REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-8573/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici DE, dipl. pravnici, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Martini Kalac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 12. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.439,78 eura uz pripadajuću zateznu kamatu od 9. veljače 2023. do isplate.
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 12. ožujka 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 12. ožujka 2026. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je njegova osiguranica LE stradala kao vozač osobnog automobila u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. prosinca 1992., a koju nesreću je prouzročio ČE upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Samoboru broj K-103/93 osiguranik tuženika proglašen je krivim za predmetnu nesreću. U pravomoćno okončanom postupku za ranije razdoblje naknade štete povodom istog štetnog događaja i između istih stranaka vođenim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1928/2017, tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost za predmetni štetni događaj. Radi posljedica ove nesreće tužitelj je svojoj osiguranici LE priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem IN-688888 od 1.3.1995. i pravo na naknadu za tjelesno oštećenje rješenjem broj IN-688888 od 9.3.1994., čijom isplatom trpi štetu. Tužitelj je za nastavno razdoblje od 1. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. isplatio iznos od 10.258,11 eura / 77.289,71 kuna (invalidska mirovina 9.439,78 eura / 71.124,03 kuna, tjelesno oštećenje 813,33 eura / 6.165,68 kuna), koji potražuje sukladno čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj je pozvao tuženika da mu naknadi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje za tuženo razdoblje u mirnom postupku odštetnim zahtjevom. Tuženik po istom nije postupio u cijelosti, već je 25. siječnja 2023. uplatio tužitelju iznos od 818,33 eura / 6.165,68 kuna, a preostali neplaćeni iznos od 9.439,78 eura / 71.124,03 kuna, a koji se prema tvrdnji tužitelja tijekom postupka odnosi na invalidsku mirovinu, tužitelj potražuje ovom tužbom.
2. Stoga, tužitelj pozivom na odredbe čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.439,78 eura uz pripadajuću zateznu kamatu od 9. veljače 2023. pa do isplate.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, te činjenicu da je tužitelj svojoj osiguranici LE priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu (predmetni štetni događaj).
4. Međutim, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći, u bitnom, da bi osiguranica tužitelja 9. listopada 2021. navršila 65 godina, pa bi ista ispunila uvjete za starosnu mirovinu, koju bi joj bio u obvezi plaćati tužitelj. Stoga, tuženik smatra da tužitelj ne trpi nikakvu štetu, jer bi iznos starosne mirovine njegove osiguranice bio veći od invalidske mirovine koju sada isplaćuje. Ukoliko bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bila manja od invalidske koju faktično isplaćuje, tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo u omjeru u kojem je invalidska mirovina veća od starosne. U konkretnom slučaju se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, pa se visina štete mora utvrđivati temeljem čl. 27. st. 2. toga Zakona kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. toga Zakona smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
5. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u zapisnik o uviđaju (str. 3-4 spisa), prijavu o povredi na radu (str. 5-8 spisa), rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja Republike Hrvatske – Područne službe Zagreb broj IN-688888 od 1.3.1995. (str. 9-10 i 58-59 spisa), rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu broj IN-688888 od 9.3.1994. (str. 11-12 i 60-61 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1928/2017 od 6.3.2019. (str. 13-17 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 3737/2019-2 od 21.1.2021. (str. 19-25 spisa), zahtjev za naknadu štete od 18.1.2023. (str. 27 spisa), obračune isplaćenih mirovinskih primanja (str. 28-29 spisa), obavijest tuženika o likvidaciji štete od 25.1.2023.(str. 30-31 spisa) i povratnicu (str. 32 spisa).
6. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 9.439,78 eura, a koji iznos predstavlja invalidsku mirovinu koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici u razdoblju od 1. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. godine.
8. Među strankama nije sporno da je tužiteljeva osiguranica LE ozlijeđena u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. prosinca 1992., a za koju je odgovoran tuženikov osiguranik ČE, a nije sporno ni da je tužiteljevoj osiguranici LE zbog ozljeđivanja u navedenom štetnom događaju priznato pravo na invalidsku mirovinu.
9. Sporno je, u bitnom, da li je tužitelju u predmetnom razdoblju od 1. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. uopće nastala bilo kakva šteta isplatom invalidske mirovine, budući da tužitelj tvrdi da stvarnu štetu predstavlja isplaćeni iznos invalidske mirovine koja je njegovoj osiguranici priznata zbog ozljede na radu, a iz tvrdnji tuženika proizlazi da tuženik drži bi stvarnu štetu mogla predstavljati razlika između starosne mirovine koju bi tuženik isplaćivao svojoj osiguranici nakon ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu i invalidske mirovine koju joj je isplaćivao.
10. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju obveza tuženika proizlazi upravo iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa je za odluku o odgovornosti tuženika u ovom predmetu koji je tužitelj HZMO pokrenuo protiv tuženika, kao osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan zakon koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju HZMO-u, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine (tako i VSRH u Rev-68/2019-2 od 1.3.2022.).
11. U razdoblju od 1. veljače 2021. do 31. prosinca 2022., dakle u vrijeme kada su izvršene isplate, bio je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOOP).
12. Odredbama čl. 27. ZOOP-a propisano je:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.
13. Sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
14. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između isplaćenih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako VSRH u odluci broj: Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., ŽS u Zagrebu u odluci poslovni broj: Gž-1654/2022-2 od 15.7.2022. i VSRH u odluci broj: Rev-850/2022-2 od 25.10.2022.).
15. Budući da je osiguranici tužitelja ozljeđivanje u predmetnoj prometnoj nezgodi priznato kao ozljeda na radu, to zbog tog ozljeđivanja tužitelj i ne može trpjeti štetu u vidu razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Dakle, navedene razlike nema.
16. Imajući u vidu da tužitelju šteta u vidu naprijed navedene razlike nije nastala, to ovaj sud, primjenom navedenih odredbi čl. 27. ZOOP-a, nije mogao, pa ni djelomično, prihvatiti tužiteljev odštetni zahtjev.
17. I naposljetku valja kazati da ovaj sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem koji je predložio tuženik, jer je ocijenio da na temelju već izvedenih dokaza u ovom predmetu može donijeti pravilnu i zakonitu odluku, pa bi izvođenje tog dokaza dovelo do odugovlačenja postupka i njegove neekonomičnosti.
18. Stoga je tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbio.
19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
20. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja na ročištu od 19.2.2026. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 200,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (50,00 eura) 250,00 eura.
21. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 18.6.2024., budući da taj podnesak, koji nije podnesen u skladu s odredbom čl. 299.a st. 2. ZPP-a, po ocjeni ovoga suda, nije bio potreban za vođenje ove parnice.
22. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na troškove postupke temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. dalje: ZOO).
23. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Sutkinja:
Carmen Topalušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
I. Tužitelju
II. Pun. tuženika
