REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4613/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ljerke Perice, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima PI, LID, Josipu Popariću i Karlu Muiću, odvjetnicima u odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparic u Zagrebu, Gajeva ulica 19, protiv tuženika Vojnostegovnog suda, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, zastupanog po II, službenoj osobi, radi stegovne odgovornosti, 12. ožujka 2026,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Vojnostegovnog suda, KLASA: UP/I-815-01/25-01/3, URBROJ: 512-08-25-37 od 25. rujna 2025. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Vojnostegovnog suda, KLASA: UP/I-815-01/25-01/3, URBROJ: 512-08-25-37 od 25. rujna 2025. tužitelj je proglašen odgovornim za počinjenje stegovnih prijestupa iz članka 175. stavk a 3. toč. 33. i 45. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 155/23, 158/23 i 14/24; dalje: ZSOSRH), jer da je obavljao djelatnost koja je u suprotnosti s odredbama ZSOSRH-a ili bez prethodnog odobrenja ministra obrane i da je postupao suprotno propisima iz područja obrane kojim se nanosi šteta imovini Republike Hrvatske, zbog čega mu je izrečena stegovna kazna zaustavljanja napredovanja u službi u trajanju od tri godine.
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da je pogrešno utvrđenim odgovornim za počinjenje stegovnih prijestupa. U odnosu na stegovni prijestup iz članka 175. stavak 3. toč. 33. ZSOSRH-a tužitelj ne smatra spornim da je u dijelu terećenog razdoblja (od 28. srpnja 2020. do 26. lipnja 2024.) bio prokurist u društvu MY WAY TEAM d.o.o. Međutim, smatra da za dobivanje prokure i za to što je bio prokuristom nije potrebno odobrenje ministra obrane, jer nije bio zaposlenik navedenog društva i nije imao sklopljen ugovor o radu, nego je samo pomagao u svoje slobodno vrijeme, a sama prokura nema obilježje rada, već punomoći . U odnosu na stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. toč. 45. ZSOSRH-a tužitelj smatra da su pogrešno ocijenjeni dokazi, što se posljedično odrazilo na pravilno utvrđenje činjeničnog stanja i primjenu propisa. Ukazuje da se osporeno rješenje temelji na službenim zabilješkama o obavljenim razgovorima od strane vojne policije s osobama koje nisu potpisale danu izjavu niti im je ona predočena, što u svojim iskazima potvrđuju svjedoci OI, FI, VI i CI. S tim u vezi, napominje da su takve izjave u kaznenom postupku nezakoniti dokaz. Nadalje, tužitelj prigovara korištenju izjave njegove bivše supruge, jer ista ima pravo korištenja blagodati nesvjedočenja. Tužitelj smatra pogrešnim i tumačenja tuženika u svezi povećanih troškova najma stambenog prostora od strane tuženika, kao i naknade za stanovanje. Prema njegovu mišljenju, tumačenje tuženika je preusko i ograničeno je na troškove koje osoba ima radi najma stambenog prostora, dok ne uzima u obzir troškove goriva, amortizacije za osobno vozilo te drugih životnih troškova, uključujući režijske troškove, troškove kupovine namirnica i kućnih potrepština. Predlaže poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 12. veljače 2026.
6. Prema članku 14. stavku 1. ZSOSRH-a djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku nije dopušteno:
− obavljati samostalnu gospodarsku ili profesionalnu djelatnost
− obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj osobi
− biti članom upravnog, odnosno nadzornog odbora trgovačkog društva
Prema članku 14. stavku 2. ZSOSRH-a, iznimno od stavka 1. tog članka, djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku na temelju posebnog odobrenja ministra obrane može biti dopušten rad:
− kod druge pravne osobe ako to nije u suprotnosti s interesima službe, odnosno biti članom upravnog odnosno nadzornog odbora trgovačkog društva ako se radi o trgovačkim društvima od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku
− radi obavljanja djelatnosti i poslova izvan radnog vremena ako to nije u suprotnosti s interesima službe.
Prema članku 133. stavku 1. ZSOSRH-a naknada za stanovanje ostvaruje se kao nadoknada povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora djelatnim vojnim osobama imenovanim ili raspoređenim u mjesto službe koje je udaljeno najmanje 50 km od mjesta njihova prebivališta, ili ako je prebivalište ili mjesto službe na otoku bez obzira na udaljenost te ako nemaju riješeno stambeno pitanje i nisu smještene u vojnim lokacijama.
Prema članku 133. stavku 3. ZSOSRH-a pravo iz stavka 1. tog članka priznaje se na temelju prijavljenoga boravišta u mjestu službe.
Prema članku 175. stavku 3. ZSOSRH-a stegovni prijestup je, između ostalog, obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona ili bez prethodnog odobrenja ministra obrane (toč. 33.) i drugo postupanje suprotno propisima iz područja obrane kojim se nanosi šteta imovini Republike Hrvatske (toč. 45.).
7. Prema podacima spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 28. srpnja 2020. do 26. lipnja 2024. u sudskom registru bio upisan kao prokurist društva MY WAY TEAM d.o.o., a od 27. lipnja 2024. upisan je kao osnivač i direktor navedenog društva. Nije sporno da tužitelj u navedenom razdoblju nije imao odobrenje ministra prema članku 14. stavku 2. ZSOSRH-a.
8. Suprotno tužbenim navodima, sud smatra da ispravno tuženik zaključuje kako je tužitelju i za obavljanje poslova u periodu od 28. srpnja 2020. do 26. lipnja 2024. bilo potrebno odobrenje ministra u smislu članka 14. stavka 2. ZSOSRH-a. Naime, iz prikupljenih dokaza – službene zabilješke Odjela KVP od 12. studenog 2024. u dijelu koji se odnosi na obavljene razgovore s tužiteljem i djelatnicima trgovačkog društva te podataka iz sudskog registra – proizlazi da je tužitelj faktično obavljao poslove za potrebe trgovačkog društva MY WAY TEAM d.o.o., registriranog za djelatnost fitness centra, prvenstveno poslove vezane za vođenje poslova društva, nabavu i slično. U nastavku presude (toč. 12. i 13. obrazloženja) bit će posebno obrazloženi razlozi zbog kojih je bilo dopušteno koristiti službene zabilješke u disciplinskom postupku, kao i razlozi koji ukazuju na nevjerodostojnost raspravnih iskaza tužitelja i osoba koje su s njim blisko povezane (djelatnici, bliski prijate lji, sestrična).
9. Činjenica da je tužitelj u dijelu terećenog razdoblja bio upisan kao prokurist, a potom kao član i direktor društva, prema ocjeni suda samo potvrđuje kontinuitet i formalno priznanje faktičnog obavljanja upravljačkih poslova od strane tužitelja tijekom cjelokupnog razdoblja. Nije životno logično niti je za sud uvjerljivo da bi prije prestanka braka tužitelj povremeno obavljao samo pomoćne poslove, a da bi po okončanju braka
– svjestan da nema odobrenje ministra – preuzeo vođenje poslova društvu uz pravo na svu dobit od njegova poslovanja. Upravo spremnost tužitelja da se bez odobrenja ministra i javno registrira kao direktor i član društva jasno pokazuje da je tužitelj i u prethodnom razdoblju obavljao bitne poslove za navedeno trgovačko društvo i da je s tim društvom u značajnoj mjeri bio faktično povezan, zbog čega nakon prestanka bračne veze više nije bilo mogućnosti da se njegova (bivša) supruga formalno vodi kao direktor i član društva. Navedeno potvrđuju i zabilješke o obavljenim razgovorima s tužiteljem i djelatnicima trgovačkog društva. Prema ocjeni suda, nije mjerodavno je li tužitelj u razdoblju prije 26. lipnja 2024. imao zaključen ugovor o radu, jer to ne zahtijeva članak 14. ZSOSRH-a, već je naglasak na obavljanju poslova bez obzira na pravni temelj. Slijedom navedenog, budući da je tužitelj tijekom terećenog razdoblja obavljao poslove u smislu članka 14. stavka 1. ZSOSRH-a, bez odobrenja ministra prema članku 14. stavku 2. ZSOSRH-a, to je osnovano utvrđeno postojanje njegove odgovornosti za stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. toč. 33. ZSOSRH-a.
