REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-1012/2025-7
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja DE PROMO DIZAJN d.o.o. u stečaju Višnjevac, Petra Preradovića 4, OIB: 61054504587, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Ivana Kalkan iz Osijeka, Trg Ljudevita Gaja 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, OIB: 18683136487, radi ovrhe poreznog duga, 12. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-01/25- 01/178, URBROJ: 513-04-25-3 od 30. rujna 2025.
II. Poništava se rješenje o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek KLASA: UP/I-415-02/2025-001/01408, URBROJ: 513-007-14/2025-01 od 24. lipnja 2025.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 93.144,71 eura (slovima: devedeset tri tisuće sto četrdeset četiri eura i sedamdeset jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 0,75 eura od 26. lipnja 2025.
- 663,61 eura od 26. lipnja 2025.
- 29,25 eura od 1. srpnja 2025.
- 540,26 eura od 1. srpnja 2025.
- 41,33 eura od 3. srpnja 2025.
- 91.869,51 eura od 17. listopada 2025.,
pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-415-01/25-01/178, URBROJ: 513-04-25-3 od 30. rujna 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, KLASA: UP/I-415-02/2025-001/01408, URBROJ: 513-007-14/2025-01 od 24. lipnja 2025.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke određeno je da tužitelj duguje na temelju ovršne isprave, na dan 24. lipnja 2025. iznos od 91.137,18 eura (glavnica 84.123,55 eura, kamata 7.013,63 eura). U točki 2. izreke naloženo je Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, u skladu sa Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. U točki 3. izreke naloženo je Financijskoj agenciji da za novčani iznos iz točke 1. izreke rješenja, za koji je ovrha određena i koji se po dostavi ovog rješenja Financijskoj agenciji plijeni ovršeniku, odmah izda nalog za prijenos novčanih računa u korist računa navedenih u točki 3. izreke rješenja. Točkom 4. izreke naloženo je Financijskoj agenciji obračunati daljnje kamate na glavnicu duga, počevši od 25. lipnja 2025. do podmirenja duga. Za iznos obračunatih kamata, Financijska agencija je dužna banci izdati nalog da novčani iznos obračunatih kamata prenese ovrhovoditelju u korist računa iz točke 3. izreke rješenja. U točki 5. izreke određeno je da se troškovi ovrhe određuju u iznosu od 30,00 eura. Za iznos određenih troškova Financijska agencija je dužna banci izdati nalog da određeni novčani iznos prenese u korist računa navedenog u točki 5. izreke. Točkom 6. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. U tužbi tužitelj navodi da predmetno rješenje tuženika osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba upravnog postupka. Navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, broj: St-549/2024-11 od 29. listopada 2024. nad tužiteljem otvoren stečajni postupak. Poziva se na odredbe Stečajnog zakona te ističe da se predmetna obveza odnosi na razdoblje prije otvaranja stečajnog postupka i smatra da se stoga ne može namirivati kao obveza stečajne mase već jedino u svojstvu stečajnog vjerovnika. Poziva se na odredbe Općeg poreznog zakona i Zakona o porezu na dodanu vrijednost te ističe da je obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost, koji je utvrđen u postupku poreznog nadzora, nastala prije otvaranja stečajnog postupka te da je svaka ovrha radi naplate zabranjena odredbama Stečajnog zakona. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavana rješenja, uz povrat neosnovano naplaćenog ukupnog iznosa i pripadajuću zakonsku zateznu kamatu te naknaditi mu trošak spora na ime sudskih pristojbi.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja od 30. rujna 2025. iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. Budući da je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Iz rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: St-549/2024-11 od 29. listopada 2024. proizlazi da je s danom 29. listopada 2024. nad tužiteljem otvoren stečajni postupak.
8. Ovrha nad tužiteljem je provedena u skladu s člankom 140. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22., dalje: OPZ) kojim je propisano da se ovrha provodi na temelju ovršne isprave, konkretno pravomoćnog i izvršnog poreznog rješenja Porezne Uprave, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor KLASA: UP/I-471-02/24-01/175, URBROJ: 513-07-14- 25-10 od 13. ožujka 2025. Dakle, ovršna isprava je porezno rješenje koje je doneseno nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem (29. listopada 2024.), ali za tražbine koje se odnose na razdoblje prije otvaranja stečajnog postupka. Iz tog rješenja nesporno proizlazi da se radi o dugovanju tužitelja za porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. rujna 2024.
9. Člankom 29. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine,broj 73/13., 99/13, 148/13, 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20
., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24. i 152/24.) propisano je da je »Oporezivi događaj« događaj na temelju kojeg su ispunjeni pravni uvjeti potrebni za nastanak obveze obračuna PDV-a. Prema stavku 2. tog članka, »Obveza obračuna PDV-a« nastaje u trenutku kada Porezna uprava temeljem odredbi ovoga Zakona ima pravo potraživati PDV od osobe koja ga je obvezna platiti, iako je vrijeme plaćanja PDV -a odgođeno.
10. Nije sporno da je Porezna uprava ovlaštena provoditi porezni nadzor i utvrditi porezne obveze i nakon otvaranja stečajnog postupka, ali je sporno je li ovlaštena naplatiti ga u ovršnom postupku s obzirom da se radi o poreznim obvezama koje potječu iz vremena prije otvaranja stečajnog postupka.
11. Prema članku 167. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.) propisano je da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.
12. Članak 169. stavak 1. Stečajnog zakona propisuje da nakon otvaranja stečajnoga postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu ili osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika.
13. Dakle, ovrha nad stečajnim dužnikom za porezne obveze koje su nastale prije otvaranja stečajnog postupka, a koje je porezno tijelo utvrdilo rješenjem donesenim nakon otvaranja stečajnog postupka, može se provoditi samo ako su te tražbine prijavljene u stečajnom postupku. Ako porezno tijelo nije prijavilo tražbine u stečajnom postupku, pravo na njihovu naplatu izvan stečajnog postupka prestaje jer stečajni vjerovnici svoja potraživanja mogu ostvariti samo u stečajnom postupku. U protivnome bi porezno tijelo bilo dovedeno u povoljniji položaj u odnosu na druge vjerovnike u stečajnom postupku, a što je suprotno odredbama Stečajnog zakona već se isto mora namiriti zajedno sa ostalim vjerovnicima razmjerno njihovim tražbinama po načelu pariteta. K tome, to što je porezno rješenje doneseno tek u ožujku 2025. ne znači da je tada nastala i porezna obveza, već je ona tim rješenjem samo utvrđena , a porezno tijelo je bilo dužno porezne obveze prijaviti u stečajnom postupku što je moglo učiniti bez obzira na nepostojanje rješenja, jer raspolaže s evidencijama iz svog informacijskog sustava (Usž-4047/17-3 od 19. travnja 2018.), a to proizlazi i iz članka 29. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
13.1. Zaključno, ovrha se za porezne obveze tužitelja kao stečajnog dužnika nastale prije otvaranja stečajnog postupka, što je konkretni slučaj, a bez obzira što su utvrđene poreznim rješenjem 13. ožujka 2025., dakle nakon otvaranja stečajnog postupka, može provoditi samo u okviru stečajnog postupka, a ne izvan njega.
14. Stoga je Sud osporavano rješenje tuženika i rješenje o ovrsi ocijenio nezakonitima te je usvojio tužbeni zahtjev i u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude pod točkama I. i II.
15. U vezi akcesorno postavljenog zahtjeva u smislu članka 38. stavka 4. ZUS-a, odnosno za povrat neosnovano naplaćenog iznosa ovrhom, odnosno za naknadom štete koju je počinio tuženik, iz rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, KLASA: UP/I-415-02/2025- 001/01408, URBROJ: 513-007-14/2025-10 od 27. listopada 2025. proizlazi da je predmetni postupak po rješenju o ovrsi KLASA: UP/I-415-02/2025-001/01408, URBROJ: 513-007-14/2025-01 od 24. lipnja 2025. obustavljen jer je predmetni dug podmiren u cijelosti.
15.1. Podmireni ukupni iznos duga po rješenju o ovrsi te svi pojedinačni iznosi prema navedenim datumima su razvidni iz Pregleda transakcija tužitelja u periodu od 26.06.2025. - 18.10.2025., izdanog od Podravske banke na dan 24. listopada 2025., a koji je dostavljen u prilogu tužbe (str. 59. i 60. spisa).
15.2. Za postojanje odgovornosti poreznih tijela za štetu, moraju biti ispunjene sve opće i posebne pretpostavke. Konkretno postojanje štete, ovdje u vidu umanjenja imovine tužitelja nezakonito naplaćenim iznosom dugovanja ovrhom. Zatim, postojanje štetne radnje, u vidu donošenja nezakonitih rješenja u postupku ovrhe, te provedba iste, kao i uzročna veza između navedene štetne radnje i nastale štete. Postoji i protupravnost u vidu nezakonitog postupanja poreznih tijela suprotno odredbama Stečajnog zakona, kao i subjekti obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu, odnosno tužitelj kao aktivno legitimirana strana, oštećenik te tuženik kao odgovorna, pasivno legitimirana osoba.
15.3. Dakle, budući da je Sud utvrdio nezakonit ima osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, te da su ta porezna tijela objektivno odgovorna za nastanak štete tužitelja u vidu nezakonito naplaćenog iznosa ovrhom od ukupno 93.144,71 eura, u konkretnom slučaju su ispunjeni svi potrebni uvjeti za odlučivanje o akcesornom zahtjevu tužitelja za naknadom štete postavljenog u skladu s člankom 39. stavkom 2. ZUS-a, a koji je Sud ocijenio osnovanim.
15.4. Slijedom iznesenoga, a u skladu s predviđenim člankom 118. stavkom 1. ZUS-a, Sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju nezakonito naplaćeni iznos ovrhom, te je dosuđena i zatezna kamata na pojedinačno naplaćene iznose u skladu s člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.). Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
16. U vezi zatražene naknade troška upravnog spora na ime sudske pristojbe, tužitelj nije obveznik plaćanja iste budući da se u upravnom sporu iste naplaćuju po pravomoćnom okončanju upravnog spora i to u sk ladu s člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18. i 51/23.) samo ako Sud odbije ili odbaci tužbu, a što nije konkretan slučaj te tužitelj nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi.
16.1. Stoga je Sud u odnosu na zatraženu naknadu troška spora riješio kao pod točkom III. izreke presude.
U Osijeku 12. ožujka 2026.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po stečajnoj upraviteljici
2. Tuženiku
