REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-213/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tihomir Pančić, odvjetnik u Puli, Tomasinijeva 12, protiv tuženika Istarske županije, OIB: 90017522601, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, radi zaštite poljoprivrednog zemljišta, 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-03/24-01/01, URBROJ: 2163-18-09/5-24-2 od 11. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Vodnjana-Dignano, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalne poslove, prostorno uređenje i gradnju KLASA: UP/l-363-03/22- 01/72, URBROJ: 2163-10-03-05/35-23-5 od 18. rujna 2023. obvezniku komunalnog doprinosa, ovdje tužitelju, u toč. 1. izreke određuje se obveza komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito izgrađenu slobodnostojeću stambenu zgradu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obujma 1.292,40 m3, u iznosu 15,93 EUR/m3, što ukupno iznosi 20.587,93 EUR. Toč. 2. izreke rješenja određeno je da obveznik na iznos iz toč. 1. izreke ostvaruje popust od 15% na jednokratno plaćanje te ukupan iznos kojeg je obveznik dužan platiti iznosi 17.499,74 EUR, u roku 15 dana od dana izvršnosti rješenja. U slučaju propuštanja plaćanja cjelokupnog iznosa komunalnog doprinosa, s popustom i u roku iz toč. 2. rješenja, obveznik nema pravo na popust i obvezatan je platiti visinu komunalnog doprinosa utvrđenu izračunom bez popusta, sa zateznom kamatom koja se obračunava na dospjeli neplaćeni dio tog iznosa bez popusta.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-03/24-01/01, URBROJ: 2163-18-09/5-24-2 od 11. prosinca 2024. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost citiranog rješenja tuženika. U tužbi ukazuje na povredu odredbe čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku obzirom mu niti u prvostupanjskom niti u drugostupanjskom postupku nije dana mogućnost izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje upravnog postupka, kao i na povredu načela utvrđivanja materijalne istine prema odredbi čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku, jer pravo stanje stvari u drugostupanjskom postupku nije pravilno i zakonito utvrđeno, jer se nisu utvrdile sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Naime, tužitelj je u žalbi iznio nove činjenice i nove dokaze koje drugostupanjsko tijelo nije uvažilo niti dalo valjano obrazloženje sukladno zakonu, čime je povrijeđen Ustav Republike Hrvatske i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na štetu tužitelja. Vezano za navedeno ističe prigovor pogrešne pasivne legitimacije jer tužitelj nije vlasnik predmetnog zemljišta, a samim time smatra da ne može biti niti obveznik plaćanja komunalnog doprinosa iz pobijanog rješenja. Nadalje, ukazuje na u tijeku drugostupanjsko upravnog postupka dostavljeno Uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola od 11. srpnja 2018. u svrhu dokazivanja da je građevina evidentirana prije 15. veljače 1968., slijedom čega smatra da je tuženik bio dužan uzeti u obzir da je dio nekadašnje zgrade "ugrađen" u novu stambenu zgradu (kota poda štale korespondira sa kotom poda sadašnjeg podruma novo sagrađene zgrade) te stoga umanjiti volumen nekadašnje legalne zgrade u napadanom rješenju. Ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 84. Zakona o komunalnom gospodarstvu koja se ogleda u pogrešnoj primjeni pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju, jer zakonodavac nigdje nije zabranio niti onemogućio tužitelja da u postupku donošenja rješenja o komunalnom doprinosu, prilikom ozakonjenja nove stambene zgrade ne smije dokazivati "svoje pravo na smanjenje komunalnog doprinosa temeljem prethodno sagrađenog legalnog objekta na istoj katastarskoj čestici". Na gore opisani način tuženik je posve pogrešno volumen zgrade uzeo iz obračuna prema snimci izvedenog stanja broj: 271 H iz lipnja 2013. godine, izgrađenom od društva Burić d.o.o. iz Pule, sačinjenom po ovlaštenom inženjeru građevine DU. Tužitelj zaključno iznosi kako Rješenje o izvedenom stanju od 12. travnja 2022., pravomoćno od 18. kolovoza 2022., nije meritorno za pravilno i zakonito utvrđivanje svih relevantnih činjenica vezano za utvrđivanje visine komunalnog doprinosa jer je tužitelj ”ovlašten ostvariti pravo na smanjene komunalnog doprinosa zbog nekadašnjeg legalnog objekta izgrađenog prije 1968. godine”, sve sukladno vještačenju po vještaku građevinske struke dostavljenom uz žalbu.

4. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donijeti presudu kojom će poništiti pobijano rješenje tuženika te predmet vratiti istom na ponovni postupak. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ukazao da je tužitelj pozvan na očitovanje o komunalnom doprinosu, a koji poziv je ostavljen u poštanskom sandučiću nakon drugog pokušaja dostave što je vidljivo iz priložene dostavnice, međutim isti se nije očitovao. Nadalje, tužitelj je u žalbenom postupku osporavao mjerodavne podatke o obujmu u snimci izvedenog stanja, a koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju od 12. travnja 2022., dakle time se izjasnio da se ne slaže s obračunom, međutim tuženik je kao drugostupanjsko tijelo ocijenio da žalbeni navodi nisu osnovani iz razloga navedenih u pobijanog rješenju dodajući da iz spisa i priloženih dokaza nije razvidna činjenicu da li je tužitelj uklonio zgradu (štalu sa sjenikom) ili ista nije ni postojala u vrijeme građenja zgrade koja je ozakonjena, odnosno ne prilaže nikakve dokaze o uklanjanju. Vezano za prigovor pasivne legitimacije ističe kako navedeno nije isticano u žalbenom postupku te ukazuje na odredbu čl. 22. st. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, odnosno nespornu činjenicu da je tužitelj bio podnositelj zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.

6. Podneskom od 19. siječnja 2026. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika istaknuvši da je tužitelj srušio staru štalu i na mjestu iste sagradio novu građevinu koja je ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju od 12. travnja 2022. te da je tuženik trebao omogućiti tužitelju da se referira na tu važnu činjenicu. Smatra posve pogrešan pristup tuženog tijela da su isključivo referentni podatci iz snimke izvedenog stanja, već je nadležno tijelo moralo utvrditi sve odlučne činjenice i dokaze u upravnom postupku, a ne prihvatiti snimku kao jedino meritornu. Nastavno je ukazao na izvadak iz zemljišnih knjiga iz kojeg je vidljivo da je vlasnica nove građevine IUZ iz [adresa], a ne tužitelj, te istaknuo kako smatra da je i rješenje o određivanju visine komunalnog doprinosa trebalo glasiti na istu.

7. U tijeku spora održana je rasprava 25. veljače 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Navedena rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS-a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Na istoj je opunomoćenik tužitelja ostao kod svih navoda iznijetih u tužbi i podnesku od 19. siječnja 2026. Naime, prvostupanjsko tijelo, kao nadležno tijelo, trebalo je omogućiti tužitelju, sukladno čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku, da aktivno sudjeluje u postupku, da predlaže nove činjenice i dokaze jer je nesporno da površinu i volumen ozakonjene zgrade treba umanjiti za postojeću štalu koja je prije postojala na istoj toj nekretnini, cca 20 m2, a to je utvrđeno Uvjerenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar od 10. siječnja 2024. gdje se vidi da je prema snimcima iz zraka još 1968. godine postojala sporna štala. Tužitelj je sukladno tom Uvjerenju dostavio u spis i sve priloge koji prate ovo Uvjerenje te je sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu temeljem čl. 82. površinu i volumen upravno tijelo trebalo izračunati umanjeno za površinu obujma zgrade, koja je bila uklonjena, a to nije učinjeno te nije nikada tužitelju dostavljen obračun komunalnog doprinosa te se na isto tužitelj nije mogao očitovati. Isto tako, tužitelj nije bio obaviješten o izračunu komunalnog doprinosa već je za tu obavezu plaćanja komunalnog doprinosa saznao tek dostavom prvostupanjskog rješenja. Dakle, sporna je površina i volumen predmetne ozakonjene zgrade koji se je morao umanjiti za uklonjenu postojeću zgradu te je tužitelju trebalo biti omogućeno u upravnom postupku da provjeri sve parametre i eventualno iznese prigovore na izvršeni obračun. Nesporno je da je meritorno rješenje o izvedenom stanju od 11. prosinca 2024., ali to ne znači da je ovlašteni arhitekt točno prikazao površinu jer nije prikazao umanjenje površine za uklonjenu postojeću zgradu. Stoga tužitelj smatra da je prvostupanjsko tijelo počinilo apsolutno bitnu povredu postupka jer je taj obračun svakako trebao biti sastavni dio rješenja i morao je imati istu KLASU i URBROJ kao i rješenje koje je predmet ovog postupka, a riječ je o rješenju od 18. rujna 2023. Stoga tužitelj predlaže poništenje ovog rješenja i poziva se na postojeću sudsku praksu u identičnim sporovima, poslovni broj Us I-1473/2023-8 od 29. prosinca 2025. Upravnog suda u Osijeku i poslovni broj Us I-200/2025 od 3. prosinca 2025. Upravnog suda u Zagrebu. Opunomoćenik tužitelja ujedno je predao u spis povijesne vlasničke listove za nekretninu koja je predmet ovog postupka iz kojih je vidljivo da je prijenos prava vlasništva s imena tužitelja na DUZ izvršen još 2018. godine dok je pobijano rješenje prvostupanjskog tijela doneseno 2023. godine.

8. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pri tom odbivši provesti ostale po tužitelju predložene dokaze (njegovim saslušanjem i saslušanjem svjedoka te vještačenjem po vještaku građevinske struke) ocijenivši da isti dokazi nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

9. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Obveza plaćanja komunalnog doprinosa u postupcima izdavanja rješenja o izvedenom stanju uređena je odredbom čl. 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine” broj: 86/12, 143/13 i 65/17, 14/19, dalje: Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama). Tako je st. 1. istoga čl. propisano da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim zakonom nije propisano drukčije. Nadležno upravno tijelo dužno je tijelima nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od petnaest dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju (st. 4.).

11. Prema čl. 16. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju utvrđuju prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu te je u čl. 18. istoga Zakona propisano da se rješenje o izvedenom stanju donosi za nezakonito izgrađenu zgradu koja se prema tom Zakonu može ozakoniti, ako je, između ostalog, arhitektonska snimka odnosno snimka izvedenog stanja u skladu s izvedenim stanjem zgrade.

12. Posebni propisi na koje se referira citirani čl. 22. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a kojima je uređena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, u prvom redu su Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18, 110/18, 32/20, dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) i, u konkretnom slučaju, Odluka o komunalnom doprinosu ("Službeni glasnik Grada Vodnjana" broj: 02/19 i 6/20).

13. Iz citiranih odredaba proizlazi da je podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, dužan platiti komunalni doprinos za nezakonito izgrađeni (ili dograđeni) obujam zgrade, slijedom čega neosnovano tužitelj ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Činjenica da je osoba koja je vlasnik zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju različita od osobe podnositelja zahtjeva, ne oslobađa zakonske obveze tužitelja, kao podnositelja zahtjeva, na plaćanje komunalnog doprinosa, obzirom zakonom nije propisana prvenstvena odgovornost vlasnika.

14. Nadalje, prema podacima iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj tek u postupku donošenja rješenja o komunalnom doprinosu ističe da je dio zgrade za koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju bio zakonit i prije donošenja tog rješenja. Međutim, sukladno ranije citiranim odredbama mjerodavnih propisa, komunalni doprinos se u predmetnom postupku utvrđuje za zgradu za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju i to na temelju činjenica koje su utvrđene u postupku donošenja tog rješenja. Dakle, pitanje zakonitosti izgradnje ili rekonstrukcije zgrada ili dijelova zgrada, jednako kao i veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade utvrđuju se u postupku ozakonjenja, a tijelo koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju te podatke dostavlja tijelu nadležnom za utvrđivanje komunalnog doprinosa, po izvršnosti rješenja o izvedenom stanju. Tužitelj je u postupku donošenja rješenja o izvedenom stanju bio dužan činjenice na kojima je temeljio zahtjev iznijeti točno, određeno i istinito te je imao mogućnost pravnim lijekovima osporavati zakonitost rješenja o izvedenom stanju čiji je sastavni dio i snimka izvedenog stanja, ako je smatrao da je to rješenje nezakonito, odnosno da je utemeljeno na pogrešno ili nepotpuno utvrđenim činjenicama. U tom je, dakle, postupku tužitelj imao mogućnost iznositi i dokazivati navode o legalnosti zgrade ili njezinih dijelova.

15. Navedeno je sukladno dosljednoj sudskoj praksi iskazanoj između ostalog i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2138/2024-3 od 20. veljače 2025.: "Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je komunalni doprinos obračunat temeljem snimke izvedenog stanja broj: 014/15 iz svibnja 2015. izrađene po ovlaštenom inženjeru građevinarstva TU, a koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju od 31. ožujka 2017. i to za razliku u obujmu upravo u skladu s dokumentacijom koju je sam tužitelj dostavio u postupku ozakonjenja predmetnih zgrada."

16. Odluke na koje se poziva tužitelj na ročištu u ovom sporu nisu odlučne za rješenje konkretnog predmeta obzirom se referirane odluke odnose na pitanje utvrđivanja zastarnog roka, a što u konkretnom slučaju nije sporno niti osporeno. Također, neosnovano tužitelj na ročištu u sporu pozivom na navedene odluke, ukazuje na nedostatak vezano za obračun komunalnog doprinosa, obzirom suprotno proizlazi iz sadržaja obrazloženja prvostupanjskog rješenja koje sadrži prikaz načina obračuna sukladno odredbi čl. 85. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

17. Zaključno, sud je utvrdio da tužitelj osnovano ističe da mu u upravnom postupku nije omogućeno izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari prije donošenja prvostupanjskog rješenja s obzirom na neurednu dostavu poziva na očitovanje. Međutim, za istaći je da povreda odredaba Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojima je uređeno pravo izjašnjenja stranke ne čini prvostupanjsko ili drugostupanjsko rješenje, tj. izreku odnosnog rješenja, nužno nezakonitima, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj takve postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Naime, prema odredbi čl. 116. toč. 2. ZUP-a, drugostupanjsko će tijelo odbiti žalbu i ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari. Kako je u konkretnom slučaju u žalbenom postupku omogućeno tužitelju očitovanje, sud je utvrdio da navedena postupovna povreda nije od utjecaja na rješavanje upravne stvari.

18. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je u skladu s odredbom čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako isti nije uspio u ovom sporu to mu na temelju odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova ovog spora. Stoga je odbijen navedeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Rijeci 12. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Tihomiru Pančiću, odvjetniku u Puli, Tomasinijeva 12

- Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8