REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-547/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LV, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22, dalje u tekstu KZ/11), u povodu žalbe okrivljenika po branitelju Josipu Vugrinu, odvjetniku iz Čakovca, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj K-77/2024-34 od 2. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika LV kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Čakovcu proglasio je krivim okrivljenika LV za počinjenje kaznenog djela krađe iz 228. stavak 1. KZ/11.
2. Za počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.
3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, pa isti padaju na teret sredstava državnog proračuna.
4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Josipu Vugrinu. Okrivljenik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i ukine pobijanu presudu, te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4.1. Iako se okrivljenik na raspravi očitovao da se smatra krivim po branitelju se žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje unatoč tome što je u članku 464. stavak 7. ZKP/08 propisano da žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti okrivljenik koji je izjavio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude. U okviru tog žalbenog navoda okrivljenik tvrdi da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio neubrojiv ili pak smanjeno ubrojiv, te prigovara tome što prvostupanjski sud nad okrivljenikom nije proveo psihijatrijsko vještačenje. Okrivljenik se žali i na odluku o kazni, te tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani, da za oštećenika nije nastupila nikakva šteta, već su mu sve stvari vraćene, da okrivljenik kaznenim djelom nije ostvario nikakvu imovinsku korist, da je okrivljenik otac jednog mlt. djeteta, te da će njegovim odlaskom u zatvor njegova izvanbračna supruga i dijete ostati bez sredstava za život.
4.2. Okrivljenik je u žalbi po branitelju zahtijevao da on i branitelj budu obaviješteni o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća. Drugostupanjski sud je poslao obavijest o održavanju sjednice strankama, branitelj i ŽDO Slavonski Brod su obavijest uredno primili, a za okrivljenika je dostava obavijesti u dva navrata vraćena uz napomenu dostavljača da je obaviješten, ali nije podigao pošiljku. Na sjednicu drugostupanjskog vijeća nije pristupio nitko. Na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je bez prisustva stranaka.
5. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinskog državno odvjetništvo u Čakovcu s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu okrivljenika i potvrdi prvostupanjsku presudu.
6. Žalba okrivljenika nije osnovana.
7. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi po branitelju dovodi u pitanje ispravnost utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da je okrivljenik predmetno kazneno djelo počinio u ubrojivom stanju. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio prijedlog obrane okrivljenika da se provede psihijatrijsko vještačenje na okolnost njegove ubrojivosti u vrijeme počinjena kaznenog djela kao nevažan i usmjeren na odugovlačenje postupka. Da bi se donijela odluka o psihijatrijskom vještačenju radi utvrđenja ubrojivosti na strani okrivljenika trebale bi postojati neke činjenice ili materijalni dokazi koji bi izazvali sumnju u njegovu ubrojivost što u ovom predmetu nije bio slučaj. Prilikom predlaganja psihijatrijskog vještačenja obrana sudu nije dostavila niti jedan materijalni dokaz u vidu medicinske dokumentacije ili bilo koje druge materijalne dokumentacije koji bi upućivao na zaključak da okrivljenik boluje od neke duševne bolesti ili trajnog duševnog poremećaja zbog kojega bi bila upitna njegova ubrojivost. Osim nedostatka takve materijalne dokumentacije na strani okrivljenika ne postoje niti kakvi drugi argumenti zbog kojih bi nad njime trebalo provesti psihijatrijsko vještačenje radi ispitivanja njegove ubrojivosti. Svoju odluku o odbijanju psihijatrijskog vještačenja prvostupanjski sud je detaljno obrazložio u točkama 11. do 13. obrazloženja prvostupanjske presude, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i smatra ih valjanima, a žalbene navode okrivljenika kojima takvo utvrđenje prvostupanjskog suda pobija smatra neosnovanima.
8. Okrivljenik je najavio žalbu i zbog povrede kaznenog zakona, no u sadržaju same žalbe o toj povredi ništa se ne govori pa je ovaj drugostupanjski sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti i nije našao povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.
9. Nije osnovana žalba okrivljenika ni zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je na strani okrivljenika cijenio činjenicu da je otac mlt. djeteta, da je kazneno djelo počinio u dobi od navršene 21 godine života, te da je izrazio žaljenje i kajanje. Prvostupanjski sud na strani okrivljenika nije kao olakotne okolnosti naveo da su ukradene stvari vraćene oštećeniku, te da okrivljenik nije kaznenim djelom ostvario nikakvu materijalnu korist, no ne radi se o olakotnim okolnostima za koje je „zaslužan“ okrivljenik, već te olakotne okolnosti proizlaze iz činjenice da je okrivljenik na vrijeme primijećen i osujećen u odnošenju ukradenih predmeta. Budući da je okrivljenik do sada u tri navrata već pravomoćno osuđivan za kaznena djela krađe, nikakvom drugom kaznenom sankcijom osim bezuvjetne kazne zatvora ne bi se mogla postići svrha da okrivljenik ubuduće više ne čini ovakva i slična kaznena djela, ali niti svrha generalne prevencije. Visina odmjerene kazne je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena stupnju krivnje, težini djela, te svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika.
10. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.
11. Kako je drugostupanjski sud našao da nije osnovana žalba okrivljenika te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom odbio je žalbu okrivljenika kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Požegi, 12. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