10. Prema podacima spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj od 25. svibnja 2020. imao prijavljeno boravište u [adresa] na adresama [adresa] (od 25. svibnja 2020. do 20. travnja 2021., od 29. siječnja 2024. do 29. siječnja 2025., od 29. ožujka 2025. do 25. ožujka 2026.) i Nemetovoj 7a (od 20. travnja 2021. do 23. svibnja 2023., od 17. srpnja do 31. prosinca 2023.), a prijavljeno prebivalište u [adresa] (do 5. ožujka 2021., odnosno [adresa] (od 5. ožujka 2021. do 19. prosinca 2024.). Mjesto rada tužitelja bilo je u Zagrebu, a tužitelj je radi ostvarivanja prava na naknadu za stanovanje podnio zahtjev uz koji je priložio i potvrdu o prijavi boravišta te ostvario traženu naknadu (najprije u mjesečnim iznosima od 2.400,00 kn, odnosno 318,53 eura, a potom u mjesečnim iznosima od 400,00 eura).
11. Prema osporenom rješenju tužitelj je u terećenom razdoblju samo formalno bio prijavljen na adresama u [adresa] u svrhu (neosnovanog) ostvarenja prava na naknadu za stanovanje, dok je na posao putovao s adrese prebivališta u [adresa], odnosno [adresa] (uključujući i s adrese u [adresa]). Sud smatra ispravnim takav zaključak tuženika. Iz prikupljenih dokaza, a posebice iz službene zabilješke Odjela KVP od 12. studenog 2024. u dijelu koji se odnosi na obavljene razgovore s tužiteljem i djelatnicima trgovačkog društva, izvješća V. PP Zagreb od 17. svibnja 2024. o obavljenoj terenskoj provjeri i razgovorima sa stanarima na adresi u [adresa] (stanar BI i predstavnik stanara ĆI) i službenih zabilješki o pregledu i analizi komunikacijske evidencije tužitelja, proizlazi da je tužitelj stvarno boravio na adresama u [adresa], dok je formalno bio prijavljen na adresama u [adresa], kako bi u smislu članka 133. stavak 1. i 3. ZSOSRH-a (formalno) mogao ostvariti pravo na naknadu za stanovanje. Pri tome, ispravno tuženik tumači da za ostvarivanje tog prava nije dostatno samo prijaviti boravište, nego je neophodno i da se stvarno boravi na prijavljenoj adresi boravišta.
12. Ispravno su od strane tuženika otklonjeni kao nevjerodostojni iskazi tužitelja, odnosno njegovih djelatnika izneseni na raspravi u upravnom postupku. Naime, pregled analize i komunikacijske evidencije tužitelja za period od skoro godinu dana (358 dana u razdoblju od 10. svibnja 2023. do 10. svibnja 2024.) pokazuje da je tužitelj 276 dana ostvario kontakt s područja [adresa], dok je tek 12 dana ostvario kontakt s područja grada Zagreba. Navedeno je krajnje neobično i životno je neuvjerljivo da bi osoba koja stvarno boravi na području grada Zagreba, a radi odlaska u službu u tom mjestu, samo 12 dana ostvarila kontakt s tog područja, dok bi u znatnom duljem razdoblju (276 dana) ostvarila kontakt s drugog područja. Nadalje, osobe (dvoje stanara na adresi u [adresa]) koje s tužiteljem nisu u blisko prijateljskom ili rodbinskom odnosu niti su s njim ugovorno vezane potvrdile su da im je tužitelj nepoznat na prijavljenoj adresi u [adresa], a na kojoj je formalno bio prijavljen preko dvije godine. Pored navedenog, ispravno tuženik ukazuje da je neživotno i nelogično da bi osoba koja je do veljače 2024. bila u braku i ima maloljetno dijete svoje vrijeme posebnog odmora i slobodno vrijeme provodila na adresi u [adresa], a ne sa svojom obitelji. U izloženom kontekstu, ukazuju se kao logični oni zaključci koji proizlaze iz službenih zabilješki o obavljenim razgovorima s tužiteljem i djelatnicima društva MY WAY TEAM d.o.o., a iz kojih je evidentno da tužitelj faktično nije boravio na adresama prijavljenog boravišta niti je s tim u vezi plaćao ikakvu naknadu, dok je u slobodno vrijeme faktično vodio poslove društva MY WAY TEAM d.o.o. Stoga su ispravno otklonjeni kao neuvjerljivi i nevjerodostojni raspravni iskazi tužitelja, njegovih djelatnika (OI, VI, CI) i osoba s kojima je blisko povezan (prijatelji UI i ŽI, sestrična FI), koji su u odnosu na odlučne činjenice, poput poslova koje tužitelj obavlja i mjesta gdje stvarno boravi, očigledno usmjereni na otklanjanje disciplinske odgovornosti od tužitelja.
13. Sud smatra da nije bilo zapreke da se tuženik koristi službenim zabilješkama o obavljenim razgovorima s tužiteljem, djelatnicima trgovačkog društva MY WAY TEAM d.o.o. i stanarima na adresi u [adresa]. Suprotno navodima tužitelja, nema zapreke da se u disciplinskom postupku koristi kao dokaz podatak koji se u drugom, odnosno kaznenom postupku eventualno može kvalificirati kao nezakoniti dokaz, a kako to proizlazi i iz relevantne upravnosudske i ustavnosudske prakse (npr. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4798/2010 od 12. lipnja 2014., toč. 8.1. i 8.2.). Napominje se da je tužitelju bila pružena mogućnost da dokazuje suprotno, saslušani su svjedoci koje je predložio te je bio upoznat sa sadržajem zabilješki o obavljenim razgovorima, dok je sud naprijed obrazložio iz kojih razloga smatra pravilnim zaključke tuženika.
14. Iako nije bilo osnove da se tuženik poziva na službenu zabilješku u dijelu koji se odnosi na razgovor s (bivšom) suprugom tužitelja, to ne utječe na zakonitost osporenog rješenja, budući da pravilnost zaključka tuženika proizlazi iz ostalog dokaznog materijala, a koji je naprijed citiran. Naime, prema članku 63. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) bračni drug, uključujući i bivšeg bračnog druga, ima pravo uskratiti svjedočenje i tu mogućnost je iskoristila bivša supruga tužitelja ZI na raspravi u upravnom postupku. Posljedično, ovo pozivanje na blagodat nesvjedočenja treba protegnuti i na ranije prikupljene informacije putem obavijesnog razgovora s ZI, budući da tom prilikom bivša supruga tužitelja očito nije bila poučena o svojim procesnim pravima. Navedeno, prema ocjeni suda, dovodi do toga da se dio bilješke koji se odnosi na razgovor sa bivšom suprugom tužitelja ne može koristiti u disciplinskom postupku. Međutim, ova nepravilnost ne dovodi u pitanje zakonitost osporenog rješenja tuženika, jer i preostali prikupljeni dokazni materijal uvjerljivo podupire zaključke tuženika, a kako je to naprijed obrazloženo (posebice pod točkama 10. i 11. obrazloženja) bez uzimanja u razmatranje bilješke o razgovoru sa bivšom suprugom tužitelja.
15. Sud ne smatra odlučnim tužbene navode u svezi tumačenja pojma naknade za stanovanje, odnosno što sve obuhvaćaju povećani troškovi života, s obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije stvarno boravio na prijavljenim adresama boravišta u [adresa], zbog čega posljedično nije mogao ni imati povećane troškove života po toj osnovi. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati predložene svjedoke (OI, FI, VI, CI, UI, KI i GI), budući da su isti detaljno ispitani tijekom disciplinskog postupka i njihovi iskazi prileže spisu, a tužitelj u tužbi ne navodi da bi isti trebali iskazivati o nekim drugim relevantnim okolnostima u odnosu na one o kojima su iskazivali u disciplinskom postupku. Osim toga, iz tužbenih navoda je vidljivo da tužitelj ne dovodi u pitanje sadržaj iskaza svjedoka, nego citirajući pojedine dijelove njihovih iskaza preispituje zaključke tuženika, a za ocjenu logičnosti zaključaka tuženika sudu nije bilo potrebno ponovno saslušavati već ispitane svjedoke.
16. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer tužitelj nije uspio u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS).
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. opunomoćenik tužitelja
2. tuženik