Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-133/2024-3

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Marijane Žulj Jakovljević kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Brguljan, odvjetniku u Rijeci, protiv I. tuženika ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Savić, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Capraška 6, Zagreb, OIB: 00432869176, zastupanog po OD Olujić, Pezić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, a odlučujući o žalbama tuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pn-259/2021-36 od 18. prosinca 2023., na sjednici vijeća od 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tuženika odbijaju se kao neosnovane, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, broj: Pn-259/2021-36 od 18. prosinca 2023. potvrđuje.

II. Zahtjevi tuženika za naknadom troška žalbe odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. naloženo je tuženima solidarno isplatiti tužiteljici s osnova imovinske štete ukupan iznos od 5.972,52 EUR-a/45.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom u roku od 15 dana.

Točkom II. naloženo je tuženima solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.057,44 EUR-a/15.501,78 kuna s pripadajućom zateznom kamatom u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tuženi su po punomoćnicima pravodobno izjavili žalbe zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25 – nastavno: ZPP).

Predlažu drugostupanjskom sudu uvažiti žalbe kao osnovane te preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima, ili podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak žalb i. 3. Odgovor na žalbe nije izjavljen.

4. Žalbe tuženika nisu osnovane.

5. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te navode tuženika iznesenih u žalbama, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano-pravno ispitati, niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a vodi računa po službenoj dužnosti.

Ovaj sud nije našao niti da je izreka pobijane presude nerazumljiva, kao ni da su razlozi pobijane presude proturječni dokazima provedenim u ovom postupku , da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, niti da u pobijanoj presudi postoji proturječnost o odlučnim činjenicama utvrđenim tijekom postupka i okolnostima navedenim u obrazloženju presude, tako da suprotno navodima u žalbama nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete nastale na njenom vozilu uslijed požara koji se s vozila I. tuženika prenio na njeno vozilo u trenutku kada su oba vozila bila parkirana na parkiralištu ispred zgrade na adresi [adresa] u kojoj je tužiteljica tada živjela, a I. tuženik došao u posjet.

7. Nije sporno da je do požara na vozilu I. tuženika koje je bilo osigurano kod II. tuženika došlo uslijed tehničkog kvara na električnim instalacijama vozila.

8. U postupku po žalbi sporna je pasivna legitimacija tuženih.

9. S obzirom da je do štetnog događaja došlo kada oba vozila nisu bila u pogonu, odnosno u uporabi II. tuženik smatra da nije pasivno legitimiran u ovom postupku, te da potraživanje tužitelja nije pokriveno tzv. automobilskim osiguranjem od odgovornosti. Poziva se na odredbe članka 3. točka 9. i članka 22. stavak 1. i stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – nastavno ZOOP).

10. I. tuženik smatra da nije pasivno legitimiran u ovom postupku iz razloga što je njegovo vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod II. tuženika.

11. Prigovori promašene pasivne legitimacije koje su isticali I. i II. tuženik nisu osnovani.

12. Kako je pravilno u pobijanoj presudi zaključio prvostupanjski sud u konkretnoj pravnoj situaciji I. tuženik kao vlasnik vozila i II. tuženik kao njegov osiguravatelj solidarno su odgovorni za štetu nastalu na vozilu tužiteljice.

12.1. Prema mišljenju ovoga suda šteta koja može izravno i neizravno nastati uporabom vozila u odvijanju prometa u širem smislu može nastati i od zaustavljenog, u ovom slučaju parkiranog motornog vozila.

Naime, sadržaj pojma „uporaba vozila“ i prema mišljenju ovoga suda nije usko ograničen samo na situacije iz cestovnog prometa, tj. na uporabu na javnim cestama i na vozila koja su u pokretu, nego se odnosi i na svaku uporabu vozila koja jest u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom. Sama činjenica da se vozilo koje je sudjelovalo u nezgodi nije kretalo u trenutku kada se ona dogodila i da je motor vozila bio isključen, nije odlučujuća. Naime, doseg pojma „uporaba vozila" ne ovisi o okolnosti je li predmetno vozilo, u trenutku nezgode, bilo zaustavljeno, s ugašenim motorom i je li se nalazilo zaustavljeno na parkiralištu ili u garaži. To stoga što su zaustavljanje i parkiranje vozila, kao i razdoblje mirovanja vozila između dvaju kretanja, uobičajene i nužne faze te svakako predstavljaju dio njegove uporabe kao prijevoznog sredstva, pri čemu parkiranje vozila pretpostavlja da ono, nekad i tijekom duljeg razdoblja, ostaje nepokrenuto prije njegove iduće uporabe (isto i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev-4198/2019-2 od 12. srpnja 2023.).

Stoga odgovornost II. tuženika za nastalu štetu tužitelju proizlazi iz odredbi članka 22. ZOOP-a na koje se u žalbi pozvao i II. tuženik.

12.2. Odgovornost I. tuženika za nastalu štetu na vozilu tužiteljice proizlazi iz činjenice što je isti vlasnik predmetnog vozila koje je prouzročilo štetu na vozilu tužiteljice, a što proizlazi iz odredbi članka 1063. i članka 1069. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – u nastavku teksta: ZOO).

Okolnost što je vozilo I. tuženika osigurano od odgovornosti temeljem ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti ne oslobađa ovog tuženika od odgovornosti za štetu, jer je tužiteljica ovlaštena tužiti kako samog imatelja (vlasnika automobila) ili osiguratelja, ili oboje u kojem slučaju odgovaraju solidarno za štetu oštećenici.

13. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je naložio I. i II. tuženiku da solidarno naknade nastalu štetu na vozilu tužiteljice, te je pravilno istaknute prigovore promašene pasivne legitimacije I. i II. tuženika odbio kao neosnovane.

14. Neosnovane su žalbe tuženika i glede odluke o parničnom trošku.

14.1. Pravilno je prvostupanjski sud o parničnom trošku odlučio primjenom odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

14.2. Sukladno Tbr. 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - nastavno Tarifa) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane , ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

Prema Tbr. 54. vrijednost boda u vrijeme kada je prvostupanjski sud donosio odluku o troškovima postupka iznosila je 2,00 EUR-a, te se navedeni iznos primjenjuje na sve radnje u postupku bez obzira kada su poduzete odnosno koja je Tarifa bila na snazi u vrijeme kada je pojedina od tih radnji bila poduzeta.

14.2. Prema mišljenju ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljici i trošak za sastav podneska od 24. studenog 2023. jer je isti protivno navodima u žalbi II. tuženika bio nužan za vođenje ovoga postupka. Tim podneskom tužiteljica se izjasnila o ispravljenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka te je istim uredila tužbeni zahtjev na način da je visinu tužbenog zahtjeva u kunama pretvorila u važeću valutu EUR-a.

15. Kako prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije povrijedio odredbe parničnog postupka kako niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje žalbom upiru tuženi, pravilno je utvrdio činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbe tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Odbijeni su zahtjevi tuženih da im se naknadi trošak žalbe jer isti sa žalbama nisu uspjeli (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

Vukovar, 12. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Marijana Žulj Jakovljević