Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1207/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice ĆE, koju brani Ana Lovrinčević Šelamov, odvjetnica iz Splita, zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), rješavajući o žalbi okrivljenice ĆE, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 23. svibnja 2023., broj: 8.Pp-739/2023-5, na sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe okrivljenice ĆE, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se temeljem odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07.), odbija optužba podnesena protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom b) izreke pobijane presude.

II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude žalba okrivljenice je u tom dijelu postala bespredmetna.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice ĆE i pobijana presuda se u preostalom dijelu potvrđuje.

IV. Uslijed odluke iz točke I. ove presude, pobijana presuda se preinačuje u odluci o novčanoj kazni na način da se prihvaća utvrđena novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristadevedeset) eura, za prekršaj opisan pod točkom a) izreke pobijane presude, temeljem istog pravnog propisa, koju je dužna platiti u roku od dva mjeseca od dana primitka ove presude. Ukoliko okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, N.N. 107/07 i 39/13).

V. Temeljem odredbe članka 139. članka 6. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13 i 157/13), okrivljenica CE oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenica CE proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 260,00 eura zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, pa joj je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 650,00 eura.

2. Istom presudom, temeljem članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

3. Istom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 eura.

4. Protiv navedene presude okrivljenica CE pravodobno je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava, te odluke o novčanoj kazni, zaštitnoj mjeri i troškovima postupka.

5. Žalba je djelomično bespredmetna.

6. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenice, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da je u ovom predmetu u odnosu na prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nastupila zastara prava na vođenje prekršajnog postupka.

7. Naime, kako je odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da za navedeni prekršaj koji se okrivljenici stavlja na teret apsolutna zastara prava na prekršajni progon nastupa protekom tri godine od dana počinjenja prekršaja, te kako je prema okrivljenju inkriminirano djelo počinjeno dana 20. ožujka 2022., trebalo je optužbu podnesenu protiv okrivljenice u tom dijelu odbiti.

8. Žalba je djelomično neosnovana.

9. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenice, te ispitujući pobijanu presudu u preostalom pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenice, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da žalbeni navod da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona nije osnovan. Naime, okrivljenica se poziva na tu povredu, ali je ničim ne obrazlaže, već je povezuje s pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem (o čemu u daljnjem tekstu). Dakle, neosnovan je žalbeni navod da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka.

11. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenice, ovaj sud smatra da je u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

12. Okrivljenica je iznijela obranu poričući počinjenje prekršaja.

13. Svjedok prometne nezgode, detaljno je i okolnosno posvjedočio da je okrivljenica počinila navedene prekršaje, odnosno da je nakon što je udarila u drugo vozilo, napustila mjesto nezgode.

14. Svjedokinje – okrivljeničine prijateljice, svjedočile su u prilog okrivljenici. Njihove iskaze prvostupanjski sud je pravilno procijenio pristranima.

15. Svjedokinja – oštećenica, detaljno je i okolnosno posvjedočila o okolnostima vezanim uz navedene prekršaje odnosno da je podatke o nezgodi dobila od treće osobe, svjedoka nezgode, a da ih nije ostavila okrivljenica.

16. Sud je izvršio uvid u Službenu zabilješku, Fotografije oštećenja, te ostalu dokumentaciju.

17. Dakle, činjenično je stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno, a okrivljenica osnovano proglašena krivom zbog prekršaja opisanog pod točkom b), temeljem svih provedenih dokaza. Napominje se da je neosnovan žalbeni navod da je do nezgode došlo na zemljanoj površini – makadamu, pa da se zato ne može smatrati da je vozilo bilo u prometu na cesti.

18. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odluci o kazni povodom žalbe okrivljenice, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, okrivljenici za prekršaj opisan pod točkom b) utvrdio novčanu kaznu u najnižem propisanom iznosu, dakle ispod propisanog zakonskog iznosa. Stoga ovaj sud smatra da novčana kazna nije prestroga, da je primjereno odmjerena s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja, stupanj krivnje okrivljenice, opasnost djela i svrhu kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona).

19. Međutim, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 39/13), koji je stupio na snagu 1. lipnja 2013. godine, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07 i 39/13) i okrivljenicu upozoriti da će se, ukoliko u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.

20. Ispitujući dalje povodom žalbe okrivljenice odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, ovaj sud smatra da je ona opravdana u navedenom trajanju, kako bi se okrivljenicu isključilo iz prometa te spriječilo da čini nove prekršaje u prometu.

21. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odluci o određenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je ta odluka pravilna i zakonita, a da okrivljenica uz žalbu nije podnijela ni jedan dokaz da bi plaćanjem tog troška bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, stoga nema opravdanja da je se temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobodi plaćanja troškova postupka.

22. Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenicu od obveze plaćanja paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir žalbene navode.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 12. ožujka 2026.

Izvjestiteljica:

Predsjednik vijeća:

Sofija Kovačević

Nediljko Boban

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i podnositelja optužnog prijedloga.