REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-2470/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po JP iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi priznanja prava na invalidsku mirovinu, 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25- 03/01188735468, URBROJ: 341-99-06/2-25-2669 od 30. listopada 2025. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25-03/01188735468, URBROJ: 341-99-06/2-25-2669 od 30. listopada 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu KLASA: UP/I 141-02/24-03/00130001200, URBROJ: 341-13-06/2-24-17953 od 21. ožujka 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja, pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25-03/01188735468, URBROJ: 341-99-06/2-25-2669 od 30. listopada 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 9. prosinca 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnoga postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj je u tužbi, sadržajno jednakoj žalbi, u bitnome naveo da su Nalaz i mišljenje Vijeća vještaka oba stupnja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (u nastavku teksta Vijeće vještaka oba stupnja Zavoda) doneseni na osnovu medicinske dokumentacije, bez neposrednog pregleda tužitelja, a iz kojeg razloga nisu na pravilan način utvrđene činjenice i okolnosti bitne za rješavanje ove upravne stvari sukladno čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Nastavno, tužitelj je istaknuo, da mu nalaz i mišljenje Vijeća vještaka oba stupnja Zavoda nisu dostavljeni prije donošenja samih rješenja, zbog čega da je osporavano rješenje tuženika doneseno suprotno odredbi članka 30. i 52. ZUP-a, obzirom mu je na taj način, tuženik uskratio pravo na sudjelovanje u ispitnom postupku. Istaknuo je, da su pogrešni zaključci Vijeća vještaka oba stupnja Zavoda o tome da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti niti djelomični niti potpuni gubitak radne sposobnosti, jer da je isto suprotno medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i stanju njegovog organizma, te da suprotno navodima tuženika, posljedice ranjavanja su ostavile trajnu traumu na organizam, kako fizičku, tako i psihičku, a tužitelj je doveden u nemogućnost obavljanja osnovnih životnih potreba i djelatnosti, odnosno trajnog smanjenja sposobnosti za rad, a koju činjenicu je Vijeće vještaka oba stupnja Zavoda propustilo cijeniti prilikom donošenja nalaza i mišljenja. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio, da se poništi osporavano rješenje tuženika od 30. listopada 2025. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 24. prosinca 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, koje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda Zagreb od 20. siječnja 2025. u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno, da se ne nalazi niti jedan oblik smanjenja radne sposobnosti kod tužitelja, odnosno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomičan niti potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti kod tužitelja.

4. Nastavno, tuženik se odgovarajući na tužbene navode tužitelja, između ostalih, pozvao i na odredbu članka 13. stavka 3. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj 96/23, u nastavku teksta: Uredba) i odredbu članka 84. ZUP-a, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo pa je u tužbenom zahtjevu predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. U ovom upravnom sporu 5. ožujka 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno te službene osobe tuženika, pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 6. veljače 2024., da je rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalnog ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida, Odjelenja za boračko-invalidsku zaštitu Bihać, broj: UP-12/2-41-3-1705/05 od 1. lipnja 2006., tužitelju, priznatom ratnom vojnom invalidu IX grupe sa 30% vojnog invaliditeta i dalje priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% vojnog invaliditeta, po osnovi rane zadobivene kao pripadnik Oružanih snaga -HVO počev od 1. srpnja 2006., dok je prema Uvjerenju Federalnog ministarstva za pitanje branitelja i invalida Domovinskog rata, grupa za pitanja iz oblasti vojne obveze Bihač, broj: 07/16-02- 41/1-18-43-1/13 od 23. siječnja 2013., tužitelj ranjen 9. studenoga 1994. i povrijeđen pri obavljanju vojnih dužnosti u mjestu Čot i 1. lipnja 1995. u mjestu [adresa].

7. Utvrđeno je, da je prvostupanjsko tijelo postupajući po zahtjevu tužitelja pribavilo Nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Rijeci od 25. siječnja 2025., uvidom u kojeg je utvrđeno, da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, u nastavku teksta ZOMO), jer kod tužitelja ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti, bez preostale radne sposobnosti, a niti je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, a nakon čega je 21. ožujka 2025. doneseno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

8. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost prvostupanjskog rješenja od 21. ožujka 2025. tužitelj 9. travnja 2025. izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 30. listopada 2025. na način, da je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 24. listopada 2025. u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno da Vijeće viših vještaka potvrđuje nalaz Vijeća vještaka Područnog ureda u Karlovcu, da posljedica ranjavanja kojim je ostvaren RVI ne utječu na gubitak radne sposobnosti po ZOHBDR-u., zbog čega da je pravilno prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, u nastavku teksta ZOHBDR.

9. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 30. listopada 2025. tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

10. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Prema članku 142. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, u nastavku teksta ZOHBDR), pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju, ako mu tijela stručnog vještačenja u Republici Hrvatskoj utvrde postojanje invalidnosti po navedenoj osnovi, umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine i ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

12. Odredbom članka 142. stavka 2. ZOHBDR, propisano je, da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

13. Prema stavku 3. navedenog članka ZOHBDR-a, pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

14. Odredbom članka 13. st. 1. Uredbe o metodologiji vještačenja („ Narodne novine“ broj 96/23) propisano je, da Vijeće vještaka na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju daje nalaz i mišljenje o ocjeni radne sposobnosti osobe koja se vještači bez neposrednog pregleda osobe.

15. Iznimno, od stavka 1. ovoga članka, Vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači, ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje (članak 13. st. 2.).

16. Odredbom članka 39. stavka 1. ZOMO-a propisano je, da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

17. Odredbom članka 39. stavka 2. ZOMO-a propisano je, da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

18. Odredbom članka 39. stavka 3. ZOMO-a propisano je, da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

19. Odredbom članka 39. stavka 4. ZOMO-a propisano je, da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

20. Odredbom članka 39. stavka 5. ZOMO-a propisano je ,da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

21. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojim ističe da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjene povrede odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika od odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, jer je upravo uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno, da nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, što je razvidno iz niže obrazloženih razloga.

22. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da nije bio pozvan na pregled od strane Vijeća vještaka oba stupnja Zavoda, ukazuje se tužitelju, da je odredbom članka 13. Uredbe o metodologijama vještačenja propisano, da za osobe s boravkom u inozemstvu vještak-doktor medicine iz članka 4. stavka 6. ove Uredbe daje nalaz i mišljenje uvidom u medicinsku dokumentaciju ili detaljno medicinsko izvješće dostavljeno od inozemnog nositelja mirovinskog ili iz socijalnog osiguranja primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju.

23. Osim toga, odredbama Uredbe (članak 49. i članak 50. Uredbe) u drugostupanjskom postupku vještačenja nije propisano provođenje pregleda podnositelja žalbe od strane Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu.

24. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da nije upoznat s nalazom i mišljenjem vještaka Područnog ureda Zavoda u Karlovcu, kao niti nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu ukazuje se tužitelju, da navedeni nalaz i mišljenje nije upravni akt te se ne dostavlja stranci, ali stranka sukladno članku 84. stavak 1. ZUP-a ima se pravo informirati uvidom u spis, pa tako izvršiti uvid u iste svaki radni dan u uredovno vrijeme pisarnice, dok sadržaj nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu je u cijelosti citiran u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika (stranici trećoj rješenja), te se tužitelj u tužbi očitovao u svezi istog, osporavajući zaključak Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu o tome da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti niti djelomični niti potpuni gubitak radne sposobnosti, tvrdeći da je isto suprotno medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i stanju njegovog organizma. U konačnici na gore održanom ročištu za raspravu pred ovim Sudom, Sud je presliku navedenog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 24. listopada 2025. uručio tužitelju.

25. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ukazuje na svoje teško zdravstveno stanje te smatra da mu je prvostupanjsko tijelo trebalo priznati pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, valja odgovoriti tužitelju, da iz nalaza i mišljenja vještaka oba stupnja Zavoda proizlazi, da se za sada ne može utvrditi postojanje smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale takve promjene u zdravstvenom stanju tužitelja koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. U svezi s tim, ističe se, da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI). Naime, priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini na temelju ranjavanja i povrede samo je zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija mogla dostaviti Zavodu za

vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja nalaza i mišljenja o tome postoji li invalidnost prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju.

26. U žalbenom postupku pobijano rješenje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja Središnjeg ureda, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 24. listopada 2025. u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno, da Vijeće viših vještaka potvrđuje nalaz Vijeća vještaka Područnog ureda u Karlovcu, da posljedica ranjavanja kojim je ostvaren RVI ne utječu na gubitak radne sposobnosti po ZOHBDR-u., zbog čega da je pravilno prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. ZOHBDR.

27. Ovaj sud drži nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu vjerodostojnim, jer je dat u skladu s pravilima struke, obrazložen je i kao takav mogao je poslužiti tuženiku za donošenje zakonitog rješenja, dok tužitelj na kojem je bio teret dokaza u ovom upravnom sporu nije uz tužbu dostavio niti se pozvao na neki nalaz specijaliste kojim bi opovrgnuo činjenično stanje utvrđeno u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, dok je odustao da se u ovom upravnom sporu izvede dokaz medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku na okolnost jesu li odlučne medicinske činjenice ispravno utvrđene u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 24. listopada 2025., a teret dokaza da je činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu bilo je upravo na tužitelju.

28. U svezi ostalih tužbenih navoda, koji su sadržajno jednaki žalbenim navodima, ovaj Sud je suglasan s obrazloženjem navedenim u osporavanom rješenju tuženika pa se radi nepotrebnog ponavljanja, tužitelja upućuje na isto.

29. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 12. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dostaviti:

- Opunomoćeniku tužitelja JP iz [adresa]

- Tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, Mihanovićeva 3