Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek
Broj: Pp-1329/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Bertok, uz sudjelovanje Mateje Mihačić kao zapisničarke, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika Lukenda Transport d.o.o. iz Osijeka, pravne osobe i okrivljenika JU iz [adresa], odgovorne osobe u pravnoj osobi koje zastupa odvjetnik Željko Zrno iz Odvjetničkog društva Stanić&Zrno, zbog prekršaja iz čl.10.st.1.t.a i st.2. Zakona o minimalnoj plaći (NN br: 118/18 i 120/21) u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, klasa: 116-01/25-02/88, urbroj: 443-02-01-25-07 od 25. veljače 2025., nakon glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti branitelja, a u odsutnosti okrivljenika i tužitelja te odluke javno objavljene 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl.183. Prekršajnog zakona
okrivljena pravna osoba LUKENDA TRANSPORT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25672122787, prekršajno kažnjavana,
okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i F, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno kažnjavan
k r i v i s u
što kao poslodavci nisu radnicima FU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VU, OIB: [osobni identifikacijski broj] koji kod poslodavca obavljaju poslove vozača teškog teretnog vozila nosivosti jednake ili veće od 7,5 tona, isplatili najniži mjesečni iznos bruto plaće za rad u punom radnom vremenu za prosinac 2024. najkasnije u Osijeku 15. siječnja 2025., već su istu isplatili nakon isteka propisanog roka 24. siječnja 2025.,
time je pravna osoba počinila prekršaj opisan u čl.3. Zakona o minimalnoj plaći, a kažnjiv po čl.10.st.1.t.a Zakona o minimalnoj plaći, a u svezi s čl.92.st.4. Zakona o radu, a odgovorna osoba u pravnoj osobi počinila prekršaj opisan u čl.3. Zakona o minimalnoj plaći, a kažnjiv po čl. 10.st.1.t.a i st.2. Zakona o minimalnoj plaći, a u svezi s čl.92.st.4. Zakona o radu,
te se isti sukladno čl.38.st.2.t.2. Prekršajnog zakona
okrivljena pravna osoba Lukenda Transport d.o.o.
o s l o b a đ a o d k a z n e
okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi JU
o s l o b a đ a o d k a z n e
II. Na temelju čl.138.st.2.t.3.a u sv.čl.139.st.3. Prekršajnog zakona svaki okrivljenik je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (slovima: trideset eura) u roku od jednog (1) mjeseca po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika pod brojem gore navedenim zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude, a sud je proveo redovan postupak.
2. Okrivljenici su u pisanim obranama zaprimljenim u sudu 9. ožujka 2026. identičnog sadržaja porekli počinjenje prekršaja, navodeći kako djelo koje im se stavlja na teret ne predstavlja prekršaj u smislu važećih zakonskih propisa, odnosno u opisanoj radnji ne postoje bitna obilježja prekršaja. Nadalje, naveli su kako je iz optužnog prijedloga vidljivo da su predmetne plaće isplaćene 24. siječnja 2025. iz čega proizlazi da su njihove obveze isplate plaće u konačnici ispunjene te da minimalna plaća radnicima nije uskraćena niti je ostala neisplaćena, već je došlo do određenog zakašnjenja u isplati. Prilikom sastavljanja optužnog prijedloga nije uzeta u obzir okolnost da je plaća u konačnici isplaćena, kao ni specifičnost poslovanja društva koje se bavi transportom roba i usluga u međunarodnom i unutarnjem cestovnom prometu, a takve specifičnosti utječu na dinamiku obračuna i realizaciju isplate plaće s obzirom na evidenciju radnog vremena vozača putem tahografa i nužnost obračuna stvarno odrađenog radnog vremena u skladu s propisima o radu i cestovnom prometu. Optužnim prijedlogom stavlja im se na teret počinjenje prekršaja temeljem čl.3. Zakona o minimalnoj plaći uz obrazloženje da poslodavac odgovara za neisplatu minimalne plaće, no iz same formulacije navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da se ona odnosi na situaciju kojima minimalna plaća uopće nije isplaćena, dok je u konkretnom slučaju minimalna plaća isplaćena u cijelosti, iako s određenim vremenskim odmakom. Navode kako slijedom navedenog postoji nedosljednost u tumačenju zakonske norme i pojma prekršaja jer se predmetna norma može primjenjivati isključivo u slučaju neisplate minimalne plaće, a ne u slučaju zakašnjenja s isplatom iste. Zakašnjenje u neisplati, iako eventualno može predstavljati povredu radnopravnih obveza nije istoznačno s neisplatom minimalne plaće niti samo po sebi predstavlja