Poslovni broj: Pn-203/2025-29

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, na prijedlog sudske savjetnice Tee Pušić, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mislavu Milasu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Iliji Kriviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 2.953,35 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 12. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Za više traženo na ime glavnice u iznosu od 1.265,72 eura te na ime potraživanja zatezne kamate na dosuđeni iznos na ime naknade imovinske štete od 2.953,35 eura od 20. listopada 2024. do 11. ožujka 2026. tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Smatra se da je tužbeni zahtjev povučen u dijelu koji iznosi 780,93 eura.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Ivanu Puljizu, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 699,29 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 12. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Za više traženo na ime naknade troškova postupka, preko dosuđenog iznosa od 699,29 eura do zatraženog iznosa od 1.750,00 eura, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se 20. listopada 2024. u mjestu Cista Velika dogodila prometna nezgoda koju je prouzrokovao osiguranik tuženika Dinko Vuica, a kojom prilikom je oštećeno vozilo tužitelja marke Mercedes, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Tužitelj navodi kako je u prometnoj nezgodi znatno oštećeno njegovo vozilo te da visina štete iznosi najmanje 5.000,00 eura.

Predlaže sudu obvezati tuženika na isplatu iznosa od 5.000,00 eura s zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2024. do isplate, uz naknadu troškova postupka s zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 20. listopada 2024. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo tužitelj u tužbi označava štetnikom, a koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika važećom Policom osiguranja od automobilske odgovornosti. Tuženik navodi kako u tom smislu priznaje pasivnu legitimaciju. Navodi da se zbog nedostatka dokazne građe glede nastanka nezgode u tužbi nije u mogućnosti preciznije izjasniti o osnovu odgovornosti u trenutku primitka tužbe na odgovor.

Ne ulazeći u pitanje osnove odgovornosti, tuženik se protivi visini tužbenog zahtjeva, jer šteta na osobnom automobilu nije onolika koliko je tužbom zatraženo. Opreza radi osporava i zatraženi početak tijeka zateznih kamata. Navodi da se radi o totalnoj šteti na vozilu, odnosno imovinskoj nenovčanoj šteti koja se određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke pa da kamata može teći isključivo od dana presuđenja.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u Potvrdu Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski od 24. listopada 2024. (list 5-8 spisa), izvid štete broj: 241810512202/1 (list 9-10 spisa), obračun visine štete (list 27 spisa), presliku vozačke dozvole (list 28 spisa), fotografije vozila (list 29-38 spisa), izjavu o tijeku nastanka prometne nesreće osiguranika tuženika sa skicom (list 42-44 spisa), spis Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski pod klasom: 211-04/25-2/15001 (list 51 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka LŽ na ročištu za glavnu raspravu 1. listopada 2025. (list 58-59 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽŽ i ĐŽ na ročištu za glavnu raspravu 3. studenoga 2025. (list 61-63 spisa) te je izveden dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Jozi Šitumu (list 69-87 spisa).

4. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete od tuženika, a koju štetu trpi kao posljedicu prometne nezgode koja se dogodila 20. listopada 2024. u mjestu Cista Velika.

7. Među strankama je nesporna legitimacija stranaka.

8. Među strankama je sporna osnova pa podredno i visina tužbenoga zahtjeva.

9.1. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9.2. Odredbama članaka 1085. i 1090. ZOO-a određuju se uvjeti za dosudu naknade imovinske štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, ali ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Odnosno, kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

10.1. Čitanjem Potvrde Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski od 24. listopada 2024. proizlazi da se 20. listopada 2024. u mjestu Cista Velika dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali ŽŽ, kao vozač vozila marke BMW, registarske oznake [registarska oznaka] te ĐŽ, kao vozač vozila marke Mercedes, registarske oznake [registarska oznaka].

Naznačeno je da je zbog izazivanja prometne nesreće ŽŽ izdan Obvezni prekršajni nalog.

