REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-2/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog AT zbog kaznenih djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019. - dalje: KZ/11.-19.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenog AT za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 19. prosinca 2024. broj K-5/2021-166 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 4. lipnja 2025. broj I Kž-55/2025-10, u sjednici održanoj 12. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog AT za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude AT proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ-11.-19., kaznenih djela protiv spolne slobode - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. -19. i kaznenog djela protiv javnog reda - nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11.-19. te je nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora za svako od navedenih kaznenih djela, na temelju članka 51. KZ/11. -19., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam godina i šest mjeseci.
2. Protiv te pravomoćne presude osuđeni AT je osobno i pravovremeno, na temelju članka 515. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024. - dalje: ZKP-24.) podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) „iz osnove navedene u članku 517. stavku 1. točkama 1., 2. i 3. u vezi sa stavkom 2. i članka 518. stavka 1. ZKP-24.“, smatrajući da je drugostupanjska presuda donesena na način koji predstavlja „grubu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja povreda je utjecala na presudu.“ .
2.1. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev u cijelosti usvojiti te „presude broj K-5/2021 i Kž-55/2025 ukinuti i vratiti postupak na ponovno odlučivanje, ali drugom sucu i vijeću koji neće kršiti njegova ustavna prava zajamčena člankom 6. stavkom 1. Ustavnog zakona i člankom 6. točkom 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama kojima je zajamčeno pravo na pravično suđenje“.
3. Prvostupanjski sud je, prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP-24., a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je svojim dopisom od 11. prosinca 2025. pod brojem Ksm-DO- 244/2025-3 izrazilo mišljenje da zahtjev osuđenika nije osnovan.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Iako osuđenik u zahtjevu uvodno ističe „grubu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda je utjecala na pravomoćnu presudu“, iz razloga koji su nakon toga izneseni u zahtjevu te danog obrazloženja proizlazi kako isti smatra da mu je tijekom kaznenog postupka bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno „Ustavom i Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama“.
5.1. Obrazlažući istaknutu povredu, a pritom ustrajući i nadalje na prigovorima iz žalbe izjavljene protiv prvostupanjske presude, osuđenik navodi kako je drugostupanjski sud u svojoj presudi potvrdio nepravilnu presudu prvostupanjskog suda nakon provedenog kaznenog postupka u kojem mu „nije bila omogućena obrana, dokazivanje nevinosti, saslušanje svjedoka obrane koji bi sve lažne tvrdnje optužbe demantirali, a time bi presuda bila pravilna i zakonita“. Smatra kako mu je u prvostupanjskom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz razloga što je sud prvog stupnja na raspravi odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem predloženih svjedoka kao nevažne, čime mu je onemogućena pravična obrana na raspravi, a drugostupanjski je sud takvo postupanje suda prvog stupnja u cijelosti prihvatio kao pravilno i zakonito, a što je bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost pravomoćne presude koja se pobija ovim zahtjevom.
6. Međutim, osuđenik u navedenom nije u pravu.
6.1. Imajući u vidu ovakav sadržaj podnesenog zahtjeva u kojem podnositelj tvrdi da je prvostupanjski sud ignorirao sve njegove dokazne prijedloge koji su se odnosili na ispitivanje svjedoka koje je on predložio, a što je i drugostupanjski sud prihvatio kao osnovano i što on u zahtjevu formulira kao povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, po ocjeni ovog suda, može se zaključiti kako se u konkretnoj situaciji prvenstveno radi o prigovorima koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje, a koja se očituje u povredi načela jednakosti oružja iz članka 29. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 8/1998. - pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. - pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. - pročišćeni tekst, 55/2001. - ispravak, 76/2010., 85/2010. - pročišćeni tekst i 5/2014. - dalje: Ustav) i članka 6. stavka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija). No, s tim u vezi potrebno je napomenuti kako sud tijekom postupka nema obvezu izvesti baš sve one dokaze koje stranke predlože, jer ukoliko ocjeni da neka činjenica koju bi izvođenjem dokaza trebalo utvrditi nije važna za odlučivanje tada može, na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP-24., odbiti izvođenje pojedinog predloženog dokaza. U tom pogledu treba također imati u vidu i činjenicu da prema standardima koji su ustanovljeni u nizu odluka Europskog suda za ljudska prava (na primjer: Topić ver. Croatia i Horvatić ver. Croatia) do povrede načela pravičnosti, a koje sadržajno, između ostalog, obuhvaća i načelo jednakosti oružja, može doći samo u situacijama ukoliko se radi o dokaznim prijedlozima koji su u dovoljnoj mjeri obrazloženi, ako su važni za konkretan predmet, ako pritom mogu pojačati poziciju obrane ili dovesti do oslobođenja optuženika te ako njihovo odbijanje sud nije na dostatan način obrazložio, što međutim ovdje nije bio slučaj.
6.2. Naime, kada se ima u vidu činjenica da je optuženiku tijekom prvostupanjskog postupka bilo omogućeno da neposredno ispita predložene svjedoke optužbe te da na taj način ospori vjerodostojnost dokaza optužbe odnosno iskaza svjedoka optužbe, da je isti u više navrata tijekom prvostupanjskog postupka predlagao izvođenje određenih dokaza (na raspravama 3. svibnja 2021. - list 253-255 spisa predmeta, 8. rujna 2022.
- list 394-397 spisa predmeta, 26. siječnja 2023. - list 487-490 spisa predmeta, 7. svibnja 2024. - list 690-695 spisa predmeta i 20. lipnja 2024. - list 715-717 spisa predmeta), od kojih je sud prvog stupnja veliku većinu i prihvatio te je navedene dokaze i izveo, pa tako i prijedloge za ispitivanje svjedoka obrane (VT, ST, ĐT, ĆT i OT), dok je samo na zadnjoj raspravi odbio prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem vještaka ginekologa, za provođenje ortopedskog i kombiniranog ortopedsko-neurokirurškog vještačenja te prijedloge za pribavljanjem određenih materijalnih podataka, a što je potom i obrazložio, tada nema govora o tome da bi tijekom prvostupanjskog dokaznog postupka podnositelj zahtjeva bio doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na državnog odvjetnika kao protivnu stranku u ovom kaznenom predmetu. Pritom je sud prvog stupnja svoju odluku o odbijanju dokaznih prijedloga obrane obrazložio valjanim, jasnim i iscrpnim argumentima, dovodeći u vezu značenje tih dokaza sa do tada već izvedenim dokazima, pri čemu je i sud drugog stupnja, u povodu izjavljene žalbe, odgovorio na žalbene navode obrane u odnosu na odbijene dokazne prijedloge, također za ovaj sud prihvatljivim, jasnim i dostatnim razlozima. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud, a što je u cijelosti prihvatio i drugostupanjski sud, suprotno tvrdnjama osuđenika, u kontradiktornom postupku objema strankama osigurao jednake mogućnosti dokazivanja odlučnih činjenica pa iz navedenog nedvojbeno proizlazi kako optuženiku tijekom dokaznog postupka koji je izveden pred sudom prvog stupnja nije bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje odnosno pravo na jednakost oružja, kao jedne od sastavnica prava na pravično suđenje.
6.3. Stoga, imajući u vidu prethodno izneseno, kada se uzme u obzir činjenica da je velika većina dokaznih prijedloga obrane od strane suda prvog stupnja bila prihvaćena te su potom ti dokazi bili i izvedeni tijekom dokaznog postupka, dok je samo manji dio dokaznih prijedloga obrane bio odbijen, za što je sud prvog stupnja i na zapisniku i u prvostupanjskoj presudi dao dostatne i valjane razloge (točke 4. do 4.5. obrazloženja), koje je kao takve u žalbenom postupku prihvatio i sud drugog stupnja, o čemu je u svojoj odluci također dao razloge (točke 8. do 8.2. obrazloženja), tada nema govora o tome da bi osuđenik u ovom kaznenom postupku po pitanju dokazivanja odlučnih činjenica bio doveden u neravnopravan položaj u odnosu na optužbu odnosno da bi na bilo koji način načelo jednakosti oružja, kao bitnog i sastavnog dijela prava na pravično suđenje, bilo ugroženo tijekom prvostupanjskog dokaznog postupka.
7. Slijedom svega iznesenog trebalo je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026.), odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 12. ožujka 2026.
Predsjednica Vijeća:
Ileana Vinja