prekršaj propisan čl.3. istog Zakona. Također su istaknuli da se pozivanjem na čl.92.st.2. Zakona o radu ne rješava pravna praznima navedenog propisa jer navedena odredba propisuje da se plaća isplaćuje sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili ugovoru o radu, a najkasnije do petnaestog dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. Međutim, ta odredba ne propisuje prekršajnu odgovornost za slučaj zakašnjenja u isplati plaće niti iz nje proizlazi da svako prekoračenje tog roka automatski predstavlja prekršaj u smislu Zakona o minimalnoj plaći. Ističu kako navedena zakonska odredba uređuje rok dospijeća obveze isplate plaće, ali ne sadrži prekršajnu normu kojom bi se sankcioniralo svako eventualno zakašnjenje s isplatom. Slijedom toga, nije moguće proširenim tumačenjem stvarati prekršajnu odgovornost u situacijama koje zakon izričito ne propisuje kao prekršaj. Iz svega navedenog proizlazi da u radnji koja im se stavlja na teret nisu ostvarena bitna obilježja prekršaja te predlažu sudu da ih oslobodi od optužbe.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao i izvršio uvid u: potvrde iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za okrivljenike od 9. ožujka 2026., Addiko bank izvadak o stanju i prometu po računu na dan 24. siječnja 2025., obrazac IP1- obračun isplaćene plaće/naknade na temelju radnog odnosa za FU za 12/2024, IP1- obračun isplaćene plaće/naknade na temelju radnog odnosa za VU.
4. Nakon provedenog dokaznog postupka i izvršene analize obrane okrivljenika sud je sa sigurnošću utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, odnosno da kao poslodavci nisu radnicima FU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VU, OIB: [osobni identifikacijski broj] koji kod poslodavca obavljaju poslove vozača teškog teretnog vozila nosivosti jednake ili veće od 7,5 tona, isplatili najniži mjesečni iznos bruto plaće za rad u punom radnom vremenu za prosinac 2024. najkasnije u Osijeku 15. siječnja 2025., već su istu isplatili nakon isteka propisanog roka 24. siječnja 2025.
5. Obrana okrivljenika u kojoj negiraju prekršaj ocijenjena je neutemeljenom jer je suprotna dokazima koje je sud izveo tijekom postupka i na istima utemeljio odluku. Neprihvatljiv je navod okrivljenika da u njihovoj radnji ne postoje bitna obilježja djela prekršaja jer je plaća radnicima FU i VU za prosinac 2024. isplaćena nakon 15. siječnja 2025., odnosno dana 24. siječnja 2025. i da iz same formulacije zakonske odredbe proizlazi da se ista odnosi na situaciju kada minimalna plaća uopće nije isplaćena. Naime, odredbom iz čl.10.st.1.t.a Zakona o minimalnoj plaći propisano je novčano kažnjavanje poslodavca pravne osobe ako ne isplati minimalnu plaću na način propisan ovim Zakonom (čl.3.t.1., 2., 4., 5., 6. i 7.), dok je st.2. istog čl. Zakona predviđeno novčano kažnjavanje i odgovorne osobe u pravnoj osobi poslodavca. Odredbom iz čl.3. cit. Zakona propisano je da je minimalna plaća u smislu Zakona najniži mjesečni iznos brutoplaće koja se radniku isplaćuje za rad u punom radnom vremenu, da minimalna plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u brutoiznosu. Rokovi isplate plaće iz čl.92.st.4. Zakona o radu, odnosno isplata najkasnije do 15. dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec reguliraju kada plaća dospijeva, a ne ukidaju obvezu poslodavca propisanu Zakonom o minimalnoj plaći, iz čega proizlazi da nepoštivanje roka može biti samostalno sankcionirano prema Zakonu o radu, ali ne oslobađa odgovornosti poslodavca za neisplatu minimalne plaće u skladu sa Zakonom o minimalnoj plaći.
6. Sud je okrivljenike proglasio krivima, no nije im izrekao novčane kazne, već je primijenio institut oslobađanja od kazne iz čl.38.st.2.t.2. Prekršajnog zakona jer su okrivljenici u kratkom roku ispravili utvrđene nepravilnosti zbog kojih je pokrenut prekršajni postupak, odnosno isplatili navedenim radnicima plaće i to u istom mjesecu, a počinjenim prekršajem nije nastupila nikakva štetna posljedica.
7. Sud je okrivljenike obvezao na plaćanje troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu razmjerno dužini trajanja postupka i njegovoj složenosti.
U Osijeku 12. ožujka 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Mateja Mihačić
Dunja Bertok
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se može podnijeti ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.
DOSTAVITI:
1. Okrivljenicima,
2. Tužitelju,
3. Branitelju.
4. Arhiv.