10.2. Na ročištu za glavnu raspravu 1. listopada 2025. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka LŽ, policijskog službenika koji je izvršio očevid prometne nezgode. U svom iskazu svjedok navodi kako je vozila zatekao nepromijenjeno, da se vozač ŽŽ sa sporedne ceste uključivao na glavnu cestu kako bih prešao na suprotnu stanu na makadamski prilaz te da je oduzeo prednost vozilu tužitelja kojim je upravljao njegov sin te da ga je vozilo tužitelja udarilo svojim prednjim desnim i prednjim desnim bočnim djelom u kočenju u prednji bočni lijevi dio vozila ŽŽ. Navodi da je na mjestu nezgode Dinko Vuica naveo kako on nikoga nije vidio na glavnoj cesti te da je očigledno Ante Puljiz vozio prebrzo.

Navodi da je Ante Puljiz rekao da je najprije vidio vozilo koje je sa sporedne ceste ušlo u sjevernu prometnu traku na način da mu je onemogućilo prolaz te da je on skrenuo u lijevo kako bi pokušao izbjeći sudar, međutim da je Dinko Vuica u tom trenutku nastavio kretanje u smjeru juga te da je došlo do sudara.

10.3. Na ročištu za glavnu raspravu 3. studenoga 2025. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Dinka Vuice, sudionika prometne nezgode i osiguranika tuženika.

Svjedok u svom iskazu navodi kako je krenuo iz kuće koja je udaljena pedesetak metara od mjesta nezgode. Da je trebao preći preko glavne prometnice na drugu stranu na makadamski put. Da je pogledao lijevo i desno i ocijenio da može prijeći. Navodi da je s obje strane glavne prometnice vidio vozila, ali da su ona bila daleko te da je ocijenio da može prijeći.

Navodi da se vozilo kojim je upravljao ĐŽ iznenada stvorilo jer je vozio velikom brzinom te da ga je udarilo u njegova zadnja vrata. Misli da je ĐŽ vozio oko 130 do 140 km/h, dok je ograničenje na toj prometnici 50km/h.

Navodi da je naknadno ĐŽ izjavio da se žurio na aerodrom te navodi da su u vozilu ĐŽ bili žena i djeca. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja koliko je crkva Sv. Jakova udaljena od mjesta nezgode, odgovara oko 130-140 metara.

10.4. Na ročištu za glavnu raspravu 3. studenoga 2025. izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka ĐŽ, sudionika prometne nezgode i sina tužitelja, vlasnika vozila.

Svjedok u svom iskazu navodi kako je vozio iz pravca Imotskog prema Splitu, brzinom oko 60 do 70 km/h.

Navodi da je vidio vozilo ŽŽ na sporednoj cesti, međutim da se u jednom trenutku stvorio ispred njega te da s obzirom na to da je bio udaljen od njega nekih 10-20 metara nije imao dovoljno vremena da ga u potpunosti izbjegne pa je, da ga ne udari direktno, skrenuo i udario ga u njegov lijevi branik.

Navodi da je zbog udara sletio s ceste u nekakvo kamenje. Navodi da nije reagirao na ovaj način da bi vjerojatno nezgoda imala teže posljedice. Navodi da je bio sam te da je vozio prema Splitu jer radi u Splitu. Navodi da je crkva Sv. Jakova do mjesta nezgode udaljenja do 100 metara te da je vidljivost bila dobra.

Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja kada je vidio da je ŽŽ izišao na glavnu cestu je li dao kakve znakove upozorenja, odgovara da je trubio i blicao, ali da je to bilo u brzini te da ŽŽ to nije vidio.

10.5. Tužitelj se podneskom od 17. studenoga 2025. očitovao na iskaze saslušanih svjedoka navodeći kako se iz istih može izvesti zaključak o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak ove nezgode.

U odnosu na iskaz svjedoka ŽŽ u bitnome navodi da je prva nelogičnost u njegovom iskazu njegova procjena naletne brzine vozila kojom je vozio ĐŽ kada je rekao da je ista 140 km/h.

Navodi da s obzirom na starost navedenog svjedoka nije neuobičajeno kako su u tim godinama kognitivne i perceptivne sposobnosti ljudi umanjene pa u tom smislu treba sagledati njegovu izjavu kako su u vozilu ĐŽ bili žena i djeca iako svjedok uopće nije oženjen, a tu činjenicu ne bilježi ni policijski zapisnik. Navodi da je svjedok ĐŽ dao logičan iskaz logičan u smislu da je isti apsolutno usklađen sa utvrđenjima iz policijskog zapisnika u smislu oštećenja na vozilu te naletne brzine te činjenice da na licu mjesta uopće nema tragova kočenja, a što govori u prilog činjenice kako je osiguranik tuženika iznenada izletio na cestu oduzevši ovome svjedoku mogućnost bilo kakvog manevra u smislu izbjegavanja nezgode kočenjem.

10.6. Izveden je i dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Jozi Šitumu, koji u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi kako se automobil BMW kretao cestom ŽC6153, iz smjera sjevera u smjeru juga, a na raskrižju sa cestom DC60 je zadržavao smjer kretanja prema jugozapadu, odnosno prema makadamskom prilazu južno od ceste DC60.

Da se automobil Mercedes kretao sjevernim kolničkim trakom ceste DC60, iz smjera istoka u smjeru zapada, a na raskrižju je zadržavao smjer kretanja ravno u smjeru zapada, prema Trilju. Uočivši opasnost, odnosno OA BMW u trenutku kada s ceste ŽC6153 ulazi u raskrižje na cestu DC60, vozač OA Mercedes je reagirao na upravljač skrećući ulijevo u smjeru jugozapada, a zatim i na kočnicu kako bi izbjegao sudar s OA BMW. Unatoč tome, da je došlo do sudara između prednjeg desnog bočnog dijela OA Mercedes i lijevog bočnog dijela OA BMW. Poslije sudara OA BMW je blago odbačen u smjeru zapada, kada se u bočnom zanošenju gibao dijelom po kolniku, a dijelom po zemljanoj površini uz južni rub kolnika, gdje se konačno i zaustavio u poslije sudarnom položaju, prednjim dijelom okrenut u smjeru zapada. Navodi da se automobil Mercedes nakon sudara gibao u zanošenju i kočenju po južnoj bankini i zemljanoj površini u smjeru zapada, gdje je zaustavio u poslije sudarnom položaju, prednjim dijelom također okrenut u smjeru zapada. Navodi da je brzina kretanja automobila BMW prije sudara i u sudaru iznosila oko 23 km/h, a da je brzina kretanja OA Mercedes prije reagiranja vozača na kočnicu iznosila oko 79 km/h.

Navodi da se mjesto sudara nalazi na južnom kolničkom traku ceste DC60, udaljeno do PTM-a u smjeru zapada oko 4.40 – 5.20 m i u smjeru juga oko 2.30 – 2.70 m.

Navodi da je u vrijeme nastanka prometne nesreće bio dan, vrijeme sunčano, promet je bio normalnog intenziteta, da je cesta DC60 od raskrižja s cestom ŽC6153 u smjeru istoka, odakle je dolazio OA Mercedes, izgrađena kao ravna pregledna cestovna dionica, a duljina puta horizontalne preglednosti iznosi najmanje oko 230- 250 m.

Navodi da su se s obzirom na konstruktivne elemente ceste, vozači automobila BMW i Mercedes mogli međusobno vidjeti na ovoj udaljenosti, a mogućnost međusobnog uočavanja su im mogla umanjiti druga vozila koja su se eventualno nalazila između njih u prometnom toku, o čemu nema konkretnih podataka u spisu. U odnosu na položaj vozila u vremenu i prostoru navodi da kada je vozač OA Mercedes reagirao na kočnicu u vremenu od 1.18 s prije sudara, automobil je od mjesta sudara bio udaljen u smjeru istoka oko 26 m, a automobil BMW se u istom vremenu nalazio oko 5.80 m sjeverno od mjesta sudara.

U trenutku kada nastaje opasna situacija, odnosno kada OA BMW ulazi u raskrižje na cestu DC60, vozač OA Mercedes je najprije reagirao na upravljač skrećući ulijevo kako bi izbjegao sudar. Da bi izvršio bočno izmicanje ulijevo oko 3.60 m zbog izbjegavanja sudara, iz sjevernog u južni kolnički trak do sudarnog položaja, od trenutka kada započinje obavljati ovu radnju do dolaska u mjesto sudara, potreban mu je put oko 67 m, odnosno vrijeme oko 3.04 s. U istom vremenu, kada nastaje opasna situacija, OA BMW je bio udaljen od mjesta sudara u smjeru sjevera oko 9.50 m i nalazio se na rubu sjevernog kolničkog traka ceste DC60.

U odnosu na brzinu izbjegavanja prometne nesreće navodi da kada bi se OA Mercedes kretao brzinom oko 49 km/h ili bilo kojom manjom brzinom od navedene, vozilo bi se zaustavilo do mjesta sudara ako vozač reagira na kočnicu forsiranim kočenjem u prosječnom vremenu od 1 s, kada je od mjesta sudara udaljen 26 m i kada je inače reagirao na kočnicu.

Automobil Mercedes mi nije bio dostupan za pregled, u spisu su se nalazile fotografije oštećenja snimljene prilikom izvida štete osiguravajućeg društva. Procjenitelj osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba je obavio izvid štete broj: 241810512202/1 4. studenoga 2022. te su tom prilikom utvrđeni dijelovi za zamjenu, popravak i potrebno radno vrijeme za popravak automobila. Popis dijelova za zamjenu i popravak prema predmetnom izvidu štete je prikazan na slici 4., a također su pojedina oštećenja na automobilu Mercedes prikazana na slikama od 5. do 13.

Navodi da trošak popravka automobila prema cijenama i normativima iz kalkulacijskog sustava Audatex na dan procjene s PDV-om iznosi 26.091,80 eura Navodi da cijena novog automobila prema podatcima Centra za vozila Hrvatske, online kataloga tehničkih karakteristika, cijena i vrijednosti novih i rabljenih vozila prodavanih u Republici Hrvatskoj na dan procjene s PDV-om iznosi 60.272,47 eura. Navodi da s obzirom na vrijednost automobila pred štetu, procjenjuje se da popravak nije ekonomski opravdan i da je na vozilu nastala potpuna (totalna) šteta te da visina štete na ovom automobilu na dan procjene iznosi 4.219,07 eura.

10.7. Tuženik se podneskom od 21. siječnja 2026. očitovao na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodeći kako nema većih primjedbi jer je sudski vještak brižljivo razmotrio predmet vještačenja te svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

Navodi da s obzirom na utvrđenja od strane prometnog vještaka je sasvim jasno kako je prigovor tuženika o podijeljenoj odgovornosti odnosno o doprinosu tužitelja i to u omjeru od minimalno 50% u cijelosti osnovan.

Navodi da nije sporno kako se osiguranik tuženika uključuje sa sporedne na glavnu cestu, međutim da se tužitelj kretao dopuštenom brzinom, a pritom valja imati na umu mogućnost uočavanja osiguranika tuženika (uz činjenicu da nema drugih vozila koja bi mogla umanjiti mogućnost međusobnog uočavanja) na udaljenosti od 230-250 metara, uspio bi izbjeći nalet i to pri normalnom kočenju.

Navodi da niti jedan vozač, pa tako niti osiguranik tuženika, u konkretnim uvjetima nije mogao niti očekivati niti uočiti brži nailazak tužitelja.

Osporava i zatraženi početak tijeka zateznih kamata, jer s obzirom na to da je vještak utvrdio da se ovdje radi o totalnoj šteti, kamate je moguće dosuditi samo od presuđenja.

10.8. Tužitelj se podneskom od 9. veljače 2026. očitovao na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodeći kako je osnovni faktor nastanka ove nezgode taj da osiguranik tuženika, iako je vidio tužiteljevo vozilo koje je imalo prednost prolaza, usprkos tome prelazi preko zabranjenog mu pravca kretanja i pune linije preko ceste s prednošću prolaza te na taj način prisiljava vozača tužiteljevog vozila (iznenađenog neuobičajenom reakcijom vozača sa sporedne ceste) da pokuša izbjeći sudar skretanjem u lijevo.

Navodi da kada se gleda životnost situacije je jasno da je prednost prolaza ustanovljena kao opće pravilo i najvažniji prioritet i princip u prometu, koje je u 99,9% slučajeva u svakodnevnom prometu poštivano od svih sudionika u prometu, a da ovdje imamo situaciju gdje vozač jednog vozila poduzima radnju koju nijedna osoba u svakodnevnoj vožnji ne poduzima. Navodi da je riječ o osobi iznimno visoke životne dobi, te navodi kako je isti u sudnicu ušao šepajući uz pomoć druge osobe te da je izuzetno upitno tko mu je i na koji način produžio vozačku dozvolu pa da je sasvim očito kako su njegove sposobnosti brzog rasuđivanja u najmanju ruku ograničene. Da se jedino tako može objasniti da poduzima određeni potez u vožnji koji je apsolutno iznenađenje za sve sudionike u prometu.

Navodi da kada u toj situaciji tuženi tvrdi da se njihove greške imaju izjednačiti odnosno da je ista stvar prekoračiti brzinu i prekršiti najosnovnije pravilo vožnje i to prednost prolaza sa određenim prekoračenjem brzine, a riječ je o pravcu gdje je uobičajeno voziti u prosjeku 80-90 km/h, to svakako ne smije biti ni na koji način izjednačeno, uz napomenu kako je zasigurno svakome vozaču šokantno kad mu netko izleti sa sporedne ceste, uz činjenicu kako je u tom stanju šoka vozač tužiteljevog vozila poduzeo jedinu radnju koja je bila moguća, a koju puno vozača, posebno početnika ne bi uspjelo poduzeti, tako da se slobodno može reći da vozač tužiteljevog vozila nije bio na mjestu vozača tog vozila pitanje tko bi od njih danas bio živ. Navodi da prekoračenje brzine vozača tužiteljevog vozila nije u konkretnom slučaju odlučna okolnost, jer osiguranik tuženika poduzima potpuno neočekivanu radnju, koja se ni u kojem slučaju ne može izjednačiti sa prekoračenjem brzine.

Navodi da je prekoračenje brzine u svakodnevnom prometu okolnost koju prosječan vozač uzima u obzir i ukalkulira u vlastitu odluku podsvjesno, dok naglo izlijetanje sa sporedne ceste, ne u voznu traku, nego preko ceste sa prednošću prolaza, svakako nije okolnost koju itko od vozača ima na umu.

Nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te uređuje tužbeno traženje na iznos od s zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2024. do isplate.

10.9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dip.ing. Joze Šituma ocjenjujući ga stručnim, objektivnim, nepristranim te izrađenim u skladu s pravilima struke, izrazito iscrpnim, detaljnim te u granicama naloga suda i uzimajući u obzir svu dokumentaciju koja prileži spisu.

Treba istaknuti kako se radi o dugogodišnjem sudskom vještaku u čiju stručnost i objektivnost i nepristranost sud nema razloga sumnjati.

Navedenom u prilog ide i činjenica da ni jedna od parničnih stranaka nije imala prigovora na predmetni pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

11. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja podneskom od 9. veljače 2026. smanjio tužbeni zahtjev s prvotnih 5.000,00 eura na 4.219,07 eura.

Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe prema članku 193. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), koji propisuje da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

Kako se tuženik nije očitovao o djelomičnom povlačenju, to je tužba u navedenom dijelu povučena te je u tom dijelu odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

12.1. Slijedom svega iznesenoga, s obzirom na to da je sporna osnova potraživanja, ponajprije je trebalo utvrditi tko je i koliko odgovoran za nastanak prometne nezgode.

12.2. Sud je, uzimajući u obzir iskaze svjedoka te cijeneći pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka vjerodostojnim, ispravnim i iscrpnim, nesporno utvrdio kako je osiguranik tuženika sa sporedne prometnice prelazio preko glavne prometnice, u pokušaju da dođe na makadamski put koji se nalazio s druge strane glavne prometnice, te je takvim prelaskom preko T raskršća oduzeo prednost vozilu tužitelja, a kojim je upravljao ĐŽ.

Dakle, nesporno je da je osiguranik tuženika svojim postupanjem većinski doprinio nastanku prometne nezgode jer nije postupio sukladno prometnim propisima, osobito sukladno odredbi članka 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24., dalje: ZSPC) koji propisuje da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

Dakle, osiguranik tuženika, kao vozač vozila na sporednoj prometnici, koji namjerava prijeći preko raskršća, morao je propustiti sva vozila s glavne prometnice te prilikom svoga prelaska preko glavne prometnice nije smio dovesti u opasnost vozila koja se kreću pravocrtno glavnom prometnicom.

Upravo zbog navedenoga je na sporednoj prometnici pred samo raskršće i postavljen znak STOP, na koji se osiguranik tuženika i zaustavio. Navedeno proizlazi iz njegova iskaza koji u tom dijelu sud cijeni vjerodostojnim jer je u skladu s preostalim izvedenim dokazima.

Međutim, kako osiguranik tuženika u svom iskazu i navodi, on je prije uključivanja, dok je stajao pred znakom STOP, s obje strane glavne prometnice vidio vozila, ali je naveo kako je procijenio da može prijeći preko glavne prometnice bez da ugrozi vozila koja su mu dolazila iz oba smjera glavne prometnice jer su ista po njegovoj procjeni bila dovoljno daleko.

Dakle, jasno je kako je pogrešna procjena od strane osiguranika tuženika ugrozila vozilo tužitelja i navela ga prvo na pokušaj izbjegavanja sudara, a potom i do nagloga kočenja.

12.3. Međutim sud je ocijenio, također uzimajući u obzir iskaze svjedoka te cijeneći pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka vjerodostojnim, ispravnim i iscrpnim, da je u predmetnom slučaju ipak postojao određeni doprinos od strane vozača vozila tužitelja, ĐŽ, u nastanku prometne nezgode.

Kako je to detaljno obrazložio i predočio u svom pisanom nalazu i mišljenju sudski vještak, da se ĐŽ kretao dopuštenom brzinom koja na toj glavnoj prometnici iznosi 50 km/h do sudara ne bi došlo.

Međutim, ĐŽ se kretao preko dopuštene brzine, koja je u trenutku prije početka kočenja iznosila 79 km/h, a što je 29 km/h preko ograničenja.

Dakle, ne može se u potpunosti zanemariti činjenica da je ĐŽ također postupao protivno prometnim propisima na način da je vozio brzinom većom od dopuštene. Upravo takva brza vožnja onemogućila je da njegov pokušaj izbjegavanja vozila osiguranika tuženika skretanjem u lijevo pa potom i naglo kočenje budu dostatni za izbjegavanje sudara.

Ističe se kako su u potpunosti pogrešni i neosnovani navodi tužitelja da prekoračenje brzine vozača tužiteljevog vozila nije odlučna okolnost te kako se u konkretnom slučaju radio o pravcu gdje je uobičajeno voziti u prosjeku 80-90 km/h te kako je prekoračenje brzine u svakodnevnom prometu okolnost koji prosječan vozač uzima u obzir i ukalkulira u vlastitu odluku podsvjesno.

ZSPC jasno propisuje da se na cesti u naselju vozač ne smije kretati vozilom brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

Dakle, predmetna vožnja od 79 km/h u naselju nije dopuštena, već je zakonom definirana kažnjiva radnja. To što tužitelj navodi da se na tom pravcu uobičajeno vozi 80-90 km/h ne znači da je to i dopušteno.

12.4. S obzirom na sve iznad navedeno, sud je ocijenio da je doprinos vozila tužitelja u nastanku predmetne nezgode 30 %.

Treba navesti kako nisu osnovani navodi tužitelja da je osiguranik tuženika prelazio preko pune crte koja odjeljuje dva prometna traka glavne prometnice, naime na fotografijama koje priležu spisu jasno se vidi kako je ta crta točno isprekidana na mjestu preko kojega je osiguranik tuženika i prelazio. A što je i logično s obzirom na to da takva isprekidana crta omogućuje da vozila s glavne prometnice na T raskršću mogu skrenuti kako na sporednu prometnicu, ali tako i na makadamski put prema kojem se osiguranik tuženika i kretao.

Nadalje, nije osnovan ni navod tužitelja kako na licu mjesta nema tragova kočenja pa da to jasno upućuje kako je osiguranik tuženika iznenada izletio na cestu oduzevši ĐŽ mogućnost bilo kakvog manevra u smislu izbjegavanja nezgode kočenjem. Sudski vještak je u svom nalazu i mišljenju jasno naznačio da su na licu mjesta uočeni izraženi tragovi kočenja, a prema kojima je sudski vještak i mogao izračunati trenutak kada je ĐŽ započeo s kočenjem prije samog sudara. Nadalje, nije osnovan ni navod tužitelja kako se postupanje osiguranika tuženika mora pripisati činjenici da se radi o osobi starije životne dobi čije su sposobnosti brzog rasuđivanja ograničene. Za navedeno u spisu ne prileži ni jedan dokaz odnosno bilo kakva medicinska dokumentacija kojom bi se navedene tvrdnje mogle i dokazati. Također, ovaj sud je stajališta da navedeno i da je dokazano ne bi bilo od značaja za utvrđivanje drugačije raspodjele odgovornosti, jer isto ne bi dovelo do smanjenja odgovornosti na strani ĐŽ.

13.1. U odnosu na visinu štete na vozilu sud je u cijelosti prihvatio procjenu sudskog vještaka te sud smatra kako je tužitelju nastala šteta na vozilu u iznosu od 4.219,07 eura. Navedeni iznos bi bio dostatan da se tužiteljeva materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi bila da nije bilo prometne nezgode, a s obzirom na to da je došlo do potpune štete na vozilu tužitelja.

Međutim, kada se u obzir uzme doprinos vozača tužiteljeva vozila u nastanku štete od 30 %, to se tužitelju ima priznati 70 % od 4.219,07 eura, a što iznosi 2.953,35 eura.

13.2. S obzirom na navedeno, trebalo je djelomično usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi iznos od 2.953,35 eura na ime naknade imovinske štete, dok je za više traženo u iznosu od 1.265,72 eura trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13.3. Prema članku 1089. stavku 2. ZOO-a nenovčana imovinska šteta dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja. Utvrđivanjem naknade prema cijenama u trenutku donošenja sudske odluke pokrivena je šteta od nastanka do odluke pa kamate mogu teći tek od dana donošenja sudske odluke. U protivnom, priznavanjem kamata od nastanka štete značilo bi dvostruko obeštećenje.

Stoga obveza naknade nenovčane imovinske štete dospijeva u trenutku presuđenja. Naime, opseg naknade nenovčane štete može biti poznat tek onda kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne može biti prilikom nastanka same štete jer je taj broj novčanih jedinica određen tek presudom. S obzirom na iznad navedeno, kako vozilo tužitelja nakon predmetnog štetnog događaja nije popravljeno, već se radi o totalnoj šteti, to su tužitelju dosuđene zatezne kamate od dana presuđenja, dakle od 12. ožujka 2026. pa do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.953,35 eura od 20. listopada 2024. do 11. ožujka 2026. kao neosnovan.

14. Zaključno, sud je tužitelju dosudio ukupan iznos naknade imovinske štete od 2.953,35 eura s zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2026. pa do isplate.

15.1. Odluka o trošku donesena je u skladu s odredbama članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a te Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa).

Tužitelj je tako priznat trošak sastava tužbe od 75 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), zastupanja na pripremnom ročištu 27. lipnja 2025. od 75 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištu 1. listopada 2025. od 75 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištu 3. studenoga 2025. od 75 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), sastava podneska od 9. veljače 2026. od 75 bodova (Tbr. 8.1. Tarife) te zastupanja na ročištu 17. veljače 2026. od 75 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), odnosno ukupno 450 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 900,00 eura.

Tužitelju su priznati i zatraženi troškovi sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 48,23 eura (koliko je tužitelj i platio prilikom podnošenja tužbe) te sudske pristojbe za presudu u iznosu od 50,00 eura i vještačenja u iznosu od 750,00 eura.

Dakle, ukupno 1.748,23 eura.

15.2. Međutim, tužitelj je u sporu uspio 70 %, a tuženik 30 % (osnova i visina). Sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, trebalo je od 70 % oduzeti 30 % % i tužitelju priznati 40 % od 1.748,23 eura, odnosno iznos od 699,29 eura.

15.3. Treba istaknuti kako je tužitelj zatražio 75 bodova po svakoj radnji, premda bi mu s obzirom na vrijednost predmeta spora pripadalo 100 bodova po radnji, ali sud ne može ići preko zahtjeva stranke.

15.4. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka, odnosno preko dosuđenog iznosa od 699,29 eura do zatraženoga iznosa od 1.750,00 eura, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka se odbija kao neosnovan.

15.5. Odluka o zateznim kamatama na trošak postupka donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a i članka 151. stavka 3. ZPP-a.

16. Slijedom svega iznad navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 12. ožujka 2026.

Sudac

Tomislav Bago

Sudska savjetnica

Tea Pušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.