REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] L 5

Poslovni broj: Us I-2249/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja LSN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dan Marinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d., Zadar, Ulica Plemića Borelli br. 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko – goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Ulica žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi oduzimanja i poništenja vozačke dozvole, 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-211-03/25-01/25, URBROJ: 511-09-19-25-1 od 17. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-211-03/25-01/25, URBROJ: 511-09-19-25-1 od 17. srpnja 2025., tužitelju je poništena i oduzeta vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima AM, A1, A2, A, B, F i G kategorije serijskog broja [serijski broj], izdana u Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, Rijeka 25. travnja 2024. s rokom važenja do 21. prosinca 2025., dok je u točki 2. izreke rješenja određeno, da je tužitelj dužan vozačku dozvolu dostaviti Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj po izvršnosti rješenja.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika KLASA: UP/I-211-03/25- 01/25, URBROJ: 511-09-19-25-1 od 17. srpnja 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu koja je kod ovog Suda zaprimljena 12. studenog 2025., zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je tužitelj dostavio tuženiku potvrdu od pakistanske ambasade kojim se potvrđuje ispravnost vozačke dozvole izdane u Pakistanu 31. svibnja 2023., s rokom valjanosti do 30. svibnja 2028., serijskog broja AK_23-2288, a koju činjenicu da tuženik nije cijenio niti uzeo u obzir prilikom donošenja osporavanog rješenja. Naveo je, da ima 2 (slovima: dvije) dozvole izdane od strane nadležnog tijela u Pakistanu i to nacionalnu i internacionalnu, koje je legalno ishodovao, kako bi u konačnici mogao ishodovati hrvatsku vozačku dozvolu i to na način da je priložio svoju nacionalnu vozačku dozvolu, obzirom da mu je internacionalna vozačka dozvola potrebna ukoliko se preseli u neku drugu državu ili ukoliko se vrati u Dubai.

4. Nastavno, napomenuo je, da je tuženik zauzeo pogrešan stav kada je u obrazloženju osporavanog rješenja naveo, da sukladno članku 220. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22, u nastavku teksta ZSPC), niti jedna osoba ne smije imati više od jedne vozačke dozvole, kada je u konkretnom slučaju razvidno, da tužitelj nema u tom smislu dvije vozačke dozvole, već da se njegova nacionalna dozvola ne priznaje i ne predstavlja važeću vozačku dozvolu u drugim državama, a upravo zbog čega mu nadležna tijela njegove države i izdaju internacionalnu dozvolu, kako bi mogao zatražiti u državi u kojoj boravi zahtjev za izdavanje vozačke dozvole te države.

5. Stoga, je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio, da se poništi osporavano rješenje tuženika od 17. srpnja 2025. uz nadoknadu troška upravnog spora.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 18. prosinca 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja te je odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio, da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. U ovom upravnom sporu 5. ožujka 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu sa člankom 6. Zakona o upravnim sporovima „(Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnosti izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

8. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

9. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj, 25. travnja 2024. u Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj podnio zahtjev za izdavanje vozačke dozvole sukladno članku 226. stavku 2. ZSPC-a, te je u svom zahtjevu između ostalog priložio prijevod vozačke dozvole Pakistana od strane ovlaštenog sudskog tumača i obrazac vozačke dozvole izdane u Pakistanu 31. svibnja 2023. s rokom valjanosti do 30. svibnja 2028., serijskog broja AK_23- 2288, pa je tužitelju izdana vozačka dozvola Republike Hrvatske, serijskog broja [serijski broj] s rokom valjanosti do 21. prosinca 2025. za AM, A1, A2, A, B, F i G kategorije.

10. Zbog sumnje tuženika u vjerodostojnost vozačke dozvole izdane u Pakistanu 31. svibnja 2023., te razjašnjenja radi li se o vjerodostojnoj ispravi, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, proveden je dokaz vještačenjem inozemne vozačke dozvole tužitelja izdane u Pakistanu 31. svibnja 2023. koju je priložio tužitelj uz svoj zahtjev za izdavanje vozačke dozvole Republike Hrvatske, a postupak vještačenja inozemne vozačke dozvole proveden je u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ te je izrađen Zapisnik o vještačenju i mišljenje je, da je obrazac sporne vozačke dozvole izdane u Pakistanu serijskog broja AK_23-2288 s datumom izdavanja 31. svibnja 2023. i važenja do 30. svibnja 2028. na ime tužitelja potpuno krivotvorena, a kako je navedeni nalaz i mišljenje sačinjen objektivno i stručno te na odgovoreno postavljenom zadatku vještačenja, to je tuženik u cijelosti poklonio vjeru navedenom nalazu i mišljenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 19. svibnja 2025.

11. Utvrđeno je, da je na navedene okolnosti utvrđene u nalazu i mišljenju tužitelj bio saslušan na Zapisnik pred Policijskom upravom Primorsko-goranskom, Rijeka, Sektorom za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove 4.srpnja 2025., kojom prilikom je istaknuo, da njegova vozačka dozvola nije krivotvorena, da je izdana od nadležnih tijela Pakistana, da su svi njegovi dokumenti, pa tako i vozačka dozvola digitalnog pohranjeni i dostupni i da nije nikad krivotvorio dokumente te nema potrebu krivotvoriti vozačku dozvolu kada ima važeću dozvolu.

12. Napomenuo je, da su od nadležnog tijela Pakistana izdane 2 (slovima: dvije) vozačke dozvole, jedna nacionalna, druga internacionalna i da je obje dobio legalno, a prilikom izrade hrvatske vozačke dozvole, predao je nacionalnu pakistansku vozačku dozvolu te smatra da je to ispravno, jer internacionalna vozačka dozvola mu je mogla zatrebati ako ode u neku drugu državu ili se vrati u Dubai, a nakon čega je tuženik 17. srpnja 2025. donio ovdje osporavano rješenje kojim se tužitelju poništava i oduzima vozačka dozvola za upravljanje motornim vozilima AM, A1, A2, A, B, F i G kategorije serijskog broja [serijski broj], izdana u Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, Rijeka, 25. travnja 2024. s rokom važenja do 21. prosinca 2025., koje rješenje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

13. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

14. Članak 226. stavak 2. ZSPC-a koji između ostalog navodi da će se osobama iz stavka 1. ovoga članka važeća inozemna vozačka dozvola zamijenila hrvatskom vozačkom dozvolom, uz uvjete iz članka 216. stavka 1. točke 1. i 2. i stavka 2. i članka 219. ovoga Zakona, na njihov zahtjev, bez polaganja vozačkog ispita, vozačkom dozvolom za upravljanje onom kategorijom vozila u koju spadaju vozila za čije su upravljanje ovlaštene inozemnom vozačkom dozvolom.

15. Članak 220. stavak 1. ZSPC-a propisano je, da nijedna osoba ne smije imati više od jedne vozačke dozvole.

16. Članak 123. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine” broj 47/09 i 110/21) propisano je, da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne mote izjaviti žalba mote pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci, ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

17. Odredbom članka 30. stavka 3. Pravilnika o vozačkim dozvolama propisano je, da ako se utvrdi da je vozačka dozvola izdana na temelju lažne isprave ili netočnih podataka u ispravi ili u zahtjevu za izdavanje koji utječe na valjanost vozačke dozvole, da je u dozvoli ovjerena neodgovarajuća kategorija vozila ili da je vozačka dozvola izdana na temelju vozačke dozvole izdane u drugoj državi koja je nevažeća, ograničena, privremeno oduzeta ili povučena, dozvola će se rješenjem oduzeti i poništiti.

18. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe, da je tužitelj dostavio tuženiku potvrdu od pakistanske ambasade kojim se potvrđuje ispravnost vozačke dozvole izdane u Pakistanu 31. svibnja 2023. s rokom valjanosti do 30. svibnja 2028., serijskog broja AK_23-2288, a koju činjenicu da je tuženik u potpunosti zanemario i nije cijenio kao vjerodostojan dokaz, ukazuje se tužitelju, da tužitelj navedenu potvrdu nije priložio prilikom podnošenja zahtjeva za zamjenu vozačke dozvole, a kako je to razvidno iz spisa predmeta upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu te kako se osporavanim rješenjem tuženika ne osporava činjenica da tužitelj posjeduje vozačku dozvolu izdanu u Pakistanu, već činjenica da je umjesto izvornika nacionalne vozačke dozvole, tužitelj uz zahtjev za izdavanje hrvatske vozačke dozvolio priložio krivotvoreni obrazac nacionalne vozačke dozvole.

19. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da pakistanske vozačke dozvole nisu međunarodno priznate te kako bi zatražio vozačku dozvolu u drugoj državi, uključujući i Republiku Hrvatsku, potrebno da isti prvo ishodi međunarodnu vozačku dozvolu, ukazuje se tužitelju, da takav navod nije točan, jer je člankom 11. stavka 1. Pravilnika o vozačkim dozvolama (Narodne novine broj 2/19 i 102/20) propisano, da kada osoba ima nacionalnu vozačku dozvolu izdanu u državi koja nije država članica EGP-a, zamjenjuje za vozačku dozvolu koju izdaje Republika Hrvatska. Uz zahtjev za izdavanje vozačke dozvole, se prilaže inozemna vozačka dozvola, a ne međunarodna vozačka dozvola koja je međunarodno priznata i prijevod nacionalne vozačke dozvole služi za upravljanje motornim vozilima u drugoj državi uz nacionalnu vozačku dozvolu, a ne za zamjenu iste za vozačku dozvolu Republike Hrvatske, pa kako je tužitelj uz zahtjev za zamjenu inozemne vozačke dozvole, priložio obrazac vozačke dozvole Pakistana za koju je utvrđeno da je krivotvorina Nalazom i mišljenjem Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 19. svibnja 2025., a tužitelj je 4. srpnja 2025. ishodovao potvrdu ambasade islamske Republike Pakistana u Sarajevu da je vozačka dozvola AK_23- 2288 vjerodostojna i važeća, to je za pretpostaviti, a kako je to tuženik utvrdio, da je tužitelj zadržao nacionalnu vozačku dozvolu Pakistana, dok je uz zahtjev za ishodovanje hrvatske vozačke dozvole priložio krivotvorenu, odnosno priložio je krivotvoreni obrazac nacionalne vozačke dozvole iz Pakistana, slijedom čega se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

20. Na ostale tužbene navode, tuženik se očitovao i u odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja, s kojim navodima je suglasan i ovaj Sud pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja na isto.

U Rijeci, 12. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- Opunomoćeniku tužitelja Danu Marinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d., Zadar, Ulica Plemića Borelli br. 1

- Tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi primorsko – goranskoj,

Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Ulica žrtava fašizma 3