Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-59/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Noemi Butorac, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Bušković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ranko Zatezal odvjetnik u Osijeku protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojega kao punomoćnik zastupa Damir Metelko odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko i partneri, iz Zagreba, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj P-901/2025-6 od 19. prosinca 2025., u sjednici održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-901/2025-6 od 19. prosinca 2025.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

„I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB 23057039320 da tužiteljici OŽ iz [adresa].,OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.167,24 EUR koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužiteljici sa zakonskom zateznom kamatom počam od 01.10.2015. do 31.12.2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023 do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i da joj plati zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta kako slijedi:

- na iznos od 0,22 EUR počam od 01.04.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 16,67 EUR počam od 01.05.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 12,28 EUR počam od 01.06.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 7,14 EUR počam od 01.07.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 9,25 EUR počam od 01.08.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 12,98 EUR počam od 01.09.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 9,35 EUR počam od 01.10.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 9,00 EUR počam od 01.11.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 13,31 EUR počam od 01.12.2009. do 30.09.2015.

- na iznos od 16,67 EUR počam od 01.01.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 21,99 EUR počam od 01.02.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 20,20 EUR počam od 01.03.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 27,98 EUR počam od 01.04.2010. do 30.09.2015

- na iznos od 26,29 EUR počam od 01.05.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 28,14 EUR počam od 01.06.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 48,84 EUR počam od 01.07.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 44,26 EUR počam od 01.08.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 61,11 EUR počam od 01.09.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 52,75 EUR počam od 01.10.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 44,06 EUR počam od 01.11.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 64,90 EUR počam od 01.12.2010. do 30.09.2015.

- na iznos od 75,73 EUR počam od 01.01.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 67,58 EUR počam od 01.02.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 70,03 EUR počam od 01.03.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 63,37 EUR počam od 01.04.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 63,89 EUR počam od 01.05.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 0,25 EUR počam od 10.05.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 77,23 EUR počam od 01.06.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 4,74 EUR počam od 08.06.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 85,20 EUR počam od 01.07.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 108,30 EUR počam od 01.08.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 105,03 EUR počam od 01.09.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 86,90 EUR počam od 01.10.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 82,36 EUR počam od 01.11.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 81,15 EUR počam od 01.12.2011. do 30.09.2015.

- na iznos od 85,62 EUR počam od 01.01.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 90,61 EUR počam od 01.02.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 90,73 EUR počam od 01.03.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 87,61 EUR počam od 01.04.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 88,64 EUR počam od 01.05.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 90,56 EUR počam od 01.06.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 88,73 EUR počam od 01.07.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 88,87 EUR počam od 01.08.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 87,11 EUR počam od 01.09.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 83,63 EUR počam od 01.10.2012. do 30.09.2105.

- na iznos od 87,64 EUR počam od 01.11.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 88,78 EUR počam od 01.12.2012. do 30.09.2015.

- na iznos od 88,87 EUR počam od 01.01.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 83,07 EUR počam od 01.02.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 86,80 EUR počam od 01.03.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 87,81 EUR počam od 01.04.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 85,58 EUR počam od 01.05.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 79,30 EUR počam od 01.06.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 76,82 EUR počam od 01.07.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 79,91 EUR počam od 01.08.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 82,04 EUR počam od 01.09.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 87,47 EUR počam od 01.10.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 84,48 EUR počam od 01.11.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 85,82 EUR počam od 01.12.2013. do 30.09.2015.

- na iznos od 86,91 EUR počam od 01.01.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 71,38 EUR počam od 01.02.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 73,14 EUR počam od 01.03.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 72,24 EUR počam od 01.04.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 70,49 EUR počam od 01.05.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 69,69 EUR počam od 01.06.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 70,04 EUR počam od 01.07.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 72,25 EUR počam od 01.08.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 74,50 EUR počam od 01.09.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 74,30 EUR počam od 01.10.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 75,43 EUR počam od 01.11.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 77,06 EUR počam od 01.12.2014. do 30.09.2015.

- na iznos od 76,40 EUR počam od 01.01.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 77,32 EUR počam od 01.02.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 77,32 EUR počam od 01.03.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 77,32 EUR počam od 01.04.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 77,32 EUR počam od 01.05.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 77,32 EUR počam od 01.06.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 77,32 EUR počam od 01.07.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 77,32 EUR počam od 01.08.2015. do 30.09.2015.

