Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-60/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića predsjednika vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Bušković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik iz Zaprešića, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreb radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, broj P-195/2025-58 od 21. studenoga 2025., u sjednici održanoj12. ožujka 2026 .

r i j e š i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točki I., IV. i VI. izreke) presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, broj P-195/2025-58 od 21. studenoga 2025. :

a) preinačava u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 naknaditi tužiteljici BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 819,79 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. listopada 2015. do dana plaćanja,

b) preinačava u točki IV. i VI. izreke (odluci o troškovima postupka) tako da točke IV. i VI. glase:

„Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 u roku od 15 dana naknadi tužiteljici BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.227,49 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. studenoga 2025. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke“,

b) potvrđuje u preostalom djelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 4.231,31 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. listopada 2015 do dana plaćanja,

II. Nalaže se tužiteljici BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknaditi tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 troškove drugostupanjskoga postupka u svoti 65,51EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Tuženiku: Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 se nalaže da tužiteljici: BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.051,10 EUR s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice : BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 5.051,10 EUR do 30. rujna 2015.

III. Odbacuje se kao nedopuštena tužba tužiteljice: BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa od 2,98 EUR s zakonskom zateznom kamatom : na iznos od 1,11 EUR od 1. 10. 2005. pa do isplate , na iznos od 0,91 EUR od 1. 11. 2005. pa do isplate i na iznos od 0,96 EUR od 1. 12. 2005. pa do isplate.

IV. Tuženiku: Zagrebačka banka d.d. , Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 se nalaže da tužiteljici: BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.244,58 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 21. studenog 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 102,91 EUR s zakonskom zatezno kamatom.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika : Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.784,54 EUR s zakonskom zateznom kamatom."

2. Protiv točke I., IV. i VI. izreke prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe ili ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 12. kolovoza 2005., a kojim je tužiteljici odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 32.000,00 CHF. Tužiteljica zahtjev temelji na ništetnoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi, pa zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev tužitelj temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO). Predmet spora je i zahtjev za isplatu više plaćene glavnice u svoti od 8.902,13 kn koji iznos predstavlja razliku između glavnice na dan konverzije prema početnim uvjetima i početnom tečaju i na dan konverzije i tečaju na dan konverzije za EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana sklapanja aneksa uz ugovor o kreditu od 18. veljače 2016. kojim je provedena konverzija.

7. Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu 12. kolovoza 2005. broj 3205264834, da je kreditor odobrio korisniku kredita kunsku protuvrijednosti iznosa od 32.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 15 godina, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu te da je ugovorena godišnja kamatna stopa u visini od 4,90 %.

7.1. Nije sporno da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu 18. veljače 2016. s učinkom od 30 rujna 2015. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

8. Sporno je je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužiteljica u otplati kredita platila uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja u odnosu na tečaj i koji je bio u trenutku sklapanja ugovora te je li sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kojim su stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-e, izmijenjen osnovni ugovor, među ostalim i u pogledu kamatne stope i valutne klauzule. Odnosno je li u skladu s odredbama ZPK-a, otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih odredbi.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim sudom nisu ostvarene bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti s obzirom na početak prvostupanjskoga postupka.

10. Pravilno je prvostupanjski sud (a kako je to već navedeno u odluci ovoga drugostupanjskoga suda broj Gž-630/2022-3 od 2. travnja 2025) prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da se tužiteljičin zahtjev temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po kolektivnoj tužbi u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, pa da se tužiteljica prema članku 502.c ZPP-a ima pravo pozvati na utvrđenje suda u ovom postupku u kojem je utvrđeno da su nepoštene, time i ništetne odredbe Ugovora kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu i primijeni na ovaj način valutnu klauzulu u CHF. Obzirom na nesporne činjenice (da je predmetni ugovor sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, da je ugovoreno da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica, da je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom) prvostupanjski sud pravilno smatra kako je prema citiranom članku 502.c ZPP navedenim pravnim utvrđenjima vezan i u ovom postupku.

11. Prema stavu i ovoga drugostupanjskoga suda, kako to pravilno i prvostupanjski sud zaključuje, tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije izgubila pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu.

12. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15, a ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

13. Tužiteljica i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

14. Iako Aneks ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača -"Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.

15. Tužiteljičino pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.

16. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

17. Tužiteljica se, kao prvo, nije odrekla prava na restituciju, a i kada bi se tumačilo drukčije odredbe Aneksa ugovora bjelodano je da nije ispunjen jedan od prethodno navedenih uvjeta za valjanost odricanja. Naime, tužiteljica nije znala čega se odriče a ni tuženik ne tvrdi da ju je informirao o relevantnim činjenicama.

18. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu B protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem anexa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

19. Međutim, unatoč svemu gore navedenome, prema stavu ovoga drugostupanjskoga suda, potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

19.1. Ovaj drugostupanjski sud je u odluci GŽ-630/2022-3 od 2. travnja 2025. naveo da iz nalaza i mišljena stalnog sudskog vještaka proizlazi da preplata po izvršenoj konverziji iznosi 6.176,72 kn, a da prvostupanjski sud nije dao razlog je li iznos koji je tuženik stekao bez osnove, odnosno iznos koji je tužiteljica preplatila umanjio za navedeni iznos dobiven po osnovi konverzije te da tužiteljici pripada pravo na potraživanje iz osnova razlike između glavnice utvrđene aneksom ugovora o kreditu od 18. veljače 2016 s učinkom od 30. rujna 2015 glavnice na dan konverzije prema početnim uvjetima i početnom tečaju i to sa zateznim kamatama od dana sklapanja aneksa uz ugovor o kreditu (tzv. više plaćena glavnica).

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata koje su na pojedine iznose, anuitete, tekle od dospijeća svakog anuiteta do 30. rujna 2015. zaključivši da je preplata po izvršenoj konverziji u svoti od 6.176,72 kn/819,79 EUR zatvorena plaćanjem navedenih zateznih kamata. (cit.točka 44. i 45. obrazloženja prvostupanjske presude): „Iz nalaza i mišljena stalnog sudskog vještaka proizlazi da preplata po izvršenoj konverziji iznosi 6.176,72 kn/819,79 EUR i time su se sukladno čl. 172. ZOO-a zatvorile zatezne kamate , kao što to i vještak tvrdi u svom nalazu i mišljenju , međutim tužiteljica sukladno tome nije precizirala tužbeni zahtjev i nije naznačila eventualne iznose zateznih kamata koje bi potraživala već je samo prvotno postavljeni tužbeni zahtjev pretvorila u valutu EUR. S obzirom na navedeno i prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka tužiteljica je prema predmetnom Ugovoru o kreditu preplatila mjesečne anuitete, zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule te razlike na dan 18. veljače 2016. prema početnim uvjetima i početnom tečaju i na dan konverzije glavnicu u ukupnom iznosu od 38.114,15 kuna/5.054,08 EUR."

21. Međutim, ovakav zaključak prvostupanjskoga suda ne proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka niti iz ostatka raspravne građe. Vještak u nalazu i mišljenu nije utvrdio da ukupne zatezne kamate do 30. rujna 2015. na glavnicu iznose upravo 6.176,72 kn/819,79 EUR. Naprotiv, vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 17. veljače 2022 da će o priznavanju preplate po izvršenoj konverziji u iznosu od 6.176,72 kn odlučiti sud jer se radi o pravnom pitanju (list spisa 354.)

22. Zbog toga je, a kako tužiteljica nije podnijela žalbu protiv točke II. izreke prvostupanjske presude kojim je odbijen zahtjev za plaćanje zateznih kamata na glavnicu, valjalo tužiteljičino potraživanje umanjiti za iznos dobiven u konverziji u svoti od 819,79 EUR/6.176,72 kn i odbiti ga od iznosa od 8.902,13 kn/1.181,52 EUR koji predstavlja iznos manje umanjene glavnice.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23-daljhe: Tarifa)

23.1. Tužiteljici pripadaju troškovi postupka u svoti od 2.227,49 EUR.

23.2. Trošak se sastoji od troškova nagrade odvjetniku prema Tarifi i to za: sastav tužbe iznos od 100 bodova, zastupanja na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 100 bodova (4 x 100 = 400 bodova), sastav tri obrazložena podneska iznos od po 100 bodova (3 x 100 bodova = 300 bodova) pomnoženo s vrijednosti jednog boda u visini od 2,00 EUR i uvećano za pripadajući PDV od 25% u svoti od 400,00 EUR iznosi 2.000,00 EUR

23.3.Tužiteljica je uspjela u sporu (kvantitativno) u postotku od 84%, (4.231,31 EUR od 5.051,10 EUR), a u pogledu osnove tužiteljica uspjeli u cijelosti, pa je ukupni tužiteljičin uspjeh tužitelja u sporu 92% (100% + 84% =184% dijeljeno 2 = 92%), a tuženikov 8 %. Kad se od one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, u konkretnom slučaju tužiteljice, oduzme postotak tuženikovog uspjeha, kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, razlika iznosi 84 %. Tako je tužiteljičin uspjeh odmjeren u postotku od 84% pa joj pripadaju troškovi postupka u svoti od 1.680,00 EUR (84% od 2.000,00 EUR) sve uvećano za troškove vještačenja u svoti od 547,49 EUR iznosi ukupno 2.227,49 EUR.

23.4. Tužiteljici ne pripadaju troškovi sudske pristojbe na presudu i tužbu jer iz stanja spisa ne proizlazi da je prvostupanjski sud naložio tužiteljici plaćanje te pristojbe niti da je tužiteljica tu pristojbu platila.

23.5. Tužiteljici ne pripada nagrada odvjetniku za sastav podnesaka od 20. studenoga 2020. kojim se tužiteljica očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV. Prema Tbr.8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23– u daljnjem tekstu: Tarifa) za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu, ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada po Tbr. 7. točka 1., 3., 6. i 7. Tarife, a za ostale podneske 25 % nagrade (Tbr. 8. točka 3. Tarife). Međutim, u konkretnom slučaju, tužiteljica je nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu osporio pravnu osnovu i visinu zahtjeva i istaknuo prigovor zastare, podneskom od 20. studenoga 2020., samo osporila navode iz odgovora na tužbu pozivajući se na navode iz tužbe pa je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice.

23.6. Tužiteljici ne pripada ni nagrada odvjetniku za sastav podneska od 11. travnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV jer isti nje bio potreban za vođenje postupka.

24. Tuženiku pripadaju troškovi drugostupanjskoga postupka u iznosu 65,51 EUR.

24.1. Navedeni troškovi sastoje se od troškova nagrade odvjetniku za sastav žalbe u visini od 125 bodova prema vrijednosti jednog boda u iznosu od 2,00 EUR te uvećano za pripadajući PDV od 25 % u svoti od 62,50 EUR i plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 96,96 EUR iznosi ukupno 409,46 EUR.

24.2. Međutim kako je tuženik uspio sa žalbom u postotku od16% (819,79 EUR/5051,10 EUR) pripadaju mu troškovi drugostupanjskoga postupka u iznosu od 65,51 EUR .

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom I. a) temeljem odredbe iz članka 373. točke 3. i članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavka 2. ZPP-a, pod točkom I. b) temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a i pod točkom II. temeljem odredbe iz članka 166. stavak 2. i 154. stavak 2. ZPP-a

Dubrovnik, 12. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović