REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2222/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja AWX GmbH, sa sjedištem u [adresa], Švicarska Konfederacija, OIB: 91138352297, zastupanog po odvjetnici Sanji Rajter Savić, Kaptol 23, Zagreb, protiv tuženika Emausdrvo d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 43207016461, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.750,00 EUR sa zateznom kamatom, koje teku:

- na iznos od 970,00 EUR od 11. svibnja 2025. do isplate;

- na iznos od 970,00 EUR od 11. lipnja 2025. do isplate;

- na iznos od 970,00 EUR od 11. srpnja 2025. do isplate;

- na iznos od 970,00 EUR od 11. kolovoza 2025. do isplate;

- na iznos od 970,00 EUR od 11. rujna 2025. do isplate;

- na iznos od 970,00 EUR od 11. listopada 2025. do isplate;

- na iznos od 970,00 EUR od 11. studenoga 2025. do isplate;

- na iznos od 970,00 EUR od 11. prosinca 2025. do isplate;

- na iznos od 970,00 EUR od 11. siječnja 2026. do isplate;

- na iznos od 970,00 EUR od 11. veljače 2026. do isplate

po od pet posto godišnje, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju zateznu kamatu

- na iznos od 970,00 EUR od 9. travnja 2024. do 10. svibnja 2025.;

- na iznos od 970,00 EUR od 9. travnja 2024. do 10. lipnja 2025.;

- na iznos od 970,00 EUR od 9. travnja 2024. do 10. srpnja 2025.;

- na iznos od 970,00 EUR od 9. travnja 2024. do 10. kolovoza 2025.;

- na iznos od 970,00 EUR od 9. travnja 2024. do 10. rujna 2025.;

- na iznos od 970,00 EUR od 9. travnja 2024. do 10. listopada 2025.;

- na iznos od 970,00 EUR od 9. travnja 2024. do 10. studenoga 2025.;

- na iznos od 970,00 EUR od 9. travnja 2024. do 10. prosinca 2025.;

- na iznos od 970,00 EUR od 9. travnja 2024. do 10. siječnja 2026.;

- na iznos od 970,00 EUR od 9. travnja 2024. do 10. veljače 2026.

po stopi od 5% godišnje, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.149,96 EUR, sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 0.04 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

r j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem se traži da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos od 596,71 EUR sa zateznom kamatom po stopi od 5% od 9. travnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da je od tuženika naručio robu u vidu 4 komada ploče smreka, A/radijal, 2050x1000x15 mm Picea abies, 4 komada ploče smreka, A/radijal, 2050x1025x12 mm Picea abies i 2 komada ploče smreka, A/radijal, 1950x895x12 mm Picea abies. Tuženik mu je 9. ožujka 2024. izdao račun br. 09/03/24 na ime predujma za isporuku u ukupnom iznosu od 11.000,00 EUR. Spomenuti račun je po dospijeću podmiren u cijelosti. Tuženik je 21. svibnja 2024. e- mailom obavijestio tužitelja o nemogućnosti isporuke naručene robe zbog problema nastalih pri proizvodnji robe te se ujedno obvezao vratiti cjelokupni iznos uplaćenog predujma. Dopisom od 6. veljače 2025. tuženik i tužitelj suglasili su se da će tuženik, uz iznos predujma, tužitelju naknaditi i zateznu kamatu na neosnovano stečeni iznos u iznosu od 5% godišnje.

Tužitelj je 14. veljače 2025. zaprimio uplatu na ime povrata predujma u iznosu od 1.250,00 EUR, no ostatak predujma u iznosu od 9.750,00 EUR mu do danas nije vraćen. Tužitelj je tuženiku 7. svibnja 2025. uručio i pisanu opomenu kojom mu je ponudio mogućnost obročne otplate dugovanja u ukupnom iznosu od 10.346,71 EUR u 10 jednakih rata u iznosu od po 1.034,67 EUR s krajnjim rokom plaćanja do 10. veljače 2026. Zakonska zastupnica tuženika ĐO je 15. svibnja 2025. pisanim putem potvrdila da je suglasna s predloženim planom otplate duga te zamolila tuženika za razumijevanje ako plaćanja ne budu izvršavana redovito (npr. da dođe do neplaćanje dvije uzastopne rate, pa potom bude plaćena sljedeća treća rata u navedenim rokovima), na što je tužitelj i pristao. Tuženik, međutim, do danas nije tužitelju uplatio niti jednu ratu sukladno predloženom otplatnom planu niti je tužitelju dostavio odgovarajuće obrazloženje zašto to nije učinio.

Tužitelj, nadalje, navodi da je nesporno da je ugovorni odnos između njega i tuženika raskinut, što je svojim obvezivanjem na vraćanje predujma i predložene kamatne stope konkludentno potvrdio i sam tuženik.

Vezano za postojanje utuženog duga tužitelj ukazuje na to da e -mail korespondencija koja prileži spisu predstavlja valjano priznanje duga od strane tuženika u smislu odredbe čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a i sam tuženik je u svojem odgovoru na tužbu izrijekom naveo da ne osporava utuženi iznos i priložio navedenu e-mail korespondenciju.

Naposlijetku, tužitelj je podneskom od 2. siječnja 2026. obavijestio sud da je prilikom sastavljanja tužbe omaškom utuženim iznosom obuhvatio iznos do tada ne dospjelih ugovorenih zateznih kamata, te je stoga precizirao tužbeni zahtjev na način da je smanjio utuženi na iznos na 9.750,00 EUR sa zateznom kamatom po stopi od 5% godišnje od 9. travnja 2024. do isplate.

Vezano za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, dospijeće tražbine i tijek zatezne kamate tužitelj navodi da je u ovoj pravnoj stvari riječ o povratu plaćenog predujma za izvršenje narudžbe temeljem zakonskih pravila o stjecanju bez osnove. U takvoj situaciji obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti, nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila i koja je kasnije otpala u skladu s odredbom čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima. Stoga je obveza povrata predujma dospjela u trenutku kada je izvršena njegova uplata, odnosno 9. travnja 2024., a što je izrijekom priznao i sam tuženik obvezavši se podmiriti ugovorenu stopu zateznih kamata u pisanoj korespondenciji. Stoga je, prema tužiteljevom mišljenju, nesporno da je cjelokupno potraživanje već bilo dospjelo u trenutku podnošenja predmetne tužbe. Temeljem svega navedenoga, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome osporava iznos koji tužitelj potražuje navodeći da je manji dio utuženog iznosa već podmirio. Ističe da je tijekom cijelog razdoblja u redovitoj komunikaciji s tužiteljem i njegovim zastupnikom te pokazuje da je tuženikov cilj i volja platiti dug. Ukazuje na to da tuženik tužitelju nije u mogućnosti odrediti točan raspored budućih uplata, no tvrdi da će sve obveze biti podmirene do datuma dospijeća posljednje rate. Tuženik ukazuje i na e-mail kojim je punomoćnika tužitelja 26. svibnja 2025. zamolio da ne pokreće spor kako ne bi nastali dodatni troškovi. Nakon podnošenja odgovora na tužbu tuženik nije pristupio na pripremno ročište ni ročište za glavnu raspravu, iako je bio uredno pozvan, te je ostao pasivan u cijelosti u postupku.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitane su sljedeće isprave: tužiteljev dopis tuženiku od 7. svibnja 2025. (list 5. i 6. spisa), ovjereni prijevod potvrde o uplati iznosa od 11.000,00 EUR od strane tužitelja tuženiku (list 8. i 9. spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje UP/I-325-08//18-07/0451988 zaprimljene 5. siječnja 2022. Financijske agencije (dalje FINA) od 23. kolovoza 2023. (list 8. spisa), ovjereni prijevod poruke koju je ZO poslao gđi. EO **.**.2024. i poruke koju je gđa. EO istoga dana poslala g. ZO (list 11. spisa), ovjereni prijevod poruke koju je ZO poslao gđi. EO **.**.2025. i poruke koju je gđa. EO **.**.2025. poslala g. ZO (list 14. spisa), dokument naziva Invoice Nr. 09/03/24 od 22. ožujka 2024. na hrvatskom jeziku (list 16. spisa), e-mail korespondencija između odvjetničkog ureda AO i EO u razdoblju između 15. i 20 svibnja 2025. (list 17. – 19. spisa), potvrda-nalog za SEPA plaćanje tuženika tužitelju iznosa od 1.250,00 EUR od 15. veljače 2025. (list 20. spisa), e-mail korespondencija između odvjetničkog društva AO i EO u razdoblju od 7. do 26. svibnja 2025. (list 27. – 32. spisa).

4. Sud nije proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem na okolnost visine tražbine jer taj dokaz nije smatrao svrsishodnim u ovom postupku, odnosno smatra da je bez njega mogao donijeti zakonitu odluku.

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025, dalje: ZPP), zaključeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Tužitelj traži da se tuženiku temeljem odredaba o stjecanju bez osnove naloži isplata iznosa od 9.750,00 EUR sa zateznom kamatom na ime vraćanja dijela plaćenog i nevraćenog predujma, povodom raskida ugovora.

7. Među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno to da se tužbeni zahtjev odnosi na tužiteljevu tražbinu za povrat djela predujma koji je uplaćen za robu koju tuženik nije isporučio. Nadalje, tuženik je naveo da ne osporava iznos koji tužitelj potražuje, navodeći pri tome da je dio duga već podmiren.

8. S obzirom na stanje spisa predmeta i navode tužitelja i tuženika preostaje utvrditi je li tuženik dužan tužitelju vratiti utuženi iznos s kamatom od dana plaćanja predujma u skladu s pravilima o vraćanju kod stjecanja bez osnove ili je tuženik dužan tužitelju vratiti iznos duga na način da se zatezna kamata računa od dospijeća pojedinačnih rata, a koji način vraćanja bi bio naknadno dogovoren među strankama.

9. Odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

10. Nadalje, odredbom čl. 160. st. 1. ZOO-a propisano je da obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima. Isto tako, odredbom čl. 1111. stavka 1. ZOO-a je propisano da je stjecatelj, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, dužan vratiti taj dio imovine, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO-a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Odredba članka 1115. ZOO-a propisuje da se, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

11. Vezano za zateznu kamatu, odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisano je da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je odredbom čl. 29. st. 3. ZOO-a propisano da, uz ograničenje iz stavka 2. članka 26. tog Zakona, kod trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava strane mogu ugovoriti drukčiju stopu zateznih kamata.

Odredbom čl. 26. st. 2. ZOO-a propisano je da stopa ugovornih kamata između trgovaca, odnosno trgovca i osobe javnog prava ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uvećane za tri četvrtine te stope. Kada se navedene odredbe ZOO-a čitaju zajedno, proizlazi da trgovci mogu međusobno ugovoriti drugačiju zateznu kamatu od one propisane zakonom, pod uvjetom da njezina visina ne prelazi propisanu stopu zatezne kamate uvećane za tri četvrtine te stope.

12. Nadalje, odredbom članka 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj: 108/2012, 144/2012, 81/2013, 112/2013, 121/2013, 78/2015, 71/2015 i 114/2022, dalje: ZFPPN) propisano je da je stopa zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena (čl. 12a st. 2. ZFPPN-a), a moguće je ugovoriti i drugačiju stopu u tim odnosima, ali ne veću od stope zakonskih kamata za kašnjenje s plaćanjem iz naprijed navedenoga stavka 2. tog članka, a koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora (čl. 12a st. 3. ZFPPN- a).

13. Temeljem isprava u spisu su utvrđene sljedeće činjenice. Tuženik je tužitelju 22. ožujka 2024. izdao račun broj 09/03/24 za 4 komada ploče smreka, A/radijal, 2050x1000x15 mm Picea abies, 4 komada ploče smreka, A/radijal, 2050x1025x12 mm Picea abies i 2 komada ploče smreka, A/radijal, 1950x895x12 mm Picea abies na ukupan iznos od 11.000,00 EUR. Tužitelj je tuženiku pozivom na naprijed navedeni broj računa uplatio taj iznos od 11.000,00 EUR.

14. Iz e-mail poruke tuženikove zastupnice po zakonu ĐO proizlazi da je ista 21. svibnja 2024. obavijestila g. KO da je ustanovila da ga je prethodno bila obavijestila da proizvođač ne posjeduje strojeve koji omogućavaju završnu obradu drvenih ploča traženih dimenzija te da će posjetiti proizvođača radi utvrđivanja njegove perspektive i toga koju robu on može proizvesti. U slučaju da ta roba ne odgovara onome što je naručitelj zamislio, narudžba će se smatrati otkazanom i vratit će se naručitelju puni iznos predujma. Nakon toga je tuženik tužitelju 14. veljače 2025. uplatio iznos od 1.250,00 EUR s opisom plaćanja "Refund part 1".

15. ZO je dopisom od 5. veljače 2025. zamolio tuženikovu zastupnicu po zakonu ĐO da odmah nakon uplate proslijedi snimku zaslona i naveo da je kamatna stopa 5%, da kamate nastaju od primitka uplate odnosno od 9. travnja 2024. Tuženikova zastupnica po zakonu ĐO je dopisom od 6. veljače 2025. obavijestila g. ZO da će iznos biti plaćen sljedećeg dana, da će po izvršenom plaćanju umjesto snimke zaslona poslati potvrdu banke te da potvrđuje da su dogovorili kamatu od 5% i da ista počinje nastajati od dana uplate.

16. Tužiteljeva punomoćnica odvjetnica Sanja Rajter Savić je dopisom od 7. svibnja 2025. pozvala tuženika na ispunjenje preostalog dijela obveze povrata iznosa uplaćenog za robu navedenu u računu broj 09/03/24. Navela je bitne okolnosti ugovornog odnosa među strankama, odnosno da je naručena roba iz naprijed navedenog računa, da je tužitelj platio iznos predujma iz tog računa, da je tuženik obavijestio tužitelja da ne može ispuniti ugovornu obvezu i da je vratio tužitelju dio iznosa iz računa od 1.250,00 EUR a da ostatak predujma od 9.750,00 EUR nije vraćen. Ukazala je i na to da je između stranaka postignut dogovor da će tužitelju, uz iznos predujma, biti uplaćen i iznos zateznih kamata na neosnovano stečeni iznos po stopi od 5% godišnje. U nastavku je tuženik pozvan izvršiti obročnu otplatu duga na način da je preostali dugovani iznos podijeljen na deset jednakih rata po 1.034,67 EUR, pri čemu svaka od njih dospijeva desetog dana u mjesecu započevši s 10. svibnja 2025. do, zaključno, 10. veljače 2026.

17. Dopisom od 15. svibnja 2025. tuženikova zastupnica po zakonu ĐO je potvrdila da je suglasna s predloženim načinom otplate, napominjući pritom da se ponekad može dogoditi da jedan mjesec ne uplati dospjelu ratu , ali da sljedeći uplati dvije. Potvrdila je da će dug biti otplaćen u roku navedenom u otplatnom planu. Tužiteljev punomoćnik je dopisom od 20. svibnja 2025. opomenuo tuženikovu zastupnicu po zakonu zbog neplaćanje dospjele rate za mjesec svibanj 2025. i pozvao je na plaćanje iste.

18. Na temelju naprijed navedenoga sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji u smislu odredbe čl. 376. st. 1. ZOO-a kojim se tuženik obvezao isporučiti tužitelju 4 komada ploče smreka, A/radijal, 2050x1000x15 mm Picea abies, 4 komada ploče smreka, A/radijal, 2050x1025x12 mm Picea abies i 2 komada ploče smreka, A/radijal, 1950x895x12 mm Picea abies. Za tu robu je tuženik tužitelju izdao račun broj 09/03/24 na ukupan iznos od 11.000,00 EUR. Tužitelj je tuženiku pozivom na naprijed navedeni broj računa uplatio taj iznos od 11.000,00 EUR. Tuženik je nakon toga ustvrdio da ne može tužitelju isporučiti naručenu robu jer je proizvođač ne može proizvesti. Stranke su se u tim okolnostima suglasnošću volja sporazumjele o prestanku ugovornog odnosa u smislu odredbe čl. 160. st. 1. ZOO-a.

19. Tužitelj i tuženik su se, nakon toga, sporazumjeli da će stopa zatezne kamate među njima biti 5% godišnje, a koja je stopa u okviru ograničenja postavljenog odredbom čl. 29. st. 3. ZOO-a u vezi s odredbom 26. st. 2. ZOO-a (četiri trećine od tri iznosi 2,25 - dakle ugovorena zatezna kamata kod ostalih odnosa (uključujući stjecanje bez osnove) ne može biti viša od 5,25% (3% uvećano za 2.25)).

20. Tuženik je tužitelju uplatom vratio dio iznosa predujma od 1.250,00 EUR. Za preostali dugovani, a nevraćeni iznos, tužitelj i tuženik su ugovorili obročnu otplatu u deset jednakih rata po 1.034,67 EUR, pri čemu svaka od njih dospijeva desetog dana u mjesecu započevši s 10. svibnja 2025. do, zaključno, 10. veljače 2026. Tuženik do današnjeg dana nije ispunio svoju obvezu povrata ostatka plaćenog predujma.

21. Dakle, u bitnome, tuženik tužitelju duguje ostatak iznosa do ukupno plaćenog a nevraćenog predujma od 11.000,00 EUR s ugovorenom zateznom kamatom. Tuženik je tužitelju obvezan vratiti preostali iznos u deset jednakih obroka od kojih svaki od njih dospijeva desetog dana u mjesecu započevši s 10. svibnja 2025. do, zaključno, 10. veljače 2026. Ovo tužiteljevo pravo na povrat dugovanog iznosa valja razmotriti u kontekstu postavljenog tužbenog zahtjeva.

22. Naime, tužitelj je isprva zatražio isplatu iznosa od 10.346,71 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 9. travnja 2024. do isplate po ugovorenoj stopi zatezne kamate od 5%. Po pozivu suda očitovati se je li u utuženi iznos uključena i glavnica i uglavničena kamata, tužitelj je ustvrdio da jest i stoga je snizio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično ga povukao, na način da je od tuženika zatražio isplatu iznosa od 9.750,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po ugovorenoj stopi od 5%. Tuženiku je dostavljen podnesak kojim se tužba djelomično povlači te se isti nije usprotivio povlačenju u roku od 15 dana. Stoga je sud temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a riješio kao u rješenju koje je sastavni dio ove presude i utvrdio da je tužba djelomično povučena za iznos od 596,71 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po ugovorenoj stopi. Stoga preostaje odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 9.750,00 EUR.

23. S tim u vezi sud ukazuje na to da utuženi iznos od 9.750,00 EUR odgovara upravo nevraćenom dijelu predujma od 11.000,00 EUR, kada se od njega oduzme vraćenih 1.250,00 EUR, kojeg je tužitelj uplatio tuženiku za naručenu i neisporučenu robu. Budući da je ugovor sporazumno raskinut i da su se stoga stekli uvjeti za primjenu odredbi o vraćanju stečenog bez osnove, valja utvrditi da je upravo utuženi iznos od 9.750,00 EUR ono što tuženik duguje tužitelju na temelju ugovornog odnosa koji je naknadno prestao.

24. Vezano za okolnost da su stranke naknadno ugovorile obročnu otplatu cjelokupno dugovane glavnice, ista se u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva ogleda u datumima dospijeća svakog pojedinačno ugovorenog obroka.

25. S tim u vezi valja naglasiti da je kasniji dogovor o obročnoj otplati zamijenio prvotno uređenje po samom zakonu kod kojeg obveza vraćanja plaćenoga bez osnove nastaje od dana kada je plaćen iznos, a u kojem slučaju zatezna kamata kod novčanih obveza nastaje od prvog sljedećeg dana. U tom sporazumu stranaka o obročnoj otplati, nadalje, iz onoga što proizlazi iz dokaza u spisu, nije ugovoreno da će neplaćanjem pojedinačnog obroka dospjeti svi kasniji obroci niti da će u slučaju nepoštovanja ugovorenog načina obročnog plaćanja takav sporazum biti raskinut i vrijediti zakonsko uređenje. Suprotno tome, u slučaju zakašnjenja s plaćanjem ili neplaćanja pojedinog obroka, svaki pojedinačni obrok i dalje dospijeva kako je ugovoreno.

26. Dakle, kada se ugovoreni obročni plan primijeni na sada utuženu glavnicu od 9.750,00 EUR, proizlazi da je njezinih deset jednakih obroka od 975,00 EUR dospjelo na mjesečnoj razini, pri čemu je prvi dospio 10. svibnja 2025. a posljednji 10. veljače 2026. Stoga je sud utvrdio da tuženiku valja naložiti isplatu cjelokupne glavnice sa zateznom kamatom po ugovorenoj stopi od 5%, pri čemu zatezna kamata nastaje za svaki od deset obroka u iznosu od 975,00 EUR od prvog dana nakon njegovog dospijeća (dakle 11. dan svakog mjeseca od svibnja 2025. do veljače 2026.).

27. Stoga je sud u točki I. izreke presude usvojio tužbeni zahtjev na način da je tuženiku temeljem odredbe čl. 376. st. 1. ZOO-a, odredbe čl. 160. st. 1. ZOO-a i odredbe čl. 1111. stavka 1. ZOO-a naložio isplatu dugovanog iznosa od 9.750,00 EUR sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od 970,00 EUR u skladu sa traženjem tužitelja i ugovorenom visinom između stranaka.

28. Sud je u točki II. izreke odbio zahtjev za isplatom preostalog dijela zatezne kamate od 9. travnja 2025., kao dana od kojeg je tužbom zatraženo njezino plaćanje, do dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, kako je opisano u prethodnim točkama obrazloženja.

29. Vezano za visinu zatezne kamate na svaki pojedinačni obrok glavnice, valja još jednom ukazati na to da je sud istu utvrdio primjenom odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, čl. 29. st. 3. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 26. st. 2. ZOO-a, odnosno da je utvrdio postojećim i zakonitim stranački sporazum da se zatezna kamata obračunava po većoj stopi od 3% koja je ZOO-om predviđena za kategoriju ostalih odnosa. Ugovorena stopa od 5% je u okviru zakonskog ograničenja iz odredbe čl. 29. st. 3. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 26. st. 1. ZOO-a koje najveću stopu te kamate ograničava na 5,5%. Nadalje, ugovorena stopa zatezne kamate je i u granicama propisanima odredbama članka 12.a st. 2. i 3. ZFPPN-a, odnosno nije veća od kamate u smislu referentne stope uvećane za 8 postotnih poena koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1. i 2. ZPP-a, čl. 154 st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a.

31. Sud je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka našao osnovanim u sljedećem dijelu: sastav tužbe od 1. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 16. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife, sastav podneska od 2. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 12. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. Tarife. Dakle, ukupan iznos parničnih troškova tužitelja za poduzete parnične radnje je 800,00 EUR, uvećan za PDV od 25% u skladu s Tbr. 42. Tarife u iznosu od 200,00 EUR, što ukupno iznosu 1.000,00 EUR.

32. Sud je tužitelju priznao osnovanim i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 74,96 EUR u skladu s čl. 4. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018.) i Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj 53/2019., 92/2021.) i pristojbe na presudu u iznosu od 75,00 EUR u skladu s čl. 4. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023) i Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023), oboje u okviru onoga što je tužitelj zatražio. Stoga je sud tužitelju na ime troškova parničnog postupka priznao ukupno 1.149,96 EUR i odlučio kao u točki III. izreke.

33. Sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za 0.04 centa, za koji iznos tužiteljev zahtjev prelazi ono što tužitelj može potraživati na ime pristojbe na tužbu u skladu s naprijed navedenim mjerodavnim propisima , i riješio kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

SUTKINJA

Dina Jellin

pisani prijedlog odluke izradila viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem sustava eKomunikacije ovog suda. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku