Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-56/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Noemi Butorac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari i tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik U Zagrebu, protiv tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Zagreb, Svetošimunska cesta 23, OIB: 07699719217, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kos & partneri iz Zagreba radi novčane tražbine, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-10206/2020-21 od 11. travnja 2024., 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Tužiteljeva žalba se djelomično uvažava, a tuženikova odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-10206/2020-21 od 11. travnja 2024.,
a) preinačava u točki II. izreke tako da točka II. izreke glasi:
"Nalaže se tuženiku Sveučilištu u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Zagreb, Svetošimunska cesta 23, OIB: 07699719217, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u svoti od 859,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. travnja 2024. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
b) potvrđuje u točki I. izreke.
II. Nalaže se tuženiku Sveučilištu u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Zagreb, Svetošimunska cesta 23, OIB: 07699719217, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove drugostupanjskoga postupka u svoti od 15,62 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:
" I Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije OIB: 07699719217 Zagreb, Svetošimunska cesta 23, da tužitelju LF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 585,08 eur / 4.408,26 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:
-49,04 EUR/ 369,51 kn od 16. siječnja 2016. do isplate;
-31,03 EUR/ 233,81 kn od 16. veljače 2016. do isplate;
-18,85 EUR/ 142,01 kn od 16. ožujka 2016. do isplate;
-49,45 EUR/ 372,55 kn od 16. lipnja 2016. do isplate;
-47,57 EUR/ 358,38 kn od 16. srpnja 2016. o isplate;
-54,41 EUR/ 409,96 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate;
-58,20 EUR/ 438,50 kn od 16. rujna 2016. do isplate;
-45,72 EUR/ 344,51 kn od 16. listopada 2016. do isplate;
-56,21 EUR/ 423,48 kn od 16. studenog 2016. do isplate;
-57,54 EUR/ 433,51 kn od 16. prosinca 2016. do isplate;
-65,85 EUR/ 496,13 kn od 16. siječnja 2017. do isplate;
-51,22 EUR/ 385,91 kn od 16. veljače 2017. do isplate;
u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 734,20 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka navodeći da tužitelju pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav podneska od 21. svibnja 2021. i podneska od 25. svibnja 2022. koje mu prvostupanjski sud nije obistinio.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Tužiteljev žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na troškove sastava podneska od 25. svibnja 2022. a tuženikova žalba nije osnovana.
5. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP-a.
6. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točke ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 585,08 eura bruto na ime razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. temeljem odredbe članka III. i članka IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. (dalje: IDDS) sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa ni povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, koju navodi tuženik u žalbi.
9. U postupku je utvrđeno i pravilnost tog utvrđenja ne može se pobijati žalbom:
- da su Vlada Republike Hrvatske sa jedne strane i Sindikat javih službi s druge strane, sklopili 23. studenog 2006. Sporazum kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaću u javnim službama za 6% godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 01. siječnja svake godine;
- da su stranke 13. svibnja 2009. sklopile Dodatak sporazumu kojim su se suglasile o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, i da su u članku 3. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP;
- da su zatim 26. listopada 2011. zaključili IDDS o osnovici plaće u javnim službama koji tekst je usvojen arbitražnom odlukom od 07. prosinca 2011.;
- da je u članku III. IDDS određeno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja);
- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje IDDS kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. IDDS, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaće u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovora utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini, a također je utvrđeno je kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanim u IDDS, usklađivanja odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP trajao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine);
- da je 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske objavio Priopćenje za javnost o realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP iz kojeg proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. realni rast BDP-a iznosio 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. 2, 8 %, iz čega slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio 2%,
- da visina razlike plaće nije sporna među parničnim strankama.
10. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je u utuženom razdoblju ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).
10.1. Prvostupanjski je sud ocijenio valjanim IDDS od 26. listopada 2011. jer je sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, te članka 51. stavak 4. temeljnog kolektivnog ugovora. Osim toga da se radi o pravno valjanom poslu navodi se da su vjerodostojnim tumačenjem IDDS-a radi pojašnjenja primjene članka IV. točka 5. u vezi sa člankom VII. stavak 1. Vlada i Sindikat u biti potvrdili valjanost tog sporazuma.
11. IDDS predstavlja valjani ugovor, pa su odredbe istog u smislu odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09 i 124/09 - u daljnjem tekstu ZOPJS) temelj za određivanje osnovice u utvrđenom razdoblju jer su odredbe bile na snazi do 26. siječnja 2017., s obzirom da je člankom XI. navedenog sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od pet godina koje je vrijeme produženo tri mjeseca sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14–dalje ZR).
12. Tuženik neosnovano smatra da treba odgoditi primjenu članka III. IDDS jer odredbom članka VII. nije odgođena primjena članka III. jer se ona odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određenom u članku IV. i V. navedenog sporazuma.
12.1. Ne može se prihvatiti ni tuženikova tvrdnja da ga ne obvezuje IDDS na koju se poziva tužitelj jer nije potpisan od strane svih potpisnika prvotnog sporazuma. Naime, tuženik nije dokazao da bi neki od sindikata, pa ni Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, a utvrđeno je da je taj sindikat parafirao IDDS iz čega slijedi da je sudjelovao u pregovorima. Tako pravno shvaćanje zauzeto je i u presudi Vrhovnog suda RH broj Gž.13/02, u kojoj je izneseno stajalište da je sindikat pravilno zastupan u pregovorima i kada zastupnici nekih od sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupan i onda kada drugi sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, dok iz odluke Vrhovnog suda RH broj Revr.408/12 i odluke Ustavnog suda broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora s tim da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Niti jedan od potpisnika IDDS sporazuma o osnovici plaća u javnim službama nije sporio valjanost istih u zakonom predviđenom postupku.
13. Odredbom članka IV. IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađivanje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. IDDS ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnove bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću Republike Hrvatske u protekloj godini i istog pariteta iz prethodne alineje od 2008.
13.1 Nadalje odredbom članka V. IDDS-a određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II. i IV. IDDS sporazuma Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto mjesečne plaće VSS početnika u javnim službama (kvocijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u omjeru 95 prema 100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih 6 mjeseci za koje postoji podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5% slijedom čega je Vlada Republike Hrvatske donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/13) kojom je umanjila koeficijent za 3%, što znači da je tom uredbom smanjen koeficijent sa 1,25% na 1,2125.
14. IDDS-om o osnovici plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade i Sindikata dogovoreno je da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovice za plaću u javnim službama dovede do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske na razinu od 95 prema 100, iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz članka VII. stavak 1. IDDS-a nije preduvjet za primjenu odredbe članka III. odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009. godine.
15. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kada je prihvatio tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 585,08 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
16. Međutim prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tužiteljevu štetu u odluci o troškovima postupka propustivši odmjeriti tužitelju za sastav podneska od 25. svibnja 2022. u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV prema Tarifnom broju 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje: Tarifa). Tužitelju za sastav toga podneska pripada iznos od 50 bodova pomnoženo s vrijednosti 1 boda u svoti od 2,00 EUR i uvećano za pripadajući PDV od 25 % iznosi ukupno 125,00 EUR.
16. 1. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, tužitelju ne pripada nagrada odvjetniku za sastav podneska od 21. svibnja 2021. U konkretnom slučaju tužitelj je nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu osporio pravnu osnovu i visinu zahtjeva, te istaknuo prigovor zastare podneskom od 21. svibnja 2021., samo osporio navode iz odgovora na tužbu pozivajući se na navode iz tužbe pa se, ne radi o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice .
16.2. Zbog navedenog je trebalo odmjeriti tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u svoti od 125,00 EUR i odlučiti kao u točki I. a. izreke ove odluke.
17. Tužitelju pripadaju troškovi drugostupanjskoga postupka u svoti od 15,62 EUR.
17.1. Troškovi se sastoje od troškova nagrade odvjetniku za sastav žalbe prema vrijednosti ožalbenog dijela spora u iznosu od 200,00 EUR, a prema tarifnom broju 10. točki 4.Tarife dakle 12.5 bodova, pomnoženo s vrijednosti1 boda u svoti od 2,00 EUR iznosi 25,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 6,25 EUR iznosi 31,25 EUR.
17.2. Međutim, kako je tužitelj uspio u žalbenom postupku s 50% pripadaju mu troškovi drugostupanjskoga postupka u svoti od 15,62 EUR.
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude i to u točki I. b. temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u točki I. a. temeljem članka 380. točke. 3. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 166. stavka 2. ZPP-a i u točki II. temeljem članka 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. stavkom 2 ZPP-a.
Dubrovnik, 12. ožujka 2026.
Sutkinja:
Noemi Butorac