Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-152/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:

Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nataliji Đuran Tršinski, odvjetniku iz Zaboka protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-8512/2019. od 7. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-8512/2019. od 7. siječnja 2026. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-8512/2019. od 7. siječnja 2026. utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2. stavak 1. Ugovora o kreditu od 5. srpnja 2007. o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka I. izreke), zatim utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 7. stavak 1. u dijelu u kojem se primjenjuje odredba o valutnoj klauzuli u CHF iz istog Ugovora (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike preplaćenih iznosa kamata iznos od 643,62 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci (točka III. izreke) te da tužitelju isplati iznos od 3.114,69 EUR-a zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli s zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci (točka IV. izreke), kao i da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.394,30 EUR-a (točka V. izreke).

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog svih žalbenih razloga. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška ili ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a slijedom toga i zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa kredita.

7. Protivno žalbenim navodima sud je upravo zato što nisu bili ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu odredbe članka 186b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) pozvao tužitelja na ispravak iste na ročištu 14. siječnja 2021., pa je tužitelj podneskom od 29. siječnja 2021. ispravio tužbu i postavio tužbeni zahtjev u točki III. i zahtijevao isplatu iznosa od 22.127,79 kuna s pripadajućim kamatama, pa je tako tužitelj ispravio tužbu sukladno odredbi članka 109. istoga Zakona i stoga je neosnovano protivljenje tuženika preinaci tužbe.

Nadalje, tužitelj je podneskom od 11. ožujka 2024. zahtijevao u točki I. da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, u točki II. da se utvrdi ništetnom odredba o valutnoj klauzuli CHF, a u točkama III. i IV. isplatu preplaćenih iznosa čemu se tuženik protivio na ročištu 19. ožujka 2024. ali tužitelj je time iznose iskazao u valuti EUR dok je preinaka dopuštena jer je svrsishodna za rješenje spora između stranaka (tako i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su IV -162/21. od 26. studenoga 2021. i Rev-3158/2018. od 22. studenoga 2023.) a podnescima od 19. studenoga 2024. i 8. svibnja 2025. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka čemu se tuženik tijekom postupka nije protivio, pa je sud i odlučio o tako konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 8. svibnja 2025.

8. Nesporno je između stranaka da su sklopile Ugovor o kreditu dana 5. srpnja 2007. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.271,53 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF s rokom otplate od 84 mjeseca uz kamatnu stopu od 5,55% godišnje a koja je promjenjiva odlukom banke.

Nije sporno ni to da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana te da je kredit u cijelosti otplaćen.

9. Knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđeno da je zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovoreno tužitelj platio više i to po osnovu kamata 643,62 EUR-a, a po osnovu tečaja CHF iznos od 3.114,69 EUR-a a prigovor tuženika odnosio se na osporavanje osnove odnosno da su valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa poštene i valjane u ugovoru o kreditu, pa da je stoga vještačenje nepotrebno ali nije imao prigovora na matematički izračun te stranke nisu zahtijevale da se vještak sasluša na ročištu zbog čega je sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka.

10. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

11. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. travnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž - 6632/2017. od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019.

12. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2245/2017. prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove zauzeo je pravni stav o tijeku i nastupu zastare pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019., zastara nije nastupila.

13. Tužitelj nije trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer je sporni Ugovor sklopljen 5. srpnja 2007. a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Protivno žalbenim navodima tužitelj je saslušan kada je iskazao da je 2007. odlučio kupiti automobil za osobne svrhe a iz auto kuće su ga uputili na tuženika radi podizanja kredita gdje mu je upravo djelatnica tuženika predložila kredit s valutnom klauzulom CHF jer da je to najpovoljnije što je i učinio, a da se radilo o tipiziranom i unaprijed formuliranom ugovoru, pa nije mogao posebno pregovarati o sadržaju odredbi iz ugovora.

Ovdje treba reći još i to da je na tuženiku teret dokaza u smislu odredbe članka 219. u svezi članka 221a. Zakona o parničnom postupku o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je Ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti što tuženik tijekom postupka nije dokazao, nego je naprotiv tijekom postupka odustao od prijedloga za saslušanjem njegovih djelatnika predloženih na tu okolnost, a dokaz saslušanjem javnog bilježnika pravilno je odbijen jer javni bilježnik je samo solemnizirao predmetni Ugovor a tužitelju kao potrošaču nije mogao objasniti parametre promjene kamatne stope niti opasnosti vezane za valutu klauzulu CHF jer javni bilježnik nema niti takve zakonske ovlasti.

15. Osim toga, odredbom članka 502c. Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. istoga Zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. a knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate.

17. Sud Europske unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

18. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi i na isplatu, tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je tuženik dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu jer je nesavjesni stjecatelj.

19. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika treba reći da je prvostupanjski sud dao svoju ocjenu provedenih dokaza sukladno obvezi iz odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku, stranke su u ovoj parnici sudjelovale potpuno ravnopravno, pa je zadovoljeno načelo kontradiktornosti, omogućeno im je predlaganje dokaza, isticanje prigovora, korištenje svih pravnih sredstava, te nije došlo ni do povrede prava stranke, a posebno nije došlo do povrede iz članka 338. istoga Zakona na što tuženik također ukazuje.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21. Slijedom izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

22. Odluka o trošku žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 12. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević