Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž Ovr-52/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, Josipa Marohnića 1, Zagreb protiv ovršenika ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici LI, iz [adresa], radi odlučivanja o prigovoru zastare, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr - 565/2025-4 od 25. srpnja 2025., dana 12. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenika te se ukida rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-565/2025-4 od 25. srpnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-565/2025- 4 od 25. srpnja 2025. odlučeno je da se odbacuje prigovor zastare ovršenika ĆI podnijet protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv - 361/2006 koje je donio javni bilježnik Milan Glibota iz Zagreba dana 31. svibnja 2026. kao nedopušten.
2. Pravovremenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), navodeći da odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ukazuje da u točki 3. obrazloženja prvostupanjski sud navodi da je stavkom 3. članka 53. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ) propisano da se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može u dijelu u kojem je njime određena ovrha pobijati žalbom nakon proteka roka iz razloga navedenih u članku 50. točka 7., 9., i 11. OZ-a samo ako je činjenica na kojoj se temelji taj prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi, dok je u točki 4. obrazloženja kontradiktorno obrazloženo da je u pogledu navoda ovršenika da je nastupila zastara tražbine sud ocijenio da navedeni razlog ovršenik nije mogao istaknuti u ovom prigovoru jer da se ne radi o činjenici koja je nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi, odnosno da se predmetno rješenje o ovrsi ne može pobijati žalbom nakon proteka roka zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a a sve sukladno članku 57. stavak 3. OZ- a. Ovršenik ističe da je razlog za pobijanje rješenja o ovrsi propisan u članku 50. točka 11. OZ-a te da se radi o zastari. Da bi se istaknuo prigovor zastare navodi da mora proteći zastarni rok propisan Zakonom o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), radi čega će prigovor zastare uvijek biti istaknut nakon proteka roka za žalbu. Ovršenik ističe da njegov podnesak naslovljen kao "prigovor zastare" predstavlja žalbu nakon proteka roka iz razloga navedenog u članku 50. stavak 1. točka 11. ZPP-a, pa da je prvostupanjski sud trebao donijeti rješenje o nedopuštenosti ovrhe ako smatra da su sve činjenice utvrđene, a ako smatra da nisu da je trebalo uputiti ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kako je propisano u članku 55. OZ-a. Predlaže da drugostupanjski sud proglasi ovrhu određenu rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba poslovni broj Ovr- 361/2006 od 31. svibnja 2006. nedopuštenom.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe ovršenika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP -a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi pobijana odluka bila donesena uz počinjenje koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Nije ostvaren niti bilo koji od žalbenih razloga protiv rješenja o ovrsi iz članka 50. stavak 1. točka 1., 3., 5., i 6. OZ-a na koje temeljem članka 50. stavak 5. OZ-a sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Ostvarena je, međutim, bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje ovršenik u žalbi, odnosno pobijano rješenje u 3. i 4. odlomku, koji su međusobno kontradiktorni, sadrži obrazloženje koje je nerazumljivo i proturječno te je u suprotnosti i sa samom izrekom zbog čega se pobijano rješenje ne može ispitati. Naime, prvo se u 3. odlomku obrazloženja citira odredba članka 57. stavak 3. OZ-a kojom je propisano da se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može u dijelu u kojem je određena ovrha pobijati žalbom nakon proteka roka radi prigovora zastare, ako je činjenica na kojoj se temelji taj prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi. Zatim, protivno toj odredbi u odlomku 4. obrazloženja prvostupanjski sud ocjenjuje da prigovor zastare ovršenik nije mogao istaknuti u ovom prigovoru jer da se ne radi o činjenici koja je nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi pa da se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Mladen Glibota iz Zagreba pod brojem Ovrv-361/2006 dana 31. svibnja 2006. ne može pobijati žalbom nakon proteka roka zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, odnosno zbog zastare.
7. Pravilno ovršenik ističe da zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom može nastupiti jedino nakon donošenja rješenja o ovrsi i to tek kad protekne desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. stavak 1. ZOO-a, slijedom čega neosnovano zaključuje prvostupanjski sud da se pri istaknutom prigovoru zastare ne radi o činjenici koja je nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi 31. svibnja 2006. Slijedom iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud podnesak naslovljen kao "prigovor zastare" trebao ocijeniti u skladu s odredbama članka 57. stavak 3. i članka 53. OZ-a, odnosno kao žalbu nakon proteka roka, te u skladu s tim donijeti zakonom propisanu odluku, a ne odbaciti podnesak naslovljen kao "prigovor zastare".
8. Osim toga se ukazuje prvostupanjskom sudu i na odredbe članka 350. točka 4. i članka 351. ZPP-a koje se temeljem članka 21. stavak 1. OZ-a primjenjuju i u ovom postupku. Naime, kako je podnesak ovršenika naslovljen kao "prigovor zastare" a koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja žalbu nakon proteka roka nepotpisan, bilo od strane ovršenika, bilo od strane njegove punomoćnice, to proizlazi da je prvostupanjski sud prvenstveno bio dužan pozvati žalitelja da u određenom roku dopuni žalbu na način da istu potpiše, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti te se upustio o odlučivanje o nepotpisanoj žalbi.
9. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a uvažiti žalbu i pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti na ponovni postupak.
10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prvenstveno postupiti u skladu sa člankom 351. ZPP-a i pozvati žalitelja odnosno njegovog punomoćnika da žalbu ("prigovor zastare") potpiše, ako žalitelj u određenom roku žalbu ne potpiše, prvostupanjski sud će rješenjem odbaciti žalbu ("prigovor zastare") kao nepotpun. Ukoliko žalitelj u određenom roku postupi po traženju suda i potpiše žalbu ("prigovor zastare") prvostupanjski sud će s istom postupiti kako je propisano u članku 57. stavak 3. i člancima 53., 54. i 55. OZ-a, te će donijeti novu na zakonu osnovanu i obrazloženu odluku.
U Karlovcu 12. ožujka 2026.
Sudac
Josip Štrucelj