- na iznos od 77,32 EUR počam od 01.09.2015. do 30.09.2015.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u visini od 2.911,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2025. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.“ 2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23 i 146/25 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka ( nakon što je pravomoćno odlučeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5103879857 od 13. ožujka 2008., koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak) je tužiteljičin zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 5.167,24 EUR sa zateznim kamatama koji na pojedine iznose teče od dana dospijeća svakog pojedinog anuiteta do dan konverzije.

6.1. Tužiteljica zahtjev temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. U ovoj fazi postupka među strankama je sporno je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužiteljica u otplati kredita platila uslijed promjene tečaja u odnosu na tečaj i koji je bio u trenutku sklapanja ugovora te je li sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kojim su stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-e, izmijenjen osnovni ugovor, među ostalim i u pogledu valutne klauzule. Odnosno je li u skladu s odredbama ZPK-a, otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj valutnoj klauzuli, a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih odredbi.

7.1. Nije sporno da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu 13. veljače 2016. s učinkom od 30. rujna 2015. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

8. Ispitujući pobijanu presudu po članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP- a.

9. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je dosudio tužiteljici iznos od 5.167,24 EUR sa zateznim kamatama od stjecanja pa do 30. rujna 2015. kao dana konverzije prihvativši tužbeni zahtjev primjenom članka 1111. ZOO tj. primjenom instituta stjecanja bez osnove.

9.1. Prema stavu ovoga drugostupanjskoga suda, potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

9.2. Iz stanja spisa proizlazi da

- neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, je negativna i iznosi - 3.422,52 CHF, odnosno -15.896,28 HRK ili -2.109,76 EUR;

- neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi

38.932,37 HRK, odnosno 5.167,24 EUR,

- da je u postupku konverzije koji je proveden sukladno odredbama ZID ZPK/15 kod tužiteljice utvrđeno da nije nastala preplata do dana konverzije već manjak u iznosu od 904,98 EUR.

10. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (u daljnjem tekstu: Sud EU) izraženog u predmetima C-452/18 i C-118/17 konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli.

11. Dakle, utvrdivši da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna, da aneksom ugovora tužiteljica nije obeštećen prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje utužene svote.

12. U pogledu žalbenih navoda koji se tiču izuzeća sudaca treba reći da ne postoji uvjetan zahtjev za izuzeće, a ne postoje ni okolnosti zbog kojih žalitelj smatra da bi bilo osnove za izuzeće.

13. Protivno žaliteljevom shvaćanju ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije izgubila pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje bi potraživanje valjalo umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije, da je takav iznos utvrđen u postupku konverzije.

13.1. Međutim kako je vještak utvrdio da u postupku konverzije kod tužiteljice nije nastala preplata do dana konverzije već manjak u iznosu od 904,98 EUR pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku platiti tužiteljici iznos u svoti od 5.167,24 EUR koji predstavlja preplaćeni iznos zbog nepoštenih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu.

14. Prvostupanjski je sud, ranijom odlukom, utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu kojim je regulirana valutna klauzula ništetne. Člankom 323. stavak 1. i 324. ZOO-a regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

15. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO- a).

16. Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju. U konkretnom slučaju tužiteljica je, dakle, stekla pravo na restituciju preplaćenih svota na ime valutne klauzule zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu.

17. Za donošenje odluke o zahtjevu za plaćanje novčane svote na ime restitucije relevantno je li tužiteljevo pravo na restituciju prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljeve preplate.

18. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

19. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

19.1. Istina Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, o čemu će biti riječi u nastavku ovog obrazloženja.

20. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

21. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

22. Tužiteljica i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1., 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

23. Iako dodatak ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.

24. Tužiteljičino pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.

24.1. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

25. Tužiteljica se, kao prvo, nije odrekla prava na restituciju, a i kada bi se tumačilo drukčije odredbe Aneksa ugovora bjelodano je da nije ispunjen jedan od prethodno navedenih uvjeta za valjanost odricanja. Naime, tužitelj nije znao čega se odriče (npr. za preplatu zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nije ni mogla znati jer još uvijek nije bilo utvrđeno da je i ta odredba ništetna), a ni tuženik ne tvrdi da ju je informirao o relevantnim činjenicama.

26. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu O protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem anexa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

27. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe iz članka 154. stavka 1. ZPP- a odlučio o troškovima postupka.

28. Kako je tuženikova žalba odbijena to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

29. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 12. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović