Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-366/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:

Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NO, N, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Pintarić, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj: P-28/2022. od 29. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Čakovcu broj: P-28/2022. od 29. ožujka 2024. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda Čakovcu broj: P-28/2022. od 29. ožujka 2024. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.698,79 EUR-a sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.338,77 EUR-a, dok je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena u dijelu u kojem potražuje iznos od 645,42 EUR -a sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova ili ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Nesporno je između stranaka da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o namjenskom deviznom kreditu za kupnju vozila dana 29. prosinca 2006. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.684,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF s rokom otplate od 84 mjeseca uz kamatnu stopu od 5,30% godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke.

Nije sporno ni to da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana, te da je kredit otplaćen.

8. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je knjigovodstveno financijskim vještačenjem a vještak je utvrdio da razlika između plaćenih anuiteta i iznosa koje bi tužitelj platio da tijekom otplate nije došlo do rasta tečaja CHF iznosi 2.698,79 EUR-a na koji matematički izračun nije bilo prigovora dok se na ostale pregovore tuženika vještak očitovao i tako ih otklonio, pa kako stranke nisu zahtijevale saslušanje vještaka sud ga na ročištu nije niti saslušao.

Pravilno je stoga sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prema kojem je tužitelj i postavio konačni tužbeni zahtjev.

9. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

10. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž - 6632/2017. od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019.

11. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2245/2017. prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove zauzeo je pravni stav o tijeku i nastupu zastare pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 24. siječnja 2022., zastara nije nastupila za razliku koju je tužitelj preplatio zbog povećanja tečaja CHF a tužitelj je upravo zbog zastare povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na preplaćene iznose s osnove kamatne stope.

12. Tužitelj nije trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer je sporni Ugovor sklopljen 29. prosinca 2006. a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik odnosno njegov pravni prednik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Odredbom članka 502c. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. , 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. istoga Zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. a visina preplate je utvrđena knjigovodstveno financijskim vještačenjem.

15. Sud Europske unije u predmetu C-118/2012. je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

16. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu a visina tužbenog zahtjeva odnosno preplate utvrđena je knjigovodstveno financijskim vještačenjem pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu jer je nesavjesni stjecatelj.

17. Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati zbog čega je neosnovan žalbeni navod kojim ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredbe postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.

18. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika treba reći da je prvostupanjski sud dao svoju ocjenu provedenih dokaza sukladno obvezi iz odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku, stranke su u ovoj parnici sudjelovale potpuno ravnopravno pa je zadovoljeno i načelo kontradiktornosti, omogućeno im je predlaganje dokaza, isticanje prigovora, korištenje svih pravnih sredstava te tako nije došlo ni do povrede prava stranaka.

Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se prije sklapanja Ugovora o kreditu 29. prosinca 2006. pregovaralo o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u članku 7. Ugovora, nije dokazao da se pojedinačno pregovaralo niti da je tužitelj kao potrošač jasno informiran o svim rizicima koji prate ugovorenu valutu CHF niti su mu jasno objašnjeni kriteriji o kojima ovisi promjena tečaja koji teret dokaza je bio na tuženiku, a da se nije pregovaralo ukazuje i okolnost da je iz sadržaja samog Ugovora vidljivo da se radi o standardnom, tipskom ugovoru o kreditu.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

20. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi, dok je prvostupanjsko rješenje ostalo neizmijenjeno s obzirom da ga nitko od stranaka žalbom nije pobijao.

21. Odluka o trošku žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 12. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević