REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
PR-1031/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja LĐ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika PĐ, prema generalnoj punomoći Su- 1210/2021, te presude javno objavljene dana 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je nezakonito rješenje tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, rješenje o plaći, KLASA: 4.5.1.- 23/2148-2983 Broj: 03/011-ŽJ od 17.05.2023. kojim je tužitelju utvrđeno uvećanje osnovne plaće s osnova znanst. stupnja magistra znan. 0,00%.
II. Utvrđuje se da tužitelju pripada pravo na koeficijent od 1,571 s osnova znanst. stupnja magistra znan."
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".
Obrazloženje
1. Tužitelj navodi u tužbi i tijekom postupka da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu magistar sestrinstva – voditelj smjene, u Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu, Odjel za opservaciju i izolaciju. Tuženik je tužitelju uručio rješenje o plaći KLASA: 4.5.1.-23/2148-2983, broj: 03/011-ŽJ od 17.05.2023. kojim mu je utvrđeno uvećanje osnovne plaće s osnove znanst. stupnja magistra znanosti 0,00%. Sukladno Uredbi o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama Vlade RH od 14.07.2022., a koja je stupila na snagu 22.07.2022., koeficijent za magistra sestrinstva iznosi 1,571, što tužitelj i jest. Tužitelj obavlja poslove koji imaju karakter invazivno dijagnostički terapijskih postupaka, a na kojima magistar sestrinstva u punom radnom vremenu te poslove obavlja samostalno i za iste je odgovoran.
2. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da sud utvrdi da nije zakonito rješenje tuženika o plaći od 17.05.2023., kojim mu je utvrđeno uvećanje plaće s osnova magistra struke 0,00%.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te u cijelosti osporava osnovanost istog.
Tuženik ujedno ističe prigovor prekluzije budući tužitelj nije poštivao rokove određene čl. 133. Zakona o rad u kojima može tražiti sudsku zaštitu.
Sukladno odredbi čl.53.st.2. Temeljnog kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2022, 127/2022, 58/2023, dalje u tekstu: TKU) zaposlenik koji ima akademski stupanj magistar znanosti ostvaruje uvećanje plaće od 8%. Tužitelj nije nikada tuženiku dostavio, niti je uz tužbu priložio isprave iz kojih bi bilo razvidno da ima akademski stupanj magistra znanosti (znanstveni stupanj – skraćenica mr.sc.) radi čega tužitelju pobijanim rješenjem o plaći nije bilo ni moguće utvrditi uvećanje osnovne plaće s osnova znanstvenog stupanja magistra znanosti u drugom postotku nego li je to utvrđeno pobijanom rješenjem (0,00 %.). Dakle, tužitelj ima samo akademski naziv magistra struke – „magistra sestrinstva“, slijedom čega je zahtjev iz toč. 1. petita tužbenog zahtjeva u cijelosti promašen i neosnovan.
Nadalje, tužitelj potražuje i da mu se sudskom odlukom utvrdi koeficijent 1,571 s osnova znanstvenog stupanja magistra znanosti.
Predmetnom tužbom i tako postavljenim tužbenim zahtjevom iz toč. 2. petita iste tužitelj potražuje nešto što zakonom, odnosno Kolektivnim ugovor nije utvrđeno niti priznato.
Sukladno odredbi čl.53.st.2. Temeljnog kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2022, 127/2022, 58/2023, dalje u tekstu: TKU) zaposlenik koji ima akademski stupanj magistar znanosti ostvaruje uvećanje plaće od 8%.
Dakle, tužitelj neosnovano i potpuno promašeno svojim tužbenim zahtjevom potražuje da mu se sudskom odlukom utvrdi koeficijent 1,571 s osnova znanstvenog stupnja magistra znanosti jer utvrđenje takvog koeficijenta nije uvjetovano akademskim stupnjem radnika (isto je osnova za isplatu uvećanja plaće kako to i proizlazi iz citirane odredbe TKU) s jedne strane, a i da je, tužitelj ga ne bi niti u tom slučaju ostvario jer isti nema akademski stupanj magistra znanosti (znanstveni stupanj) već akademski naziv magistra struke– „magistra sestrinstva“.
Tužitelj je u radnom odnosu kod Tuženika te temeljem sklopljenog Ugovora o radu, Klasa: 4.5.1.-21/7717-79, Broj:03/1-(PH) od dana 17.12.2021. godine obavlja poslove radnog mjesta prvostupnik sestrinstva- voditelj smjene, broj radnog mjesta 2002.
Temeljem navedenog ugovora o radu tužitelju je ispravno utvrđen koeficijent složenost poslova radnog mjesta prvostupnik sestrinstva- voditelj smjene, sukladno kojem je istom izdano rješenje o plaći.
Prilogom II. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Zagreb utvrđena su radna mjesta s nazivom, opisom poslova, odgovornosti i uvjetima. Broj radnog mjesta tužitelja prema Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Zagreb je 2002.
Navedenim Pravilnikom za radno mjesto Prvostupnik sestrinstva- voditelj smjene propisani su slijedeći uvjeti: završen preddiplomski studij sestrinstva, odobrenje za samostalan rad i 1 godine radnog iskustva.
Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) uređuju se načela za određivanje plaća službenika i namještenika u javnim službama. Člankom 4. navedenog Zakona određeno je da „Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. U čl. 7. se nadalje određuje da vrijednost koeficijenta utvrđuje Vlada uredbom. Navedenom Uredbom za radno mjesto tužitelja utvrđen je koef. 1,200. U skladu s navedenim propisima te Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC-a Zagreb je izdano rješenje o plaći Klasa: 4.5.1. -23/2148-1550, Broj:03/011/ŽJ od 17. svibnja 2023. godine kojim je utvrđen pripadajući koeficijent složenosti poslova. Predmetno rješenje primjenjuje se od 06.05.2023. godine. U potpunosti su tendenciozni, netočni i nedokazani navodi tužitelja da ispunjava sve uvjete za priznanje traženog koeficijenta odnosno da ispunjava i uvjet obavljanja poslova koji imaju karakter invazivno dijagnostičko terapijskih postupaka, a koji uvjet/i se uz ostale nužno moraju kumulativno ispuniti za priznanje i utvrđenje koeficijenta 1,571 sukladno Uredbi o Izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i Slijedom svega gore navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu, podredno da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška. Slijedom svega naprijed navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.
4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u presliku potvrde o primitku i povratnice, dopis Ministarstva zdravstva RH od 9.5.2023., rješenje tuženika od 17.05.2023., Zahtjev za zaštitu prava od 16.6.2023., Uredbu o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 14.07.2022., opis radnog mjesta, ugovor o radu sklopljen među strankama 6.6.2019., saslušao je tužitelja, te izvršio uvid o ostgalu dokumentaciju koja prileži spisu.
5.
Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. U odnosu na prigovor tuženika na prekluziju valja istaknuti da se u ovom postupku potražuje isplata razlike plaće, a za što tužiteljica nije bila dužna postupiti sukladno članku 133. stavak 3. Zakona o radu ( Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) odnosno prije podnošenja tužbe tuženiku podnijeti zahtjev za zaštitu prava.
7. U odnosu na prigovor tuženika na prekluziju valja istaknuti da se u ovom postupku utvrđuje nezakonitost rješenja o plaći , a za što tužitelj nije bio dužan postupiti sukladno članku 133. stavak 3. Zakona o radu ( Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) odnosno prije podnošenja tužbe tuženiku podnijeti zahtjev za zaštitu prava.
8. Temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog među stranka 06.06.2019. utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika zaposlen na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva – voditelj smjene broj radnog mjesta 2002, u objedinjenom hitnom bolničkom prijamu, Odjel za opservaciju i izolaciju.
9. Uvidom o rješenje o plaći tužitelja od 30.12.2023.. utvrđeno je da je tužitelj obavljao poslove prvostupnik sestrinstva – voditelj smjene te mu je utvrđen koeficijent složenosti poslova 1,2 s uvećanjem osnovne plaće s osnova uvjeta rada 28% i s osnova odgovornosti 8%, te s osnova položaja 5 %.
10. Prema opisu poslova prvostupnik sestrinstva – voditelj smjene koordinira rad medicinskih sestara u smjeni, sudjeluje u radu tima, vodi sestrinsku dokumentaciju u kojoj se evidentiraju svi provedeni postupci tijekom rada, obavlja i druge poslove svoje struke, te je obvezan odgovorno, sadržajno i kvalitetno unositi podatke za potrebe medicinske dokumentacije te obračuna izvršenih zdravstvenih usluga u Bolnički informatički sustav, te obavlja i druge poslove po nalogu neposredno pretpostavljenog iz djelokruga rada.
11. Uvjeti za navedeno radno mjesto je završeni preddiplomski studij sestrinstva i odobrenje za samostalan rad.
12. Tužitelj je naveo u svom iskazu da radi od 01.05.2025. kao magistar sestrinstva ,a li je i prije nego mu je priznat magisterij obavljao identične poslove , a bio je manje plaćen, pa traži da se utvrdi nezakonitost rješenja o plaći od 17.5.2023. jer mu je trebao biti priznat veći koeficijent , jer obavlja sve poslove kao i srednja i viša sestra, a u što ulazi i obavljanje poslova invazivnih dijagnostičkih terapijskih postupaka, magisterij je završio 2014.g. na vlastitu inicijativu.
13. Člankom 1. Uredbe Vlade RH o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama propisano je da radnom mjestu I. vrste magistra sestrinstva / diplomirana medicinska sestra na poslovima sprječavanja, suzbijanja i kontrole bolničkih infekcija; osiguranja i unaprjeđenje kvalitete zdravstvene zaštite; invazivnih i specifičnih dijagnostičko terapijskih postupaka; voditelja tima operacijskog bloka, ili koordinator palijativne skrbi - pripada koeficijent 1,571.
14. U mišljenju ministra zdravstva od 09.05.2023. vezano za primjenu naprijed navedene Uredbe navodi se da koeficijent složenosti poslova magistra sestrinstava od 1,571 se odnosi samo na ona radna mjesta gdje je za obavljanje poslova tog radnog mjesta potrebna: dodatna edukacija koju mogu obavljati samo magistri sestrinstva i odgovornost za točnost nalaza pretrage koju magistar sestrinstva samostalno provodi, koji je važna smjernica specijalistu pri postavljanju konačne dijagnoze.
15. temeljem provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da tužitelj nije dokazao da obavlja poslove na temelju kojih bi sukladno citiranoj Uredbi, ali i mišljenju ministra zdravstva od 09.05.2023., tužitelju kao magistru sestrinstva pripadao viši koeficijent, odnosno koeficijent 1,571, a ne koeficijent određen prethodnim rješenjem (koeficijent 1,200). Navedeno ne proizlazi niti iz opisa poslova radnog mjesta tužitelja, niti iz njegova iskaza, odnosno ne proizlazi da tužitelj obavlja poslove sprječavanja, suzbijanja i kontrole bolničkih infekcija, osiguranje i unaprjeđenje kvalitete zdravstvene zaštite, voditelja tima operacijskog bloka ili koordinatora palijativne skrbi, niti obavlja poslove u smislu da je odgovoran za točnost nalaz pretrage koju samostalno provodi i koja je važna smjernica specijalistu pri postavljanju konačne dijagnoze, niti je obavio dodatnu edukaciju, te valja ukazati na dio iskaza tužitelja u kojem je naveo da ga poslodavac nije poslao na dodatno školovanje.
16. Kako tužitelj nije dokazao da obavlja poslove koje ima u vidu Uredba koja propisuje koeficijent 1,571, i da ima pretpostavke za ostvarenje tog koeficijenta prema mišljenju ministra zdravstva od 09.05.2023. danog u vezi primjedbe Uredbe, to je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
17. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknu prigovor preinake tužbenog zahtjev ,a kjoji je prigovor neosnovan, jer je tužitelj podnesku ispravljao očite omaške u pisanju, a nije vršio preinaku koja je propisana čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku preinaka tužbe, odnosno nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
18. Tužitelju nije dosuđen parnični trošak buduću nije uspio u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
19. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Sutkinja:
Vesna Horvath
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku