REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-180/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog DČ zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 36/2024. - dalje: KZ-24.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 13. svibnja 2025. broj K-202/2025-9 i presuda Županijskog suda u Sisku od 8. kolovoza 2025. broj Kž-189/2025-5, u sjednici održanoj 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog DČ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 13. svibnja 2025. broj K - 202/2025-9 i presuda Županijskog suda u Sisku od 8. kolovoza 2025. broj Kž- 189/2025-5 u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženi TČ radnjama opisanim izrekom prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-24.

II. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi TČ za kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ - 24., temeljem te iste zakonske odredbe osuđuje na kaznu zatvora u trajanju tri godine, u koju kaznu mu se, temeljem članka 54. KZ-24., uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 31. listopada 2024. pa nadalje.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 13. svibnja 2025. broj K-202/2025-9 i presuda Županijskog suda u Sisku od 8. kolovoza 2025. broj Kž-189/2025-5 osuđen je TČ radi počinjenja kaznenih djela protiv javnog reda - protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-24. i dogovora za počinjenje kaznenog djela iz članka 327. stavka 1. KZ-24. Potom mu je temeljem članka 326. stavka 2. KZ- 24. utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine, a temeljem članka 327. stavka 1. KZ-

24. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju jedne godine, nakon čega je, temeljem članka 51. KZ-24., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci.

2. Protiv te presude osuđeni TČ je pravovremeno i osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude „zbog kršenja temeljnih ljudskih prava i slobode zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom“. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske „prihvati ovaj zahtjev, provede raspravu i oslobodi ga za kazneno djelo iz članka 327. stavka 1. KZ/11., a za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11. smanji izrečenu kaznu unutar okvira u skladu sa sudskom praksom te mu omogući raniji izlazak iz zatvora“.

3. Temeljem članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP-25.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 2. listopada 2025. pod brojem Ksm-DO-204/2025, s mišljenjem da je zahtjev osuđenika djelomično osnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku.

5. Zahtjev je osnovan.

6. Podnoseći ovaj izvanredni pravni lijek pozivom na povredu iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 8. ZKP-25. i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda osuđenik ističe kako mu tijekom rasprave i prvostupanjskog postupka nije bilo omogućeno da koristi sudskog tumača za arapski jezik.

6.1. Međutim, u navedenom osuđenik nije u pravu.

6.2. U odnosu na ovako izneseni prigovor prvenstveno treba istaknuti kako se, sukladno članku 517. stavku 2. ZKP-25., povreda iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-25., a koja se odnosi na uskratu prava okrivljeniku da na raspravi upotrebljava svoj jezik (članak 8.), može isticati u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude samo ako je ista bila istaknuta i u žalbi protiv prvostupanjske presude ili je počinjena u drugostupanjskom postupku, pri čemu valja primijetiti kako iz samog sadržaja ovog dijela zahtjeva niti ne proizlazi da bi osuđenik ukazivao na to da bi ova povreda bila počinjena tijekom drugostupanjskog postupka.

6.3. Iz izvršenog uvida u spis predmeta Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovnog broja K-202/2025 odnosno sadržaja izjavljene žalbe osuđenika izjavljene protiv prvostupanjske presude (list 369 - 371 spisa predmeta) proizlazi kako je ta žalba bila izjavljena isključivo zbog odluke o kazni, ali ne i zbog povrede iz članka 8. ZKP - 25. pa se stoga ova povreda, sukladno članku 517. stavku 2. ZKP-25., niti ne može isticati u ovom izvanrednom pravnom lijeku.

6.4. Međutim, kada bi se ovaj prigovor, a koji se odnosi na povredu njegovog prava na tumačenje i prevođenje na njegov materinji jezik na raspravi, tumačio u kontekstu povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP- 25.), kao jedne od sastavnice prava na pravično suđenje propisano člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija), na koju povredu se osuđenik također poziva u ovom djelu zahtjeva, po ocjeni ovog suda, niti ova povreda ne proizlazi iz stanja spisa predmeta.

6.5. Naime, izvršenim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tijekom istrage osuđeniku bio osiguran stalni sudski tumač za arapski jezik u osobi ČČ, a tijekom prvostupanjske rasprave te radi prijevoda prvostupanjske i drugostupanjske presude također je od strane suda prvog stupnja za potrebe prevođenja bio angažiran stalni sudski tumač za arapski jezik u osobi DČĐ. Isto tako iz izvršenog uvida u zapisnik o raspravi održanoj pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu od 13. svibnja 2025. (list 312 - 319 spisa predmeta) proizlazi kako osuđenik nije imao primjedbi i prigovora na prevođenje sa hrvatskog na arapski jezik tijekom rasprave, a niti je u bilo kojem trenutku rasprave, koja je trajala ukupno dva sata, prigovarao kako ne razumije tijek rasprave i da mu nije jasno što se tijekom rasprave događa.

6.6. Stoga, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, iz razloga koji su prethodno izneseni i obrazloženi nije ostvarena povreda na koju u ovom dijelu zahtjeva ukazuje osuđenik.

7. Osuđenik u nastavku zahtjeva tvrdi da je za kazneno djelo koje se odnosi na prijevoz migranata iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-24. nepravedno osuđen na kaznu zatvora koja je daleko teža od kazni koje su izrečene drugim počiniteljima u Republici Hrvatskoj za identično kazneno djelo počinjeno pod sličnim okolnostima. Pritom, radi potkrijepe svojih navoda, citira nekoliko presuda Županijskih sudova u Puli-Pola, Varaždinu, Šibeniku, Zagrebu i Sisku u kojima su počinitelji za istovrsno kazneno djelo bili osuđeni na blaže kazne zatvora, u rasponu od jedne godine i šest mjeseci pa do dvije godine, dok je njemu u ovom kaznenom predmetu za istovrsno kazneno djelo izrečena stroža kazna odnosno kazna zatvora u trajanju tri godine.

7.1. No, suprotno navodima iz ovog dijela zahtjeva, podnositelju zahtjeva treba ukazati na činjenicu da se ovim izvanrednim pravnim lijekom pravomoćna presuda ne može ispitivati u odnosu na odluku o kazni, osim ukoliko je istom prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (članak 517. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 469. točkom 5. ZKP-25.), no to ovdje nije bio slučaj jer pravomoćnom presudom takva povreda nije počinjena budući da je za ovo kazneno djelo zakonom propisana kazna zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina.

8. I na koncu, iznoseći posljednji razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, osuđenik navodi kako je nepravedno optužen i osuđen i za kazneno djelo iz članka 327. stavka 1. KZ-24. Tvrdi kako mu nije jasno za što je još, osim prijevoza migranata, osuđen te da ne zna što ustvari znači članak 327. stavak 1. KZ-24.

8.1. Iako izričito ne precizira o kojoj povredi bi se u ovom konkretnom slučaju radilo, iz samog sadržaja ovog dijela zahtjeva proizlazi kako osuđenik sadržajno ukazuje na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP-25. (kazneni zakon povrijeđen u pitanju je li glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti) pa da bi time bila ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP-25.

8.2. Ovaj dio zahtjeva osuđenika je osnovan.

8.3. Po ocjeni ovog suda u pravu je podnositelj zahtjeva kada tvrdi da u situaciji kada je od strane nižestupanjskih sudova bio pravomoćno osuđen za kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-24., a kako je to činjenično i pravno opisano u izreci pobijane pravomoćne presude, tada nije mogao za te iste inkriminacije istovremeno biti osuđen i za kazneno djelo iz članka 327. stavka 1. KZ-24. (dogovor za počinjenje kaznenog djela). Naime, iz činjeničnog opisa pobijane presude proizlazi kako je osuđenik proglašen krivim što je: „... nakon što se prethodno tijekom listopada 2024. godine u Španjolskoj, s nepoznatom osobom dogovorio da će doći u Republiku Hrvatsku... i preuzeti nepoznati broj nezakonitih migranata koje će u dva navrata dovesti do granice S Republikom Slovenijom, za što je trebao dobiti novčani iznos od 1.500, 00 eura... pa je u Beču unajmio kombi vozilo Fiat Scudo... te je dana 27. listopada 2024.... u navedenom vozilu prevezao 16 nezakonitih migranata..., a dana 31. listopada 2024. prevezao novu skupinu nezakonitih migranata...“. Stoga, a imajući u vidu ovakve inkriminacije iz pravomoćne presude dogovor za izvršenje kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-24., kako je to činjenično opisano, prethodi njegovom neposrednom izvršenju i samim time počinitelj takvog kaznenog djela, po načelu konsumpcije, ne može istodobno biti odgovoran i za kazneno djelo iz članka 327. stavka 1. KZ-24., a kojom odredbom je propisano da je kazneno odgovoran svatko „tko se s drugim dogovori da će počiniti kazneno djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora u trajanju duljem od tri godine.“ . Naime, kazneno djelo koje prethodi drugom kaznenom djelu nekažnjivo je (tzv. nekažnjivo prethodno djelo) ako je njegovo nepravo do te mjere obuhvaćeno nepravom kasnijeg djela, zbog čega je počinitelja dovoljno kazniti samo za to kasnije počinjeno kazneno djelo. To drugim riječima znači da se neće kazniti počinitelj za dogovor za počinjenje kaznenog djela (članak 327. stavak 1. KZ-24.) ukoliko je nakon toga izvršeno dogovoreno kazneno djelo, kao što je ovdje bio slučaj s kaznenim djelom iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-24. Sukladno navedenom, u konkretnoj situaciji počinitelj koji se s nepoznatom osobom dogovorio da će u dva navrata preuzeti i prevesti nepoznati broj nezakonitih migranata do granice s Republikom Slovenijom, i to za odgovarajuću novčanu nagradu čini samo kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-24., dok sam dogovor, a koji je prethodio izvršenju ovog kaznenog djela, po ocjeni ovog suda, predstavlja nekažnjivu prethodnu radnju odnosno nekažnjivo prethodno djelo. Stoga je u tom pogledu pogrešan zaključak sudova nižeg stupnja da se u ovom konkretnom slučaju, kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, radi o tzv. realnom stjecaju dvaju kaznenih djela već se, po stavu ovog suda, radi o njihovom prividnom stjecaju po načelu konsumpcije jer je nepravo iz kaznenog djela iz članka 327. stavka 1. KZ-24. u cijelosti obuhvaćeno nepravom kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-24. koje je kasnije izvršeno.

8.4. Stoga, imajući u vidu prethodno izneseno, na opisani način ostvarena je povreda zakona iz članka 517. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 469. točkom 4. ZKP -25., na koju u ovom dijelu sadržajno ukazuje osuđenik.

9. Slijedom navedenog zahtjev osuđenika je osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026.), trebalo odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 12. ožujka 2026.

Predsjednica Vijeća:

Ileana Vinja