novac od iznajmljivanja dobivala G, a on da ne zna je li ga davala AF i ĐV, da su AF i VV kada se iznajmljivala kuća u [adresa] bili u [adresa], da su G dali punomoć 1991, da je ubrzo nakon toga VV umrla, a da je AF živio u [adresa], jedno vrijeme kod njega da u starački dom nikada nije otišao, da misli da je VV umrla 1991., da je bio prisutan na dogovoru o diobi o kojem je govorio u iskazu, da su, osim njega, bili još G, AF i VV, a da Č i ČV nisu bili prisutni, da je taj dogovor bio prije nego je počeo graditi drugi kat, jer ga, da tog dogovora nije bilo ne bi ni gradio, da mu nije poznato postoje li pisani ugovor između ĐV i IV o razdiobi imovine, da saznanja o nekretnini u [adresa] prije 1987. ima iz dokumentacije, da je on se obvezao srediti zk stanje za tu nekretninu u dogovoru s AF, da je AF došao živjeti kod njega u Kaštela iz kupoprodaje predmetne nekretnine, da je bio nekoliko mjeseci, poslije svađe sa sinom ČV i da je bio do otp. 15 dana prije smrti, a da je tih zadnjih 15 dana bio u kući u [adresa], da zna da je KV odredio kupoprodajnu cijenu jer je bio s njim, kada su sređivali papire, da njegova žena ima svoje novce, a on svoje, a da je sve to zajedničko, da su novci koje je njegova žena dobila ostavini na njenom računu, da je G dobila punomoć za iznajmljivane [adresa] jer su to AF i VV htjeli razriješit da AF nije nikada priznavao oca tužitelja BV i da ga nikada nije prihvatio, a da je BV prihvatio djed (Vinkin otac), da je kada je on počeo graditi drugi kat bila samo terasa prvog kata.

35. Iskazu svjedoka ŽV sud djelomično nije poklonio vjeru, i to u dijelu tog iskaza da je postojao dogovor u obitelji da njegovoj supruzi G pripadne kuća u [adresa], jer o tome nema nikakvih pisanih dokaza, a i sam svjedok navodi da su tom navodnom "obiteljskom dogovoru" nazočili samo on, supruga G, te IV i ĐV, pa nije jasno kakav je to obiteljski dogovor bio, bez ostalih članova obitelji, nasljednika ĐV i IV. Sud nije poklonio vjeru tom iskazu ni da bi AF predmetnu kuću prodao tuženiku pod 1/, da bi išao u starački dom i da je kupoprodajnu cijenu odredio Krešin brat KV, jer ni u tom dijelu iskaz svjedoka nije logičan. Iz Djelomičnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti LVC je razvidno da je on samo na računima, na kojima su bili oročeni depoziti, u trenutku smrti 25.prosinca 2016. imao 20.169,00 eura, 35.282,00 dolara i 6.690,00 kn, te da je imao i još tri računa s neutvrđenim stanjem, pa mu, zasigurno, novac od kupoprodaje kuće u [adresa] i uz mirovinu, nije bio potreban za odlazak u starački dom ( u koji nikada nije ni otišao), što bi , da je to htio, mogao otići i bez kupoprodaje. Nije logično a ni vjerojatno da bi kupoprodajnu cijenu predmetne nekretnine odredio Krešin brat KV, jer bi KV, u tom slučaju, zasigurno želio da njegov brat LVC dobije više novaca, nego što je kupoprodajna cijena iz kupoprodajnog ugovora, jer se radi o nekretnini na atraktivnom položaju, sa tri etaže, iako u lošijem stanju. Sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka da bi on financirao i odrađivao sve radove na radnji drugog kata, jer iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da LVC i ĐV nisu bili lošeg imovnog stanja, pa nije bilo potrebe da ove radove financira svjedok ŽV. Ovaj iskaz je neistinit u dijelu u kojem se navodi da je ĐV umrla 1991., a umrla je 19.studenog 2011., dakle dvadeset godina poslije. Ovaj svjedok svom iskazu navodi da su i LVC i VV dali punomoć za iznajmljivanje kuće u [adresa], kćeri G, kratko prije Vinkine smrti, te da je VV spremala hranu za radnike koji su radili na dogradnji kuće. Iz tog dijela iskaza proizlazi da su i svjedok i supruga mu G znali i prihvaćali da se radi o kući u suvlasništvu LVC i ĐV, jer u suprotnom ne bi oboje davali punomoć kćeri G za iznajmljivanje, a proizlazi i da na dogradnji drugog kata nije radio samo taj svjedok, jer je rekao da je VV spremala hranu za radnike, a ne samo za njega

36. Svi tuženici u ovom predmetu su pasivno legitimirani i to tuženici pod 2 i 3/ kao, zajedno s tužiteljima, sunasljednici ostaviteljice ĐV, a tuženik pod 1/ kao sada upisani vlasnik predmetne čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], koju je stekao kupoprodajnim ugovorom, kojeg je, nakon smrti ostaviteljice i nakon što je u ostavinskom postupku zatraženo da se utvrdi da ½ te čest.zgr., predstavlja bračnu stečevinu ostaviteljice, za što su saznanja imali svi njeni nasljednici, pa tako i tada živući suprug IV. I pored tih saznanja IV je i udjelom ostaviteljice ĐV raspolagao, prije nego se utvrdilo predstavlja li predmet kupoprodaje bračnu stečevinu, i to bez znanja i sporazuma sa svim nasljednicima, ĐV, što je, što je suprotno čl. 283. ZBPD-a.

37. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi djelomična osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja i to u dijelu da bi 2/3 dijela prava vlasništva č. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] predstavljale bračnu stečevinu ( u naravi prvi i drugi kat te kuće), sad pok. ĐV i njenog supruga sad pok. IV.

38. Iz provedenih dokaza proizlazi da se ta kuća sastoji od prizemlja i dva kata, da je prizemlje te kuće IV dijelom naslijedio, a dijelom stekao diobom i zamjenom sa ostalim sunasljednicima predmetne kuće, svojom braćom, pa je, po mišljenju suda, prizemlje te kuće bilo isključivo vlasništvo IV, a da su u braku ĐV i IV sagrađeni prvi i drugi kat te kuće. Njihov brak je bio sklopljen 28.siječnja 1950.

39. U vrijeme gradnje prvog i drugog kata kuće u [adresa], na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 dalje ZBPD) pa se taj Zakon ima primijeniti u dijelu u kojem se odlučuje o tužbenim zahtjevima tužitelja.

40. Temeljem čl. 277 ZBDP-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili poteče iz te imovine, njihova je zajednička imovina. U konkretnoj pravnoj stvari, po mišljenju suda, drugi i treći kat predmetne čest.zgr. u [adresa] je zajednička imovina-bračna stečevina ĐV i IV. Kuća se sastoji od tri kata, jednake kvadrature, svaki po 40 m2.

41. Temeljem čl.283.st.1. ZBDP-a zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a temeljem st. 2. istog čl. svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati, niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

42. Temeljem čl. 287.st 1.ZBDP-a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a temeljem st.2.istog čl., u slučaju spora, sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju održavanju i povećanju zajedničke imovine.

43. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je za vrijeme trajanja njihovog braka IV bio zaposlen u Brodogradilištu u Splitu, te da je nakon radnog vremena i ribario, a poslije da je bio u mirovini te da je ĐV radila u domaćinstvu, brinula oko odgoja i podizanja djece, prodavala ribu, vodila poslove oko iznajmljivanja kuće u [adresa] (čistila, iznajmljivala turistima i sl.).

44. Po mišljenju suda doprinos ĐV i IV u stjecanju zajedničke imovine, pa tako i predmetne kuće u [adresa], u dijelu koji je građen za vrijeme trajanja njihovog braka, je bio podjednak, znači svakog od njih za po ½ dijela, jer je i ĐV, iako nije bila u radnom odnosu, svojim opisanom radom doprinosila stjecanju te imovine, podjednako kao i njen suprug IV.

45. Stoga, po mišljenju suda, 2/6 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] u KO [katastarska općina] predstavlja ostavinsku imovinu ostaviteljice ĐV.

46. Temeljem navedenog sud je djelomično prihvatio tužbene zahtjeve tužitelja iz točke 1., u dijelu da bi 2/3 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] bila bračna stečevina ĐV i IV, svakog za po ½ dijela (dio točke I.) i u dijelu da se utvrđuje da 2/6 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] predstavlja ostavinsku imovinu ostaviteljice ĐV iza koje se ostavinski postupak vodi pred OS u Splitu, SS Trogir pod brojem O-2022/2018 (dio točke 3. tužbenog zahtjeva, sada točka I. izreke ove Presude).

47. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, jer iz rezultata provedenog dokaznog postupka, posebno povijesnog zk izvatka za čest. zgr. [katastarska čestica] kO [katastarska općina], proizlazi da je IV dio prizemlja, koje mu nije pripao nasljeđivanjem, stekao zamjenom nekretnina sa njegovom braćom.

48. Stoga je, po mišljenju suda, prizemlje predmetne kuće, bilo posebna imovina IV i ne ulazi u bračnu stečevinu, pa je stoga tužbeni zahtjev (dio točke 1. tužbenog zahtjeva) u dijelu koji se odnosi na razliku od zatraženih 5592/5760 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i prihvaćenog dijela od 2/3 odbijen.

49. Odbijen je tužbeni zahtjev i u dijelu za razliku od zatraženih 2796/5760 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, kao ostavinske imovine ostaviteljice i dosuđenih 2/6 dijela te nekretnine, kao neosnovan (dio točke 3. tužbenog zahtjeva).

50. U odnosu na cijelu točku 2. tužbenog zahtjeva i dio točke 3. tužbenog zahtjeva, sud je rješenjem tužbu odbacio.

51. Točkom 2. tužitelji predlažu da se utvrdi da su oni zakonski nasljednici ostaviteljice, te da im pripada zakonski nasljedni dio iza smrti ostaviteljice ĐV, svakom za po 1/12 dijela. U tom dijelu tužbenog zahtjeva ovaj parnični sud nije nadležan već se o nasljednicima i njihovim nasljedničkim dijelovima odlučuje u ostavinskom predmetu iza smrti ostaviteljice.

52. Također ovaj parnični sud nije nadležan ni za dio tužbenog zahtjeva iz točke 3.u kojem su tužitelji predložili da je tuženik pod 1/ , temeljem presude, dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja svakog za po 233/5760 dijela prava vlasništva u zemljišnim knjigama za čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], jer će se i o tome odlučiti u ostavinskom predmetu iza smrti ĐV.

53. Odluku o troškovima postupka sud je donio temeljem čl. 154.st.5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08 ,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu ZPP), jer tužitelji samo u razmjerno malom dijelu svog zahtjeva nisu uspjeli u sporu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te je tuženicama pod 1 i 2/ naložio naknaditi putne troškove dolaska tužitelja na ročišta od 08.07.25., 11.09.25., 09.10.25., 19.11.25., 22.12.25. i 04.02.26.u visini od po 50,00 €, na relaciji [adresa] (dva puta po 174 km, ukupno 348 km), a ta udaljenost je utvrđena prema javno dostupnim podacima, te troškove pristojbe na tužbu, u iznosu od 180,50 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 180,50 eura, što ukupno daje iznos od 661,00 eura, koliko troškova je i obistinjeno tužiteljima u točki III. izreke ove presude. Tuženik pod 3/ se nije protivio tužbi i tužbenim zahtjevima pa ga sud nije ni obvezao na snašanje troškova postupka.

U Makarskoj, dana 12.ožujka 2026.

S U D A C:

Veronika Aračić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu.

Žalba se putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

Dna:

1. Tužiteljima od 1 do 3

2. Pun. tuženika pod 1 i 2

3. Tuženiku pod 3

4. U spis

Po pravomoćnosti

5. Općinskom sudu u Splitu, Ispostava Trogir na broj O-2022/2018