REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-222/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Saša Drobnjak, odvjetnik u Puli, Mutvoranska 3, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Ulica Republike Austrije 14, Zagreb, radi donošenja rješenja o izvedenom stanju, 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/24-26/37, URBROJ: 531- 03-4-25-2 od 14. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula KLASA: UP/I-361-05/17-06/254, URBROJ: 2163-18-06/9-23-13 od 27. studenog 2023. odbijen je zahtjev ovdje tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu stambene namjene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-05/24-26/37, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 14. siječnja 2025. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom osporava rješenje tuženika. U tužbi ističe kao DGU uvjerenje koje je tužitelj dostavio u upravnom postupku nedvojbeno potvrđuje da je na čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagrađena građevina. Dakle, ne može se raditi o temelju nekog budućeg objekta. To potvrđuje i zaključak prvostupanjskog tijela iz obrazloženja njegovog rješenja u kojem se navodi da gornji objekt vidljiv na tom uvjerenju daje sjenu, iz čega nedvojbeno proizlazi da je na tom dijelu nekretnine postojala građevina, odnosno da se ne radi o temelju budućeg objekta. Tuženik također ne objašnjava iz čega nedvojbeno zaključuje da prostor između te dvije građevine, označen na ortofotosnimci zelenom bojom, ne predstavlja dio šume ili zelenu tendu koja štiti ravni krov građevine tužitelja od sunca kako se objekt bez izolacije ne bi previše zagrijavao. Tužitelj smatra da tehničke karakteristike postojećeg plana kojeg je tuženik koristio kao alat kod zaključivanja u ovom predmetu ne dopuštaju donošenje odluke koju je donio jer se takvim zaključivanjem, koje se temelji na nepreciznim tehničkim dokazima, odnosno njihovoj pogrešnoj interpretaciji, a koji nisu ni potvrđeni po vještaku adekvatne struke, ili svjedocima, tužitelja postavlja u diskriminatornu odnosno nezakonitu poziciju u kojoj se ne poštuju njegova materijalna prava. Po mišljenju tužitelja tuženik u obrazloženju rješenja ne navodi iz čega nedvojbeno zaključuje da se radi od dva, a ne o jednom objektu, jer je iz uvjerenja DOF5/2011 i DOF5/2014-2016 vidljivo da se ova dva objekta dimenzijama poklapaju s dimenzijama objekta koji je vidljiv na sada važećoj ortofotokarti i katastarskom planu, a takav zaključak ne proizlazi iz stanja predmeta i priklupljenih isprava. Tužitelj posebno navodi da preciznosti u mjerilu iz ortokarata ne može biti, a što je suprotno zaključku tuženika iz obrazloženja rješenja da je običnim preklapanjem karata moguće utvrditi da je objekat tužitelja sagrađen nakon roka iza kojeg legalizacija nije dopuštena. Po mišljenju tužitelja bez mjerničkog vještačenja ne mogu se donositi zaključci kakve je donio tuženik, a posebno kraj činjenice ne/kvalitete ortofotoplana iz 2011. godine, odnosno stupnja njegove tadašnje i sadašnje ne/razlučivosti (radi se o slaboj kvaliteti plana). Takav zaključak bi bio valjan jedino ukoliko bi se do njega došlo valjanim vještačenjem, koje tuženik nije proveo, odnosno nije mu mjerničkim vještačenjem dopustio da dokazuje postojanje objekta iz kopije plana, odnosno činjenicu da je sadašnji objekt identičan objektu koji je u službenom operatu bio vidljiv do dana 21. lipnja 2011., odnosno dokazivanja postojanja šume, odnosno zelene tende koja je djelomično natkrivala dio tadašnjeg objekta, tj. dokazivanje istog saslušanjem svjedoka koji bi mogli potvrditi da je objekt vidljiv na današnjem planu identičan onom iz uvjerenja DOF5/2011, a koja prava mu naslov nije mogao uskratiti. Takav nezakoniti postupak tuženika, bez obzira na njegovo objašnjenje da isti nije predviđen zakonom, razlog je nezakonitosti osporenog rješenja.

4. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donošenje presude kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te predložio tužbeni zahtjev odbiti.

6. Sud je održao ročište za raspravu 25. veljače 2026., na koje su pristupio opunomoćenik tužitelja, a kako je tuženik uredno pozvan, sud je ne našavši razloga za odgodu, ročište održao u njegovu odsustvu. Na navedenom ročištu opunomoćenik tužitelj ostao je kod svih tvrdnji iz podnesene tužbe i tužbenog zahtjeva. Predložio je da se u okviru ovog postupka izvede vještačenje objekta po ortofotokartama s obzirom na poznatu činjenicu da je pogreška u ortofotokartama gotovo pola metra, a i zbog činjenice da je po tvrdnjama tužitelja dio objekta 2011. godine, kad je učinjeno snimanje, bio zaklonjen bujnom vegetacijom. Tužitelj i nadalje ostaje kod tvrdnje da se radi o istom objektu odnosno da je objekt, koji je danas vidljiv na DOF-u 2023/2024, isti onaj objekt koji je bio vidljiv i na DOF-u 2011.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Sud nije u sporu provodio daljnje dokaze predložene od strane tužitelja (saslušanjem tužitelja, svjedoka, vještačenjem) obzirom je sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari mogao nedvojbeno utvrditi na temelju postojeće dokumentacije sadržane u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ) nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

10. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011, ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

11. Sukladno citiranim odredbama, zgradom koja se može ozakoniti temeljem ZPNIZ-a smatra se zgrada koja je vidljiva na karti DOF5/2011 ili ukoliko na karti DOF5/2011 nije nedvojbeno vidljiva, ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi. Citirane odredbe propisuju posebna dokazna pravila kojima se dokazuje da je zgrada u smislu toga Zakona izgrađena i u tu svrhu propisuju primarni dokaz – ortofoto kartu DOF5/2011, a ukoliko zgrada nije nedvojbeno vidljiva na toj karti, taksativno propisuju druga dokazna sredstva. Stoga se činjenica o vremenu gradnje zgrade drugim dokaznim sredstvima ne može dokazivati, a isti je pravni stav zauzeo i Visoki upravni Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-1011/15-2 od 2. rujna 2015. Pri tome citirane odredbe ZPNIZ-a, prema načelu da posebna odredba isključuje primjenu opće odredbe (lex sprecialis derogat legi generali), isključuju primjenu općih pravila o dokazivanju iz ZUP-a. Štoviše, iz citiranih odredbi proizlazi da se ZPNIZ odnosi samo na zgrade koje su vidljive na karti DOF5/2011, ili ukoliko na karti DOF5/2011 nisu nedvojbeno vidljive, na zgrade koje su vidljive na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili su do tog dana evidentirane na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, stoga u odnosu na zgrade koje ne zadovoljavaju navedene uvjete niti ne postoje pretpostavke za vođenje postupka prema odredbama toga Zakona.

12. Na navedeno ukazuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim svojim odlukama pa tako i u presudi poslovni broj U zpz-42/2017-6 od 23. ožujka 2022. u kojoj je između ostalog navedeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama U-zpz 46/17-5 od 10. svibnja 2018. i U-zpz-10/17 od 29. kolovoza 2018. jasno izrazio shvaćanje da se u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada odlučna činjenica je li zgrada izgrađena do 21. lipnja 2011. i to do zakonom određenog stupnja izgrađenosti, ne može dokazivati drugim dokaznim sredstvima, osim onih koja su navedena u čl. 2. ZOPNIZ-a, ovisno o tome je li zgrada vidljiva ili nije vidljiva na DOF5/2011.

13. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da se uvjerenjem Državne geodetske uprave od 13. rujna 2023., koje je u spis dostavio tužitelj, potvrđuje da je zgrada za koju je identifikacijom utvrđeno da je smještena na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vidljiva na DOF5/2011 te da je navedena zgrada za koju je izdano uvjerenje označena rimskim brojem I na preslici DOF5/2011, koja je sastavni dio tog uvjerenja.

14. U upravnom postupku je usporedbom zgrade označene na citiranom uvjerenju Državne geodetske uprave sa zgradom čije se ozakonjenje traži prikazanom u snimci izvedenog stanja i vidljivom na kasnijoj ortofotokarti, utvrđeno da se ne radi o istoj zgradi.

15. Navedeno činjenično utvrđenje ovaj sud ocijenio je pravilnim i zakonitim. Naime, na DOF5/2011 je vidljiv jedan objekt koji je označen strelicom na uvjerenju Državne geodetske uprave od 13. rujna 2023. kao vidljiv, no isti je drugačijeg oblika i značajno manjih dimenzija od zgrade čije se ozakonjenje traži. Na istom uvjerenju DOF5/2011 vidljiva je, ispod citiranog objekta označenog strelicom, svijetla površina, za koju je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da ne projicira sjenu, za razliku od objekta označenog strelicom, iz čega nedvojbeno proizlazi da se vezano za "svjetlu površinu" ne radi o objektu, suprotno tvrdnjama tužitelja. Nastavno, usporedbom s DOF5/2014-2016 utvrđeno je da je na istom vidljiva bijela zgrada kvadratnog oblika i barem dvostruku veće površine od one zgrade označene na uvjerenju Državne geodetske uprave od 13. rujna 2023., pri čemu se kao bitno tužitelju napominje da zgrada vidljiva na DOF5/2014-2016 svojim oblikom i dimenzijama odgovara zgradi prikazanoj u snimci izvedenog stanja.

16. Valja ukazati i kako Državna geodetska uprava samo utvrđuje svojim uvjerenjima da je nešto vidljivo, a ne utvrđuje je li to što je vidljivo naknadno srušeno, uklonjeno ili rekonstruirano i da li je to što je vidljivo isto zgradi koja se ozakonjuje, a što se upravo utvrđuje u upravnom postupku cijeneći svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno i rezultate provedenog upravnog postupka. Navedeno stajalište izneseno je već i u odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, između ostalog u presudi Usž- 3150/2024-2 od 12. prosinca 2024. U citiranoj presudi navedeno je sljedeće: "Tužitelj se u ovom postupku i sporu neosnovano poziva na uvjerenje Državne geodetske uprave KLASA: 935-08/18-03/785, URBROJ: 541-03-01-02/5-18-2 od 7. rujna 2018. prema kojem je zgrada izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljiva na DOF5/2011. Navedeno iz razloga što vidljivost zgrade na DOF5/2011 utvrđuje službena osoba tuženika."

17. Nadalje, valja reći kako sud prihvaća zaključak tuženika kako u predmetima ozakonjenja nema zakonske obveze upravnog tijela na dostavu strankama snimaka DOF5 u koje upravna tijela vrše uvid tijekom postupka kao niti provođenja vještačenja na tu okolnost jer je zakonom propisano da službena osoba izvršava uvid u DOF5/2011 ili neki drugi DOF5 i o tome sačinjava službenu bilješku (čl. 16. ZPNIZ-a). Službene osobe ovlaštene su za isto te posjeduju stručno znanje potrebno za izvršavanje uvida i donošenje zaključaka temeljem istog, odnosno da daju svoje stručno mišljenje. Stoga u konkretnom slučaju nije bilo mjesta postupanju sukladno odredbi čl. 66. st. 6. ZUP-a.

18. Zaključno, ukazuje se kako pravilno tužitelj u tužbi ističe da je pogrešno tuženik u obrazloženju svog rješenja naveo da je u konkretnom slučaju utvrđeno da snimka izvedenog stanja nije u skladu s izvedenim stanjem, obzirom suprotno proizlazi iz sadržaja rješenja prvostupanjskog tijela i stanja spisa upravnog postupka, no sud navedeno pogrešno utvrđenje ne ocjenjuje od utjecaja na zakonitost izreke rješenja tuženika odnosno zakonitost odluke prvostupanjskog tijela.

19. Slijedom navedenog, ocjena je suda kako je pravilno u upravnom postupku odbijen prijedlog ovdje tužitelja jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ozakonjenje prema ranije citiranim odredbama ZPNIZ-a.

20. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika, kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbijanju zahtjeva ovdje tužitelja, ocjenjena je zakonitom te je na temelju odredbe čl. 116. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje ZUS) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako isti nije uspio u ovom sporu to mu na temelju odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova ovog spora. Stoga je odbijen navedeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Rijeci 12. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Saši Drobnjaku, odvjetniku u Puli, Mutvoranska 3

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20